Kad već serem po komšijama...

Nitko mi se nije zamjerio. Majkemi. Nemam ništa protiv susjeda u većini slučajeva, osim kada se radi o situacijama opisanim u postu niže, i još možda ponekim:)

Susjede je u pravilo dobro imati. Pogotovo ako ste kompatibilni. Sjetimo se sitnica poput onih klasičnih filmskih, kada vam ponestane šećera pa se spustite kat niže gdje vam vrata otvori sisata plavuša u prozirnoj spavaćici, sva sretna što vam može dati. Šećera, jeli. Moramo spomenuti i one dobrosusjedske kave, pa možda i situacije kada vam pričuvaju papigicu ili vašu malu mačkicu dok negdje putujete za vikend.

No postoji i bezbroj situacija kada biste htjeli da stanujete usred neke pripizdine u šumi koju su i oni najmaštovitiji u pričama preskočili, samo da ne vidite te iritantne susjedske njuške. Mene osobno susjedi najviše muče ujutro. Jedan sam od onih koji se ne bude prepuni dobre volje i optimizma. Mamuran sam, sjeban sam, sav nikakav, neopran, nepočešljan (ma zamisli), smrdim, i općenito sam u debelom kurcu, sve dok ne prođe ta jutarnja ceremonija koja uključuje tuširanje, doručkovanje, kafenisanje, drkicu.... itd. E sad, problem se pojavljuje u trenutku kada shvatiš da doručak ne može biti svjež ako prije toga ne posjetiš lokalnu trgovinu i pekaru.

Upravo taj odlazak u trgovinu redovito sjebe čitav proces razbuđivanja. Ne čini li vam se izlazak iz kuće u to doba apsolutno neprihvatljivim? Mislim, u kojoj je to točki evolucije i narodnih običaja postalo normalno da se u toj nadasve osjetljivoj fazi razbuđivanja mora izaći van, među ljude, pribaviti namirnice, i onda se vratit kući, pa nastaviti sa doručkom, kavom.... Ne, ne, i ne! To nikako ne može biti dobro za psihičko zdravlje ljudi. Jednoga dana će nas to koštati samog opstanka.

No dobro. Ustao sam se, umio, podapro, i sad onako polu-mamuran, polu-sjeban, polu-nikakav, polu-nadrkan krenem u taj fakin dućan. Zastanem pred izlaznim vratima osluškujući hodnik. Ljudski kontakt je zadnje što mi treba u ovakvom stanju. Zrak se čini čist, duboko udahnem i otvorim vrata. Upravo u tom trenutku vrata otvara i susjed koji se ustao valjda već oko 4 ujutro i sad puca od dobre volje kao da je jučer u najmanju ruku dobio jack pot na Bingu, i još uz to noć proveo u društvu dvije mlade sisate blizanke.
- Ooooooo, dobro jutro suseeed! Kako smo jutrooos....
A u pičku materinu. Iz petnih žila natežem nekakav jadan polu smiješak i natjeram se pustit glas.
- Khm, khm.. jutro i vama. Dobro je, ide....
- Ahhhh daaa.... Lako je vama mladima. Na vama svijet ostaje! Al neka, neka. Imali smo i mi svoje vrijeme!!! Eeeee da.
O bože. Samo ne “lako-vama-vi-ste-mladi“ spika. Uostalom, svatko sa imalo mozga bi skužio koji je od nas dvoje trenutno u kurcu. I o kakvoj mladosti on to priča? Oću to i u četrdestima slušat?
- Nego, sused, mislite li da će kiša danas? Nešto se sivi vani. Sinoć su na prognozi rekli....
Ovo je najgori dan u mom životu. Ako ikad stignem do marketa kupit ću otrova za miševe i zamiješat si ga u kakao. Prodaju li uopće otrov za miševe u marketu? Možda je ovo dobra prilika da pozovem i susjeda na kavu? Hmm... Razmišljam koliko bi mu ljudi plakalo na pogrebu.
- E pa ugodan vam dan sused! Vrijeme je, znate...
To! Ipak neću morat postat bezobrazan!
- .... žena me čeka u gradu. Vozim je u Getro. Ah, te žene. Znat ćete i vi kako je to jedan dan.
Kroz glavu mi prolazi kako će jedan dan moja žena biti ta koja će ići po kruh i mlijeko ujutro.
- E pa, svako dobro sused!
Napokon završi, i pritom me zavalja svojom zidarskom rukom po ramenu takvom jačinom da me skoro prekopizdio na stepenište, pred očima mi zasvjetlucalo kao da gledam u novi VIPov logo. Nakon par sekundi dođem sebi, i nastavim prema jebenoj pekari.
Nedaj bože da jutros radi ona glupača od jučer. Danas nisam potpuno uračunljiv.



2008
Šahooovnica šahooovnica
Cayman Islands (part 1)
Cayman Islands (part 2)

2007
Doživljaj vrijedan doživljavanja
Gastro kritika Bez milosti ;)
Tehnička podrška :)
Zakon o parkiranju za male aute
Percepcija prioriteta
Veća - manja
Umrijeti pred kamerama
Umrimo s guštom
Arhitektonsko akustično čudo
Zašto je dobro dočekat Novu s karanfilom u tuđem šupku

2006
Kako za Božić kite Las Vegas?
Hrvatski HP
Casino Royale - recenzija koja se spontano pretvorila u pljuvačinu
O šibenska pismo mila
Oda 7 kunskim keksima Sara i jednoj teti na kasi u Konzumu
Odvodi, sifoni, vagine i srodne cjevaste tvorevine
PP
Partizani su za mene kurac od ovce
Čestitka na brisaču
Psihologija uspjeha – prvi, drugi, treći i stošezdesedmi dio
Ultimate fight
Traume iz vrtića
Mala škola primorskog slenga
Kad smotaš jednu miću
Maloljetnice vs. Punoljetne: Usporedni test
Jebo kvaku na koju se ni objesit nemoš'
Kondom od 60 kuna - istina ili mit?
Poštujte naše znakove
Game, set... Reci više!
Pedala, stari!
Neš' ti muke...
Nije o nogometu, mada bi se čovjek zajebo' čitajući uvod
O kuni - onoj u kolicima Getroa
Ultimativni poklon
Kad već serem po komšijama...
Koliki nos ti ima susjeda?
Govno na jastuku
Svoga tela gospodar
Vrijeme za promjene

2005
Što je ustvari Brudet?
Auto škola by Zeko zna
Sveti gel za kosu
Frustracije u prometu
O seksualnom nagonu (kod ljudi)
Ekstremne mjere
Što učiniti kada se bokserice zavlače u guzicu?
Guzice i Sise
Psst, jeste li čuli? Zeko kaže da ima predrasude i piše o tome na svom blogu!
Bez cenzure! (Robi K.)
Kome treba građevinska dozvola?
Kad mi se digne (živac) – dio drugi
Repriza
KBC tužibaba
Samoljepljive trake i Chloroform
Kako su na divljem zapadu brisali guzice?
Film – umjetnost ili sprdnja?
Kad mi se digne (živac) (o ključevima i bravama)
Need 4 Speed, iliti talijanski - Nidare per Spidare :)
Sise i guzice vs. pamet i karakter
Klanje oko ostavštine
Tajm mašin:)
Ništa kontra Splita
Waterworld, priča o podzemnim vodama
Sabotaža pasivnih igrača
Piss Post – pišljiva priča
Bradavice u trgovačkom centru
Brejn killer (u najmanju ruku)
Psa za muda (i zubima ako treba)
O žoharima (the cockroach story) Part I
O žoharima (the cockroach story) Part II
Seks snova u snu seksa
Duhovi prošlosti :)
Afere na balkanski način
Rasizam i obrnuti rasizam
Kako preživjeti bez seksa
Konop preko grane i na vješala s njim!
Pjevanje i pušenje
Obiteljske veze
Nostalgičan post
VIP – znaš onaj... mobiteli i to... e-e baš taj.
Zašto dolaze u čoporu? (blago rečeno:))
Iskrica.com – ko tu koga j... ???
O ženskim guzama, mentalnom sklopu, i evoluciji
Sutra dajem otkaz! Fuckin' ay!

2004
Pevaljke, cajke, narodnjaci, ili kako već?
Kako mi je ADSL promjenio život (na gore)


Zeko zna, srijeda, 18.01.2006.
18:41 - Komentari (47) - da/ne - Isprintaj - #











leonbda@gmail.com

Trenutno je grla na blogu

eXTReMe Tracker



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se