petak, 08.03.2013.

JOYCINNHO

Utorak, 9. ožujka 05. ću pamtiti kao dan kada je izgubio Ronaldinho.
Unatoč dvjema gajbama, od kojih je druga autentično remek djelo, veseli Dinho iz Puerto Allegrea, ispao je iz lige prvaka!
Protestiram!
Ukinimo nogomet u kojemu gubi Ronaldinho! Prekinimo sa time!
Kome treba svijet sa Bushom u špici i sa Gattusom u veznom redu?
Tko se igra Michael Jacksona?

Kada bih barem bio genijalan?
Pitanje koje muči neostvarenog mediokriteta...
Krik redikula i mačka što se ganja na vlažnom asfaltu, prizori trice i trideset i sedam kada brije na stvar od Lou Reeda, propušta izljeve zaboravu kao negaciji svega u sredozemnoj noći južine.

Da sam barem Ronaldinho?
Uvalio bih gajbu cijelom svijetu na svjetskom prvenstvu svjetova.

Kako bi trebao pisati pisac koji bi predstavljao književni pandam Ronaldinhu?

Otvoriš knjigu, a knjiga ti pruži dupli pas, gurne ti u prostor i lobuje te škarama...
I još ti se smije!?
Hm, možda Joyce?
«Uliks» se navodno pri samome kraju pretvara u knjigu koja ismijava čitaoca.
Tako bar kažu ljudi koji su ga pročitali do kraja.

Kada prvi put vidiš knjigu na kojoj piše Uliks J.Joyce, jasno ti je da če te ta knjiga nadživit.

Interesantno da se općenito često u književnosti kao osnova spominju upravo ta 2 djela:

Odiseja-zlato i Uliks-srebro.

I Ronaldinho, naravno!