Bradavice u trgovačkom centru

Jutro je. Rano. Jako rano. Cca osam sati. Mamica me nježnim glasićem budi:
- Ustaj više tele jedno veliko lijeno! - niš koristi! – samo se izležavaš! – ma diž' se više, si čuo! – nikad niš' od tebe! – kad sam ja bila u tvojim godinama... ovce, ispaša, kopanje, pješačenje, učenje pod svijećom...... (I ostale 'Back in Nam' spike)
- Obećao si mi da ćeš me vozit u Kaufland, diž se! (Je, istina, obećao sam joj)
- Ajde adje, moramo odmah, jer kasnije kuham ručak i moram na posao. Znaš, neki u ovoj kući i rade.

Gad demit! Tu me svaki put ima. Kad me podsjete da ne radim, kao da mi stisnu jaja u škrip i onda očekuju nekakav argument. Naravno da sam pregrizo jezik, ustao. Nevjerovatno kako mi u samo tri riječi znaju spustit toliko da se osjećam kao kakav parazit koji je na teret ne samo kućnom buđetu, nego i čitavom društvu.


Vet Ti-šrt kompetišn
Sasvim različita kategorija
ali ista reakcija bradavica
Ufff, što mrzim te robne centre: Billa, Kaufland, Konzum, Metro, Getro.... sve isto sranje. Šatro je nešto jefitnije, ali na kraju završiš sa istom količinom smeća u košari kao i kad kupuješ 'Kod tete Mire' u lokalnoj trgovinici. I ne samo to! U pravilu potrošiš još i više jer kupuješ pizdaricjice koje ti ne trebaju, nego samo zato jer su tamo. I jefitine su. Naravno da su jeftine.

I tako vozim ja svoju mamicu polu zatvorenih očiju prema Kauflandu. Imam jedan mali hobi koji prakticiram dok vozim, a to je promatranje raznoraznih retardiranih kretena koji izvode svakojake gluposti svojim maštovitim manevrima po cesti. Uživam onako sebi u bradu komentirati te fantome. To jutro sam šutio.

Najljepša stvar kod tih mamutskih trgovina je privatni parking! Parkirno mjesto u mom gradu spada pod luksuz možda i veći od samog posjedovanja automobila.

Uparkiravam auto i isparkiravam kolica. Podrazumjeva se da sam ja ponovno vozač. Mama je strateg i shopper. Ja šutim i vozim. Tako je valjda i u braku, tješim se. Malo vježbe za budućnost ne može me ubiti.

Mamica je inače strašno organizirana žena. Kao što sam i očekivao, jutros nije imala nikakav popis sa sobom tako da nam je jedino preostalo sistematsko češljanje 3000 kvadratnih metara prolaza i polica. To je možda i zabavno kada imate neograničen buđet i prazne ruke, ali kada ste u ulozi vozača kolica to nije nimalo ugodno. Stara me izcimala naprijed – nazad toliko puta da sam već počeo lagano proklizavat, a da stvar bude gora, imao sam osjećaj da su svi oni retardirani majmuni sa ceste odustali od auta i sad kaotično naguravaju ove kokšare na kotačima, i meni onako nervoznom zagorčavaju život.

Na odjelu sa sirevima i mliječnim proizvodima mama bira neke jogurte i pudinge dok ja naslonjen laktovima na ručku kolica nezainteresirano zujim po okolini. I onda je ugledam! Poznavajući svoju naviku blejanja, odmah podignem vilicu i zatvorim usta. Stajala je tamo u uskim trapericama i tankoj bijeloj majici dugih rukava. Bila je nevjero-fakin-jatno zgodna. Uh što volim proljeće! Istezala se onako sva srnasta za nečim, meni u tom trenutku apsolutno nebitnim, na najvišu policu frižidera. Unatoč svojoj tankoj građi imala je zapanjujuće obline. One frontalne pogotovo. Najljepše od svega je to što je frižider svo vrijeme nemilosrdno obavljao svoju funkciju - smrzavao sve oko sebe. Nježna tkanina zadnjim je naporima zadržavala čvrst proboj neobično velikih bradavica . Još jednom provjerim jesu li mi usta zatvorena. Jesu. Ponosan sam na svoju moć samokontrole. Mama mi nešto iz drugog plana priča o nekakvom siru koji mi je nadohvat ruke. Ne skrećući pogled traljavo rušim par komada na pod. Da stvar bude gora, jedan od vakumiranih dvokilaša padne direktno na moj uraso nokat na palcu. Bolno zgrčim facu i na trenutak pogledam što sam učinio. I ona je pogledala. Ma odlično. Kakva sam ja faca. Mala je sigurno pala. Trenutno je isperem iz glave i u nevjerici produžim prema kasi.

Brzinski skeniram sve kase - dužinu redova, broj artikala po svakom kupcu, ocjenjujem IQ i brzinu blagajnica, i odlučim se za red koji će nas najprije dovesti do izlaza. Dobro sam procjenio. Nismo čak predugo niti čekali. Dok je blagajnica obavljala kupca ispred nas, mi istovarimo čitavu tonu artikala na pokretnu traku. Prilikom skeniranja jedne od 10 Q-pack pivčina koje je frajer ispred nas naslagao, kasa ispusti ružan umirći zvuk, i crkne...
Oko mene redovi od kilometra, ispred mene milion artikala već dignutih na mrtav pult, i samo prazan pogled u mojim očima iz kojih zrači apsolutni poraz.
K.O.



2008
Šahooovnica šahooovnica
Cayman Islands (part 1)
Cayman Islands (part 2)

2007
Doživljaj vrijedan doživljavanja
Gastro kritika Bez milosti ;)
Tehnička podrška :)
Zakon o parkiranju za male aute
Percepcija prioriteta
Veća - manja
Umrijeti pred kamerama
Umrimo s guštom
Arhitektonsko akustično čudo
Zašto je dobro dočekat Novu s karanfilom u tuđem šupku

2006
Kako za Božić kite Las Vegas?
Hrvatski HP
Casino Royale - recenzija koja se spontano pretvorila u pljuvačinu
O šibenska pismo mila
Oda 7 kunskim keksima Sara i jednoj teti na kasi u Konzumu
Odvodi, sifoni, vagine i srodne cjevaste tvorevine
PP
Partizani su za mene kurac od ovce
Čestitka na brisaču
Psihologija uspjeha – prvi, drugi, treći i stošezdesedmi dio
Ultimate fight
Traume iz vrtića
Mala škola primorskog slenga
Kad smotaš jednu miću
Maloljetnice vs. Punoljetne: Usporedni test
Jebo kvaku na koju se ni objesit nemoš'
Kondom od 60 kuna - istina ili mit?
Poštujte naše znakove
Game, set... Reci više!
Pedala, stari!
Neš' ti muke...
Nije o nogometu, mada bi se čovjek zajebo' čitajući uvod
O kuni - onoj u kolicima Getroa
Ultimativni poklon
Kad već serem po komšijama...
Koliki nos ti ima susjeda?
Govno na jastuku
Svoga tela gospodar
Vrijeme za promjene

2005
Što je ustvari Brudet?
Auto škola by Zeko zna
Sveti gel za kosu
Frustracije u prometu
O seksualnom nagonu (kod ljudi)
Ekstremne mjere
Što učiniti kada se bokserice zavlače u guzicu?
Guzice i Sise
Psst, jeste li čuli? Zeko kaže da ima predrasude i piše o tome na svom blogu!
Bez cenzure! (Robi K.)
Kome treba građevinska dozvola?
Kad mi se digne (živac) – dio drugi
Repriza
KBC tužibaba
Samoljepljive trake i Chloroform
Kako su na divljem zapadu brisali guzice?
Film – umjetnost ili sprdnja?
Kad mi se digne (živac) (o ključevima i bravama)
Need 4 Speed, iliti talijanski - Nidare per Spidare :)
Sise i guzice vs. pamet i karakter
Klanje oko ostavštine
Tajm mašin:)
Ništa kontra Splita
Waterworld, priča o podzemnim vodama
Sabotaža pasivnih igrača
Piss Post – pišljiva priča
Bradavice u trgovačkom centru
Brejn killer (u najmanju ruku)
Psa za muda (i zubima ako treba)
O žoharima (the cockroach story) Part I
O žoharima (the cockroach story) Part II
Seks snova u snu seksa
Duhovi prošlosti :)
Afere na balkanski način
Rasizam i obrnuti rasizam
Kako preživjeti bez seksa
Konop preko grane i na vješala s njim!
Pjevanje i pušenje
Obiteljske veze
Nostalgičan post
VIP – znaš onaj... mobiteli i to... e-e baš taj.
Zašto dolaze u čoporu? (blago rečeno:))
Iskrica.com – ko tu koga j... ???
O ženskim guzama, mentalnom sklopu, i evoluciji
Sutra dajem otkaz! Fuckin' ay!

2004
Pevaljke, cajke, narodnjaci, ili kako već?
Kako mi je ADSL promjenio život (na gore)


Zeko zna, petak, 15.04.2005.
11:17 - Komentari (56) - da/ne - Isprintaj - #











leonbda@gmail.com

Trenutno je grla na blogu

eXTReMe Tracker



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se