U predvečerje jedne noći na zemlji, prikovan uz TV, odsutan buljim u nekakvu epizodu mornaričkog csi-a i strepim za napuštenog US obavještajca u vjetrovitim planinama Chilea.
Ono što pritom osjećam jest globalno pobratimstvo sa nekakvim, recimo, Poljakom, koji isto tako upravo gleda neku američku seriju. Ja i dotični Poljak, u tim trenucima izlažemo se utjecajima američke, imperijalističke kulture. U sveopćoj histeriji anti globalnih marširanja, moram ipak priznati da sam fasciniran nekim dostignućima kulture civilizacije koja je podijelila tu puricu sa indijancima na taj famozni THANKS GIVING DAY. Onaj koji(HE WHO) se malo više posveti takvom upijanju kulture, doznaje za kikiriki maslac, za Hollywood, za Yankiese i za Mettse, za hot dog sa chillijem, za quarter, za pentagon i za Whitehouse, za New York sa svojim bulevarima na brojeve, za City of angels, za route 66, za KKK, FBI i Edgar J.Hoovera, DEA, CSI...
za Faulknera, za Tenessee Williamsa, za Martin Luther Kinga i za Malcolma X-a... doznaje da "steak is fantastic with coke",
za apollo 13, za Houston, za Cleveland i velika jezera, za silicon valley, za pašnjake Dakote, za Yellowstone...doznaje za Indijance- native americanse, za rezervate, doznaje da Idaho znači dobro jutro...za Chicago 30-ih i za Al Caponea, Dutcha Schultza, za Machartijeve montirane procese, za recesije i krize, za slomove burza, za Dillingera, Texa Villera i za Alan Forda, za Velvete i Warholea, za studio 54, za Carrie Bradshaw, za Hamptons, za Queens, Harlem i Brooklyn, za bitnike i San Francisco...
...mogao bih u nedogled, ali neću. O svemu tome znam a da se i nisam posebno zanimao za američku kulturu i društvo.
Znate blogami i vi. Svi znamo to. Zanima li nas...ili ne? naš problem!
Sječam se kada smo se kao klinci, u doba hladnoga rata, ideološki dijelili na Amere i Ruse (korove i hibiskuse).
Te podjele počivale su u obiteljima. U tim zanesenim, dječačkim raspravama, redovito bi za kraj poentirali "Ameri":