ponedjeljak, 30.04.2007.
A šta meni fali?
Moj kolega Krešo radi knjigu o Biokovu. Njegovo subjektivno viđenje ove planine, biljni i životinjski svijet i sve što je zapinjalo njegovom fotografskom oku. Išli smo na vrh neovisno o tome. U stvari po zadatku. Dočekat pobjednike brdske trke. Šibali smo autom i jedva stigli na vrh da bi na vrijeme uhvatili prvog trkača. S rive je tip stigao na Vošac za sati i devet minuta. Što je najbolje bio je falio stazu i izgubio tu 7-8 minuta. Radi se o Ivici Škopcu iz Bjelovara. E, kad smo već tu iskoristila sam trenutak i uslikala fotografa koji obično slika po Biokovu.  (Krešo u akciji na Biokovu) Jednom smo išli na zadatak u Orebić. Prespavali u polu-privatnom aranžmanu. Kuca on ujutro na vrata i pita imam li pastu za zube. Ja totalno zamantana da uđe i da uzme u kupaonici. On opet pita da može li i četkica za zube. Ja skočila momentalno razbuđena. Jesi normalan??!!? On umro od smija. Da kakva sam ja to kolegica, da bi on za mene sve učinio…. Ni dan danas ne znam je li to bila finta za moje brzo buđenje. Ej, četkica za zube… Vratimo se mi Biokovu. Prvi koji je stigao na cilj od Makarana bio je Joze Paunović šta radi u Općini. Svaka čast. Ne znam koje mu je bilo vrijeme. Ali neko turbo svakako je. Od naših su sudjelovali i Goran Bašković i Željko Bockovac. Mislim da je bilo još Makarana. Ali mi smo morali natrag.  Zadnjih dana sam imala nekih neugodnosti. Bolje reći prijetnji. Nekako se time ne opterećujem. Ali mislim da više neću podnosit presretanje na ulici. Nekad to treba i prijavit. Iako mislim da je zakon takav da policija reagira tek kad si jednom nogom u grobu. Ma bez veze. Gore od toga mi je što se nisam zadnje vrime naspavala. Malo više skitanja u vrime Porina. Ništa posebno posla, ali zato luda zabava s kolegama kojih je bilo prilično. Evo ih na zadatku. Sjatili se oko Gibonnija sa svih njegovih osam Porina.  Jednog Porina je nosio i Stipe Mađor iz Hladnog piva. I dao ga Mari iz Skale. Jer Mare radi najbolju kavu u gradu. Ko kaže da ne smin bit subjektivna? Alo!!! Kava! To je prvo što te ujutro pogodi. I zato je bitno da bude dobra.  Eto, spomenila sam Skalu. Pa da se odmah nadovežem. Ispred Skale se pojavio ovaj momak s majicom «Nisam ginekolog, ali mogu pogledat». Kažem: «Možeš jedino tome pasu šta ga vodaš». Ma vidi vraga.  Malo dalje u neko drugo doba i nekog drugog dana (e ko će više znat kad je šta bilo, uglavnom sve se ovo zbiva u nekih 7-8 dana, a redosljed nemojte pratit jer je sve zbrčkano). Lištun je gorio. Mislim da je to bilo prošle subote.  (Listun gori) Opet Lištun. Pijemo piće u Pink Pantera. Došle Petra i Marijana iz «Pola ure torture» za naš stol. A, zbog Matka, neće valjda zbog mene.  (Ja sam Petra Nižetić) I onda je Porin završio. Svi smo se preselili u «Dalmaciju» na after party. Ništa posebno. Svi znate da je zvijezda «Makarske televizije» Andrija Bakić, kojeg je otkrio Željko Pašalić Paša, postao i zvijezda Porina. E, šta televizija čini?! Zgodna hostesa ćakulala je s barba Andrijom, a neki mlađi galebovi nisu došli ni u razmatranje.  Kad su se svi pokupili kućama i kad se prašina oko Porina slegla, ostali smo opet sami. Upravo tako – sami. Edita i ja otišle na piće. Lištun prazan. U jednom trenutku pogledam jedine žive duše, osim nas, koje su tu prolazile. Anu koja živi u Londonu i jednog crnca. Sili oni s nama i krenila priča. On je Pablo, po ocu Afrikanac, od majke Kubanke. Živio pola života u Portugalu, a ostatak u Londonu. On je sada makarski zet. Trebali su doći tek na ljeto, ali njega je zanimalo kako će ga sredina prihvatit. Kupio last minute karte i sa Anom i njihovom šestomjesečnom kćeri došao na par dana. Kažem da ga je sredina prihvatila 100 posto. Nas dvi, jedine tu, smo ga prihvatile i još smo se tako ismijali svi skupa da nije bilo nikakvih dilema oko prihvaćanja. Uz to je učitelj salse. Totalno otkačen. Odmah smo ugovorile satove za na lito. Zna tek par riči hrvatskoga. A i nama dobro dođe malo vježbe engleskoga. Sretnem ga sutra ispred Biokova na pizzi. Maše on, ja stala i ćakulamo. Uto prolazi Dane Zrna i dobaci mi «A šta meni fali?!» A je li? Znači tako. Svaki komentar je suvišan. Upoznala sam ih. Opet smo se ismijali. Inače, Ana radi za Shiseido, poznatu kozmetičku kuću. Šminkala je mnoge poznate osobe. Dogovorile smo kad je još prošli put bila da će donit slike poznatih s kojim je radila. Izvrsna je u svom poslu pa su joj ponudili da radi u kazalištu, ali je sad na porodiljnom i to će pričekati.  (Ana i Pablo) U zadnje vrime sam nekako okupirana nekim novim idejama. I zato je blog lagano pao u drugi plan. I dosta materijala kojeg sam prikupila je zapravo propalo. Ali u svemu tome su se i neke ozbiljne stvari dogodile. I sad nastojim uobličit priču koja će ugledat svjetlo dana pa kome krivo kome pravo. Ali o tome u sljedećem postu. Za kraj ovoga još samo jedna sličica s Dugiša. Neki sudoperi. Cila kužina u stvari. E, koliko god se ja trudila zapazit neku svijetlu točku, uvik me nešto neugodno iznenadi. E, moj Doogish, nikad poštenog kvarta od ovog dijela grada, mislim arhitektonski, pa se ti kuni u njega koliko oćeš.  Ovo bi ustvari bilo odrađivanje dugova. Stvarno bi bilo vrime da malo više budem up-to-date. |
subota, 21.04.2007.
Kako me pregazio Oliver Dragojević
Sve nešto Porin, koncerti, zvijezde, šušur... Ma, šipak. Kad oćeš zabavu napraviš je sam. Ne čekamo mi da nam zabava dođe. Edita i ja napustile teren i otišle na dekontaminaciju od nazovi zabave. I pravac - autići. E, to se zove ludnica. Ma šta dječja posla? Ismijali smo se toliko da smo zaključili da nam jedino novaca fali. Ovde bi se non-stop muvali i trošili na sve te sadržaje. Sudarali smo se non-stop, pa ko šta zaradi. Bilo je još par ekipa i sve su spremno prihvatile surova pravila na terenu. Krajnji rezultat je bio modrica na kolinu i krvavi podljev na natkoljenici.  (Edita u suludoj vožnji. Ma koja F1?!) Sve su to pratili fotografi. Znaju oni prepoznat zvijezde. Totalna gužva. Ovo smo prije mogli gledat samo u američkim filmovima. Samo je bljeskalo. A oni se gurali za uvatit pravi kut snimanja.  (Eminentni fotografi u Makarskoj budno prate sve događaje i usput se i sami zabavljaju) Hm, malo mi se ipak pomišalo od pustih zbivanja. Kad bolje razmislim fotografe sam "ulovila" na djelu ipak na jednom drugom događaju. Zapravo je ovo scena iz Pink Pantera di je otvorena izložba fotografija Livia Andrijića pod nazivom "Carpe Diem 2". Motivi su uglavnom poznate osobe uslikane u nekim neobičnim pozama, trenucima i ponašanjima.  (Gradonačelnik Siniša Srzić, koji je priznao da je toga dana bilo malo previše koktela i drugih pića, s autorom izložbe. Svi su čuli kad je obećao da će makarski fotrografi dobit svoj prostor za rad i izlaganje. Hm, obećao... Ima ona stara "obećanje, ludom radovanje"). A nisu svi trčali na špicu. Neke znane face odlučile su proćakulat na klupi na rivi. Glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak i kazališni redatelj Krešimir Dolenčić su imali male noćne razgovore pod krošnjom murve ispred kina (ili onoga što je od njega ostalo, koje li ironije da sjednu baš tu)  (Poznati kritičar i redatelj nisu imali ništa protiv fotografiranja u ovako ležernom izdanju) Bilo je to nešto prije koncerta Cubisma. Počeli su sa svojom verzijom stare dobre stvari Deep Purplea "Smoke on the water". Mario Igrec razvalio je rif na onoj svojoj električnoj gitari. Vao! Masa je poludila. Kako je ta pisma zapravo nastala?! Deepovci su došli u Montreaux u Švicarskoj snimit live album, a Frank Zappa je tada upravo imao koncert. Jedan fan se igrao signalnim pištoljem i izbio je požar. Zappa je na mikrofon objavio da je požar i da svi bez panike napuste dvoranu. Budući da se Zappa uvik sprda na koncertima nitko mu nije povirova. A onda je dreknio: "Budale, požar je" i šmugnio s bine. E, tada je nastala strka. I to je bila inspiracija Deepovcima da naprave ovu stvar. Budući da znamo kako Cubismo izgleda na bini, neću ih instalirat na ovaj post. Zanimljiviji su bili neki domaći performeri. Radalj, Talaja, Montana i "master mind" Marinović. A ljudi moji, ludih tipova. Da je bar više takvih.  (Lude sedamdesete pale su i na makarskim ulicama. Cure su otkidale...) Zvijezde među nama su rođene. I onda je počelo.... "Svi se samo njišu i ubrzano dišu, aha, aaahhhaaaa..." Ahaaaaaaaaa  (Jedna Maja, makarska gošća (bolje reći Miličina), samo za Porin, molit ću lijepo, dobro se zabavljala. Pozdrav Majo, nadam se da ćemo se uskoro opet vidit. Volim ljude s kojima mogu komunicirat i dobro se ismijat, a vidim ih prvi put u životu. Na istoj valnoj dužini....) Ništa bez pijanih unproforaca, ragbijaša, gay parade ili šta su već bili ovi koji su se ovako povaljali po podu. Neću reć "ko prave muške svinje" jer bi to bio ženski šovinizam koji ja ne priznajem i koji apsolutno nema smisla. Nismo ih ni pitali niti nas je zanimalo šta imaju za reć. Ali zato ono što su pokazali nije moglo ostat nezabilježeno. Pa će neko reć da smo mi ovaki i onaki. Pogledajte post '50+' od 19.04. pa ćete vidit da smo presamokritični i da ne znamo cijenit sebe. A šta onda očekujemo da će drugi mislit o nama?!  (Gomilaaaaaaaaa.... Ovo smo znali napravit samo ponekad u srednjoj školi. Jao onome ko prvi padne, hahahaha) Kao pandan tome na Marineti je bilo viška estrogena na šanku. Živo meso je zavrtilo pred nalivenim muškim glavama. A sve je to "priroda i društvo" koje se stoljećima ne mijenja pa čemu sada tražit dlaku u jajetu?! Fešta je fešta.... A meso meso. Sirovo!  I još kad su skužile da fotoaparat bljeska... Reklama je reklama, ma koliko mi šutjeli o tome.  A onda su se i neki muški egzemplari odlučili na pet minuta slave...  Jutro poslije (zvuči ko reklama za neke tablete). Hladno pivo je održalo promociju i potpisivanje novog albuma "Knjiga žalbe" u knjižari u Mercesu. Jedan od novih hitova je "Nije sve tako sivo". I nije. Lagano s pivom u ruci pod suncobranom ispred kafića. Toni Mladinov bi se mogao prodat za člana benda. Ima sve potrebne atribute. Dobar glas, par kila viška, ćelav je i voli pivu. Sve što se u bendu traži.  (Hladno pivo u idealnim uvjetima. U Zagrebu su... a s pogledom na more. Pa di ćeš bolje?! Naravno, ovde je riječ o kafiću "Zagreb". U čast HP-u mogli bi stol G-6 nazvat Gajnice.) I za kraj susret sa starim morskim vukom. Prođe Oliver i kaže "Zgazio sam te". Vratim: "Ni prvi ni zadnji, ali važno da ne ostavlja tragove". Radilo se samo o kotačićima njegova kufera. Ne znam kako smo uspili budući da je cesta široka, i na njoj samo nas troje. Izmijenimo par riječi dok on sa suprugom ulazi u hotel "Meteor". Jednom smo ušli u neku priču koju je netko na vrijeme zaustavio. Srećom. Oliver je ostao zvijezda, a ja pristojna. Svi sretni. Nikad se neću pomirit s nekim stvarima da živim devet života... I nemoj ti meni "dušo" ni "zlato"...  (Oliver sa suprugom prije nego će ući u hotel "Meteor") |
petak, 20.04.2007.
25 ljudi na 17 kvadrata
Pitam organizatore Porina znaju li da se u Makarskoj u isto vrime održava i Kontraporin. Odmah su se zintrigirali. A taman su se i jedni i drugi lipo našli isprid Skale. Buć, Ankica i Suri su taman dogovarali di i kako nabavit šator koji će se postvit isprid Rockya di će se ovo prestižno natjecanje, dakle Kontraporin i održat. Stol iza side Marina Marinović, producentica Porina i Ivica Propadalo, scenograf. Kažu ako bi se Kontraporin održao bar koju uru prije Porina da bi oni svi došli u Rockya, a Propadalo bi pomogao i oko šatora. Ali teško. Svi se striktno drže termina tako da će se obe ove velike manifestacije održat istovremeno. Možda će tu ipak bit još iznenađenja.  (Organizatori Kontraporina u prvom planu, a stol iza glavne face Porina) I sad je to vrime za promidžbu Makarske. Gradonačelnik Siniša Srzić daje intervju na rivi. On poziva grđane da svi dođu na Kačićev trg di se održavaju koncerti, a posebno na dan održavanja Porina kad će se na trgu organizirati poseban program s ponekim uključivanjem uživo u prijenos. Sve će bit na velikom platnu.  (Siniša Srzić daje intervju na temu Porina) Prva koncertna zbivanja nisu prošla baš slavno. Malo gledatelja. Ali to je uvik tako na početku. Ali zato samo par metara dalje - totalna ludnica. Mašu mi iz jednog stana da svratim. Već sam bila u ovom "klubu" ranije. Stan Dina Beroša. Na 17 kvadrata čak 25 ljudi. I cila ekipa skupine "Kopito" koja je samo koju uru prije nastupila na trgu. Ali ovde je bilo puno bolje.  Nema šta se nije pivalo, pogotovo u friziranim verzijama što je posebno dizalo temperaturu u ovom malom prostoru koji se pokazao kao izvrsna lokacija za multinacionalne i multikulturalne susrete. Članovi "Kopita" u su mornarskim majicama.  To je pogled na jednu stranu, a na drugoj je šank na kojem se samo točilo i svi su bili dobrodošli. Saša, Marina, Miće.... Ne znam baš svima imena. Ali su svi pivali iz petnih žila i dobro se zabavljali. A to su prepoznali i gosti. Koje smo svi vidili prvi put u životu.  Naime, Dino (u sredini) se fotografirao s dvojicom mladića koji su iz New Yorka. Daniel lijevo (svaka sličnost s Markom Babićem iz Skale je više nego slučajna) i Alex desno su dvojica arhitekata koji putuju po Europi. Alexova majka radi u nekoj aviokompaniji i dobili su povoljno karte do Budimpešte. Kako ih je put nanio u Makarsku ni sami ne znaju, ali su oduševljeni i sviđa ima se ekipa i grad i arhitektura.... Ma sve.  Najbolji dio priče je tek uslijedio. Netko kuca na vrata. Ozbiljniji tip. Traži gazdu. Policija u civilu. A eto, sve što je dobro kratko traje. Međutim, ispostavilo se da nije ni blizu toga. Ušao čovik, pita može li ostat, ulili mu piće, da mu se baš s trga učinilo kako je ovde dobro i on bi malo s nama... Iz Sarajeva je. Kaže Dino: "Super, i moja je mater iz Sarajeva." Pogledam ga čudno, a on će "Ma nije, ali nema veze". Eto šta je pravi domaćin, nek se svi osjećaju dobro i nek misle da imaju neke veze. Popadali smo od smija. Triba sutra netko i radit.... Ali i nije bilo nekog posla. Tek mali incident na rivi. Jedan poznati ugostitelj je već u podne bio u posebnom raspoloženju. Nisu mu dali da sidne u auto. Jer bi bilo nereda po cesti. Došla i policija.  Mala uvjeravanja i ipak je popustio. Prijatelj ga je odveo kući. Policija neće ništa poduzimat. Nije nikakav prekršaj u prometu. Ako ne računamo pješačenje.  No nešto kasnije mu je ipak došao odvjetnik, ali mislim da ovaj put neće zaradit dnevnicu. U biti se ništa nije dogodilo. Vrime je ručku. Ali još kupit CD-e za spržit slike Marini od prošle noći. Pravac Super Konzum. E, šipak. Preuređuje se. Ništa od posla.  Večeras je Cubismo na trgu. Let's party! |
ponedjeljak, 16.04.2007.
U - dijeta
Zagrijalo! Bacila sam se u more u subotu. Je li ladno? Je. Ali fantastično. Kad ti je usijana glava. A meni je. Uvik u proliće. Već sam i boju dobila. Nikad ranije. Živim nekako slobodno u zadnje vrime. Ovih dana sičem i zadnje spone. Možda to nešto znači. Bar ću virovat da je tako. Free as a bird. A još nije ni 1. petoga. Do tada će se i Porin odradit. Iako je bila krizna situacija u međuvremenu, on će se ipak održat. Dobila sam informaciju da je skoro otkazan, na kraju se sve sredilo. A, grad koji možda i nije slučaj, ali je on definitivno slučajno grad. I bit će u emisiji «Život u živo» na HRT-u u četvrtak. Ovo je brod s kojeg će prilog ići uživo.  («Jastog» - koča s koje će se emitirat prilog za HRT) Nisam baš pisala u zadnje vrime. Udarilo sunce u glavu. A puno toga se dogodilo. Bila je i izložba slika Nikše Antoninija na kojoj se okupilo puno ljudi. I mi blogeri. Pa smo to i uslikali.  (jezikofitall, blogamimoga, malibratkarlo, sickofitall (čuči) i ne znam krajnjeg desno) Iako se Zlata s nama fotografirala, kao još jedna blogerica, ipak sam se odlučila na varijantu bez nje, ali zato izdvojit njenu sliku s istog događaja. Eto, to je ona. Svi gledaju na jednu stranu, a vidi nje. Fenomenalno.  (50+) A tu je bio i moj kolega Krešo, pa Davor iz TZ-a i Tonći iz Hotela Makarska. Oni su uslikani kao šest metara i 350-400 kg žive vage. Rekli bi neki – bokuni Dalmatinaca.  Prokomentirali smo zajedno i zanimljivog lika koji se pojavio u blizini. Navodno je iz Slavonije. Tonći je primijetio da jako podsjeća na nekadašnji zaštitni znak Hotela Makarska – mornara.  (Mornar bez luke i broda) Nakon gledanja i snimanja onog veranja po «Miramareu» s prethodnog posta, naletila sam na ekipu iz speleološke škole koja je upravo održavala sat na Osejavi. Njih 30-ak. Zrna je jedan od instruktora. Doduše, već je neprepoznatljiv u odnosu na ovu sliku. Ošišao se na ćelavo. Ali, dobro, ko ga hoće naći i upisati se u školu, naći će ga svakako.  U nediju je netko na rivi prodavao kamene kućice. Pao je komentar nekih prolaznika kako nisu ni sjena onima što ih radi Ivo Ravlić. Da su prepravilne. Slažem se .  Par dana prije toga u Rockya naletim na Ljubu Puharića Cara. Ispričao nam je kako radi za «Marina Design», modni studio. Malo smo se pogledali dok nam nije objasnio. «Lakše je radit s razredom dice iz osnovne škole nego s 30 manekenki. Ali znam ja s njima», kaže Ljubo koji je zadužen za, doslovno, svlačenje manekenki nakon izlaska na pistu. Odnosno vodi brigu o skupoj odjeći i obući.  (Nije važno šta radi, nego kako radi) Nešto niže, u Pink Pantera, Saša me upoznao s Tonćem. Kaže da javnosti moram predstaviti predsjednika Sindikata lučkih radnika Makarske. Sad znate kome se obratit za probleme u luci. Ne dajte da vas uputi na Lučku kapetaniju ni da se vadi na pomorsko dobro.  Toplo vrime donilo je i neke nove trendove. Kao što se vidi iz priloženoga.  Može li netko pogodit di se ovo nalazi? U Makarskoj svakako, usred grada.  Na plaži kraj kioska di Rade i Bruno drže štand za tiskanje aplikacija na T-shirte stoji ova obavijest. Ovo će se najviše svidit blogeru pod imenom Istina koja je glupost. Alo, Pahuljo, kad dođeš, tiskaj ovo na majice.  I kad je već zagrijalo, ponovno su aktualizirane raznorazne dijete. Tako je jedan poznati gradski lik, mislim da se preziva Galić, došao za jedan stol u Skali i upitao ljude koji su tamo sidili: Jeste li i vi na U-dijeti? I umro od smija. Da mi je znat čega se tu odriču! |
petak, 06.04.2007.
Ubila nam se gradska vlast…
… što će reći da je pala! Da, gradska vlast je pala tiho. Još se ne zbori o tome da Siniša Srzić (NL), koji je na vlasti u Makarskoj u koaliciji s SDP-om, lagano gubi pozicije. Oporbeni HDZ, koji s DC-om ima sedam glasova u Vijeću, kupio je člana Nezavisne liste Ivana Pandžića te tako, s po jednim glasom HČSP-a i HSU-a, dobio većinu od 10 glasova u Gradskom vijeću koje broji ukupno 19 vjećnika. Vladajući će, kako čujem, pokušat pregovarati i s članovima HČSP-a (pojedini se kunu da neće) i HSU-a. Konačni ishod političke trgovine trebao bi se znati sutra. Do tada će se ispitati i može li Pandžić, koji je u Vijeće došao kao zamjena jednom vijećniku NL, biti zamijenjen kako bi se spriječilo njegovo priključenje desnoj opciji (izgleda da je pravno neizvedivo, ne znam još). Ali izgleda da je stvar gotova. Slijedeća sjednica Vijeća trebala bi biti dan-dva iza Porina, 23. ili 24. travnja, i na njoj bi se trebao dogoditi prevrat. I eto ga. Pitam danas političare ispred Skale mogu li ih slikat (ono, stvar je gotova). Nisam baš dobila neki odgovor.  (Desna politička opcija okupila se danas ispred Skale. Dvojica sjedaju, Novak i Ožić-Bebek, ostali dolaze) A kad si u politici uvijek se možeš nadat da će ti netko radit o glavi.  (Dogradonačelnik Dragan Srzić i Antiša Montana gledaju praćare na Sv. Petru. Slika nema veze s konstatacijom iznad nje) Neću pričat o praćarima jer su svi pisali i snimali i govorili. Osim da je Tom Dubravec, poznati fotoreporter Globusa, poslao reportažu o ovom događaju u France press, za koji također radi.  (Tom Dubravec na djelu. Btw, u cafe baru «Pink panter» na Lištunu otvorena je njegova izložba fotografija. Traje još 15-ak dana. Obavezno pogledati! Ipak je on jedan od najboljih hrvatskih fotoreportera) Bilo je to na Sv. Petru, a čim se spustiš – hotel «Miramare». Opet u centru pažnje. Danas su sve oči na Plišćevcu bile uprte na krov. Neki mladi, nisu parkurovci kaže Vice, popeli su se na krov. Je da ja volim taj adrenalin i da mi se sviđa hrabrost, ali i malo pameti bi negdje trebalo uključit. Dragi moji, toliko sigurni ipak ne možete bit. Jedan krivi korak…. A neću popovat.  (Najprije se jedan mladić popeo na krov «Miramarea»)  (Nešto kasnije pojavio se i drugi, koji je malo i prošetao po kosini)  (U krupnom planu. Rekli bi neki – jadni roditelji) Povratak na rivu. Na špicu. TV ekipa i moja frendica Edita. Umirali smo od smija s ludim Robertom Zuberom. On i Miha s HTV-a bili u kolege Matka na ručku. Teta Ivanka, Matina mama, potrudila se spremit specijalitete,riblji meni. Naravno, Miha to ne jede. Ali Zuber je spašavao stvar. Sve je živo pojeo. Ostala jedna liganja. Ako je domaćica i pomislila na zalogaj, Zuber je već krenio. «Ja sam ipak gost», zaključio je on pravdajući se kako mora spasit obraz kolegi Mihi. Bili su ovdje zbog aukcije slika u humanitarne svrhe, za dječaka Marina Radića.  (Zuber je želio ostat još jedan dan u Makarskoj i uživat na suncu. Sviđa mu se sve. I žene. Ali kaže da nešto proba da bi njegova žena Dijana Roko poduzela drastične mjere poslije kojih je više ne bi mogao prevariti ni da hoće. Nećemo detalje... ha, ha, hahahaaa) Slažem događaje nekako po mjestu događaja, a ne kronološki. Nemojte da vas zbuni. Krećemo s rive na Dugiš. Netko je zapalio autobus makarskih rukometašica. Izvana je sve izgledalo ok. Sreća da su vatrogasci bili brzi. Imamo stvarno «Vatrene dečke» za svaku pohvalu. Ma šta oni američki… Nemaju oni pojma šta znači radit u našim uvjetima.  U autobusu su izgorila zadnja sjedala i tapecirani dio.  (Policija obavila očevid. Kažu da su me očekivali još tijekom noći) A kad smo kod vozila, moram se vrati na rivu. Neki baja parkirao nasred šetnice. Njegov švercedes je satima bio parkiran isprid «Kostele». Unutra neka invalidska iskaznica. Ali ne vidi se ime. I da ja to sad komentiram svi bi me živi iznapadali. Ali i ovo je dosta.  (Mercedes splitskih tabli na šetnici) Prošlu nediju (od kad ja nisam pisala post?!!) skupila se znana ekipa ispred Skale. S njima i barba Ratko. Ali maskiran. Stavili su mu periku na glavu. Išli su u Makar peć meso i igrat buće. To smo naravno ovjekovječili. I zastavu razvili. Ipak je svaki njihov odlazak jedan povjesni trenutak za ovaj grad. Koja luda ekipa.  (Mladinov, Kvijo, Vrcan, Mendo, Peko, Bakota i barba Ratko) Moram se malo osvrnit i na prethodni post. Nešto su mi spočitavali da hoću zavadit Istok i Zapad. Pa, judi moji, ko to može?! I na globalnoj razini se oni jako dobro razumiju. A sve ostalo je samo privid za široke narodne mase. 
(Sjedinjeni Istok i Zapad, Osama Bin Laden i varijacija na McDonalds, a di će nego u Rockya)I Stipe Mađor iz «Hladnog piva» je s curom Teom bio danas po gradu. Pitam odmah kako to da je Makarska preskočena u njihovoj turneji na kojoj trebaju predstaviti novi album. Treba počet 25.5. Stipe kaže da će se sve sredit. Ja mu virujem. Ako ništa onda će, kako je Edita predložila, a Vice podržao, bit održan unplugged koncert u Rockyu za vrime Porina. Yes. Imamo rezervirana mista. (koji bi to krkljanac bio…, ali zamislite…). |
