nedjelja, 04.03.2007.
Sunce li mu žarko!
|
Skoro će ponoć. Po svemu bi se reklo - moje vrime. A je se svaki put još uspijem pitat "kako opet"? Nije me bilo jedno vrime jer mi je kompjuter bio "izvan pogona". A i to je imalo svoje pozitivne strane. Ali nije se radilo o kvaru hardwarea, ni o nekom virusu, ni o crvu. Upao mi haker i razbucao što se razbucat dalo. Pa ipak je ovo dio svjetske mreže. I po čemu bi ja, kao jedna svjetska osoba, trebala biti izolirana od takvih stvari?! Još da mi je i radit na tom području. Svjetskom mislim. Ono, nikad ne znaš na koji ćeš kraj svita završit. Ali nikako ostat dugo vrimena na jednom mistu. U, kako bi to bilo dobro. U jednom od prvih životopisa za posao mi je bilo pitanje što bih volila radit. Napisala sam "bilo šta samo da dugo ne traje". I primljena! Ha, ha. Ma baciš se pa šta bude. Uostalom uvik promislim a šta bi ja to mojim unucima, (to je ono iz bajke) mogla pričat o svom životu. Ono, baba vam je bila dosadna. Jebate noj. To bi me ubilo. Prije nego srčani ili, ne daj Bože, moždani udar. A što mogu pestat, svaka mi čast. Još imam i napadaj samoljublja u ovu uru. To je američki, uostalom. Ujutro to sve izgleda drugačije. Svane sunce i - vidi se prašina, rekle bi domaćice! Tako je i samnom. Bio Sanader u Makarskoj, to znate. A kako i ne bi kad se trubilo na sve strane. Ali ne znate za njegovo osiguranje. Tri dana ranije došli u hotel "Dalmaciju". Tri dana. Čovječe! Jesu li čistili ili šta? Pa kad renoviraju hotele toliko im treba da sve vrate u red. Ajde dobro. Ipak je on premijer.  (Sanader sa suprugom u "Dalmaciji") I bilo je tu raznih domaćih i nedomaćih gostiju u kategoriji kojih je i Ivica Šurjak. On me podsjetio na jednu priču s radija. Došao u studio Katalinić (kako mu je ono ime? Ajde šta mi tu sad nešto... Pa šta što ne znam. A tako je bilo i tada. Dakle...) Čovik stoji i čeka, ja blenem, a pita me kolega Teo Erceg da znam li ga. Ja da nemam pojma. Svi pali u nesvist. KAKO? Predstavi on mene njemu i njega meni. A Teo ispriča i priču o Šurjaku. Kaže kad se on jednom pojavio mi počeli skandirat: "Šure, Šure" (Teo je karikirao onako malo iskrivljenog i feminiziranog glasa). A onda je Kata pao u nesvist. Dok je sio u studio za intervju, nije zna di bi ni šta bi sa sobom. Uglavnom mi smo se dobro sprdali. Ne s njim nego s nogometom. A to je bio sistem preživljavanja u to vrime. Baci brigu na veselje. I danas osjećam posljedice te divne odluke. Sve u svemu to je taj Šurjak. Veteran Hajduka.  (Šurjak na HDZ-ovom skupu u "Dalmaciji") Ali samo dan-dva iza toga pojavile su se neke nove zvijezde u našem gradu. Anonimne doduše, ali su brzo zaradili simpatije građana. Neki skandinavski nogometaši na pripremama u Makarskoj. Skinili se nasred rive i počeli bacat u more. Bilo je to prošlu nedjelju. Dok sam ja došla oni su se već počeli spremat za odlazak. I onda sam pitala bi li oni ponovili show. Osmijeh i - šibaj. Svaka čast. Cili performance. Nisam se nadala, ali kad su već bili tako susretljivi, zaslužili su koju sliju više na blogu.  (Pripreme za ponovni skok u more)  (I....idemo)  (I drugi)  (Došlo i meni da se bacim. Ne znam samo je li to bilo "nešto je divlje u zraku" ili nešto treće. Sigurno nije zato što ih je toliko u moru. Nisu baš tipovi za kojima bih se ja okrenila, a ni bacila u more)  (Ali svaka čast, još jednom. Ludo je bilo. Oni se bacaju. Neki stariji građani samo što se ne krste. A mi navijamo.) Samo 20-30 m dalje neki vridno rade. Renovira se cafe bar "Zagreb". Mislim da će tu od sada biti i neke hrane. Možda pizzerija. Nisam sigurna. Ali evo kako izgleda interijer. Možete li to spojit s onim nekadašnjim tamnim prostorom u kojem dominira šank velik ko brod?  (Ekipa radi i zabavlja se. To volim.)  (A oni će raditi i kad se otvori. Konobar Ivo, Vedran, flegmani Ivan i novi član - Dragan. O potonjem neću ništa reć. To je neopisivo. "Zagreb" otvara dan nakon objave ovog posta. Ponedijak. Ujutro fešta.) Prošli tjedan nam se vrime nešto često minjalo. Ništa strašno. Osim što je u nas stanje na svim poljima ko da živimo u šatoru. Čim padne kiša (o buri da i ne govorim) nema sporta, nema igre, nema događaja. Tako je i s dječjim igralištem. Dio bukvalno - potopljen! PA DI ĆE NAM SE DICA IGRAT, moroni jedni političarski?! Vi ste najbolji primjer da se u djetinjstvu niste izigrali. Sad se igrate kad niste onda kad ste tribali. I zato sad, ko isfrustrirani političari (velika većina), vodite ovaj grad koji je otiša u vražju mater. Sićate li se vi knjige "Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću" (točno tako)?  (Ljuljačke na plaži - nemoguć pristup. Ustvari moguć, ali dabogda vam ulaz u općinu bio takav) Bolje će bit možda da se obratim Vijeću mladih po ovom pitanju. Oni se bar trude. Skate park bi trebao uskoro doći na stadion. Hm, pojam uskoro! Ali ajde. Bit će valjda do lita. Ima još jedna dobra stvar. Kaže mi Saša (bivši konobar iz "Skale") koji je također u Vijeću mladih, da će organizirat utakmicu za pomoć malom Marinu Radiću koji ima tumor na oku. Plan je da makarske rukometašice i košarkaši "Kingtradea" igraju utakmicu. I to nogometnu. To će biti ludo. Sav prihod bi bio namijenjen malom Marinu. I još tu ima nekih ideja. Dođite svi. Ovo je ipak jedna plemenita stvar. Odemo u hotel "Biokovo". Stol do nešto se ćakula o nekoj izložbi. Uključim "senzore" i bezobrazno pitam o čemu se radi. Vesna Han, mama našeg košarkaša koji uvaljuje po 50 koševa po utakmici u zadnje vrime, imat će uskoro izložbu u Zurichu. Ulja na platnu. Kaže kako su je pozvali iz neke naše državne institucije koja djeluje u Švicarskoj. Imat će dane mediteranske i hrvatske kuhinje i u sklopu toga će se dobro uklopiti njeni radovi. Samo naprid.  (Vesna Han, slikarica, članica HDLLU-a) A evo i njenog kataloga iz kojeg se vide neki nama vrlo bliski motivi; kamene kuće, konoba, dalmatinke....)  Slika koja slijedi je bez veze. Ali me inspirirao privid. Ovo je naš najmanji trajekt. Ali ovako gledan izgleda ko da je "prekooceanski". Reklo bi se da se svi naši turisti liti mogu ukrcat na njega.  (Trajekt ko trajekt) Proljeće nam je došlo prije nego mu je kalendarski vrijeme. Proljeće je, a u meni nemir... I ne samo u meni.  (Na mulu ispred hotela "Dalmacija" jedan par uživa na suncu - marčanom) I još jedna sličica koja bi se u našim razmjerima držala u najmanju ruku - patetičnom. Ali ona ima svoju svrhu. Naime, namijenjena je prije svega onim polu-purgerima što iz Makarske odu u metropolu živit i onda kad dođu nazad (nakratko) ne možeš od njih dobit ni kavu u kafiću ni kupit kruv u samoposluzi. Imaju vrimena na pretek jer su na godišnjem i "tak' je dobro ovdje u nas, kaj nije?". Evo vam pa patite. Pozdrav Matku Bušeliću, Musti, Zvoni Alaču, Srzinju, Mijačiki.... Šta je, sad ćete lupit po komentarima i izvriđat me. Samo naprid kučke agresorske. Omjer snaga je izjednačen! Ha!  (Patetični zalazak na koji svaki put otkinem. Uživo!) |
