neverinov blogneverinov blog

Nadzorni odbor




Photobucket

Pepri i Jozo imaju novu foru. Promatranje vanjskog svijet i to najprometnije ulice u Rijeci.


Photobucket

Ovdje joj radim cccc u nadi da će se okrenuti ali jedino što je komotno okrenula su uši.


Photobucket

Tek kad se jako približim onda dobijem njenu pozornost jer me se manijakalno boji, osim ako ne otvaram frižider. Luda je za šunkom za pizzu.


Photobucket

A ovaj tu za piletinom. Kada mama u kuhinji mlati meso ovaj joj pari ko intendant. Zanima ga što se dešava vani. Pošto prozor gleda na najprometniju ulicu u centru Rijeke onda ima i što vidjeti. Drugačije reagira na razne prolaznike: golubi su mu fiks ideja, psi su mu čudni jer ih nikad nije imao prilike vidjeti, ljudi koji manično hodaju prema nekoj obavezi su isto interesantni. Dok poliziotti revno pune proračun pišući kazne jer se ljudi nemaju gdje zaustaviti nego na autobusnu traku, nemaju ni pojma da ih netko tako strogo promatra.

Građani Rijeke svaki vaš potez registrira ovaj duo, pazite kako se ponašate.


Photobucket

Bicikla je odmah meni iza radnog stola tako da vjeujem da nadzorni odbor promatra i ocjenjuje moj rad.



Photobucket

Kako nas odbor ne bi cinkao upravi ustanovili smo odnos...


Photobucket

...u kojem članove korumpiram božićnom pšenicom. Još nam samo fali Uskok u cijeloj priči. Vjerovatno bi se Jozo izvukao na lijepe oči.




Ovo se repetira dok prevodim nešto na talijanski...





Post info
30.01.2013. (10:09)
53 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Isprika Ateninoj sovi



Photobucket

Spomenici su posrednici između naših misli i misli nekog prošlog vremena

Alfons Huber

Iako se danas tako ne osjećam biti dežurni grintavac (jer sam miran u duši, lijepa je sunčana nedjelja bez previše ljudi u gradu. Odnio sam juhu mojoj najdražoj teti i podružio se sa njom slušajući priče iz njene mladosti. Ona je hodajuća enciklopedija. Otkad se rodila 1916 godine živjela je u 6 država a nije se makla iz svog stančića na Belvederu) savjest mi nalaže da napišem post koji slijedi.



Photobucket

Čak sam razmišljao ići posjetiti neka zbivanja za Noć Muzeja ali je sudbina odlučila drugačije i zato mi je drago. Prijatelji sa kojima sam se našao tik prije ponoći su tražili neki muzej gdje se može još uvijek pojest i popiti nešto džabe. Objasnio sam im da je sve krenulo u 18 sati i da su vjerojatno svako vino i svaki kanape počistili prvi naleti penzića.

Svaka čast Hrvatskom Muzejskom Društvu što su uspjeli namamit uz kolače ovaj kronično inertni narod barem jednu noć u muzeje, kao da se radi o nečemu izvanrednom na nivou lansiranja čovjeka u svemir.

Ovo nije kritika tom muzejskom društvu. Oni su učinili koliko su mogli da barem malo populariziraju hrvatske muzeje. Nažalost brojka od 300.000 posjetitelja je manja od brojke nezaposlenih (među kojima sam i ja) a meni je to tužno. Nažalost u ovoj državi je odnos prema kulturi iznimka umjesto da bude pravilo. Ljudi kojima ne pada na pamet ići pogledati neko kulturno zbivanje te noći idu jer se to očekuje od njih kao što se za Božić očekuju poruke mira a ostatak godine čini što te volja.

Moje je područje arheologija i jako sam vezan za naš odnos sa prošlosti jer je to jedini način da nešto naučimo i budemo mudriji u budućnosti. Nažalost ljudi sa ovih prostora previše verglaju o krivim stvarima (partizan-ustaša nadmudrivanje je na razini paradigme) umjesto da sa čuđenjem i zanosom gledaju kako je divna i bogata ova zemlja sa tragovima ljudi koji su bili prije nas a kojima je naše stanovništvo pridonijelo s dolaskom Slavena.


Umjesto da kultura bude samoj sebi svrha i posluži kao motor za turizam, mi se ponašamo kao da je to bilo kakav biznis i ako ono ne donosi instant zaradu onda zbilja pokazujemo naše prioritete. U zemlji u kojoj se gradonačelnici moraju hvaliti da su pridonijeli otvaranju stotine mjesta u uslužnoj djelatnosti (što nije vrijedno ni hvale pošto je naš odnos sa proizvodnjom ko da se radi o porkeriji) s gradnjom shopping centra, ko ćorava kokoš se ponašamo dok nam vlastita kulturna baština čami bez ikakve vizije što bi sa njom.

Kako je to moguće?

Ne mogu se restati čuditi iako mi je odgovor kristalno jasan ali ga odbijam prihvatiti i pomiriti se sa činjenicom da je to zdrav i normalan odnos prema našemu prostoru. Nemamo drugoga. Ne krivim strance što su kupili za siću naš ekonomski sektor. Ne krivim ih nimalo jer se "naš" Todorić jednako ponaša u susjednim zemljama. Ali krivim naše političare sve od reda što se kandidiraju na izborima samo radi vlasti a nemaju viziju što učiniti pored suhog zlata na kojem sjede.

Jedini logični odgovor (u mojoj glavi) jest da se danas ne vode više ratovi sa mecima i granatama. Zašto da stranci unište svu infrastrukturu i prirodne ljepote kada nas mogu preko njihovih plaćenika u saboru iskorijeniti na legalni i ekološki način? Glavno da je sve po zakonu i da nema mrtvih, oni računaju na nerođene. A te mogu dobiti ako se zbilja u ovoj zemlji ne isplati živjeti a tome pridonose ovi zakoni i ova birokracija koja ždere sve pred sobom.

Nisam nacionalist i ne osjećam taj falši osjećaj prema zastavi dok nam istovremeno vade zadnju banku iz takuina ali nažalost ima ljudi kojima je teže pokazati što se neskriveno zbiva dok je s druge strane zdravstveni odgoj kao biku crvena krpa. Kako otrijezniti te ljude? Nemam pojma, ali vjerujem da bi taj proces trebao trajati godinama. A nažalost štetu učiniš tako lako i to u trenutku.


I zato nikad neću shvatiti kako može ovaj narod ići žedan preko vode. Političari imaju svoj interes makar bio veleizdajnički, to razumijem, pa neće valjda piliti granu na kojoj su raskravljeni. Promjenu svijesti nikako ni ne očekujem od ljudi koje asociram sa bijednim pacovima. Ali kako je moguće da taj narod tako zdušno silazi na ulice radi rukometne utakmice ili radi povratka generala a ono najsvetije, što ta dva pojma reprezentiraju, naš prostor, našu budućnost, za njega se bojimo beknuti i riječ. I to nas odmah potkopava netko tko je potlačen od sistema još gore od nas.


Ja se čudim moji sugrađanima, nama, kako možemo biti gladni i kako to da kopamo po bajama kao da nemamo zemlje ni vode?

Kako se to ponašamo prema našim spomenicima koji nam šapću o narodima prije nas kao i o našim precima koji su vođeni nadom došli do obale ovog gordog mora.



I zato ja eshiviram Noć Muzeja, osjećam duboko licjemjerje koje činimo kada pristajemo od nečeg normalnog i poželjnog poput odlaska u muzej napraviti čudo od događaja. Talijani lijepo imaju svakog mjeseca Notti Bianche kada sve radi, muzeji zajedno sa dućanima pa se obrće novac (to o novcu je uvijek argument za one materijaliste koji osim tih naštampanih papirića ne vide zašto se buditi danu i ljegati noću).

U Cividale del Friuli možeš besplatno jednu nedjelju u mjesecu ući u lokalni arheološki muzej pa da bar povuće i educira one ljude koji si to ne mogu prijuštiti.

Kao što slavimo 1. Maj a pljujemo po konceptu rada nikakvom ili malom isplatom (Mirando Mrseć pljuje više od sviju u ovoj vladi sa svojim stažiranjem bez kopulacije od 1600 kn) tako slavimo Noć Muzeja i "zemlju znanja"


A tako mi otužno pari ova sova na plakatu, Atenina sova, koju smo zgazili nekulturom a sad ju tu jednu noć vadimo iz naftalina i slavimo ju, kao. U zemlji u kojoj se misli da si kulturan ako sjediš u prvom mjestu na kazališnoj predstavi.


Apropo tko se tamo nalazi? Ah da, naši "uglednici".... sve sami filantropi.





ps. pun mjesec je hah
Post info
27.01.2013. (15:46)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Okej je zima ali meni fali malo ovoga...


Photobucket

Labinština. Zadnji teritoriji nekadašnje Liburnije prije Raše. Ova đita je s maja prošle godine i neka mi se zato oprosti jer pišem kako mi pada na pamet.

Labin (lat. Albona, spominje ju Plinije Stariji) stoji na povišenom položaju, na početku ogromnog poluotoka sa završetkom kod Koromačnog. Naseljen od prapovjesti, Labin je sačuvao tu mješavinu renesanse i mletačke kasne gotike (nisam kunst historičar ali bi to tako opisao).


Photobucket

Labiniština je tek za otkriti. Bio sam samo jedne godine na Skitači na Smotri vina istočne Istre. Još imam tu majicu, za na teren.


Photobucket

Kako počet nego ovako. Spomen na Labinsku republiku iz 1921, koja je trajala 40-ak dana (i brutalno ugušena) ali se pamti kao prvi antifašistički ustanak u uljuđenoj Evropi. Na jednoj od cesti pri ulazu u Grad se nalaze biste sa ustanicima.


Photobucket

Iskorištena spolia u novom kontekstu. Pari mi da je to rimljanin u togi što bi značilo da je fragment nadgrobne stele.


Photobucket

Ulaz u Labin s trga, pored bitve za kanon (ovo more biti dvosmisleno).


Photobucket

U nekoj građevini iz XVI stoljeća ne očekuješ ovakvu avangardu šta moraš naprosto uslikat.

Photobucket

Ovaj lastrikat pari na mozaik. Ispolirano od hodanja ali ne blješti ko stradun.


Photobucket


Photobucket

Protestant i glagoljaš, svi iz njegovog kruga su morali emigrirat i štampat u Njemačkoj inkunabule.


Photobucket

Svaka plemićka kuća je imala i svoj mali vrt, uživancija za špijunirat ća to judi sakrivaju iza kale.


Photobucket

A tako je zgodno u rano popodne šetai po najvećoj žegi sa njenom rukom u ruci i biti oni zbunjeni i izgubljeni turisti koji promatraju tuđi prostor dok vlasnici kuliraju na moru ili doma, uz zveket pjata, kučaja, piruna. Krate vrijeme sa čašom crnog vina dok se izvan kuće širi miris salse sa tek ubranim origanom i peršinom.

Photobucket

I nalaziti ovakva čudesa nečjih vrijednih ruku.


Photobucket

Bedasti kakvi smo bili, nikako nismo uspijeli doći do zvonika, i điraj i điraj okolo.


Photobucket

Ali smo zato naišli na ovo čudo koje je okrijepilo našu znatiželju na momenat.


Trobrodna župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije.


Photobucket



Photobucket

Sve mi se čini da je ovo ovdje simbol Sv. Luke.


Photobucket

Dok se gospodari zasluženo odmaraju i češu trbuh nakon obeda, mačke čuvaju stražu po kalama. Ni makac!


Photobucket

Malo je nezgrapno ali ga barem ne moraš puniti svaki 10 minuta po ovoj žegi.


Photobucket

Koromačno, sa Kalavojne. Kik me zeza da tamo vodim sve cure koje mi se sviđaju, kakva neistina, kakvo podmetanje.


Photobucket

S druge strane gledađš zelenilo a ti si na kamenjari, u sredini sve u kontrastu sa morem.


Photobucket

Nisu samo mačke maheri u nalaženju placa za odmorit oči.


Photobucket


Photobucket

Photobucket

Ovjde možeš slkupljati dagnje bez straha od potrovanja. Probao i preživio. Pošto su ukućani bili skeptični mojim ulovom tako sam morao sve sam pojesti u šugu... sudbo kleta.


Photobucket

Ona cesta iza je ubojica za stare kočnice.


Photobucket

Sa Svete Agneze, pogled koji je imao stari grad Rakalj (Rachelle).


Photobucket


Photobucket

Lijep kraj jednog dana u maju za kojeg je bolje da ostane samo u mom sjećanju.





Post info
24.01.2013. (22:12)
32 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Pljačka ispred katedrale



Photobucket

Jutarnji List

Da su Hrvati bogomdana nacija za vladajuću ekipu i opoziciju je dokazala 22- godišnja praksa. Baci im kost i poklat će se međusobno a onda će političari s lešava skidati prstenje, novčanike i bilo što predstavlja nekakvu vrijednost. Prirodno za lešinare iz sdphdz prešutne koalicije.

Što vidimo na ovoj slici? Vidimo dva mladića koji se ljube kao bilo koji heteroseksualni par samo što to oni ovdje rade u izvanrednim okolnostima. Morate biti malo čaknuti ako ste homoseksualni i ljubiti se ovako u Hrvatskoj jer će vam naletiti lokalni talibani.

Doduše upoznao sam i jednog pripadnika gay populacije koji se rodio u Podgorici i koji je odlučio priznati urbi et orbi svoju seksualnu orijentaciju. Kad je to napravio za njega je nastao pakao na zemlji. Vjerujem da je njemu mnogo teže (glavni grad Crne Gore ima samo 150.000 stanovnika tako da je on na vjetrometini).

Njihov čin je čin provokacije koji je opet dokazao kako samo zakoni stoje između mrzitelja i njihove želje da kazne one koji su drugačiji. No, homoseksualci i ostali LGBT pripadnici nisu glavni likovi ovog posta već su samo izlika za pisanje o nečemu što na prvi mah nije očito jasno svima. Pogotovo mrziteljima.



Photobucket

Koliko je koštala restauracija Katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava? Jer otkad pamtim za sebe i otkad dolazim u Zagreb vidim taj sakralni objekt pod skelama. Država je upumpavala (a vjerujem i Grad) milione kuna i još su u unutrašnjosti katedrale postavili komade koji su otpali sa pročelja kako bi raja sa milodarima platila obnovu (tax free!). Kao i stadion na Maksimiru siguran sam da je to bila crna rupa koja je isisavala novac.


Zagreb se nalazi u području djelovanja potresa koji mogu
prouzročiti velika oštećenja zidanih i starih monumentalnih
građevina. Na prikazu oštećenja zgrada u potresu
iz 1880. g. pokazano je što valja očekivati kod sličnih
starih zgrada.
Kako do danas za Zagreb nije izrađena valjana studija o
seizmičkoj mikrorajonizaciji ukazuje se na nužnost njezine
što skorije izrade
.
Radovi na konstrukcijskoj obnovi katedrale izvedeni u
razdoblju 1880.-1902. raspravljeni su u svjetlu današnjih
saznanja. Pokušalo se upozoriti na moguća slaba mjesta
građevine te uputiti na potrebne radove koji bi osim lijepoga
izgleda obnovljenoj katedrali doveli do potrebne
sigurnosti. Javna rasprava o potresnoj sigurnosti katedrale
u krugu građevnih konstruktora mogla bi motivirati na
daljnje aktivnosti i vlasnika - Crkvu i državne službe za
zaštitu nepokretnih kulturnih dobara.

D.Aničić


Nitko se nije raspitao koliko je to zdanje i njegova neobična restauracija koštala novca poreznih obveznika. Glavno da nas bode u oči kad se dva dečka ili dve cure međusobno ljube.


E moj narode, svaki zlonamjerni vladar bi te poželio imati pod sobom.

Post info
14.01.2013. (11:26)
41 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Vodič za totalnu stanicu za arheologe

VODIČ ZA TOTALNU STANICU za tuke J
(kako pobirati točke sa prizmom)
1. Namjesti nogare (traži centar vaser vage na podnožju glave)
2. Kotačićima na glavi namjesti gornju livelu i vrti sa dva kotačića istodobno, prema van ili unutra. Provjeravaj na svih 45 stupnjeva dok gornja vaser vaga ne dođe u sredinu.
3. Stisni crvenu tipku PWR:
TILT TELESCOPE – micati objektiv do vrha i natrag i pojavi se na displayu:

DSP N
E
Z
e MENU e 1. JOB (ENTER)
e CREATE JOB (ako je prvi ili samo CONTINUE ako nastavljaš). Upiši IME terena i ENTER
eOK

eDSP:
eSTN (tipka br.7) estacionaža e RESECTION LENTe PT: broj točke (R1 – reper 1)

(tipka MODE mijenja brojeve i slova na tipkama)

e može se umetnuti kordinata ili očitati
CP: kod + enter
TH: target height (visina prizme)

Za mjerenje :
STN (station)
HA: niš
HD: niš
SD: niš

2 put mjeriti istu točku F1 pa F2
- Snimi F1 sa stajališta + tipka MSR1 (za snimanje) prizme.
[MSR2 – traži laser : TH 0 (za bez prizme, kad želiš uhvatiti uglove sa fototočkama).

Kad snima onda se to vidi po crtici koja po diplayu ide od lijeva prema desno.

F2 snimi e okreni stanicu za 180 (HA), a glavu za 360
esnimi opet istu točku
eENTER

STN
d HA
d VA odstupanja trebaju biti manja od 0,5!
d SO

eOK

ePT2 – 2. Točka stacionaže za F2 PA F1


Gotova stacionaža

STC stalno OUT (?)

- Kako se zove stacijonaža
- Kod i točka
- IH: instrument height, od križića glave do sredine između nogara na tlu.
BS: beckeid (?) sam snimi – OK

DSP: N
E
Z
PT1 – sa USR2 – mijenja broj točke
USRM – HT (visina prizme)
- COD (grob 3, sj, PN..)

DAT: provjera snimanih podataka

Gašenje – PWR + ENTER


Post info
13.01.2013. (11:44)
0 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Dlakava ladica


Photobucket

Probudim se, ustanem, imam nekih obaveza. Šmugnem do kupatila, umijem se, operem zube. Sve automatski.

I onda me ovaj blento nasmije i otrijezni iz robotskih šema kad dođem do ormara po čarape. Nije sve tako sivo, već je čupavo i dlakavo.
Post info
10.01.2013. (11:39)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Marinov Breg i Ozida

Photobucket

Već sam kad sam otišao do Opatije dati fiktivni otkaz na fiktivni posao (radi obaveznog zdravstvenog) i uzeti radnu knjižicu, odlučio sam se zaputiti i na mali izlet.


Photobucket

Naučio sam iz knjige koji arheološki lokaliteti Brseštine i sad mi je želja znati kako to izgleda. Svaki put kad odem tamo želim pokriti barem dio slagalice. Recept za ove lokalitete je vrlo jednostavan. Dođeš gornjom cestom nakon Mošćenica do Golovika i skreneš lijevo kod autobusne stanice. Ljudi će te promatrat kao kad skreneš u krivi kvart gdje te nitko ne zna. Svi misle da došljaci donose nevolje. I onda osjetiš potrebu da se opravdavaš nakrivljenoj obrvi i objasniš tko si i šta radiš ovdje. Pozitivno je što dobiješ upute kako doći do mjesta kojeg želiš.



Photobucket

Mošćenice. Kada dođeš na mjesto gdje je nekoć bila gradina prva stvar koju moraš razumjeti jest samo područje na kojoj se nalazi. Kako je prapovijesti prostor bio slabo nastanjen onda probajte zamisliti ogromnu tišinu i samoću koja je dopirala iz vanjskog svijeta.


Photobucket

Zajednice su komunicirale sa drugim zajednicama najlogičnijim sredstvom: vatrom. Pošto su naši preci Liburni, bili poznati kao vješti gusari, onda je informacija dolazećeg broda i priprema da ga se uhvati bila sve. Ozida gledaju prvenstveno na Cres i čekaju signal od tamo.


Photobucket

Martina. Dok se šetam po prirodi u gojzericama i sunce mi se unosi u lice tražim ostatke kojih više nema, zapravo ima ih, ali su promijenjeni pokretima onih koji su došli kasnije. Sve do dana današnjeg. Bilo bi prelako zavrtiti film unatrag i gledati u super brzini različite ruke kako skidaju kamen po kamen sa mjesta gdje su naumili i postavljaju ga nazad za mjesta sa kojeg su ga podigli. Vidjeli bismo kako se krajobraz mijenja brzinom treptaja ili daha.


Photobucket

Tišinu propara tu i tamo zvuk čekića. Netko radi oko kuće, nikad poslu kraja. Ali to saznanje na neki način i umiruje, treba uvijek nešto raditi i mariti.


Photobucket

Bedemi ozida su se odavno rascvali. Ljudi su ih koristili kao nakupljeni materijal za svoje kuće i svoje suhozide. Parcele su se stalno mijenjale kako je netko umro, kako se netko rodio.


Photobucket

Marinov Breg sa Ozida. Gradina se više ne može raspoznati jer je sve toliko promijenjeno (talijanki kažu obliterato) da ne možeš odrediti sa sigurnošću što je prapovijest a što je prije nekoliko godina.


Photobucket

Tajanstveno zdanje na Marinovom Bregu. Sve je puno pravokutnih kućica koji imaju svoju presliku gore u brdima, to su pastirski stanovi, pogodni samo za spavanje. Vjerujem da se sav život odvijao na otvorenom.



Seljak kod Ozida mi objašnjava kako je kao mali slušao priče o dvije nonice koje su stanovale tamo gdje on sada stanuje. Dvije none nisu imale nikoga osim jedna drugu. Jedna je hramljala a druga se nije mogla služiti s rukom. I ipak je jedna čuvala koze dok je druga kopala krumpir. I tako iz dana u dan, golo preživljavanje. Zamišljao sam svoju nonu kao malu kako je po ovim mjestima išla po hranu u mjesto.
I moja nona hramlje čitav život.



Photobucket

Objašnjavao mi je da ovisi o mjesecu kada želim piliti drva. Nisam imao pojma o takvim stvarima, ja, seljak iz grada. Mislio sam na početku da je to praznovjerje.



Photobucket

Zašto su zidine (makar opale) Ozida tako široke dok je unutrašnjost tako mala? Omjer im je samo 40 m. A onda mi je Ranko Starac otvorio oči. Tamo vatra spali sve u jednoj sekundi, ako pokušaš zapaliti signalnu vatru izgori čitavo brdo, i što onda učiniti? Pa zaštititi osmatračnicu/svjetionik debelim kamenim omotačem.

Tako logično, kako se toga nisam sam sjetio. A to znači da su Ozidi bili na raspolaganju ljudima smještenima na Marinovom Bregu.



Photobucket

Gusta unutrašnjost u Ozidu. Ako se ikad bude istraživalo trebat će se tražiti u škrapama jer zemlja nije duboka.


Photobucket

Liburnija je bila zemlja ilirskog naroda Liburna. Taj teritoriji je išao kopneno od rijeke Raše (a to znači da je i istočna Učka bila pod njima) do Krke kod Skradina. Grci iz Gustirnine Isse koji su ratovali za premoć nad otokom su se borili sa tim narodom. Negdje u polovici 8. stoljeća prije naše ere Liburni su napali Krf ali su im ga Korinčani oteli. Navodno tada počinje pad nadmoći nad morem.


Photobucket

Nisu se borili protiv Rimljana poput Histra, Japoda i Delmata i zato su njihove zajednice zadržale neke privilegije.


Photobucket

Ali je ipak Liburnija bila dosta vremena uklopljena pod Dalmacijom sa upravom u Saloni. Iako je ponekad odcijepljena radi potrebe obrane Italije. Jedini poznati guverner joj je Lucije Artorije Kast (čiji je sarkofag uzidan u perimatralni zid crkve Sv. Martina u Stobreču (rimski Epetion).

Desilo se nakon pada Zapadnog Carstva da je Librnija opet samostalna ali su joj granice smanjene od rijeke Raše do Rječine (a tako je i danas). Anonim Ravenjanin iz 6. i 7. stoljeća ju spominje kao Liburnia Tarsaticensis a Tarsatika je današnja Rijeka.

Godine 799 stoji u analima franačkog kraljevstva podatak da su stanovnici Liburnije napravili sačekušu i ubili franačkog grofa Eriha (ili Erika). Tarsatika je godinu dana poslije uništena iz odmazde i sljedeća 4 stoljeća nema ni traga ni glasa od nje. 20 godina kasnije knez Borna je dux Dalmatiae et Liburniae što znači da je Liburnija dovedena u red i dana u feud Karlovom vasalu Borni.


Koliko pretpostavki, koliko malo zapisanih događaja koje nadovezujemo i tražimo u njima logički slijed. A ne mogu se ne pitati šta je bilo prije. Znam samo da dok ovako razmišljam i udišem okupan suncem zimski dan osjećam poznati osjećaj da sam već bio ovdje i da je tu moj dom. Još samo treba pronaći vrijeme, mjesto znam.










Post info
07.01.2013. (21:19)
29 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Maškarana povorka u Rijeci sa MK Paždroć

Photobucket

ESPERANTSKA KARNEVALSKA DRUŽINA «PAŽDROĆ» NA KARNEVALSKOJ POVORCI NA RIJECI 10. VELJAČE 2013.

Zamolili su me da iskoristim prostor na blogu i objavim oglas naše maškarane kumpanije da joj se pridruži što više ljudi. U maškarama nema sredine, ili ih voliš ili ih ne voliš. Pritom oni koji ih ne vole misle da je to samo izgovor za pijanstvo i retardirano ponašanje ili su (kao i ja) morali biti maskirani od strane roditelja u klauna pa bili tužni ko kišna godina što su osuđeni na klaunarenje.

Srećom profesor iz povijesti u osnovnoj nas je nagovorio da idemo na našu prvu povorku u Rijeci i od tada se maskiramo svake godine. Naravno da je zabavno kada je cijela Rijeka šarena i kad se druže ljudi obučeni u švore, patliđane, partizane, pandure, francuske vojnike, bubamare i tko zna što sve ne. Ali to nije bit maškara u antropološkom i kulturološkom smislu već je subverzija uspostavljenog reda. Na taj dan se rade žestoke kritike vlastima zahvaljujući satiri kojoj dobro posluže i alegorijska kola. Dok su bila vunena vremena sa Njofrom još živim na Riječkom karnevalu su alegorijska kola nosila njegove karikature i žene Ankice mu (vrati pare Ankice za djecu Hrvatske).

Pošto kriza traje od 2008 godine (to se tako govori okolo, ja imam dojam da je tu s nama oduvijek) i kad je teška godina svaka povorka biva sve bolja jer ljudima služi ko ispušni ventil. Kad sam prije dvije godine morao odustati od sudjelovanja (ne dogodilo se više) ipak sam posjetio svoju družbu obučen u civilu i promatao sam povorku sa ostalim gledateljima. U tom trenutku sam se zapravo ja osjećao neprirodno i kao da nosim masku, što u biti ima smisla jer mi ljudi nosimo društvene maske 365 dana u godini, osim kad smo doma pa možemo hodati okolo u mutandama bez da paničarimo što će tko misliti o nama.

Zato je moto Riječkog karnevala Budi što želiš koje bi ja zapravo promijenio u Budi ono što jesi, jer bi to mnogima mogla biti prilika da se skinu iz svoje doživotne uloge koja im je nametnuta i budu ono što su htjeli kad su još bili mali.

Eto zato ja toliko štujem tu povorku sa svim svojim ludostima, izobličenjima reda i kozmosa, neredom i kaosom. Da je svaki dan bilo bi previše ali jednom na godinu kada možeš svrgnuti one koji stoje gore i zamijeniti ih s onima što su dolje pomaže da se ne uživiš previše u ulogu koja sama sebe smatra stvarnom.



Esperanto društvo Rijeka svake godine nastupa u suradnji sa Karnevalskom družinom «Paždroć» na karnevalskoj povorci na međunarodnom karnevalu na Rijeci, a 2012. bit će to sedmi puta za redom. Skupina nastupa pod imenom «ESPERANTO-MASKERADA KOMPANIO PAŽDROĆ». Međunarodna karnevalska povorka na Rijeci je jedna od najpoznatijih u Hrvatskoj i u Europi. U prosjeku sudjeluje oko 100 maškarskih družina s više od 10.000 sudionika. Povorka maski traje više od 6 sati a povorku promatra u prosjeku između 100 i 150 tisuća ljudi. Sa svojom maškaranom skupinom Esperanto društvo Rijeka predstavlja se širokoj publici. Ime družine je «Paždroć» što na hrvatskom čakavskom narječju. znači «svega i svačega». Najsličnija riječ ovoj bila bi u kajkavskom narječju «čušpajz» dok ova riječ na esperantu glasi «tohuvabohuo». Ova riječ «paždroć» slična je i u lokalnom talijanskom dijelaktu koji pripada talijanskom narječju veneto, a u Rijeci je za taj dijalekat uobičajen naziv »fiumanski». U tom dijalektu riječ glasi «pasdrocio». Svake godine skupina izabira za karnevalski nastup poseban naziv za maškarsko predstavljanje. Za slijedeću godinu izabran je naziv «GUSARI».




Photobucket



U skupini je oko 40 do 50 maškaranih učesnika a imaju i velika alegorijska kola. Na alegorijskim kolima izrađuje se maškarska tema. Ime skupine na esperantu ESPERANTO-MASKERADA KOMPANIO «PAŽDROĆ» je vidljivo na dvije strane alegorijskih kola pa se tako esperantska skupina predstavlja pred stotinjak tisuća gledatelja. Dolazak skupine najavljuje sa na svakom kontrolnom punktu za prisutnu publiku. Članovi skupine su esperantisti, neesperantisti i pripadnici talijanske manjine. Esperanto društvo želi proširi skupinu s esperantistima iz drugih mjesta iz Hrvatske a i iz inozemstva. Na riječki karneval primaju se skupine iz drugih gradova a i iz inozemstva. Učesnici koji žele sudjelovati kao članovi skupine u karnevalskoj povorci moraju podmiriti troškove izrade maski a koji iznose 300,00 kuna po osobi. Svi zainteresirani, koji žele učestvovati na riječkom karnevalu kao članovi esperantske skupine, ili sudjelovati s vlastitom grupom ili pak doći u Rijeku i kao gladaoci neka kontaktiraju Esperanto društvo Rijeka kako bi dobili detaljnije informacije ( esperanto.rijeka@ri.htnet.hr ) ili Blaža Polića 2, HR-51000 RIJEKA.


Photobucket

Post info
05.01.2013. (10:35)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kobasica Open 2013


Uploaded with ImageShack.us

Nagovaram sve prijatelje da idemo na ovaj događaj. Mislim da bi Alexxl trebao doći sa svojim kobasicama i pokazati škvadri svoje umijeće. Siguran sam da bi ih skuhao sa konjakom, nešto neortodoksno uglavnom.


Vrijeme održavanja: 05.01.2013. 18:00

Mjesto održavanja: Buffet Pomorac, Čavle

Opis: Prvu subotu u novoj godini, peti će se put kuhati i peći kobasice u buffetu Pomorac. Svi vi koji ste sigurni u svoje kobasice pozvani ste staviti ih pred naš žiri. Takmičenje počinje u 18 sati, a pobjednici će biti proglašeni oko 19:30 sati. Na meniju su, naravno, domaće kobasice grobničkih mesnica.

Prijaviti se možete u TZ Čavle na telefon 051 549 120 ili našu email adresu info@tz-cavle.hr. Kobasice donesite u buffet Pomorac do 17 sati.
Post info
04.01.2013. (11:16)
3 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Arhiva 2013

OGradac na Sisolu
Kobasica Open 2013
Maškarana Povorka u Rijeci sa MK Paždroć
Marinov Breg i Ozida
Dlakava ladica
Zavod za promišljanje
Pljačka ispred katedrale
Vodič za totalnu stanicu za arheologe
Jedan obični, za promjenu
Okej je zima ali meni fali malo ovoga
Isprika Ateninoj sovi
Nadzorni odbor
Špijuniranje po osoru (1.dio)
Čemu ova Država?
Špijuniranje Osorom 2. dio (ali i Cresom, Valunom i Lubenicama)
MK Paždroć & Esperanto Societo na povorci svih povorka
Referendumski ustanak
Lansiranje pusta u Mošćeničkoj Dragi
O znatiželji
Grillo efekt
KLIP (2012)
Hodanje
Jezero
Zima i proljeće u istom danu (Mitko-povijesna staza Trebišće-Perun pt.1)
Korporativna društvena odgovornost
Post info
02.01.2013. (14:37)
2 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Gradac na Sisolu

Photobucket

Južni dio masiva Učke i Parka Prirode…

GradacnaSisolu_zpsc12895a8


Iz neplaninarskih razloga smo posjetili Sisol (835 m), ali ne njegov vrh već njegov odvojak poznat kao Gradac na Sisolu.


Photobucket

Od samog Brseča ima dva sata uspona ali kao što sam rekao, nismo došli planinariti, već sam došao izviditi potencijalni arheološki lokalitet. Zato smo došli makadamom koji prestaje taman podno vrha i onda nam preostaje samo pola sata uspona. Cesti treba održavanje jer je kiša nanijela materijal odozgora i prokopala rupe tako da ne savjetujem korištenje sa niskom automobilom. Osim održavanja sve je ostalo divno za vidjet. Vozite se bijelom cestom kroz dolce i dolčiće, vrtače i pastirske stanove koji su koristili Brsečanima kad su vodili gore stoku na ispašu. Kod Kalca sam dobio dojam da su ti stanovi bili taman dovoljni da se u njima može prespavati koliko su mali.



Photobucket

Pogled je fenomenalan. Iz Brseča se ne može dobiti dojam da ima i ravnih predjela prije vrha, tek na vrhu dobijete dojam o prostoru.


Photobucket

Rijeka s druge strane Kvarnera, tko nije bio nema dojam da se nalazi Grobničko polje između Rijeke i alpa koje nazivamo Grobničkim.

Photobucket

Napušteni ljudski tragovi u krajoliku.


Photobucket

Ozidi, elipsoidni bedem prapovijesne gradine, vidi se samo zapadni dio.


Photobucket


Da vam bude jasno o čemu pričam.



Photobucket

Ozidi, Sveta Magdalena i Brseč (s lijeva prema desno).


Photobucket

Nakon drugog svjetskog rata potaknut je program industrijalizacije zemlje (nešto što je Engleska imala sto godina prije nas) u trenutku kada je Hrvatska imala udjel od preko 75% (sjećam se da je cifra bila zapanjujuća na predavanju o hrvatskom gospodarstvu ali mi se neda provjeravat) seljaka u stanovništvu.


Photobucket

Veliki odlazak ljudi u gradove je dovelo do napuštanja ovakve poljoprivrede i stočarstva. Vegetacija je brzo nabujala i sakrila ljudske tragove koji se sada daju samo naslutiti. Zaboravili smo na prostore za koje ne znamo ni da postoje i sve poprima tajanstven prizvuk.


Photobucket

Ironično je ali privatizacija na hrvatski način i sustavno uništavanje proizvodne djelatnosti je još više ostavilo prirodu da se raspojasa. Kada sam rekognoscirao dijelove alpskih kasnoantičkih zatvarača na fotkama iz '70 godina je situacija bila mnogo čišća nego kada sam ja prošao i morao se probijat s mačetom kroz makiju i trnje.


Photobucket


Photobucket



Photobucket



Photobucket


Photobucket

Preko puta je Tramuntana, sjeverni dio Cresa. Ono bijelo naselje se zove Ivanje i tamo je blizu crkkva Sv. Ivana od Kacota, tako se zove jer se na taj dan u birtiji mularija razmijenjivala kacotima (kacot je talijanizam od cazzotto = šaka).


Photobucket

Tko ima običaj ljetova na Lošinju ili Cresu da je to trajektna linija Porozina - Brestova.



Photobucket

Nekada lijepo uređene vrtače koje su na visini prehranjivali ovaj sa krumpirom, fažolom i kupusom izgleda ovako. No, svugdje su vidljivi tragovi ljudskih ruku koje su preslagivale prostor.


Photobucket

Vidite li uklesan križ u kamenu? Ovo je najednostavniji način da se obilježi kunfin odnosno granica između posjeda ili komuna. Drugi način o kojem govori Branko Fučić je bio obilježavanje sa čavlima na neka značajna izolirana stabla, isto u križ (koga zanima više neka si pročita Istarski Razvod u Terri Incogniti).


Photobucket

Suhozidi Gradaca.


Photobucket

Tko zna koliko je ovo puta preslagivano od brončanog doba do današnjih dana (u ovom slučaju željezno doba i kasna antika), činjenica je da nije trebao širi ni veći bedem na toj visini na kojoj su zakloni prirodne naravi.

Photobucket

Pogled sa Gradaca na Vojak. Gradac je smješten na strateškom mjestu jer kontrolira put preko Prodola koji je spajao obalu sa unutrašnjom Istrom. Prodol je najniži dio po kojem se može spustiti na drugu stranu.


Photobucket

Čepićko polje. Treba držati na umu da je sve do Mussolinija to bilo jezero koje ispražnjeno sa prokopanim tunelom duljine 6 km koji je iscijedio vodu u Plominski kanal.


Photobucket

Meni nepoznati zapadni dio Učke kojeg bi volio bolje upoznati. Vidi se pruga.


Photobucket

Može se vidjeti more na zapadnoj obali Istre iako bliješti sunce ili upravo zato.


Photobucket


Photobucket

Vodič mi je objasnio da je ovo zamka za zečeve.


Photobucket


Photobucket

Zapadni dio bedema.


Photobucket

Šikovac.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Gradac ima vijenac promjera od cca. 62 metara, samo po sebi to nije puno, ali ako se gleda da nema nešto mnogo vode niti obradive zemlje nije se ni moglo očekivati da bi gore moglo preživjeti tisuće ljudi. Kada odnos resursa i broja stanovnika postane nerazmjeran onda se stanovnici moraju preseliti drugdje. Zanimljivo je da je ovdje po predaji bila crkva Svetoga Ivana od Grka (u ovom smislu su grci romanizirano stanovništvo koje je pobjeglo u visine pred slavenskim narodima) i to je de facto prvi Brseč, zato u mojim očima ima simboličnu vrijednost.


Photobucket

Na površini je masni i debeli sloj humusa tako da nisam naišao na nikakve keramičke ostatke.


Photobucket


Photobucket

Ovo je Sisol na kojem vrhu nismo bili.


Photobucket



Photobucket

Razlog zašto zidine i nisu monumentalne jest da nema smisla planirati vojni pohod na ovakvoj klisuri.


Photobucket

Fabrika kamene vune Rockwool i Pićan malo dalje. Cijeli ovaj teritorij pripada općini Kršan.


Photobucket



Photobucket

Provretenica. Ima dva ulaza i nije nešto posebno široka, odozgora odaje dojam da je to most preko kojeg se može priječi. Priroda kao da je isklesala kamene blokove pa sve izgleda kao dio ljudskih ruku. Evo zašto neke stvari koje prikazuje Osmanagić izgledaju kao da ih je čovjek napravio.



Photobucket


Photobucket


Photobucket

Priče o zakopanom blagu su uvijek bile svima zanimljive. U blizini se nalazi Jama od beči podno Sisola. Privredna i ekonomska recesija početkom prošlog stoljeća natjerala je siromašne stanovnike ovoga kraja na pravu potragu za tim blagom koja je završila neuspjehom. Strop se te jame iznenada urušio i zatrpao moguće nalaze.



Photobucket

Nadam se da vam je bilo upola lijepo kao i meni, neke se stvari slikom ne mogu prenijeti. Nadam se da ćete mi se pridružiti u mojim šetopisima u ovoj 2013. Svima vam želim sve najbolje moje blogopučanstvo.


ps. danas sam saznao da na vrhu Sisola se gnijezde Suri orlovi, koji je ugrožena vrsta u Hrvatskoj. Nemojte stvarati buku jer se neće pariti...

Post info
02.01.2013. (14:33)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>