četvrtak, 02.07.2009.

Pauk plete mrežu

Praznina bijelog papira prelijeva se ispred njenih očiju, bježeći, odnoseći minute i sate, ali ipak ju drži u tom zlatnom kavezu kojeg si je plela, godinama, danima kada je vjerovala da je riječ dar besmrtnosti, života, a ona, koja ju posjeduje, vječni stvaralac. Pa zašto je onda riječ otišla, ostavivši nas sa snovima o stvaranju, mirisom paljevine i pogledom između starih gradskih krovova. Uvijek istih, uvijek tamo. Biti ili ne biti? Pisati ili šutjeti? Hladnoća tjera krv iz prstiju, provlačeći trnce ispod naborane kože. Dani prelaze u godine dok pauk plete i plete svoju mrežu na zidu. Danas je velika oko metar puta dva, dok ona još uvijek sjedi na stolici ispod prozora, pokušavajući iz sebe izbaciti nagomilane boje, plamenove i crvene leptire koje je godinama ponovno gutala, otkad ju je napustila riječ. I ostavila je samu pred praznim bijelim papirom dok joj se smiju drvni termiti njezine istrošene stolice. No, još uvijek sjedi tamo, gušeći se u vlastitoj inspiraciji.

- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.