petak, 24.05.2013.

sastanak

Ornella Vanoni za ovo uporno-kišno popodne pa ko živ...s kime ju kod nas usporediti? definitivno s Josipom
Lisac...uh kad bi mi Josipa otpjevala ovu stvar negdje na Stradunu ili tako negdje...di bi sreči bio kraj?


griješila sam tolko put do sada
da već znam unaprijed
i danas skoro sigurna sam
griješim što se tiče tebe
al još jednom što može promjenit
u životu mome...
pristati na sastanak taj
bješe ludost bome!

tužna sam u gužvi ljudi što prolaze
al nostalgija za tobom
jača je od plača
tračak sunca na licu pali
mali znak nade
čekam dok mi se ne ukažeš
u daljini promenade

ljubavi požuri jer neću izdržat
ako ne dođeš ja se bojim da
ne postojim, ne postojim!

promjenilo se vrijeme, kiši
ali dalje čekam
nije briga me za ljude
ja se odavdje ne dam
gledam u sebe i pitam
ali ničeg ne bude
sad samo ostatak nade
ubačen u ljude

ljubavi kasniš, al neću izdržat
ako ne dođeš ja neću se održat
ne održat, ne održat...

svjetla, auti, ulice, izlozi sve skupa
vrluda mi po svijesti
sjena se umorila me pratit
dan umire polagano
ne preostaje mi do da se vratim kući
svom životu tužnom
ovaj koj ti htjedoh pružit
potrošila sam nužno

ljubavi oprosti, al sad se već bojim
od sad pa zauvijek...
ja ne postojim, ne postojim...