subota, 30.12.2006.
No sikiriki, ja sam genije!
|
Na Otvorenom su upravo pustili od Ede Majke "No sikiriki", a odmah zatim od TBF-a "Ja sam genije". A to mi se tako dobro složilo za naslov da nisam mogla odolit. Ono, klasična drskost i ponekad bezobrazluk. (Ja to nekad i namjerno samo da ne bude dosadno). Nekako mi ulilo samopouzdanje na kraju ove ofucane godine. Stvarno se rastalila ko vosak neke davno mirisne i davno lipe sviće. I zato je ovih dana ispraćamo. S najvećim počastima. Ono, o pokojniku sve najbolje. Pa spiza, kolači, petarde, prskalice, vatrometi, koncerti, domjenci, dobre želje (kako nabrajam ispast će da se u Makarskoj nešto i događa)... i sva ta ljiga i patetika blagdana u kojima svi bar na trenutak osjetimo i blagdansku depresiju. Ono, koja fucken namištena atmosfera. "Children of the sky", upravo na radiju, eeeeeej, kako se ja nekad tako osjećam. "V sudelovanju z naravo". Ali stvarno. (Izražavanje osjećaja je ponovo IN, ako niste znali). U "blagdanski paket" spada i turnir u bućama održan u "Arbuna" na kojem je pobijedila ekipa "Kokoti". A nju čine Tonći Ravlić (Makaranin), Josko Klarić, Boro Vranješ i Želimir Pivac. Nagrada je, uz medalje, bila hrana i piće za sve. Mislim da je pala janjetina. Drugi su "Gromovi" tj. Lenjin Puharić, Ante Puharić i Grgo Babić, a treći "Bućevica" odnosno Vinko Stipičević, Branko Pavlinović i Sretan Erceg.  (Na slici su uz pobjednike i sudac Nikola Prdelet i prijatelj ekipe Pavle Molnar).  (Finale turnira je bilo izuzetno posjećeno) Pala kava i u "Porta" jutros. Dobro društvo i dobra pozicija. Reklo bi se - "s visoka". Ali predaleko za "ekskurziju" koja je privukla pažnju. Priličan broj časnih sestara u bijelim monturama je prodefiliralo ispred prepunih kafića. Ako su mislile utjecat na savjest javnosti, nije im pošlo za rukom. Barem ne u mom slučaju. Mene je to nekim čudom podsjetilo da želim pogledati hit-crtić "Ples maloga pingvina". Jeste čuli onu legendarnu najavu kad lik iz crtića piva: "Don't push me, because I'm close to the edge!" E, to već utječe na moju savjest.  (Redovnice nastupaju, sićate se tog filma?! Woopy Godberg... Ove naše su se malo "pogubile" u nekom šiblju i granama.) Nezaobilazna tema u gradu svakako je parking. Osim što ga naplaćuju po širini uskoro bi mogli i po dužini. Ovomu je trebalo naplatit 10 kuna po satu za misto u nizu, još 10 za duplu dužinu, još 10 za ulazak na pločnik i još 10 kao porez na luksuz i bahatost. I još ga plesnit. I nek parkira ćaći tako, divljak jedan. Ma baš me briga za glupo auto. I još gluplji parking. Ali morala sam primjetit.  (Nek se vidi raskoš)  (...a i registracija, da ne ispadamo uvik mi domaći moroni) E, da se odmaknemo malo od rive! Pitam ja vas ko se usudio maknit klupe s Osejave, tj. s vidilice di je onaj jarbol Pa čoviče, i romantiku nam uništavaju. Jesu li oni normalni? Kučke agresorske! Znaju li oni da smo u mileniju Vodenjaka u kojem je nagovješten povratak alternativi, meditaciji, duhovnom... A to je bilo pravo misto za meditiranje. Sad kad dođeš, samo ispališ kad vidiš. Koja j..... meditacija?! I jedina ti je mantra "da znam ko je ovo napravio, sad bih mu...." Ne smin to javno....  (Makli su klupe, pa se sad može sidit samo na podu. Čisti povratak prirodi, nema šta.)  (Pogled na jarbol. Otužno.) Hej, ya! Opet radio. Jednom se možda i odvažim napisat na blog moju najveću (NEOSTVARIVU) želju, A vezana je za muziku. Eeej, koja bi se tu energija oslobodila. Čista pozitiva. I svima dobro! Vratimo se prirodi koja je ovih dana čudesno lipa. U ovom zimskom suncu. Na plaži sam pronašla i jednu gusjenicu koja se prilično teško kretala.  (Gusjenica na šetnici na plaži. Dana Gospodnjeg 30. prosinca!) A vratimo se i nezaobilaznoj "Skali" i - dugovima. Dakle, o konobaru Saši je sve rečeno. Još je falila samo slika.  (Ove zrake sunca nisu tu slučajno. Ako niste čuli za Indigo djecu, malo se informirajte jer neki u našim redovima to zaslužuju.) Ista meta, isto odstojanje, rekli bi neki. Motiv je isto dio duga. Čizme!  ("Okupatorska čizma" i robovi mode) Pita me Vice jesam li vidila jelku na Zelenki. Kako ne? Pa ne možeš je zaobić. Instalirali su je nasrid sride raskršća. A meni to skroz baza....  (Loš kut snimanja, ali nije bilo vrimena....) Draga nacijo, rekao bi Gobac, koji će nam pivat na Kačiću za Novu! Ovo je zadnji ovogodišnji post. Nemojte izvodit tamo neke bijesne gliste. Svi na proslavu. Nemojte se zaj...... sa slavljem. Kad smo već kod ovih nekih riječi (dakle "zaj......") odavno je poznata priča kad je prof. Igoru Jurišiću na sat upala ondašnja ravnateljica škole Meri Čović. Održala ona njemu bukvicu pred punim razredom. A stari as će na to:" Mala, nemoj ti mene "z"! Jer ako ti mene budeš "z", ja ću tebe "j"!" Čovik je izrekao samo neke suglasnike, ali pametnu dosta! I Meri je bilo! Pa, sretno svima! |
