ponedjeljak, 16.04.2007.
U - dijeta
Zagrijalo! Bacila sam se u more u subotu. Je li ladno? Je. Ali fantastično. Kad ti je usijana glava. A meni je. Uvik u proliće. Već sam i boju dobila. Nikad ranije. Živim nekako slobodno u zadnje vrime. Ovih dana sičem i zadnje spone. Možda to nešto znači. Bar ću virovat da je tako. Free as a bird. A još nije ni 1. petoga. Do tada će se i Porin odradit. Iako je bila krizna situacija u međuvremenu, on će se ipak održat. Dobila sam informaciju da je skoro otkazan, na kraju se sve sredilo. A, grad koji možda i nije slučaj, ali je on definitivno slučajno grad. I bit će u emisiji «Život u živo» na HRT-u u četvrtak. Ovo je brod s kojeg će prilog ići uživo.  («Jastog» - koča s koje će se emitirat prilog za HRT) Nisam baš pisala u zadnje vrime. Udarilo sunce u glavu. A puno toga se dogodilo. Bila je i izložba slika Nikše Antoninija na kojoj se okupilo puno ljudi. I mi blogeri. Pa smo to i uslikali.  (jezikofitall, blogamimoga, malibratkarlo, sickofitall (čuči) i ne znam krajnjeg desno) Iako se Zlata s nama fotografirala, kao još jedna blogerica, ipak sam se odlučila na varijantu bez nje, ali zato izdvojit njenu sliku s istog događaja. Eto, to je ona. Svi gledaju na jednu stranu, a vidi nje. Fenomenalno.  (50+) A tu je bio i moj kolega Krešo, pa Davor iz TZ-a i Tonći iz Hotela Makarska. Oni su uslikani kao šest metara i 350-400 kg žive vage. Rekli bi neki – bokuni Dalmatinaca.  Prokomentirali smo zajedno i zanimljivog lika koji se pojavio u blizini. Navodno je iz Slavonije. Tonći je primijetio da jako podsjeća na nekadašnji zaštitni znak Hotela Makarska – mornara.  (Mornar bez luke i broda) Nakon gledanja i snimanja onog veranja po «Miramareu» s prethodnog posta, naletila sam na ekipu iz speleološke škole koja je upravo održavala sat na Osejavi. Njih 30-ak. Zrna je jedan od instruktora. Doduše, već je neprepoznatljiv u odnosu na ovu sliku. Ošišao se na ćelavo. Ali, dobro, ko ga hoće naći i upisati se u školu, naći će ga svakako.  U nediju je netko na rivi prodavao kamene kućice. Pao je komentar nekih prolaznika kako nisu ni sjena onima što ih radi Ivo Ravlić. Da su prepravilne. Slažem se .  Par dana prije toga u Rockya naletim na Ljubu Puharića Cara. Ispričao nam je kako radi za «Marina Design», modni studio. Malo smo se pogledali dok nam nije objasnio. «Lakše je radit s razredom dice iz osnovne škole nego s 30 manekenki. Ali znam ja s njima», kaže Ljubo koji je zadužen za, doslovno, svlačenje manekenki nakon izlaska na pistu. Odnosno vodi brigu o skupoj odjeći i obući.  (Nije važno šta radi, nego kako radi) Nešto niže, u Pink Pantera, Saša me upoznao s Tonćem. Kaže da javnosti moram predstaviti predsjednika Sindikata lučkih radnika Makarske. Sad znate kome se obratit za probleme u luci. Ne dajte da vas uputi na Lučku kapetaniju ni da se vadi na pomorsko dobro.  Toplo vrime donilo je i neke nove trendove. Kao što se vidi iz priloženoga.  Može li netko pogodit di se ovo nalazi? U Makarskoj svakako, usred grada.  Na plaži kraj kioska di Rade i Bruno drže štand za tiskanje aplikacija na T-shirte stoji ova obavijest. Ovo će se najviše svidit blogeru pod imenom Istina koja je glupost. Alo, Pahuljo, kad dođeš, tiskaj ovo na majice.  I kad je već zagrijalo, ponovno su aktualizirane raznorazne dijete. Tako je jedan poznati gradski lik, mislim da se preziva Galić, došao za jedan stol u Skali i upitao ljude koji su tamo sidili: Jeste li i vi na U-dijeti? I umro od smija. Da mi je znat čega se tu odriču! |
