nedjelja, 10.11.2013.

Bijeli jastreb

Nedjelja iz snova je osvanula uz neki vragolasti povjetarac i razgranato,
pomalo zubato sunce. Jakna il džemper, pitanje je sad?

blogami oboje...nakon svih obreda i kava, otrčao sam kroz šumu do sela.
U podrumu izvjesnoga domoroca Marija, kušao gutljaj
ultra violetnog terana iz dudove bačve. Malo zatim se pri ruci našao i
tanjur palente sa šugom od srnetine, a potom hrskave, samootapajuće kroštule.
Pogled na šumu i rika gizdavog srnjaka. Bordo krošnje u šumi mušmula
i žira. Lišće što blaženo šušti na povjetarcu. Šuma šapće.

Jednom je tuda obljetavao i rijetki albino jastreb. Godinama se pojavljivao
baš u doba berbe maslina. Ne vidim ga već duže, ali pamtim jedan bliski
susret sa tim divnim letačem. Nije taj štedio ni kokoši i upravo stoga što
je bio avetinjski bijel, one su, da prostite, mislile da je galeb. Gledao sam ga sa vrha
masline kako nadlijetava i snima svoj dio kopna pod nebom. Pokušavao
sam zamisliti taj osjećaj da sa tih visina snimiš svoj plijen i obrušiš se
svom silinom na to nesretno biće bez krila i bez šansi...zgrabiš ga i ponosno
zamahneš krilima natrag u visine, pustiš onaj visoki krik kojime svima dolje,
kroz jeku vjetra poručuješ:

-Strjepite!