23. Neopisiva moć
Nasmijala sam se i obrisala suze. Gina me zbunjeno promatrala. Stavila sam ruku na bok i izvukla mač. Gina je bila brža, čarolijom mi je izbila mač iz ruke. Odletio je na drugi kraj prostorije i uz tresak se spustio na zemlju.
"Tako, dakle, ti bi se igrala?"
Sjetila sam se bodeža koji mi je bio u čizmi. Izvadila sam ga i bacila kroz zrak prema njoj, ali Gina me i ovog puta preduhitrila. Posljedice moje nepromišljenosti su bile goleme. "Indifro!" siktaj je preplavio prostoriju.
Sve se odigralo kao u usporenom filmu. Bodež koji sam bacila prema njoj je promijenio smjer. Krenuo je na... Daniela. Pogodio ga je u trbuh.
Njegov vrisak boli i moj vrisak patnje su se prepleli. Gina je pucala od sreće. Ledeni smijeh me natjerao u još veći plač. Bol i mržnja su nadvladali mnome, lice mi je bilo moro od suza, ali ništa me nije moglo zaustaviti.
Nisam mnogo razmišljala. Odjednom mi je iz usta izašla potpuno nova, meni nepoznata čarolija. "Polvo de oro!" Iz mojih ruku je izašla neka vrsta zlatnog praha. Gina je poletjela u zrak. "Što to radiš? Zar misliš da si mi ravna?"
"Platit ćeš za ono što si napravila!"
Moj glas je odzvanjao prostorijom. Dermard i Riversonica, koji su se do sada držali po strani, napali su me s leđa. Crveni štit je odbio njihove napade i vratio ih prema njima. Za nekoliko sekundi su oboje bili na podu, onesviješteni.
Kako su mi odvukli pozornost, čarolija je oslabila i Gina je pala na pod.
"Ne draga, ti ćeš meni platiti! Nitko se živ ne usuđuje mene taknuti! Undago heli!"
"Madrugada batir!" Mržnja koja je vladala mnome pomogla mi je bolje upoznati moje moći. Josh je imao pravo. Ono čime sam raspolagala bilo je malo naspram onoga što sam mogla. Zlatnio crvena svjetlost zore se sudarila sa tamnom noći oluje.
Obje moći su bile tako jake da su se odbile jedna od druge. Gina i ja smo bile odnesene njenom silom. Svaka je udarila o zid. Čarolija mi je skinula plašt, koji je bio već napola poderan. Kada sam pala na pod dobila sam još jednu ogrebotinu na nozi.
Gina se izvukla, ili se barem tako činilo. Brzo je ustala s tla i napala me. "Reigo forsudo!"
Nisam bila spremna. Kada sam vidjela kako crna svjetlost ide velikom brzinom prema meni znala sam da je gotovo. Ono za što sam se borila bilo je izgubljeno.
Odjednom, ispred mene se ni od kuda pojavio Alexandrin lik. "Nije još sve izgubljeno", kapnula mi je. "Lančić Ponovnog Rođenja, sestrice. Samo ako ćeš vjerovati u samu sebe. U ono što si ti zapravo, Katarina princeza od Felixa, moći ćeš iskoristiti njegovu moć." Njezin lik je izblijedio jednako brzo i neočekivano kao i kada se pojavio.
Ja sam princeza od Felixa, prava i istinska vladarica Felixa. Tu više nema sumnje, a Alexanda je to cijelo vrijeme znala. Moja velika seka je cijelo vrijeme znala moj pravi identitet. Ovo je za tebe Alex. Ne bini, doći ću po tebe, obećajem. Izbavit ću te iz pakla u koji te Gina zatočila.
Kao što je i rekla, moja je pomoć stigla. Lančić se naglo otvorio, a iz njega se začula pjesma. Lijepa, nježna, pobjednička melodija. Velika ptica je izašla iz njega. Ptica je raširila svoja krila i zaštitnički stala ispred mene, dalje pjevajući svoju melodiju. Perje joj se presijavalo. Crveno perje prošarano zlatnim nitima. Činilo se kao da je ptica imala svoj vlastiti štit koji je sjao oko nje. Svoj štit je prenijela i na mene. Crna svjetlost se odbila od njega.
"NEEEEEEE! To nije moguće! Ne, ne i ne!" Ginin glas je bio prestravljen, kao i ona sama. Promrmljala si je čaroliju u bradu, a ispred nje se stvorio bijeli prolaz.
"Ponovno ćemo se susresti, Katarina Mayer! A taj put neću imati milosti! Smrskat ću te kao i tvoje roditelje! Zapamti, ja još uvijek imam nešto do čega ti je stalo, tvoju sestricu!" bijesno se proderala. Zatim je ušla u prolaz i nestala zajedno s njim. Natrag u Felix.
Iako je Gina otišla, ptica je i dalje bila ovdje. Došla je do mene i sjela mi na rame. To biće ne postoji u našem svijetu, pomislila sam. Pogladila sam ju po glavi.
"Pa ti si feniks! Kako se ranije nisam sjetila?"
Suze su mi još uvijek bile u očima. Okrenula sam se po prostoriji. Bill je i dalje bio zaleđen, ali pri svijesti. "Može mala pomoć?" upitao me nestrpljivo.
"Fuego!"
"Bilo je i vrijeme", rekao je došavši do Josha. Odvezao mu je ruke. Otrčala sam do Daniela i Margaret. Kada sam došla do njih, pala sam na koljena.
Kako je to moguće? Kako? Kako sam mogla biti tako glupa i nepromišljena?
Odvezala sam ga i izvadila mu nož iz trbuha. Oko njega je bila lokva krvi. Povukla ga na svoja koljena i zagrlila. "Nemoj mi to raditi, Daniele! Ne smiješ me sada ostaviti! Nije još vrijeme!"
Suze su mi klizile niz obraze i padale na njega. Nikada ga nisam mogla zamisliti ovako ranjivog i bespomoćnog. Pogled mi se zamutio, dok se feniksova pjesma odbijala od zidova. "Zašto mi to radiš? Zašto, Daniele? Ne smiješ me ostaviti! Što ću je bez tebe?" Suze su mi se nastavile kotrljati niz obraze. Primila sam ga za ruku.
"Katarina! Pogledaj", rekao mi je Josh. Slobodnom rukom sam obrisala suze. Rana gdje ga je pogodio nož, već je bila gotovo zacijelila. Nakon nekoliko sekundi nitko ne bi ni rekao da je Daniel bio na samrti, da oko njega nije bila lokva krvi i razderana majica.
Nakon nekoliko minuta Daniel je došao k svijesti. Kada je shvatio gdje se nalazi i tko je sve oko njega, zabrinuo se. "Katarina?" Naglo se uspravio i zagrlio me. Uzvratila sam mu čvrstim zagrljajem. Koliko mi je samo nedostajalo da ga izgubim?!
Izbio mi je sav zrak iz pluća. Naglo mi se počelo vrtjeti u glavi. Primila sam se za njega. "Što ti je, Katarina? Jesi li dobro?" Slabašno sam se osmjehnula.
"Dobro sam, samo... Umorna sam, iscrpljena..."
"Ne želim vas prekidati, ali ovdje postoji još jedna osoba kojoj treba pomoći",rekao je Bill pokazujući na Margaret.
"Dovedi mi je bliže. Mogla bih se srušiti da ustanem."
Bill ju je uzeo u naručje i nježno spustio ispred mene. Položila sam ruke na nju. "Totalmente curare de negro encanto", promrmljala sam. Iz dlanova su mi frcnule crvene iskre.
Srušila sam se u Danielovo naručje. Feniks mi se sada smjestio na dlan. Mogla sam osjetiti njegovu magiju kako djeluje na mene. "Puno ti hvala, mali", rekla sam mu.
"I drugi put!" Nisam mogla vjerovati! Feniks govori! "Ne zaboravi vjerovati u ono što jesi, Katarina. Ti si princeza od Felixa i vladarica feniksove vatre. Moraš vjerovati u to i ja ću ti priskočiti u pomoć kad god me zatrebaš. A do tada, doviđenja!"
Vratio se u lančić, odakle je i došao za sobom ostavljajući tišinu.
"Što ako sam pogriješila, Josh? Što ako sam ubila Megs?" panično sam ga upitala.
"Nisi pogriješila. To se nije moglo dogoditi, feniks je bio ovdje i pomogao ti ovladati tvojim novootkrivenim moćima. Njegovim moćima i snagom. Gina je bila u pravu kada je rekla da upravljaš feniksovom vatrom, ali i iscjediteljskim sposobnostima."
Gledala sam u Margaret. Nakon nekog vremena se počela meškoljiti u Billovom naručju.
"Nemojte joj ništa govoriti. Vezano za feniksa i moje podrijetlo. Kad joj bude bolje, razgovarat ću s njom. Kada budem spremna, reći ću joj istinu. U redu?" tiho sam ih upitala.
"U redu, Katarina. Samo nemoj previše odugovlačiti", odgovorio mi je Josh.
"Megs? Jesi li dobro ljubavi?" nježno ju je upitao Bill.
"Imala sam i boljih dana. Što vi radite ovdje? Gina će uskoro doći i svi ćete nastradati!" uzrujano je rekla.
"Polakše, Margaret. Gina se vratila u Felix. Dermard i Riversonica su u nesvijesti. Sve je u redu, svi smo živi. Katarina je bila izvrsna. Ima nekoliko ogrebotina i jako je iscrpljena, ali biti će o.k." objasnio joj je Josh. "Bilo bi bolje da idemo. Kasnije ćemo se vratiti pretražiti prostoriju. Daniele ti ponesi Katarinu, ako ti je preteška, ja ću je ponijeti..."
"Sve je o.k. Josh. Ja ću je odnijeti u sobu", brzo mu je odgovorio Daniel.
"Ako je tako, dobro. Margaret možeš li sama?"
"Snaći ću se. Bill će mi pomoći."
"Idemo, onda. Prije nego se vrate k svijesti. Iako mogu reći da su dobili milo za drago."
Svi su se nasmijali.
komentiraj, 5
