ponedjeljak, 17.11.2014.

ŠEŠELJ JE MRTAV

no krasno, negdje sam nabasao na argument da je puštanje Šešelja utjeha Srbiji za puštanje Gotovine!?
Stvarno ne bih volio vjerovati u to. Mislim da se njih dvojica nikako ne mogu naći u istoj rečenici najviše stoga
što Gotovina nije nikada mahao pištoljem po glavnome gradu, prijetio svim neHrvatima, ohrabrivao i pozivao
na klanje rđavom žlicom, dolazio u srpska sela sa spiskom ljudi koji ih moraju napustiti ili će biti pobijeni.

Ipak, na povratku Gotovine iz Haaga postrojila se cijela Hrvatska i prihvaćam da je to u očima susjeda
moglo biti čak i degutantno. Na dočeku vampira Šešelja okupio se ipak 1 najradikalniji izdanak društva
koji ne emitira pravu sliku Srbije. Iako u prilozima Morane Kasapović iz Beograda među sedmoricom
ispitanika nisam čuo niti 1 osuđujući stav spram Šešelja, razumijem ljudski strah i potrebu za neizlaganjem.

Pametni dijelovi društva su kao rijetko kada stjerani u kut.
Ulice su pune kojekakvih tipusa kojima će kad tad zasmetati Vaš stav.
Kome danas treba sačekuša nekih fašistoidnih batinaša?
Ljudi gledaju svoja posla i nikome ne pada napamet igrati se Mije Oreškog.
Moderni homo sapienti stjeran je u kut i orwellovski si oduzima slobodu govora.

Što se puštanja Šešelja tiče, meni to više liči na good old fashioned kuhanje po Balkanu što je oduvijek
bila poslastica za razne s'rvise. Pojava Šešelja prije svega je napad na dobar ukus:

Njegov dijabolični performance u kojima taj očajnik lovi zadnji voz za mitologiju, jest rijetko sirovi motiv-
smrtno ranjena zvijer sikće sav svoj otrov iz kesica. Kroz njega progovaraju njegove dvije metastaze,
a on i dalje pleše na tom dans macabreu.

Ćosavi četnik sa prepoznatljivom govornom manom i svim fiziološkim atributima psihopate.
Prikaza nakazna taman koliko i rat na Balkanu, uzburkat će duhove pritom ne prezajući ni
od pucnja u nadvojvodu. Tko god da je njega pustio iz Haaga ili je zlonamjeran ili je nesposobni
birokrat. U svakom slučaju savršeni moron.