ponedjeljak, 23.05.2016.

i nakon Bate Bata!

"...iako ni takve bitke nisu isključene..."
Slobodan Milošević na Gazimestanu 1989.

Kada bi, hipotetski, u Hrvatskoj izbio građanski rat između sve agresivnije klero fašističke falange i civilnog društva da li biste bili spremni svoje stavove koje danas promičete na društvenim mrežama braniti s oružjem na barikadama? Abortus, građanske slobode, ekologiju, toleranciju, jednakost i sve što otvorena svijest nalaže?

Mislim da bi taj rat završio slično kao i španjolski-rolu Barcelone odigrala bi Rijeka. Rat bi završio egzodusom Istrijana, Fjumana i polovice Zagreba. Mahom inteligencija koju bi Italija i Njemačka dobile na poklon. Ostatak ustanka bi se ugušio u nekoj hrvatskoj Guernici. Šatoraše bi oprao totalni fleš & flajš. Europa bi nešto negodovala par dana...spuštala rejtinge...poslala monitoring komisiju. Poslije toga bi hrvatska mladež imala kolektivne fiskulture i molitve po trgovima. I bila bi to konačno Hrvatska po ukusu Natoa.

Nema civilni sektor nikakve šanse u tom okršaju. Nikakvi pisci, kolumnisti, kazalištarci, filmaši, novinari, aktivisti, borci, antifašisti, anarhisti. Raja kad se sabere u snoplje u toj metafori neuništivoj, jednostavno ne da blizu.

Na dan kad je umro čovjek koji je pobio najviše fašista treba se zapitati kako će bitka za hrvatsko društvo izgledati. U svakom slučaju ovo je 1 od tih modela kada demokracija pokazuje koliko je ponekad opasna po samu sebe.

Zato, da ne bi jednoga dana bilo "di si ti bio dvije i dvajs prve?", fite dem back!