nedjelja, 23.10.2016.

kulturni prostor

"Plenković je uskrsnuo jugoslavenski kulturni prostor!"

desno krilo hdz-a

pa očito je shvatio da drugog kulturnog prostora u Hrvatskoj i nema. Glasnović i Peternel bi kontrolirali privatne tv kuće i skidali s programa Tesne kože i Žikine dinastije. ok, ali što zauzvrat nudi njihov kulturni prostor? film o Braci sa Srebrnjaka? Sedlarove nebuloze o Jasenovcu i apologije švercerima oružja?

u jugoslavenski kulturni prostor rado će se svrstat sve progresivno i svojemisleće u ovoj državi. sve su to ljudi koji su prvu kulturu usvajali po marxističkom konceptu. ljudi odrasli na Krleži, Andriću, Kišu...pa ne možete njima prodati tu povijesnu potkapacitiranost i skučenost monokulturalnosti? što ćemo s utjecajima? Beč? Pešta? Beograd? sve ćemo te povijesne veze prekinuti i stvoriti jednu novu, jednako staru kulturu građenu na cenzuri, revizionizmu i na svjetlim primjerima izraza povijesnih težnji. u javni govor restaurirat ćemo aorist i pluskvamperfekt, proširiti dijakritiku, vratiti naše arhaične oblike govora.

svaka zajednica ima i svoju kulturu, al je duboko nesretna ona koja svoju kulturu ne želi prepoznati.
- 13:19 - To te ja pitam (1) - Print - #

četvrtak, 13.10.2016.

Dylan?

"šta vi znate šta je muzika...balavci jedni!"

uz tu mitološku rečenicu usvajali smo kao tinejdžeri ono od muzike što su nam stariji baštinili. obično su ušli u klub, isključili nam Partibrejkerse i pustili Dylana. ili Floyde. redovito popraćeno rečenicom iz naslova. ne bih ja mistificirao svoj ulazak u univerzum Boba Dylana. u taj sam trip ušao praćen taktovima Kucanja na vrata nebeska. starija ekipa mi ga je pametno dozirala znajući da nijesam još zreo za Highway 61. isto tako, njegova svevremenska pjesma o vremenima koja se mijenjaju, bila je prevedena u zadnjem udžbeniku Marxizma. poslije toga bih se svako toliko Dylanu vraćao posredno preko svih koji su ga nemilice obrađivali i exploatirali njegov nepresušni izvor poetike. dan danas držim da su mnogi u tome zvučali čak i bolje od njega samog. Usne vrele višnje n.pr. ili Jimijeva Osmatračnica...uglavnom, nije mi Dylan nikada sjeo do kraja. možda zbog tog generacijskog jaza. poznajem troje ozbiljnih dylanologa i ne sumnjam u smisao njihova idolopoklonstva. ne pada mi napamet valorizirat odluku o Nobelu, ali je činjenica da je to dosad najveće priznanje kantautorskom radu. nadam se da će na krilima te poruke, moderni kantautori dobiti veći publicitet. čestitke Dylanu i svim njegovim obožavateljima!


Dylanovu pjesmu I shall be released pokušao sam fristajlo prevesti pa prijevod naslova baš i nije doslovan:

STRPLJEN SPAŠEN

kažu sve se može mijenjat,
nadomak nije nam daljina...
pa se sjećam svih tih faca,
odvedoše me do krivina
vidim luč svoju gorjet,
od istoka ka zapadu
i jednog dana, jednog dana,
pušten biću ja!

kažu svakom treba zaklon,
gdje će fasovat od stida,
odsjaj vidjeh svoj uz naklon
silna mjesta iznad zida
i svoju luč gorjet ćutim
od istoka do zapada
i jednog dana, jednog dana
strpljen biću ja...
i svoju luč gorjet ćutim
od istoka do zapada
i jednog dana, jednog dana,
spašen biću ja!

do mene u gužvi je čovjek
koji se kune nije kriv,
kuknjavu mu čujem uvijek,
plače jer je uhvaćen živ
i opet luč gori moja
od istoka do zapada
i jednoga dana, jednog dana,
odrješen biću ja...
- 17:57 - To te ja pitam (21) - Print - #

petak, 07.10.2016.

di si ti bio 2017.?

u doba kada se sve glasnije na stadionima čuju povici "Ubij Srbina" i "Ubij Hrvata da Šiptar nema brata" i kada ničim izazvane, sa potopljenim budžetima, Hrvatska i Srbija kupuju naoružanje, vrijedno je možda pisati o onome što nas kao narode zbližava. o nekoć slavnoj prošlosti koju dijelimo unatoč htijenju revizionista da nam našu priču kroje u svom poznatom pravcu-autostradi pakla kako ju je onomad nazvao Radovan Karadžić alias iscjelitelj Dabić. Od enormne količine zla, ovi prostori poharani i popljačkani zjape već četvrt stoljeća propadajući. ufajući se u svoje povijesne zablude narodi tapkaju u mjestu očekujući zaštitu od svojih povijesnih tlačitelja.

ono pak, što nas u srži razlikuje došlo je u Istri do izražaja 50-ih godina, to jest onda kada su u doselila prva vojna lica JNA. tada je sklopljeno mnogo mješovitih brakova i Istra je kulturološki mutirala s utjecajima istočnih kultura iz SFRJ. Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci sa sobom su u Istru doveli svoja jela, svoje plesove i slave, muziku, dijalekte...već tada međutim, dolazilo je do tih "kulturoloških" nesporazuma. istarsko biće jest pomalo egoistično i ne uskogrudno, ali niti onoliko srčano i srdačno, što su ti ljudi sa istoka svakako bili. kada bi se primjerice odlazilo u Srbiju na neko vjenčanje, tu bi se sve razlike nadišle. tom prilikom odvojilo bi se i dan za posjetu Beogradu, kakvoj Banji usput ili Dragačevu... na tim izletima istarske snajke su dobijale širu sliku o svemu. istok je konačno primirio zapad sa svojom vizijom jednog neopterećenog i spontanog života. pune dojmova, Istrijanke bi se vraćale polako u svoj istarski, mentalni mode. razlike u tom mentalitetu i temperamentu presudile su kasnije mnogima od tih mješanih brakova. bilo kako bilo ti narodi ostavili su u Istri upečatljiv civilizacijski trag i Istra kakvu znamo danas ne bi to bila bez ijedne od tih kultura.

Niti mi, niti itko iz ex Yu može pobjeći od tog dijela svoje povijesti. Možda i nismo Amerikancima prodali svemirski program, ali ponešto smo i zavoljeli: filmove, knjige, predstave, naglaske, nogomet, viceve, psovke. i ne, nismo zreli za ljevičarski egzorcizam kod dona Stojića, iluzija više nemamo-ovakva kakva je sad-nova bi Juga bila katastrofa. najgora od triju.

- 15:19 - To te ja pitam (1) - Print - #

utorak, 04.10.2016.

ŽIVA MAST

Mučno je ovo sa Živim zidom. Kao neka azerbejđanska sapunica bez kormilara na divljim vodama.

sa druge strane Plenki, da se njega pita...

- 21:18 - To te ja pitam (0) - Print - #

ponedjeljak, 03.10.2016.

kako sam proveo ljetne praznike

učestala su neka pisanja po portalima o Jadranu plavome kao mjestu sramotnog izrabljivanja domaćih radnika iz Zagorja, Moslavine, Slavonije...razna se tu objavljuju svjedočanstva. potresna. gotovo jednako se tu pljuje Dalmaciju i Istru. eh da nisam upućen malo u tu priču, možda bih se i proleterski solidarizirao sa radnicima ili pustio neku suzu u komentar. no, ništa od toga. ta slika, naravno, nije realna i pokazuje jednu našu iracionalnu crtu defetizma.

konkretno, kada pričamo o brojkama, radim već sezonama u turističkom gigantu gdje se radnici s kontinenta masovno zapošljavaju putem zavoda. garantira im se smještaj, obroci, slobodni dani, plaća, viškovi sati, ugostiteljska izobrazba. naravno tu je i more koje bi te, da tu ne radiš, koštalo masno. disciplina na poslu i nije prezahtijevna. firma u kojoj radim je iz komunizma naslijedila onaj stari dobri "lako ćemo" model i pressinga tu nema.

zauzvrat je ovog ljeta stigla masa tek svršenih srednjoškolaca čija znanja su ravna nuli. konobari koji ne znaju što je gemišt i kuhari što prvi puta vide miješanu salatu. doslovno. onaj koji je znao radit, otišao je u Njemačku, Austriju, Irsku...sezonu smo nekako zaključili uz sve cirkuse i improviziranja.

hoću reći, možda je ponetko tko je išao naslijepo tražiti posao završio kod nekog tlačitelja, ali toga je zanemarivo malo, a i na kraju krajeva, to je rizik slobodnoga tržišta. mi kao društvo, mediteransko i panonsko, prepilili smo si granu na kojoj sjediti. uspjeli smo protjerat one najsposobnije i najsnažnije i postali kolodvorska država za presjedanje (i)migranata

- 21:05 - To te ja pitam (1) - Print - #

Design @ by:Nisa