subota, 09.02.2013.

LISICE

In memoriam Krsto Papić

Ako želiš doznati kakav je narod, pogledaj svadbu.

Veliki filmovi domaće kinematografije često su se na Hercegovinu i dalmatinsku Zagoru oslanjali i to je uvijek bio zicer. Efektni eksterijeri tijekom cijeloga filma u službi su priče i ostavljaju bez daha. Cijela fabula filma zbijena je unutar odvijanja jednoga pira. Najviše me se dojmilo detaljističko slikanje tradicionalnih običaja: povorka svatova, ulazak mlade u svoj novi dom, upoznavanje sa obiteljskim blagom. Kvazi-lezbijska scena u kojoj su sve žene zatvorene u sobi sa mladom pa se golicaju i smijulje je toliko efektna i hiper realistična da je gledatelju jasno da se to dešavalo upravo tako. Lisice Papić u biti gradi na neorealizmu sa povremenim izletima u tada avangardniji noir.

"Maknut ću malim prstom i Jugoslavije neće biti!"-Josif Visarionovič Džugašvili

Film lisice također je i politička drama. 1948. je godina i vižljasti maršal Tito odolijeva prijetnji sa istoka. Labavo primirje koristi da se rješi svih brkatih siledžija IB-ovaca. OZNI-ni čagljevi oblizuju se oko svadbe i unose konstantni nemir svim svatovima samim svojim prisustvom. Svi se pitaju po koga li su ovaj puta došli?

"Nema igrača dok krv ne potekne"-Stari svat u filmu Lisice

Finale je obrat u nezamislivom pravcu. Priču cijelo to vrijeme prati ritam opanaka koji tapkaju po kamenju u ritmu kola ubitačnog tempa. Taj brechtovski dekor daaje savršen pečat filmu u kojemu je neki puta važnija ekspressija lica nego dijalog. U silovanju mlade na dan vjenčanja najfascinantnija je njena borba i grč na licu, njeno uporno odbijanje učestvovanja u tom preprljavom aktu.

Film "Lisice" preminulog Krste Papića je definitivno remek djelo. Hvala mu.

A ovaj film njegov mi je također genijalan...