petak, 30.11.2007.

Ost(V)arit ćemo u Hrvatskoj!

Makarska-Split-Poljska i obrnuto…. Ne, ne, ne… Na žalost nisam bila na putu. Ali sam zato upoznala Magdu Nowicku (24) iz poljskog grada Puszczykowa. Ona se još ovo ljeto javila na blog sick of it all-a s idejom da se pokrene inicijativa bratimljenja njenog rodnog grada s našim. I kako je Sick u ljetnim mjesecima, kao pravi turistički radnik, lud od posla, bratimljenje je stavio na čekanje. A tu je odmah uskočio Jure i preoteo nam "bratski" grad. I tako je Magda, završila u naših susjeda. Naravno, ništa bez Makarske. Popili smo kavu na rivi i nazdravljali u Sickovo zdravlje, koji je, eto baš tada, bio bolestan. E, moj Sick, Poljska ti jednostavno nije bila suđena.

Image Hosted by ImageShack.us

(Magda je studentica, studira hrvatski jezik kojeg odlično govori i obožava Hrvatsku. Domaćin joj je bio hotel «Biokovo», Jure ju je upoznao s Vrgorcem, a potom se vratila u Sarajevo gdje se zadržala tjedan dana).

Jure mi je, btw, ispričao kako su dica u Vrgorcu na svim plakatima HNS-a sa sloganom «Ostvarit ćemo u Hrvatskoj» prekrižili slovo V. I tako je bilo jasno da su naši najmlađi pesimistični po pitanju EU. Jer će ostariti u Hrvatskoj, ne mrdajući dalje. A opet se to može tumačiti i tako da će ostati ovdje, jer gdje bi im drugo bilo bolje… Hm! Što se politike tiče, čujem da će u slučaju koalicije desnog centra, Makarska imati predstavnika u saboru. Šuška se nešto da bi dr. Damir Mendeš mogao biti ministar zdravstva. Šuška, kažem….

Image Hosted by ImageShack.us

(Jure u demonstraciji vrgoračkih intervencija «u prostoru»)

Mi obično počnemo graditi u proljeće, da ne kažem početkom ljeta. Je li to u privatnika drukčije ili je stvar da je predizborno vrijeme dobro vrijeme, neću u to ulaziti. Sve u svemu na plaži je kompletno srušen jedan objekt. I sad se nanovo gradi.

Image Hosted by ImageShack.us

(Vrijeme je da se krene, rekao bi Goran Bare)

Radi se i na Sv. Petru. Prokopan je put od «Arbuna» do vile «Irene», a onda dalje prema kolektoru za pročišćavanje vode. Nije baš prohodno. Ovu su mi zimu ukrali i rutu do svjetionika. A baš sam se lipo bila navikla. Sad malo češće pozdravljam iste face preko rive (a šta da radim kad se ruta skratila?!)

Image Hosted by ImageShack.us

(Radovi na Sv. Petru prema svjetioniku)

Friško su postavili i meteorometar na Marinetu. I baš sam se pitala koga će to vraga tu, dok nisam vidila s druge strane bankomat. Kao … je to korisno radi ruže vjetrova, temperature zraka, mjerenja oborina…. A zašto služi meteorološka stanica na Osejavi (da, Osejava je poluotok u Makarskoj – poruka Gervasiusu Twinkelminklsonu kojeg više nema u blogosferi i koji mi je priredio par tužnih dana svojim nestankom iz mog imaginarnog svijeta. Ja se nadam da si ti ipak negdje tu….Očekujem tvoj neki mali znak;-)))

Image Hosted by ImageShack.us

(Meteorometar na Marineti. Da odem u pidžami na Marinetu vidit kakvo će vrime, a onda se vratiti kući i spremat???!!? Ovo su nam 100% uvalili iz onih država koje u svakom domu imaju satelitske gdje doznaju sve vremenske uvjete. Čim ustanu iz kreveta. Lipa naša riva… šta još neće natakarit… dok se ne odlomi ono što je napuklo.)

A zato sam se išla divit splitskoj rivi. Edita i ja. Ma ja sam naprosto oduševljena. Još u noćnim satima, u onom miru i tišini…. Divno…

Image Hosted by ImageShack.us


Neki kažu da ju je trebalo raditi u dalmatinskom štihu i prilagodit starim zgradama na njoj. Meni se baš čini da je napravljen idealan spoj modernog i tradicionalnog. Uostalom, sve ono što se podređuje minulom vremenu ne prolazi dobro. A vizionari koji s projektima idu ispred vremena, obično budu napadani i kritizirani… dok ne prođe 20-30 godina dok se ne vide učinci takvih ideja.

Image Hosted by ImageShack.us


Još kad u cijelom toj noćnoj čaroliji, igrom svjetla i sjene, dođu do izražaja one pozadinske građevine i njihovi natpisi, sve nekako dođe na svoje.

Image Hosted by ImageShack.us


I plavičasta boja podne rasvjete mi je djelovala totalno nestvarno…

Image Hosted by ImageShack.us


Ma, uostalom, zašto bi se svima sviđalo… Mene osobno raduje i apsolutno na mene pozitivno utječe. Bila sam i na otvaranju rive na sv. Duju kad je nastupio «Gotan project». Još me sjećanje na koncert i atmosferu znaju dignit i vratiti vjeru da će Split, kao središte kojem gravitiramo, vrlo brzo postati jedan moderan i kulturom bogat grad. Jer se, barem mislim, uvjeti za to polako stvaraju. Kultura u Zagrebu je većini nas ipak predaleko. Ali Split je ono što nam uistinu treba i vrlo je i prostorno i financijski dostižno.
A kad smo već bili u Splitu, obavili smo i shoping. Ispred shoping centra klasično, buržujsko, grezo - auto. Odmah je pao plan «B». Instaliranje, poziranje, blesiranje… i sve što s tim ide….
Najbolje je kako ljudi čudno gledaju kad se zabavljaš. Valjda su zaboravili da za to ne treba ni puno šoldi ni puno priprema. Samo trenutak…

Image Hosted by ImageShack.us

(Neuspjelo poziranje. Nikad od nas «poštenih» snobova. Hahahaaaa)

Ali smo zato uživale na odjelu igračaka. Par dana nakon ovog foto-sessiona rečeno nam je kako je u ovim šoping centrima zabranjeno slikavanje. A sad nam kažete??! Ko da mi nećemo opet… dok se ne uvjerimo da se ne smije.
Ma, mo'š mislit??? Kad smo mogle u Tate Modern galeriji u Londonu gdje su i straže postavljene, možemo i ovdje.

Image Hosted by ImageShack.us

(Igračke… Pa tko ih ne voli… Ajde, malo razmislite, he, he, he… )

I povratak u Makarsku. Autor ove panorame je moj «abroad» prijatelj Krešo. A «posterize» verzija fotografije je moja…

Image Hosted by ImageShack.us


A kad već spominjem Krešu i Split… za svog ovoljetnog posjeta mi je rekao kako se okuplja neka splitska ekipa koja planira napraviti animiranu verziju dnevnika Robija K. Baš bi to bilo zgodno! Split je, kao što se može primijetiti, već počeo utjecati na mene. Nadam se da to nije kratkog daha....


- 23:12 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

Mala zemlja za velike afere

Ma sve je već poznato. Ali kad se baci pogled na kartu "Lijepe naše", isto zna zaboliti. Link koji slijedi preuzet je s Pollitika.com-a

Afere u Hrvatskoj

I Makarska rivijera je na karti velikih skandala, a na to neslavno mjesto dovele su je dvije afere: "Ubojica iz društveno prihvatljive obitelji" i "Vlasti Baške Vode - divlji graditelji".

Opširnije ćete doznati ako klinknete na marker na karti, onda se pojavi oblačić s temom koji preko linka vodi do teme.


- 16:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

Sve je stvar perspektive

PutOkoSvijeta, tj. petorica Makarana koji ostvaruju svoj san (zapravo san mnogih od nas), zovu me u subotu. Poziv s Kavkaza. U 15-ak minuta priče ispaljujem zbog loše linije. Ivica Jujnović zvani Doktor i Zoran Paunović su u nekom internet-cafeu. Pokušavam nabrzinu dobiti što više podataka. Osim što su dobro raspoloženi, uz internu zafrkanciju, uspijevaju, uz česte prekide, objasnit što su sve radili. Pa su između ostalog završili i na jednom vjenčanju. Bože dragi luđaka. Pitam hoću li ih najaviti ko ekipu za sprovode i vjenčanja (prisjećajući se filma «4 vjenčanja i sprovod). Doktor se u trenutku sjeti da nije ni sprovoda manjkalo. Sve u svemu, nisu u mogućnosti češće pisati svoj blog jer se interneta dočepaju svako 4-5 dana. Zvali su me iz Telavija, sela na granici Kavkaza prema Rusiji. Kažu da su tu pokušali otplesati Splitski ples. I odmah pozdravljaju sve svoje Tempetovce, članove folklornog ansambla u kojem su donedavno i sami plesali. Evo, ja prenijela pozdrave. Već smo (gledam na sat) prešli u ponedjeljak. Danas bi oni prema planu trebali krenuti u Azerbejdžan, a onda na istok prema «Stanovima». U Turskoj je bilo više nego zabavno, ali detalje će oni na svom blogu. Jedini je problem, kako kažu, arhiviranje video materijala .

Image Hosted by ImageShack.us

(Zoran i Doktor zadnji dan svog boravka u Makarskoj u mom stanu. Dogovorili neke detalje vezano za blogove i utvrđivali «ratnu strategiju» gdje baš nismo shvatili tko su sukobljene strane)

Bila i na predstavljanju novog CD-a klape «Adrion» pod nazivom «Mom gradu». Ajde da netko ovom gradu nešto i da. Jedna jako vesela i ugodna večer. Nimalo usiljena zabava (kojih zadnjih godina ima na sve strane).

Image Hosted by ImageShack.us


Antonio-Toni Mihotić je imao zapažen nastup. Pogotovo kad je zapjevao jednu od poznatih Preslyevih. Eh, sad, zaboravila sam šta se sve događalo te večeri, davno je bilo, ali pamtim odličnu atmosferu. Uz Vedranu i Bobu Puharića za stolom s nama je bio i Toni koji je Vedranina generacija. I tako se naslušah o «najboljoj generaciji» tih desetljeća na ovim prostorima. E, pa Bojan Mileta i Matko Šabić iz «Adriona» su moja generacija. E, da sad vidimo tko će nešto protiv mojih argumenata koji se direktno diraju u domaćina večeri. He, he, he… Bio je to as u rukavu.

Image Hosted by ImageShack.us

(Toni Mihotić trenutno pjeva u poznatoj šibenskoj klapi «Bonaca»)

A večer «Adriona» bila je u hotelu «Park» ispred kojeg su konačno počeli micat one greze kioske. Još nisu svi uklonjeni, ali iskreno se nadam da će se to ruglo riješiti. Vlast koja to dozvolila je tvrdila kako je riješila «kruh 80 obitelji u gradu». Je, je… i uništila kruh za 300 drugih obitelji koji po gradskim kalama imaju poslovne prostore u kojima redovno inspekcije traže «dlaku u jajetu».
Image Hosted by ImageShack.us


A kad smo kod prostora, Edita i ja neku večer primijetimo otvorenu kapiju na ulazu u spomenik nulte kategorije - palaču Ivanišević. Pogledajte samo vrata na spomeniku nulte kategorije. Aluminija ko u priči. Neke službe treba opasno kazniti ne zato što griješe, nego zato što ne rade svoj posao. Radi li se možda ovdje «o ukusima o kojima se ne raspravlja»???

Image Hosted by ImageShack.us

(The doors)

Ovo je samo primjer opće žalosti u ovom gradu. Pitala sam jednom zašto ja ne mogu imati ljubičaste grilje jer se meni to sviđa (a tribaš se pravit blesav ako ne kuže o čemu pričaš). Kažu da to uništava imidž grada i da se kosi s kulturnom baštinom, pogotovo u staroj jezgri grada (gdje se nalazi i spomenuta palača). Pitam je li se i turbo-folk (narodnjak) kosi s imidžom grada i našom baštinom u istoj toj staroj jezgri grada. Kao što se zelena boja grilja stavlja u gradske odredbe isto se može napraviti i s glazbenim izričajem. Misli li netko drugačije? Ja kažem ono što mislim da treba, ali ne znači da je to tako i da sam ja u pravu.

Image Hosted by ImageShack.us

(U palači se izvode i neki građevinski radovi. Podsjećam – spomenik nulte kategorije, u staroj jezgri grada…. Možda i imaju dozvolu za to. Ja smo primjećujem)

Tragikomične su i neke navade našeg naroda. Gledam oglasnu ploču gradskog kina (koje btw. ne radi već «stoljeće», pa koga vraga i ta ploča više tu radi?!). Na njoj vrlo «dramatičan film». Glavni glumci vrlo uvjerljivi. Za Oscara. Je, znam, bezobrazna sam. Ali vjerujem da znate da ne želim vrijeđati imena onih čija imena su tu. To su napravili oni koji su ih tu zalijepili.

Image Hosted by ImageShack.us

(Jedna od rijetkih slika koju ne želim dodatno komentirati)

Još jedna od tuga naše svakodnevnice. Šetam preko sportskog centra i spazim obavijest koja tu tko zna koliko dugo stoji (prolazila sam ali nisam obraćala pažnju). Sve bi mi bilo ok da se netko sjetio na istu tu obavijest staviti da ona ne vrijedi za mlađe od 18 godina. Uzeli su im sva mjesta po gradu. Ta djeca više nemaju ništa. «Sportom protiv droge»… kako da ne.

Image Hosted by ImageShack.us

(Di je nestala osjetljivost i mar za neke kategorije građana?! Na mladima svijet ostaje, hahahaha, kako u ovom kontekstu to glupo zvuči)

Odaaaavno nisam po gradu vidjela ovoliko «čuvara reda i zakona» na jednom mjestu (a da nisu u policijskom vozilu). To zaslužuje sličicu.

Image Hosted by ImageShack.us

(Pita me jedini koji ne telefonira koga sam slikala. A sve, ne pravim razlike. Meni su pred fotografijom svi jednaki. A vama pred zakonom?)

Nije lako. Pogotovo kad se nađeš na vjetrometini. Zna to i ovo stablo. Kad su nam u gradu prorijedili šumu, priličan broj preostalih stabala je pri prvoj jačoj buri popadao. Ovaj bor se nije dao.

Image Hosted by ImageShack.us

(Zanimljiv prizor na Peškeri)

Skitam i skitam... i ponekad snimam. I tako naletjeh na Ivnu Montanu na rivi. Ispred nje gomila kamenja. Kaže da njen suprug Matko svaki put kad ode na Brač donese značajnu zbirku. Pa šta to nije fenomenalno?

Image Hosted by ImageShack.us

(Fino kamenje za fine suhozide)

Ali ima i nekih, čini se vrlo zanimljivih gradnji. Ako me oči ne varaju, negdje na Cvitački s plaže uočim u šumi čistinu, ispod magistrale. Ne sjećam se da sam to vidila ovo lito. Što se to bijeli u gori zelenoj? Tek par stabala skirva – nešto. Ima i neki očišćeni puteljak do te misterije. Znat ćemo iduće ljeto je li to bila neka moja fatamorgana ili nešto drugo.

Image Hosted by ImageShack.us

(Na Cvitački, negdje iznad sletišta za paraglidere)

I nekih pozitivnih stvari ima u našem gradu. Kao što je bila radionica «Bočice nade». Milica Bolanča, Ana Novak, Azra Mehmedović i Dantea Krnčević pripadaju internetskom forumu koji okuplja 200-tinjak umjetnika, od čega je 40-ak aktivno u ovom projektu. Radi se o izradi bočica koje će se 15. veljače iduće godine, na Dan djece oboljele od malignih bolesti, dijeliti bolesnim mališanima u bolnicama u Splitu, Osijeku i Zagrebu. Milica je iz Makarske, Ana iz Brela, a druge dvije su mislim iz Zagreba.

Image Hosted by ImageShack.us


Svaka bočica pretvara se u malo umjetničko djelo. Sve su unikati. Projekt je krenuo iz SAD-a i ima cilj dati djeci podršku i uliti im nadu.

Image Hosted by ImageShack.us

(Ovo je samo jedna od bočica pretvorena u čarobnjaka)

Ovi umjetnici rade isključivo s vlastitim materijalom. Traže jedino pomoć u prikupljanju bočica. Svi koji im žele pomoći na bilo koji način mogu im se obratiti na adresu bocicenade@net.hr, a možete baciti i pogled na njihov blog Bočice nade.
Kao što rekoh, nije sve tako crno. Sve je pitanje kako se na stvari gleda.

Image Hosted by ImageShack.us

Postoje neke pukotine koje su naizgled prevelike i preduboke.

Image Hosted by ImageShack.us

A kad se promijeni perspektiva, svaki problem je puno manji. Iako u ovom slučaju postoji realna opasnost da on postane puno veći. Ako se na vrijeme ne riješi.

I iz te druge perspektive bih se usudila reći da je puno više lipih nego ružnih stvari. A tu ubrajam i boje jeseni.

Image Hosted by ImageShack.us

(Ispod teniskih terena u Makarskoj)

Image Hosted by ImageShack.us

(Cvitačka u suton)

Pa ko to more platit?!?!

Image Hosted by ImageShack.us

(Pronađeno nekidan u mnoštvu zaboravljenih stvari…)

P.S: Danas Edita, Vice i ja na kavi... I krene priča o politici. Vice, ja ću doprinos boljoj budućnosti dati na ovom blogu. Argumentima. Ali i dalje ostati pri svome headbang

- 00:10 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

Izbori (ispod pojasa) 2007.

Od kad postoji samostalna Hrvatska non-stop se svađam oko politike. Mojim desno orijentiranim prijateljima pokušavam reći da im je stranka konzervativna, da je lupanje šakom o stol primitivno kao «argument» rasprave te da pod kulisom domoljublja rade takve gadarije da mi je muka živit u Lijepoj mojoj. Ne našoj, nego mojoj. Odavno ja nisam za socijalizam. Koje naše… ili je moje ili tvoje. Još u srednjoj školi su me kolege čudno gledale zbog želje da odem živit i radit u Ameriku. Želja se nije promijenila. Kako kaže Cico, moj nizozemski prijatelj (valjda smo u toj kategoriji): «Možeš ostati i slušat tuđe probleme ili otić i probat riješit i svoje i svjetske!» To, to ja zovem Amerikom. Sve je moguće. To nas ovdje ne uče. Ovdje kažu – di ćeš boljeg života.?!?! KOJEG? Ono što ovdje nemam je – pravo na izbor. E, a to se lako da vidjeti i na primjeru predstojećih izbora, političkih. Dakle, zavadih se tako sa «desnim» prijateljima koji će ići na koncert Thompsona za dišpet «onima». Mojim lijevo orjentiranim prijateljima kažem da im je stranka rupa. Dio toga je opisao i Ante Tomić kolumnist Jutarnjeg u nedjeljnom izdanju. Kaže on kako su socijaldemokrati za zakon koji će poslodavcu omogućit lakše otpuštanje radnika. Ej, SOCIJALdemokrati. I pita se zašto mi nebi otpustili pola Sabora. Pa di ćeš većih neradnika u Lijepoj mojoj?!! Uzeo je za primjer SDP-ovca Marina Jurjevića iz Splita koji je u vrijeme socijalizma predavao na faksu i studentima tupio o radničkim pravima, samoupravljanju…, da bi svojim ulaskom u Sabor naglo promijenio retoriku. Na štetu radnika. Onog koji ga je birao. I šta je taj SDP napravio po pitanju «pljačke stoljeća» u privatizaciji iako je na to dobio 3-ćesječanjske izbore one neke davne godine. E, pa bilo je davno. Jer se od tada ništa nije promijenilo.

Image Hosted by ImageShack.us

(Na balunu može biti i neka druga boja naših političkih stranaka. Moje viđenje je isto. Kad je u pitanju korist građana. U drugo ne ulazim)

I za koga glasovat? Ja neću ni za koga od ponuđenih. Ja glasam za svoj odlazak iz Lijepe moje. I iskreno mu se nadam i radim na tome koliko god je moguće. I vraćat ću se uvik u najlipši grad na svitu, i najlipšu državu s najlipšom prirodom (Opet se sjetih Cice koji kaže: «A di ste to vi bili i šta ste vidili da možete tvrdit da je ovde najlipše»). Koja će se zbog krive politike vjerojatno lagano kroz buduće godine poružnjivat i uništavat. Sad ćete reći «Lako je tebi, a šta ćemo mi!». Zvuči grubo, ali briga me. Ja ŽELIM svoje pravo na izbor. I uzimam ga. Ne pitam nikakve političare ni njihove poslušnike šta ću jer bi oni na račun priče o mom dobru u budućoj Lijepoj mojoj i te kako dobro živjeli.
Prije nekoliko godina sam u Zavodu za zdravstveno osiguranje pitala mogu li ja prestat plaćat svoje zdravstveno (jer nam je zdravstvo u…. da ne kažem čemu). I tu lovu fino uplaćivati u neko privatno osiguranje pri osiguravajućim kućama. Teta u uredu mi fino objasni da to ne može tako, «jer država mora uzeti svoje». Njoj se to mora plaćati. I uopće ne dolazim u razmatranje da se javljam gdje ću svoju lovu dati. Ako ću ja nešto od plaće naknadno uplaćivati – to da. Ma je li, majke ti, koje plaće?!! Jedva skrpim sve što treba s plaćom koju primam (kad se stavi u odnos uloženi rad i primljena naknada – sto puta manjom od saborske).
Dođem u poreznu upravu prije koju godinu i kažem da mi reču šta ja sve plaćam. Ova me u čudu gleda. Otvara onaj program na kompjuteru, nešto mi tumači, ja ne kužim, ona čita ono što piše i vjerojatno ne zna di šta od moje love ide i koja je krajnja adresa novca koji mi pljačkaju. Šta se čudite? Poslije njenog objašnjenja koje je meni neshvatljivo, ja mogu samo mislit da me pljačkaju. Jer mislim da nisam baš tako glupa. Ali mi smo skloni reći da su Amerikanci glupi. Ali vjerujete da oni vrlo dobro znaju di njihova lova ide, i tu nema dilema. I MORA se naći način da se i «najglupljem» Ameru objasni što i kako. I ko je na kraju glup? JA!!! Ipak. I svi mi koji ne razumijemo di naša lova ide. Sad će pitanje «kakve veze ima lova i politika i Izbori 2007.» Pa u tome i je cila baza. Eto, ja da dođem u Sabor odmah bi rekla «Meni treba 25.000 kuna plaće mjesečno, ipak ja predstavljam Lijepu moju, i molit ću lijepo, trebam imati sredstva kojima ću postići svoju reprezentativnost». I svi bi se u Saboru složili i digli ruku da svima plaća bude tolika. I – prođe. I nitko se nije pobunio. Odlično. Sjajna je ova država za nas saborske zastupnike. Vidite, možemo živjeti, nitko se ne buni, znači i drugima je dobro. I mi smo sretna nacija. I ti zastupnici koje narod pošalje u Sabor odlično rade svoj posao. Jer nitko, ama baš NITKO nikada nije tražio usred mandata da se njegov zastupnik povuče jer ne radi. Govorili su za jednu da nikad riječ nije rekla, a njen grad propada. Pretvorio se u selo. Ili u grad slučaj.
SDP-ov Milanović se neki dan žustro obrušava na Sanaderov marketing u BiH i pozivanje dijaspore na izbore u RH. I kaže kako dijaspora ne treba glasovat i određivat kako će ljudi živjeti u državi u kojoj ti birači ne žive. Slažem se ja s time da mi drugi ne treba određivat sudbinu. I ne mogu izdržat i pitam «A tko odlučuje o tome da se dijaspori onemogući glasovanje?». A on će: «Većina u Saboru.» Pa di ste bili kad ste bili na vlasti?! Šta onda niste minjali zakone? Uh, svi me nerviraju.
U zadnjih, koliko godina imamo svoju državu, pokušavam vidjeti šta sam ja od nje dobila. Pokušala legalno dobiti papire za nadogradnju kuće koja ima građevinsku – ne može. Ima tu nekih sitnih problema. Kažem referentici u urbanizmu da je super što na meni lome zakon, isti onaj koji dozvoljava da niču zgradurine bez ijednog papira, da se rade hoteli u centru koji probijaju gabarite i ruglo su, ne grada, nego pasivnih građana. Ona kaže da nije baš tako. Pitam da kako je. Je, američki sam glupa i hoću da mi objasnite. Kažu da je to za mene zamršeno. Dižem kredit i nisam prijavljena na punu plaću i ne mogu (hvala dragim roditeljima što me napraviše ovako bistru pa se ja izborila. Mogu napraviti doktorsku dizertaciju na račun kredita i snalaženja). Čekajte, koja je to država riješila da se radnika prijavi na onoliku plaću koju prima? Ova u kojoj ja živim – nije. Čekajte – Izbori 2007. Šta bi ja to trebala izabrati?!! Opet američki glupo ne kužim.
Ovako vam ja gledam stvari. Država i narod je kao firma, tj. poslodavac i radnici. Dakle, država će sebi uvijek uzeti (kaže mi cijenjeni gosp. Branko Roglić, savjetnik predsjednika RH, da imamo najskuplju državu u Europi. Misli na sam državni aparat, administraciju. Potkrijepio mi je on to sve brojkama i slovima. I pazi… njega sam razumila bez problema. Čovik odlično govori hrvatski). Znači država se izbori za sebe i hrani sebe. I sve joj više treba. I ako nitko nema ništa protiv – odlično. Idemo dalje. Kad pofali, zadužit ćemo se. Uvik sam bila za gradnju cesta, mostova, bilo čega od šireg javnog interesa. Jer bolje da ide tu, nego ne znam gdje. A kako je to kod firmi. Svaki poslodavac, privatnik, ima za cilj povećavati svoj kapital. Na sve moguće načine, uključujući i jeftinu radnu snagu. I tako ljudi rintače i ništa ne pitaju iako rade za sitnu lovu. Usprkos povećanju radnog vremena, ne baš dobrim uvjetima i sve većim frustracijama, oni se neće buniti. Zašto? Jer gazda kaže – ako nećeš ti, ima tko će. E, ja tako neću. I nikad nisam falila kad sam tako rekla. Kažu, lako tebi ne plaču ti dica. E pa da plaču sad bi lipo učila engleski i liti dolazila u HR na ljetovanje. Kako kaže slogan SDP-a «Ljudi su snaga» (A Tomić dodao da su i konji snaga, i slonovi… I pita se zašto onda ne bi glasovao za neku od ovih životinja, a ne za sdp-ovce). E, pa to i ja kažem. Da se svi radnici udruže, vidili bi vi kako bi se stvari minjale. Ali to neke podsjeća na sindikate iz socijalizma. I to im je «nostalgičarski» i neće oni tu «politiku u svoju butigu». Kako poslodavci uzmu ono što im paše iz bilo kojeg sistema??!!! Čisto interesa radi.

Image Hosted by ImageShack.us

(Da, ovo je moja iskaznica. Pa ja sam živila u tom sistemu. Koji mi je bio dozlaboga glup. "Svi smo isti". Mater ti je ista! Ali imao je nekih dobrih stvari. Radnik je bio zaštićen. Barem umjetno. Više nego danas. E, pa uzmimo to što možemo iz sistema u kojem smo ipak svi živjeli. Osim ovih novorođenih. Koje borba za pravo na poslu tek čeka).

E, pa i radnici bi se trebali sitit da su iz interesa (a ne ljubavi ili ideala) na poslu i da se radi prozaičnih interesa kao što je veća plaća, slobodan radni dan u tjednu, veći godišnji, plaćeni prekovremeni,…. trebali okupiti i tražiti SVOJE! I ničije više. Pa vi ste to zaradili. Nitko vam nije poklonio. Da vas poslodavac ne treba – prokinio bi vas nogom da vas ne vidi. Ali nismo mi još do toga došli. Nismo shvatili da je sve interes. Pa i politika. I izbori koji dolaze. I crkva. Naime, u prošlom sistemu crkva nije bila dobrodošla. I to je bio minus onoga jednoumnog sistema. Isto ko što je minus ovoga da crkva koristi svoju ulogu da bi vjernicima-biračima krojila mišljenje. Čisto iz svog interesa. A ja. Ja sam samo romantičarka koja ništa ne razumije. Ali zna reći NEĆU. I gleda stvari sa strane. Ko da nije njezin posao. I nije. Sve dok se ne izborimo za drukčiji izborni zakon i za vrijeme kad će birači za svoj glas dobiti obećano. Makar to značilo da, kao u Italiji, trebamo "sto puta godišnje" svrgnuti vladu koja ne radi ono za što je izabrana.

Image Hosted by ImageShack.us


P.S: Šta god vam naši političari obećali, sve pada u vodu kad uđemo u EU. Jer ćemo se samo morati uklopiti u već postojeće zakone zajednice. I onda će se po drugi put moći vikati «Ko je jamio – jamio». Jer dana obećanja na taj način neće morati biti ispunjana. Odnosno, političari će imati opravdanje za sve neostvareno. Ali netko je neki dan rekao – hvala Bogu nećemo u EU do 2012.
Čujete li političare? Koja je to retorika? Samo pljuju jedni po drugima. Prestrašno.

Ovaj post je nastao u trenutku,... nakon čitanja komentara na prethodnom. Netko me je "pogodio u žicu". Politika i ja ipak nismo na TI. Štaviše, mi smo na VI. Ali ne radi poštovanja, već radi - distance. I ako budete komentirali imajte ipak na umu da je ovo moje mišljenje. Na koje, barem tako kažu, imam pravo. Jer ovo je demokracija. Iako ni u to nisam sigurna. Ali sigurna sam da naša petorka koja luta po svitu neće glasovat. Oni imaju drugoga posla. O čemu se radi pročitajte na njihovom blogu u postu Iz Rusije bez ljubavi.

- 15:38 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se