Silencio
Prošao je čak cijeli tjedan a moj dizajn je isti. Rekord. Ovaj mi se sviđa i ostavit ću ga još neko vrijeme. Čak sam i stavila spot na blog. Trenutno slušam samo jednu pjesmu- Silencio od tog istog pjevača ali pošto te nema stavila sam drugu...
Ovih dana je u školi bilo ok, čak sam dobila 5 iz interne, a uopće to nisam očekivala. Učila sam 3 sata i sve naučila no nisam znala što će me pitati. I pitala me par pitanja i sve sam znala. U na to su neke dotične osobe imale primjedbu jer je njih pitala «teža» pitanja pa su zato dobile lošiju ocjenu. A kad ih pitaš: «A što te je pitala?» ta osoba odgovori: «A ne sjećam se». No glavno da prigovara. Ma tuži se Vodovodu 
Pa sam tako ja prije nekih tjedan dana, dok sam pričala s Anom na msn, rekla sam joj da bi bilo dobro da odemo malo na razgovor s psihologom. I tako smo se dogovorile da ćemo otići. A s nama i Karolina i Mihaela. Karolina i Ana idu na razgovor, a ja i Mihaela idemo kao moralna podrška, glavno da malo prošetamo pošto ja i ona nemamo nikakvih ozbiljnih problema. 
I tako smo danas pred vratima odlučile čekat profu da je pitamo za to, kad dođe ova iz engleskog i kaže da uđemo. Tuka. Pa je Ana sama morala pitat profesoricu bez nas koje smo podrška. No sve u svemu, ona je rekla ok. Tak da vjerojatno nećemo bit pod dosadnim Hrvatskim u utorak.
I jučer pod tjelesnim sam cijeli sat stajala u kutu igrališta i pričala s Karolinom. Kad je profa to skužila na kraju sata počela se derat al mene baš briga. I pričale smo o tom kak se ona bez razloga brine i time sama sebi stvara još više problema. I kaže da zna da se ne bi trebala brinuti zbog tog al ipak se brine. Pa jbg. Al ne mogu ja njoj dokazati da se bezveze opterećuje glupostima.
Kako se ja zbog ničega ne opterećujem? Za mene je uvijek «čaša napola puna» a ne prazna. Zato mene hrpa stvari uopće ne opterećuje. Niti se brinem ako netko kaže nešto loše u meni. Baš me briga šta ta dotična osoba misli. Ak ona misli to o meni sigurno ću ja imat isto mišljenje o njoj tako da nema svrhe da ja trošim vrijeme pitajući se u čemu sam ja pogriješila. Nema svrhe.
I sad da prijeđem na neku drugu temu.
Danas pod vjeronaukom cijeli razred je bez razloga pljeskao profesoru koji je bio sav zbunjen i nije mogao doći do riječi. I usput su ga gađali papirnatim avionima. Onda je on cijelo vrijeme zbunjeno gledao i na kraju nas je pusto 10 minuta ranije.
U zadnje vrijeme Ana i ja slušamo Taxija od Deena. Meni je to baš luda pjesma i on mi je baš super. I ne volim ja njega od jučer nego već dugo vremena. Samo što sam ga odnedavno ponovno malo počela slušat uz Davida Bisbala. I onda mi je Ana jučer poslala jednu Deenovu sliku pa sam ja idućih sat vremena sa Leom raspravljala o tome kako na toj slici ne izgleda nimalo pederski. I nismo ništa zaključili na kraju
Evo to bi bilo sve za danas 
I za kraj evo vam te Deenove slike pa da vidite da ne izgleda pederski na njoj
STISNI OVDJE- TUUUUUUUUUUUUUUUUU
Evo vam jedan spot, samo stisnite na sredini onaj gumb play i krenut će.
...
Opet novi dizajn. I nova pjesma. Me like it. Sad da vidimo koliko će trajati .
Sada početkom svakog novog tjedna jedva čekam vikend. Svi su već krenuli s ispitivanjima i tako. Ja sam zasad odgovarala jedino engleski, ima vremena. U četvrtak pišemo i kratki test iz informatike. I to iz dosadnog dijela pretvaranje nečega u nešto. Al ja se ne zabrinjavam, naučit ću ja to, hehe.
U četvrtak na tjelesnom nas je profesorica natjerala da dva puta trčimo oko jedne šumice pored škole samo za to jer je prošla smjena ostavila glupu mrežu za odbojku na podu. I ja sam sa svojom kondicijom crknula dok sam sve to prešla. Al sam pola puta prehodala. I onda čim sam završila morala sam radit izdržaj. Nisam ni do daha došla a ona mene već uhvatila. I onda sam napravila za 2. Dobro je, glavno da je za pozitivno, ionako te ocjene ne idu u imenik
Sad su i Karolina i Lucija i Melita napravile blogove. To smo ih Ana i ja zarazile. I počele su šećer slušati . To je jedna narodnjačka pjesma, ali jedina koja je meni ok. I kad je Karolina čula da se meni sviđa jedan narodnjak od iznenađenja je vrisnula jer ona inače sluša samo rock. A sad me stalno traži mp3 da i ona sluša Šećer izvlačeći se da je to zbog riječi. Očito ona misli da sam ja veslo sisala pa da ću popit tu njenu priču Al dosta o tome.
Jučer sam pričala sa jednom curom iz New Yorka. Rodom je iz Dominikanske Republike, ali živi u New Yorku. I tako ona meni, nakon što sam joj rekla da sam iz hrvatske, kaže da ju oduševljava ta država. To je meni bilo veliko iznenađenje jer ja nisam znala da postoji osoba izvan hrvatske koja ju zapravo voli. Al ja sam joj onda rekla da ne bi željela živjeti ovdje. Pa i ne bi. Jer država tone sve dublje i dublje a pravi hrvati jedva imaju nova da odu na ljetovanje na Jadransko more. Sve zauzimaju Talijani i Nijemci. Možda ne sve, ali veći dio. A još smo i u dugovima. Na to ona kaže da to nije znala, te da je tako i u njenoj rodnoj Dominikanskoj Republici. Ali da joj se tolko ni ne sviđa život u New Yorku, na moje sveopće iznenađenje. Kaže da je to velik i lijep grad, sa mnogo mjesta gdje se može izaći, ali da ima i onu ružnu stranu, te da ima mnogo siromašnih i beskućnih ljudi koji svakim danom na istom mjestu prose za ono malo novca kojim bi si kupili kruh. Žalosno ali istinito. No svaka država ima svoje loše strane. Zato ja ne volim Hrvatsku. Npr. Za mlade ljude u Hrvatskoj nema prilika. Završiš fakultet i nemaš gdje da radiš. Ili čak i ako se zaposliš, osobe u razvijenim državama imaju barem triput veću plaću od tebe na tom istom radnom mjestu. Zato sve više mladih i odlazi iz Hrvatske. Tako ću i ja. Najvjerojatnije.
Evo to bi bilo sve za danas.
Mexico!
btw. ovo je Piggy. Moj virtualni ljubimac. Say hello to piggy 
Piggy is up!
Dan nezavisnosti
Da, upravo tako. Dan nezavisnosti. Ali Meksika. Pa sam zato danas sretna, ipak moj Meksiko danas slavi, pa moram i ja. Stoga ću dodati još slika njihove zastave na blog
Stavila sam si i drugu pjesmu. Od Čakire-Hips don't lie. Ta mi je pjesma odavno dosadila ali sad u školi nas par cura volimo Čakiru pa opet to slušamo. Tak smo pod tjelesnim pjevali hipsiće dok smo razgledavale moju skupocjenu majicu za tjelesni. Ma prava marka. Kupila sam je u Bosni i došla je točno 1 marku. To vam je negdje oko 3,50 kuna. Zato ja nju toliko volim. Jer je posebna po svojoj cijeni . Ali dobro, dosta o mojoj majici.
Ana i ja smo ovaj tjedan pričali o oblaku. Ne doslovno oblaku nego onom crnom oblaku koji je iznad njene glave. Iako se ja trudim da taj njen oblak postane bijeli ne uspijeva mi, jel da Ana? Kad bi ja svoje raspoloženje mogla opisati po boji oblaka onda bi to definitivno bio bijeli. Ako ne bijeli onda svijetlo sivi. Jer sam vesela. Ne uvijek ali većinu vremena. I to mi je baš super. Mene ništ ne može deprimirati, jedino ako ja sama tak oću, al neću.
Jučer nas je profa iz psihologije pitala jesmo li mi kao razred složni. I odma su svi odgovorili: NE!!! Pa fala Bogu da nismo. Kad je njima složnost u tom ak će ić cijeli razred bježat. Pa ja i još njih par nećemo. Pa onda nek si oni misle šta god oće mene baš briga. Mogu se i sa zgrade bacit svi ako će bit složni. Ti ljudi imaju nekih ozbiljnih problema kad im dođe ideja da svi idu bježat. Neka tuka neće bit na satu pa neće sama bježat, nego ajmo svi. Ma curo, pucaj si bubreg. ajde neću više riječi trošit.
Evo ovak završavam ovotjedni kratki post za meksički dan nezavisnosti i evo vam par slika:
...
Napokon sam našla malo vremena da napišem post. Otkad je počela škola manje sam vremena na netu. Bolje za mene. Da se odviknem. Ali zato sam jučer i danas puno vremena na netu provela. Šta se može. I iako sam ja malo na netu, na adsl-u mi pokazuje da sam potrošila jako puno MB, a nemam pojma otkuda. Trenutno mi je to glavna okupacija ova dva dana. Ali neću se opet zamarati s time.
Prvi tjedan škole mi je prošao relativno dobro, ima nekih profesora i predmeta za koje znam da mi se neće odviše sviđati. Zapravo, znam da ću mrziti te predmete. Jbg. Ali zato ima predmeta za koje znam da ću voljeti. Npr. Psihologija. To me baš zanima. I prije sam htjela postati psiholog. Doduše još nisam odustala od te opcije. Još ima vremena. Profesorica mi je također super tak da već znam da će mi to biti omiljeni predmet. Ali sad dosta o tome.
U školi je još sve ok, nije toliko loše tak da mi nije bed što je krenula. Obično se prve dane škole loše osjećam, valjda zbog toga što su dani uživanja i izležavanja prošli, ali ovaj put nije tako. Jedino mi je muka zbog tjelesnog, ne volim baš tu profesoricu kad stalno moramo trčati. Ovaj tjedan smo radili trbušnjake. Ja sam bila u drugoj turi jer nas po 4 odjednom radi. I tako sam se ja zapričala s frendicom dok čekamo. Ne znam kako smo došli do te teme ali smo pričali o tome kako ću ja doć na njen pogreb. Kako lijepo od mene. I onda smo se skroz uživili u tu priču a ja nisam ni primijetila da me profesorica zove. I onda se počela derat, a ja se smijem ko luda LOL. Al sam se primirila no opet sam se smijala kad sam radila trbušnjake pa sam ih napravila za 2. Al baš me briga.
To su uglavnom sva događanja iz ovog tjedna u školi...Valjda.
Jučer sam Ani obećala da ću joj donijeti jedni knjigu u školu. Ta je knjiga meni baš draga pa sam ju danas nakon dugo vremena opet pogledala. Nakon što sam ju našla među svim glupostima To je odlična knjiga za tinejdžere, a može i za odrasle i u njoj ima puno zanimljivih pričica kroz koje možete nešto i naučiti. Knjiga se zove 7 navika uspješnih tinejdžera Seana Coveya. Svima preporučujem da ju pročitaju jer je knjiga zaista super :)
Do idućeg posta
Počela je škola... Još jedna godina muke...
Evo mog novog posta baš na prvi dan škole. Zadnjih par dana (točnije od petka) sam bila baš u nekakvom bedu pa mi je sve bilo bzvz i stalno sam mislila na to da ću uskoro u školu. I danas je došao taj dan. Kao i obično, ustala sam na lijevu nogu i to u 7:15 ujutro jer nisam mogla spavat. I onda sam se dosađivala i napokon u pola 11 krenula u školu. Bila je rulja tamo a ja sam ubrzo otišla u razred. Sve je bilo nekako isto, nisu mi se baš nešto mnogo promijenili, ali bar smo imali o čemu pričat. I tako je raska blebetala idućih pola sata a nitko je nije slušao jer su svi bili zauzeti blebetanjem Dobili smo raspored koji je meni užasan i već znam da će mi ponedjeljak biti najgori dan u tjednu jer imamo najgore predmete. Ali svejedno ću se truditi da opet s 5 prođem
Neki dan, mislim u subotu sam od dosade otišla na jedan meksički chat da malo pričam s ljudima. I tak sam upoznala jednog Francisca iz Californije. Ok je lik i začudo ga nisam blokirala nakon što smo prvi put pričali Obično kad se napričam blokiram ljude jer uvijek ispadne da su neki čudaci. Al ovaj čudom nije pa mi dobro dođe da pričam s njim kad mi je dosadno a usput vježbam i španjolski...
E, da. Danas sam sanjala jako čudan san. Sanjala sam ga ali u tom snu sam znala da sam već jednom to sanjala i onda sam znala sve što će biti. I to je bio čudan san... Prolazila sam s mamom u auto kroz jedan grad na moru... Ali na jednom dijelu grada more je bilo crvene boje i nitko nije znao zašto. Jedino mama i ja. Baš spooky. Na kraju ispadne da je to bila krv jer svatko tko uđe u more bude proboden... Baš čudne snove imam...
I to po drugi put taj isti san, samo što sam i u snu znala da sanjam...
I tako vam je kod mene ovih dana. Sutra ponovno u školu kao i prije... Sve nekako nestvarno, ali ubrzo ću se ja naviknut i bit će mi normalno...
Do idućeg posta
