...
Evo dugo nisam napisala ni riječi pa evo da napišem novi post. U srijedu sam išla baki u Tuzlu, a vratila sam se u petak navečer. Sve u svemu bilo je ok, ja sam većinu vremena provela sjedeći pred televizorom. :) Uspjela sam si kupiti DVD jedne telenovele i to me jako usrećilo LOL. Mene vam najviše uveseljevaju male stvari, hehe :) I tako je bilo lijepo, ali i jako vruće. Uf, skuhala sam se bila.
Kad sam se vratili kući prva stvar što sam napravila jest-otišla na net. A mislila sam da ću se moć suzdržat. Ali, eto, nisam mogla. I tako sam «malo» visila na netu. :)
U srijedu nisam mogla gledati utakmicu Mexica, ali saznala sam da ide dalje. Eto to je bila još jedna stvar koja me učinila sretnom. :) Ali jučer su svejedno izgubili od Argentine :( Čudno za Argentince, oni dobro igraju, a moj Mexico su pobijedili samo 2:1. A bila sam ful sretna kad su Meksikanci zabili onaj prvi gol. Oh, well, više to nije ni važno.
Inače ne volim nogomet i baš me briga za njega, ali kad gledam utakmice Mexica to ve zaboravim i navijam ko mutava pa se iživciram. :) Hehe 8)
Eh, jučer mi je bilo taako dosadno da sam na netu bila 7 sati!!! Skupa sa dvoje ljudi na chatu. Bilo je tu raznih tema za razglabat, a onda smo se uživili LOL Dalje neću ni pričat :P Jel tak, fallen? Hehe
Danas mi je opet bilo dosadno pa sam odlučila skidat uvodne špice telenovela. Pffff kad dođe račun bit će meni pjesama i špica! :(
Evo, sad više ne znam ni šta da pišem pa ću tu stat.
Evo nekih slikica:
25.06.2006. u 15:50 | 36 Reci mi | Printaj | # | ^
...
Evo da napišem novi postek. Nije bilo baš puno zbivanja u ova dva dana pa zato i nemam baš puno materijala za pisati. Al dobro.
U nedjelju smo se ja i mama zaputile u Getro u šoping. Zabravo išle smo mama, Kitty i ja. Kitty vam je moja kutijica za mobitel i ja ju puno volim kao i sve moje frendice. (Jel tak Ana?) Kupila sam ju u Kineskoj trgovini za 5 kn i baš mi je dobra. LOL Ali dobro, skrenula sam s teme. Uglavnom, tamo u Getrou sam vidla jednu prekrasnu tipkovnicu od 300 kn, ali je svejedno neću dobit. :( Ja inače imam neku ružnu, bijelu koja mi užasno ide na živce.
Međuostalom, dobila sam film Da Vincijev kod pa sam ga išla gledat. Jako je kompliciran tako da sam prvi put prekinula na negdje oko pola sata filma jer ništ nisam kužila. Onda sam sutradan ponovno htjela pogledat, ali mi se nije dalo. Pa ću onda valjda danas. Valjda.
Po ovoj vrućini mi je tako dosadno da cijeli dan sjedim u kući i visim na netu. Kad dođe račun...Nadam se da neće biti velik.
Uostalom, jučer smo se ja i jedna Dora bile toliko iživcirale zbog jednog kretena tako da sam cijelo vrijeme šizila (kao i ona) Al fala Bogu, to je prošlo. Mislim i dalje smo u svađi ali se više ne obraćamo tom...
I još sam zaboravila kad Mexico igra s Portugalom. J*****.Sad moram sve okolo pitat. LOL Evo vam jedna slikica Meksičkih navijaća (šteta što ja nisam među njima, šmrc...)
I kako bi ostali u duhu Mexica, evo i njihovog najpoznatijeg pića, naravno, Tequile:
Weee, evo to vam je sve za danas.
Viteški turnir
Ova dva dana nisam imala materijala za pisat al zato danas imam. Osim što sam se cijeli petak i subotu povlačila po kući jer mi je bilo taaako vruće, jučer sam otišla na sisački viteški turnir.
Čim smo došli tamo je bila cijela rulja a puštali su neke odvratne hrvatske pjesme. Ali mislim stvarno, odvratno.
Onda sam tamo vidjela frendicu iz razreda, Miu, ali pošto se ja i ona baš i ne družimo, pozdravile smo se i svaka na svoju stranu.
Ja sam išla sa frendovima, ali bio je tu i tata mog najboljeg frenda. Naravno, on ne bi bio on da ne napravi neku ogromnu glupost i osramoti nas koji smo s njim.
Prema pravilima, na kraju turnira, vitezovi koji ne pobijede dobivaju utješne nagrade, kao i njihovi štitonoše. Te nagrade bile su u vrećicama pored tribina. I naravno, frendov tata, čim je ugledao vrećice, otišao do njih i uzeo tri vrećice. Budala. Uvijek mora nešt napravit. Mi svi pobjegnemo od njega pravimo se da ga ne poznamo, hehe.
Čim je počeo viteški turnir, voditelj, tzv. Cezar, počeo se derati onim svojim iritantnim glasom. Ajme meni. I onda kad je završio svoj umobolni govor (ako se to može nazvati govorom) od cijele one rulje zapljeskalo je desetak ljudi. Hahaha. Baš mi je drago.
Onda je počela ni manje ni više, nego naša himna. Ja sam već bila stajala tak da se nisam morala ustat, ali zato se prošle godine nisam ustala. Haha. I tako dok svi ljudi mirno stoje i pjevaju ja se derem i hodam okolo sa frendicom jer jednostavno ne mogu slušati himnu. Jednostavno mi para uši i ne podnosim je. Na pitanje: Zašto?, moj odgovor je opet: Ne znam. Jednostavno je tako. Voljela bih da nije, ali eto, jednostavno je.
Konji su bili dosta nemirni, a tko bi im i zamjerio jer je muzika koju su puštali bila tako glasna da je i mene ošamutila, a kako ne bi onda i konje. Ja sam navijala za zelenog viteza jer je bio najljepše boje, a nisam sigurna je li on i pobijedio jer smo otišli prije kraja. Meni je bilo dosadno. LOL
Onda smo malo prošetali okolo i htjeli kupiti malu Coca-Colu od 0.5 litre, i pretpostavljala sam da će biti skupo. Pomislila sam: Sad kad pitam ovog prodavača koliko je, zasigurno će mi reć da je oko 8kn. A u trgovini dođe 4 kune! I tako ja odem pitat koliko dođe mala Coca-Cola kad on meni mrtav-hladan odgovori: 15kn. Ja pomislih 15 kuna!!! Pa jel ovaj normalan?! U trgovini velika dođe 13kn, a ovdje mala 15!? This world has gone mad.
I tako se ja udaljim od tog mjesta i dođemo do nekog restorana. Pekli su se ćevapi a sve je okolo mirisalo po njima. Aaaaa, odmah sam se sjetila onih finih Bosanskih ćevapa koje jedem za doručak, ručak i večeru kad odem kod bake u Tuzlu. LOL
No naravno, nisam ih jela jer je bio toliki red da bi ih ja dobila za kojih 2 sata. Ali barem sam kupila malu Coca-Colu koja je ovdje koštala 10kn. Koji bezobrazluk! Ja je ne bih ni kupila da me ostali nisu prisilili. LOL
Onda smo napokon došli kući. Jedva sam dočekala jer sam bila baš umorna od tolkog hodanja a i noge su me užasno boljele.
Eto, to bi bilo sve za danas, i evo vam jedna slikica za kraj:
Danas nema naslova :)
Današnji mi je dan baš naopak. Ništa ne ide tokom kakvim bi trebalo.
Kao prvo, uopće nemam dojam da su ljetni praznici, nego imam osjećaj kao da u ponedjeljak idem u školu. A cijeli dan mislim da je danas četvrtak, a ne petak. K tome je još i pakleno vruće, pa me još i zaboli glava. Ovaj dan kao da se urotio protiv mene. Nadam se da će sutra bit bolji.
Probudila sam se u 07:00h kao i obično i sad imam podočnjake. Onda sam lijepo gledala seriju kad nisam imala šta za radit. Cijelo jutro sam se vukla po kući osim što sam malo oko podneva izašla van da prošetam. Onda sam otišla s mamom u grad i skuhale smo se. Doslovno. U autu je bilo taako vruće, a mi nemamo klimu. Glavno da je mama kad smo ga kupovali rekla: «Ma nama to ni ne treba.» Joj, meni treba. Ali dobro, da prijeđem na drugu temu.
Jedina vedra točka danas jest ta da danas igraju Mexico-Iran. Lijepo ću se bacit na navijanje iako sam 99.9% sigurna da će moj Mexico pobijedit. J Tako je bilo i sa Iranom, hehe. LOL
Tako mi je dosadno danas bilo da mi se ništa nije dalo raditi. A ovo ljeto sam mislila pročitati neke knjige. Na prvom mjestu bio mi je Da Vincijev kod, ali su ga svi u knjižnici pograbili, pa ću ga ja dobiti tek za 10 mjeseci! A moj pametni tata mi ju neće kupit iako nije skupa. Zatim sad mislila krenuti čitati Ponos i predrasude, ali to može još malo pričekati. Imam osjećaj da cijeli šesti mjesec neću ništa raditi. A u sedmom mi već kreće ljetna praksa. Grrrrr.
Sutra se u Sisku (gdje ja živim) održava tzv. Sisački viteški turnir povodom dana grada. Zapravo je trebao biti početkom lipnja, ali je zbog kiše i lošeg vremena odgođen. Ah, ta kiša... Sad mi baš nedostaje... Ali dobro. Još ne znam hoću li ići, ali znam da mi je prošle godine bilo baš super tak da ću, mislim, ipak ići.
To bi bilo sve za danas. Evo jedna slikica:
16.06.2006. u 16:46 | 15 Reci mi | Printaj | # | ^
Napokon praznici
Evo prošao je i taj zadnji dan škole. Imali smo samo tri sata, ali i ta tri sata bila su bezveze. Sjedila sam tamo kao gljiva i čekala da završe. Napokon kad je završilo, otišli smo na jedno kupalište na kojemu se okupljaju svi iz svih škola na zadnji dan. Kao i obično, čim sam ušla, sve je bilo puno smeća, praznih flaša i čaša, te puno mutavih, pijanih teenagera. Neki su i pjevali, ukljućujući i neke cure iz mog razreda. Tako lijepo pjevaju da sam bila spremna čak da im platim da prestanu. Uglavnom, ja sam tamo sjedila sa svojim frendicama i još sa jednom curom. Ona, kao i svi ostali, znaju da ja ne pijem, ali iz nekog čudnog razloga mi je ponudila pivu. A ja sam, na čuđenje svoje best frendice, prihvatila. I tako dok ova druga cura nije gledala, ja izlijem tu čašu. A ona, u upornosti da me napije opet sipa. I tako ja izlijem četiri čaše. Onda sam je nekako napokon zaustavila jer mi je već bilo žao te pive. Nije ona kriva.
P.S. Ivona, ak ovo čitaš, nemoj se naživcirat. LOL
I tako kad je to završilo, otišla sam do jedne cure iz svog razreda koju su za to vrijeme odveli podalje od rulje jer je bila mrtva pijana te nije mogla doć sebi. Jadna. Ne znam zašto si to radi. I ne razumijem zašto se mladi toliko vole opijati. Šta je to, neka moda? To je zakon? Ak je tako, ja sam onda «demode» (kak glupa riječ, btw.) Opet jedan LOL
I tako napokon dođoh kući te se odmah odoh istuširat jer me neka tuka zalila vodom (dobro da je voda). Napokon ja dođoh svojoj kućici mrtva umorna.
Danas sam se prerano probudila. Opet. Čak i da mi budilica ne zvoni (kao danas) ja se dignem rano. Da me pitate zašto, ne znam. Jednostavno je tako. Kod mene ima nekih stvari koje djeluju na mene a da ja to ne mogu spriječiti. Prijatelji ne razumiju kad im kažem: ja ne mogu drukčje.
Primjerice: ima jedna profesorica koja mi ide na jetra i ja ne mogu bit blizu nje a da ja nju nekako ne skurim. Jednostavno ne mogu, to mi samo izleti iz usta. Ne znam kako.
Onda: Ja kažem da su Hrvati previše kršili Brazilce na utakmici, a na to slijedi pitanje: «a zašto si ti uvijek protiv Hrvatske?» Ne znam ni to, iako mi ne vjeruju, ali zaista je tako. Ako su svi za nešto, ja sam uvijek jedina protiv. Možda za inat, a možda baš volim bit posebna kobasica. Nemam pojma.
Tako se u prvom polugodištu često dešavalo da cijeli razred oće markirat. Svi hoće, jedino ja ne. A s time i moja frendica koja radi sve što i ja. Zašto ja jedina neću? Valjda zato jer ne volim lagat mami. Možda zato jer ne želim biti kao ostali. A možda zato jer jednostavo želim ići u inat nekim ljudima. Opet ne znam zašto je tako. Jednostavno je. Recite da je to sve spooky, freaky, ali meni je to normalno.
Jedino mi je važno da imam dosta prijatelja koji me razumiju, imamo ista mišljenja, volimo istu vrstu glazbe itd. Fallenka, Ale, odnosi se na vas. U jeeeeee LOL
Ali isto tako imam prijatelja koji ne vole baš istu vrstu glazbe kao ja, i malo smo drukčiji, ali su mu suuper prijatelji i sretna sam što ih imam. To su naravno Čuča, Šveđanka, Picava, Karolinca, Mihaela i dr. Jupiiii LOL
Uh, post mi već postaje prevelik, ljudima se neće dat tolko čitat. Do idućeg posta...
) i nadam se da ću jednog lijepog dana otići iz Hrvatske i doseliti se u C.D.Mexico, moj grad iz snova. Hrvatsku ne volim i smatram da je to rupa, da budem iskrena.
Imala sam ja i pse i ptičice, ali su svi umrli nekim nesretnim i tajnovitim slučajevima. Btw. I to je nekak spooky. Al nema veze.
