|
Kada u svojoj revnosti i predanosti, svakodnevno mislimo na Boga, počinju se vremenom događati promjene u nama i oko nas. Zašto? Zato što je božanska sila/snaga/energija vrlo čista i kada se spusti, stvari ne ostaju iste. Kroz razne spise možemo pročitati svjedočanstva o djelujućoj božanskoj sili. Pogledajte događaj oko Isusa Krista, žena koja je bila bolesna, povukla je vjerom njegovu božansku snagu i ozdravila je.
I u vrlo starim spisima Vedama, govori se o Vrhunskoj snazi uz pomoć koje možemo sebi olakšati stanje. Pogledajmo ljude koji rade svakodnevno na sebi. Oni doživljavaju razne senzacije tijela, bilo putem disanja, bilo putem dodira ruku na tijelu, bilo putem zvuka. Znamo svi blagotvoran učinak zvuka.
Kada mi radimo na sebi duhovnu praksu, bilo molitvom, meditacijom, vježbama, tada se pročišćava naš um. I time postajemo suptilniji za pravu stvarnost.
Ova fizička forma, npr: naše tijelo, jest prolazno. Da li je to onda prava stvarnost? Nije. Evo primjer: Podignimo ruku. Recimo: Ja imam ruku. I ta je tvrdnja u redu. Ali ako kažemo: Ja sam ruka - ta tvrdnja je nelogična, i mi to osjećamo da nismo ruka iako imamo ruku. Pogledajmo ljude koji su na ratištima izgubili ruku ili nogu. Oni i dalje žive iako nemaju taj dio tijela. Mi imamo tijelo, ali MI NISMO to tijelo. Tijelo je propadljiva materija. No, mi naše tijelo trebamo njegovati jer u njemu prebiva svijest i duša.
Mi jesmo duhovna svjesna duša koja prebiva u tijelu. Kada se naša svijest i duša u nama budi, tada počinjemo doživljati i nevidljivu stvarnost. Počinjemo osjećati struju životne sile koju je Bog stavio u nas. Bog je taj koji daje život, no većina ljudi to još nije osvjestila. Kada se počinjemo duhovno buditi, ta životna sila u nama doživljava uzlet, pravo proljeće, taj život u nama se pokrene i jača. Ono što pokreće životnu silu u nama je Radost za koju kažemo ODOZGO.
Ta Radost nas oživljava. Ljudi koji uspiju podići svoju svjesnost ka Bogu, i fizički i psihički bivaju dotaknuti sa nebeskom silom koja iz Boga izvire.
Pogledajte monahe, fratre, yogine koji žive odvojeno, to su ljudi koji su povučeni iz ovog svijeta da bi mogli neometano rasti u božanskoj prisutnosti. Mi ne moramo otići u samostan, možemo i u svom domu imati kutak i vrijeme za susret s Bogom, i to je u redu također.
Kada doživimo DODIR božanske snage, kroz nas poteče struja, toplina, mi tada treperimo, osjećamo da se nešto lijepo događa. Ta sila Božja nas kupa, kao što se tuširamo u kupaoni, tako se duhovno tuširamo u prisustvu Božjem. Sila božja čisti i kupa naš duh,dušu,um, naše srce....
|