ponedjeljak, 31.03.2008.
Kultura opasna po život!
Kako bi trebao izgledati taj znak?!! Znate oni koji se postave uz cestu... U Makarskoj bi trebao po jedan na ulazu i na izlazu... i jedan ispred zgrade Grada. Znak - Kultura opasna po život! Ne diraj, ne primjenjuj, ne osjećaj, ne potiči, ne uživaj, ne prenosi... ništa što je vezano za Kulturu. Jer stvarno može biti opasno po život. Pogotovo u Makarskoj. I zato bi možda najbolje bilo je sahraniti… jer ona ionako ovdje odavno ne živi.  Sve smo lijepo zamislili. Cijeli projekt koji je pokrenula građanska inicijativa u okviru udruge PUK… ili Promicanje urbane kulture. I sve smo to ponudili Gradu tražeći adekvatan prostor za rad… Art cafe, jedini koji je trenutno slobodan. Zauzvrat nudimo puno. Ne da mi se sada to obrazlagati… jer nije ni važno. Istovremeno smo kao savjesni građani, koje su podržali i mnogi drugi, podržali inicijativu Udruge za zaštitu kulturne baštine da se Živkin dvor (u centru Makarske) predvidi u Prostornom planu za budući multimedijalni dom kulture. I što se dogodilo?! Prezentirali sve to mi lijepo gradskim ocima, dali im na papiru sve što smo zamislili, ispričali i misiju i viziju…. Jedino što smo dobili zauzvrat je rečenica da će «Grad napravit ono što je najbolje za njega!». Za Art cafe je već odlučeno da se raspiše natječaj i sad čekamo da ga Grad i raspiše jer je to njegov prostor (pazi, njegov! – Gradski!). Međutim dani prolaze, vrijeme bježi, sezona samo što nije… Ni N od natječaja! U međuvremenu saznam da je došlo do izmjena i dopuna Prostornog plana i da će Živkin dvor biti nekakav javno-privatni objekt…. Priča je otprilike ovakva… tu će se graditi nekakav stambeni kompleks u čijem će jednom dijelu biti predviđen prostor za kulturne manifestacije. U istoj toj priči se spominje ime Blaž Petrović, isti onaj koji je kupio pola Biloševca. Da…. "Grad će napraviti ono što je najbolje za njega". Pazi – Grad! Sve to skupa, a izgubljeno u prijevodu, značilo bi na kraju balade da će GRAD ostati bez parkinga na Živkinom dvoru, a na njemu će niknuti nekakva zgradurina nekog tajkuna koji će je prodati u roku keks po basnoslovnim ciframa za svaki kvadrat. Ali… "Grad će napraviti ono što je najbolje za njega"!! Pazi – Grad! Kakva kultura… Kultura bi mogla osvješćivati građane… i zbližavati ih… samo je li to ikome u cilju?! Ili bi bolje pitanje bilo – smeta li to nekome? Da smeta! "Grad će napraviti što je najbolje za njega", ali će rasprodati sve što ima, i smetaju mu građani koji su zbliženi. Jer ako se zbliže, mogli bi se i ujediniti, a to su već građani opasnih namjera… a to bi moglo biti opasno po … kulturu. Jer bi se mogla i dogoditi. Jer je kultura i borba za organizirani, osmišljeni, kreativni, društveni i politički život. To je borba da društvu u cjelini bude bolje, ali i da to društvo shvati da mu politika mora biti sluga… a ne da je društvo sluga politici. I isto to društvo je danas jadno, indiferentno, neinformirano, neodgovorno prema svom okruženju… Jedino što zna je analizirati po kafićima situaciju i popljuvati sve i sva… E, tu su nas čekali! To su i željeli postići. Hej, ljudi, recite nešto, napišite komentar, predložite nešto… Nedajte da to više ovako ide. Pa radi se o svima nama. Naš grad propada… PUK će sasvim sigurno nešto poduzeti. Jer ovako više ne ide…. Imam dvije mogućnosti: 1. Dati sve od sebe da prekinemo ovo ludilo u Makarskoj. Ovo postaje jedna masovna grobnica beživotnih tjelesa koji još dišu, ali ih lagano zatrpavaju zemljom, lopatu po lopatu. Je, otvorene su vam oči, samo što to nitko ne primjećuje i nije ga briga… Ali ako ne pustite glasa, neće vas nitko ni čuti … i nema vam spasa. Počnite vikati! Ja počinjem… 2. Prodat sve i odseliti… negdje daleko… gdje ljudi znaju vikati kad se netko u njih dira… negdje gdje građani utječu na politiku da napravi ono što je dobro za sve, a ne samo za pojedine… negdje…. u neki grad gdje žive nasmijani ljudi. Naravno, postoji i nešto treće… Mogu šutiti. Mogu se praviti da se ništa ne događa… i prestati disati. Kao i mnogi oko mene. Ali taj film nećete gledati. Od svega me u posljednje vrijeme najviše živcira što su mi trojica ljudi pokušala podvaliti neku priču. Pravim se da sam je popila. Jave mi se s 300 metara, stanu uvijek i popričaju, uvijek pitaju za novosti… Ja se i dalje pravim da je sve ok. Samo…jebem mu mater (da, psujem!)… pa je li vi stvarno virujete da vam je uspilo??!!?!? Ne brinem se ja zapravo zbog vas… već zbog sebe. Jer što stvari više odmiču, traže i jaču igru. A do sada se nije pokazalo dobrim kad se ja zaigram…. Jer, kako stari ljudi kažu, «svaka igruša ima i plakušu». Uvijek se na kraju pitam je li vrijedilo… iako je satisfakcija zapravo vrlo čudna kategorija! P.S: "Grad će napraviti što je najbolje za njega"!!! Pretvorit će ga u selo! (Ma... selo je ok... bar se o stoki brine). P.P.S.: Molila bih, ako imate potrebu komentirati, da ne pljujete bez veze - nego s vezom! Dajte neki prijedlog. Kako Art cafe dobiti za mlade i kako Živkin dvor sačuvati za Dom kulture??? Kako se izboriti za ono što nam po Ustavu RH pripada? Načina ima... samo imamo li vremena prije nego se sve razgrabi? |
subota, 22.03.2008.
Madonna u Parizu!
utorak, 18.03.2008.
I lokalno i regionalno i globalno...
Ma u stvari meni treba natjecanje. I to ono u kojem mozak mora odlučivat bez posebne pripreme, kad si u škripcu i reagiraš brzo, trenutačno i pod adrenalinom. I onda nemam vremena razmišljati o nekim obzirima već onako open-mindid, čistom energijom. I to sam shvatila sada gledajući TV. Tlak mi je danas šetao u nevjerojatne krajnosti tako da sam bila prilično zamantana. I onda prikažu neki smixani sportsko-glazbeni intermezzo prilično navijački naložen… oni sportski susreti koji su održavani s jako puno naboja. I odmah sam «oživila». I da sam polumrtva mislim da bi na nekoj ludoj utakmici ispalila. A nije se meni inače teško uživit u neke «brijačine». Kad ih nema skitam gradom i okolicom, pa i šire. I bilježim što se da… (Bili nam snimatelji s talijanske RAI televizije. Talijani su snimali prilog o ZERP-u i ribarima. I kažu mi kako ribari tvrde da ih nitko ništa i nije pitao kad je ZERP u pitanju. Ma šta mi napriča?! Ma tko to ikoga ovdje išta pita?! Malo smo proćakulali i svatko na svoju stranu. Pitali i šta ja mislim. Ma stvari su uvijek jednostavne.) Energije će svakako trebat jer će se u Makarskoj u naredna 2-3 mjeseca svašta nešto događat. VIII. Forum jadransko-jonskih gospodarskih komora je u Makarskoj od 22.-24. travnja, a očekuje se više od 150 sudionika. HGK - Županijska komora Split bila je jedan od inicijatora i osnivača Foruma koji se održava od 2001. godine. Okuplja 36 regionalnih gospodarskih komora iz sedam zemalja jadransko-jonskog područja (Italija, Hrvatska, Crna Gora, Grčka, Slovenija, Albanija i Bosna i Hercegovina), i pri kojoj djeluju Međunarodni arbitražni sud te šest Okruglih stolova: za žensko poduzetništvo, transport, turizam, poljoprivredu, zaštitu mora te ribarstvo/marikulturu. Sve je to pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta. Sve će se odvijati u «inteligentnom hotelu Park».  Naime, «Park» ima sedam konferencijskih dvorana s kongresnim kanalom u svakoj sobi i simultanim prevođenjem na tri jezika. Također nudi brzo povezivanje ADSL-om, hi-speed internetom, bežično povezivanje i ne znam ni ja koje još, ukupno je 5 vrsta veze. Može se koristiti i video na zahtjev (ne onaj klasični), direktne veze s recepcijom (ostanu vrata sobe otvorena, na recepciji odmah reagiraju), poseban sustav nadzora… Ma nemam pojma što sve. Uglavnom nije slučajno izabran za ovakav susret. Još se nalazi nasred gradske plaže. Marko Luketina spada u onu vrstu direktora koji uz sav posao uvijek ima vremena. U ekipi su mu samo mladi ljudi. Možda je to razlog zašto je on uvijek nasmijan.  (Na Dugišu kraj moje zgrade se radi dječje igralište. U međuvremenu, nešto dalje, zatrpavaju slavnu rupu, koja je predstavljala temelje neke fantomske dvorane koja se nikada tu neće graditi. I možda će tamo prebaciti parking umjesto ovoga gdje se gradi igralište. Nemam djecu, a imam auto. Ipak sam za igralište. Možda ću i ja povremeno završit na ljuljačke. Pa šta?!) PUK zadnje vrijeme «gostuje» u prostorijama bikera. Dogovaramo program za 5. susret bikera u Makarskoj od 1.-3. svibnja.  (U prostorijama moto kluba «Sv. Jure» Makarska) Za sada je dogovoren performance "Svjetlo-sjena" na kojem umjetnik sprejevima na velikom platnu ocrtava sjenu plesača u pozadini, a sve završava vrlo efektno. Foto sekcija će od fotoarhive bikerskih susreta kao i fotografija s lica mjesta raditi slideshow koji će se projicirat na video-platnu. Kombinirat će se s multimedijalnom sekcijom koja će raditi video zapise susreta te montirati najzanimljivije trenutke i emitirati ih na istom platnu. Poznate "Komikaze" će, kao kolektiv underground stripa, u svojoj radionici na samom susretu predstaviti svoje vještine te će od svega napravljenog, u interakciji s publikom, prirediti izložbu. Scenografska sekcija će intervencijama u prostoru vizualno događaj prilagoditi duhu Susreta. Kombinaciju modernog i tradicionalnog plesa, trenutno novog hita, je također na dnevnom redu. Show devil sticks - žongliranje štapićima te izrađivanje rekvizita za ove vještine na posebnom štandu. Bit će postavljena rampa za skatere i bikere za vrlo atraktivne i popularne vratolomije. Prva dva dana dogovoren je i nastup rock bandova iz Makarske i predstavljanje potpuno novih glazbenih skupina. Ima tu još nekih sadržaja, ali o tom po tom. A sve bi trebalo završiti koncertom nekog poznatog benda i još se pregovara pa nećemo žuriti s najavom. Svi zajedno razmišljamo o dovođenju indijanskog plemena da otpleše koji ples protiv kiše koja je padala na svim dosadašnjim susretima.  (Ovo je i popis udruga koje podržavaju PUK) U travnju će u Makarskoj biti i dva velika sportska susreta. Atletski miting (24.04.) i Tenis turnir «Makarska Open Womens Circuit) (26.04.), a onda u svibnju, nakon bikera, slijede Lutkarski dani (07.05.) i «MaFest» - festival stripa (15.05.-18.05.). Svi imaju prefiks – međunarodni. Veselo će biti, to je sigurno. U zadnje vrijeme sam često bila i po Splitu. I tako sam upoznala Slavena Sumića koji je jedan od ekipe «krive» za Crveni Peristil. S njima je bio i Petar Grimani, također umjetnik. On nam je nabavio karte za nastup Za Ondekoza, japanske tradicionalne bubnjare u HNK Split. Grimani nas je zapravo i upoznao sa Slavenom.  (Slaven i Petar koji zna cili Split i cili Split zna njega. Majke mi smo imali taj osjećaj) A samo par dana kasnije naletim u Zagrebu na Slavenovu izložbu, odmah blizu Hard Rock Cafea.  (E, da… Nesvrstani! Rekao mi je Slaven da te pozdravim. Zaboravila sam ti javit. Nekako je priča i počela tako što smo se «posovali» oko Makarana i Podgorana.) Nakon povratka u Makarsku naletim na naše svjetske putnike. Donedavno su zajedno lutali Azijom. Mike Ožić i Mlađo Kovačević. Malo smo se ismijali. Ova dvojica iz Australije su mi rekla da kažem Mikeu da je malo blijed u licu i da mu fali meda. A onda su kasnije otkrili da je to fora nekog profesora koji je to uvijek govorio svojim studentima. A u pozadini cijele priče je činjenica da profesor prodaje med. Aj, dobro. Recimo da je to to. A onda mi se Mike preko Skypea javio iz Ukrajine. Bože sveti, ovaj nema ni točke ni zareza. Tek se vratio s puta, a već otputovao.  Ostala dva putnika, Doktor i Zoran, planirali su ići na Formulu 1 u Melburn. Ne znam jesu li uspjeli. Javit će se oni već… A kad smo kod te dvojice, oni su stari članovi makarskog folklora «Tempet». Išla sam im na probu. Vodila nećakinje da vide mamu kako pleše. Oduševljenju nije bilo kraja. Njih dvije isto idu na folklor, ali taj dječji ipak nije toliko dinamičan kao ovaj. Ostala sam nepredviđenih sat i 15 minuta. Probe traju dva sata.  Trenutno se uvježbava «Linđo» i «Bilogora». Tih dana u Makarskoj je gostovao i jedan koreograf za ove plesove. Nisam pitala odakle ni kako se zove. Sve u svemu odmah se prionulo na posao. Ovo je pravi fizički rad. Kaže mi moja Vesna da su dva dana zaredom imali prilično naporne probe, a dobar dio sam i vidila.  (Folklor je pojačan i lijericom. Koliko znam trenutno se kupuju instrumenti, oni naši izvorni). Hej vas dva, vidite li dokle je folklor dogurao otkad vas nema? Ili je baš zato dogurao. I dok su oni u Australiji, Andrej Puharić, moj prijatelj «novijeg datuma» koji živi u Kaliforniji, bio je sa suprugom na Hawaiima. I održao obećanje koje se odnosilo na razglednicu.   (Very nice of him!) Pa dobro, nije isključeno da se i ja jednom neću zakupati na toj plaži. A dok to ne bude držat ću se našeg mora. I ribe. Neki dan bila dobra ponuda. Baš se nešto skupilo ljudi oko ulova. Tu i dogradonačelnik Novak. Spominje nešto komunalne redare. Ja pitam tko je bio sretni ribar. Nitko se nije javio. Eh, koji ZERP, koji Talijani….. Hahhahaaa  Nešto puno sivih dana zadnje vrijeme. A to ti je proljeće. Kaže mi Dejmon da pišem o njemu. Šta … da vam otkrivam kako me zna smoždit?! (Ne Dejmon, nego proljeće...hahaha). Pa ipak, to je moje najdraže godišnje doba. Usprkos stalnim promjenama. I vremena i raspoloženja. Ali zato postoje neki detalji koji definitivno zaslužuju biti primjećeni. Kao što je ova kreacija. Nekako mi popravila trenutak.  Za kraj… u svoje favorite sam uvrstila neke nove web-kreatore. Radi se o dvoje Makarana. Dama prva, ali joj nećemo otkrivati identitet. Ima svoj blog Gastrodiva s odličnim receptima i vrlo ležernom pričom koja tek ponekad odmiče od gastronomije, ali dovoljno da razbije monotoniju. Drugi je novinar Nacionala Kažimir Pavlinović koji radi stranicu www.rascane.hr. Pa bacite malo pogled. I na kraju uvijek rado viđen prizor. Nedavno na Sv. Petru….. |
