| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ZA ČRETOM JE ODMORIŠTE
Brodarec je rekao: Prejdeš samo ovu planinu, dojdeš do Svetoga Vida i već ti je dolje Sveti Križ Začretje. Ak buš išel po cesti, puno ti je dulje, a ni priroda ni tak lijepa ko kad si gore, na bregima.
Može bit da je Radek u pravu, ali, eto, ja se zahvaljujući tom njegovom pravu zadovoljno odmaram današnji cijeli dan. Jer koliko god planina bila, čini vam se, mala, ona je ogromna. Sela i zaselci skriveni su među gustom šumom, nepokošenim livadama, pooranim poljima, vinogradima i voćnjacima, kućercima sa skromnim štalama i kokošinjcima i viletinama kakvih odavno nisam vidio.
Fakat kad se popnete do Svetoga Vida vidite cijelo Zagorje, od Medvjednice do Ivančice. Mislim da se ni s tih planina ne vidi bolje ta pitomost zagorskih brijegi.
U početku sam svako malo zastajkivao diveći se svemu što sam vidio. Ali kad su se putevi križali, nisam znao kamo poći. Lijeve ili desne?
Jedan ogorčeni protivnik komunizma uputio me, misleći da sam ja komunizam, ipak lijeve, pa sam nepotrebno odhodao cijeli kilometar lijevo i kilometar natrag do raskrižja.
Srećom, u selu Brestovec Orehovečki prepoznala me Štefa Bojić. U njenoj sam kući odmorio uz hladnu mineralnu. Tu sam upoznao i Josipa Perića i susjedu Mariju Meštrović.
Valja još reći da me sve do Začretja pratio miris roštilja. Svuda se roštiljalo, onako vikendaški. Pokraj kuća i vikendica, pokraj dvoraca i kućeraka, parkirano je mnoštvo automobila, najviše krapinske i zagrebačke registracije.
Naravno, mnogi su me zvali. Naravno, nije mi se jelo.
Što je put dalje odmicao, činilo mi se, Sveti Vid bio je sve dalji. Negdje na pola puta, nazvao me Radek. Upamtio sam samo ovu njegovu rečenicu: Sem ti rekel, priroda je sjajna!
Je, je... ponavljao sam.
Iskreno, ne sjećam se kako sam došao do vrha.
Tu me čekalo još jedno razočaranje. Naime, Sveti Križ Začretje se ne vidi. Vikendaši kažu, valja prijeći još jedno brdo i to je tu, mam.
Čak je i sunce svoje odradilo i povuklo se iza brda na zapadu. Mjesec je zasvijetlio svojom puninom kad sam završio hodanje.
A prešao sam svega 24 kilometra. Puno sam se bolje osjećao kad sam u jednom danu odhodao 23 kilometra više.
Sveti Križ Začretje ima dva dijela. Mjesto Sveti Križ dobilo je ime po crkvi posvećenoj Svetom Križu. O drugom dijelu naziva mjesta postoje dvije legende. Jedna govori da je mjesto bilo okruženo hrastovim šumama. Narod je lug nazivao čret. Druga verzija imena kaže da čret znači močvarno područje, pa je iza toga čreta odmorište. Tako je vremenom od onoga idemo za čret nastalo Začretje.
A ja sam doslovno shvatio da je riječ o odmorištu, pa se ovdje odmaram cijeli jedan dan.
|
- 04:11 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
