<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Knjige" href="http://blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="http://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12488689" /> <link rel="shortcut icon" href="http://www.blog.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="blog-neobjavljneprice-emperatr,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head>

28.05.2012., ponedjeljak

Život vas uči da se podignete, otresete prašinu i krenete ispočetka!!!

22. Napokon istina


Zidovi prostorije su bili napravljeni od kamena, a baklje na zidovima su bile ugašene. Prostorijom je vladao mrak i hladnoća. Osvrtala sam se oko sebe, ali nisam mogla vidjeti ni Billa ni Josha.
"Fuego!" promrmljala sam te su se baklje upalile.
Pogledom sam prošla sada osvijetljenom prostorijom. Daniel i Margaret su bili u dnu prostorije, na podu, onesviješteni. Potrčala sam prema njima, a iza mene se začula buka. Okrenula sam se. Bill i Josh su se borili s još dvoje novopridošlica. Iako su bili zakukuljeni znala sam da je jedan od njih Dermard, a druga Riversonica. Kada je jedna čin poletjela prema meni, bacila sam se u stranu.
Tada sam vidjela i treću osobu, onu koju sam čekala. Gledala sam je u oči, na što mi je ona odlučno uzvratila. Bile su to moje oči, iste koje sam imala i ja, kao da sam gledala u svoj odraz u ogledalu. Kapuljača joj je pala s glave, u naletu vjetra koji je proizvela Riversonica.
Krajičkom oka sam vidjela kako Josh udara o zid i pada na pod. Riversonica je došla do njega i zavezala mu ruke i noge. Bill je bio napola zaleđen, u nesvijesti.
"Vidim da ti društvo i nije tako jako, nećakinjo", ledeno mi je rekla Gina.
Nisam micala pogled s nje, ali sam ostala pripravna ako me Riversonica ili Dermard napadnu s leđa.
Duga valovita crna kosa padala joj je niz ramena. U očima joj se vidio bijes, ali i trunak nečega... Možda straha? Lice joj je bilo hladno i ispunjeno mržnjom. Kako joj se plašt spustio niz ramena otkrila se do poda duga haljina crne boje, pomalo starinska s steznikom oko struka. Bila je vitka, čak i na neki način lijepa.
Iako sam željela suzbiti svaku misao na to, u njoj sam vidjela sebe. Sebe u kasnim tridesetima. I ona je mene pažljivo odmjerila.
"Zašto to govoriš? Ja nisam tvoja nećakinja!" rekla sam joj hladno.
"Naravno da jesi mala! Pogledaj se samo, ista si ja! U našim žilama teče ista krv, Katarina!"
"Ja nisam ti! Niti ću ikada, slušaj me ikada, biti!"
"Nisi ista ja, ali si mi jako slična. Odlučna si, ponosna, drska, tvrdoglava, arogantna kao i ja. Ali u tebi ima i moje sestre Lene. Ona je oduvijek bila zanesena, plačljiva, mekog srca i vjerne duše. Svima je vjerovala, čak i meni pred samu smrt", na to se nasmijala, kao da je provalila neku smiješnu šalu.
Nešto u meni se preokrenulo kada je spomenula kraljicu Lenu. Osjetila sam bol i nemoć. Da sam joj barem mogla pomoći kada me trebala.
"Ja ne mogu biti Lenina kći! Ja sam Zemljanka, možda jedina u čijoj su krvi ostale magične moći!" Suze su mi potekle niz obraze. Nemoguće! Jednostavno nemoguće, to nije istina... Ona laže... Gina ne zna za Jessicu, to je to. Ona ne zna da je Jessica prva princeza od Felixa.
"Nisu to nikakve slučajnosti, Katarian. Ti si kći moje sestre, bivše kraljice od Felixa, Lene iako si više slična meni nego njoj. Alexandra, je naprotiv više slična Leni. Tako meka i osjećajna... Krhka, ali to je i tvoja slabost. Prema onom nitkovu", pokazala je rukom na Daniela.
"On nije nitkov! Neću ti dopustiti da vrijeđaš bivšu te sadašnju i buduću kraljicu Felixa, Alexandru."
"Jedina kraljica Felixa, sadašnja i buduća, sam ja! No dobro, tebe ću ostaviti na životu, ti mi trebaš kao i moja kći... Moraš se udati za Daniela, prema dogovoru i vladavinu nad Pultonom prepustiti meni. Prepusti mi krunu Felixa, pa ću možda, ali samo možda poštedjeti i njen život. Ali morati ćeš se oprostiti od ostalih prijatelja, ne podnosim izdajice, pogotovo ako mi ničemu ne koriste."
"Nikada, Gina! Ako stvarno jesam princeza od Felixa nikad ti neću dati krunu niti dopustiti da se izvučeš iz ovoga!"
"Drznice! Kako se usuđuješ?" Podigla je ruku. "Lefrux!"
Crna svjetlost me obgrlila i počela stezati. "NEEEEEEEEEEEEE! Pusti me! Pusti me, to boli!" Bol se pojačala. Ne mogu sada odustati! Jednostavno ne mogu! Ne smijem sve ostaviti na cjedilu. Svi ovise o meni. Sada je vrijeme da pokažem svoju snagu. Sada je vrijeme da upotrijebim snagu koju sam sakupila vježbajući!
"Krhka, kao što rekoh. Krhka i bojažljiva, ali opet drska. To mi se sviđa kod tebe, znaš." Njen glas je odzvanjao prostorijom, leden i pun mržnje. Bol se naglo povukla, a ja sam se strovalila na pod i zadobila posjekotinu na koljenu.
"Prestani lagati! Što želiš postići s time da mi govoriš da sam princeza?! Ja nisam tvoja nećakinja! Ja nisam kao ti niti ću ikada biti!" bijesno sam povikala.
"Zašto onda imaš one čudne snove? Zašto Alexandra može razgovarati jedino s tobom? Zašto tvoji, takozvani, roditelji sakrivaju od tebe što si zapravo? Zašto ti nisu rekli da su te našli odbačenu u šumi?"
Nisam mogla vjerovati! Znala je sve o meni! Znala je za moje snove, moje i Alexandrine razgovore... Znala je za moje roditelje! Znala je da mi nešto skrivaju, ali ovo...? Ne mogu vjerovati da znaju da sam ja...
Približila mi se. "Ne znam, stvarno ne znam! Zašto nas ne pustiš? Zašto nam ovo radiš?"
"Moram te imati. Moram imati tvoje moći... Neopisivo jake, vječne... Ne razumijem zašto ih ja nisam dobila, a trebala sam! Ja sam trebala dobiti moć feniksove vatre!"
"Nisi. Jedino što se treba je umrijeti, Gina. Ali ako tražiš odgovore na ta pitanja kod mene, morat ću te razočarati jer ih ja ne znam. Ne znam odgovore na svoja pitanja, kako bi znala na tvoja?!"
Pljusnula me. Udarac je odzvanjao prostorijom kao naši glasovi. Primila sam se za obraz koji me pekao. "Kako se usuđuješ? Tko si ti da me možeš udariti?" bijesno sam ju pitala. Mržnja me preplavila.
"Ja sam ti teta! Zar ti to do sada već nije jasno? Ti si princeza od Felixa, kći moje šugave sestre Lene i njenog muža Roberta. Djevojka o kojoj su proricane legende, djevojka koju trebam uništiti", približila mi se još bliže. Primila mi je rukom bradu. "U tebi vidim sebe, nisam mislila da ću to ikada reći. U kćeri svoje sestre, vidim sebe samu. U tebi kojoj sam ubila roditelje... Tebi koju trebam uništiti, vidim sebe."
"Pa što čekaš? Dokrajči me, ako možeš naravno..."
Pustila me i otišla na svoje početno mjesto. "Rado, ali prvo mi trebaš. Treba mi tvoja moć za otključavanje čini. Tvoja moć, feniksova vatra, Lančić Ponovnog Rođenja i Mač Svijetla", zamišljeno se ogledala po sobi.
"Na kojem jeziku da ti kažem? Ja nemam, ne posjedujem, Lančić Ponovnog Rođenja. A i da ga imam ne bi ti ga dala."
Opet se nasmijala. Mislila sam da taj smijeh nikada neću izbaciti iz glave. "O, da, hoćeš. Što misliš, što se događa s tvojim dragim prijateljem?" Pokazala je na Daniela. U nekoliko koraka sam bila pored nje i potegnula je za ruku tako da gleda u mene. U njenim očima se ocrtavalo zadovoljstvo, a osmijeh na licu je označavao pobjedu. "Mislila sam da ćeš tako reagirati. Tvojem dragom Danielu su odbrojeni sati, bacila sam kletvu na njega. Ona će uskoro početi djelovati, a za sat vremena će biti mrtav. Ako to neće biti dovoljno imam još troje ljudi na kojima mogu vježbati."
"Ne...! Ne...! Ne možeš mi to raditi! Samo ne njega!" Suze su mi navrle na oči. Nakupljale su se u njima, a pogled mi se zamaglio. Morala sam se oduprijeti. Nisam mogla popustiti. Inače će Daniel stradati.
"A da bude učinkovitije... Gelfido!"
Danielove oči su se otvorile. Bile su pune boli, a glasan vrisak je odzvanjao prostorijom. Njegov vrisak.
"Pusti ga!" povikala sam. Glas mi se lomio, ali nije me bilo briga. Jedino što mi je u ovom trenutku bilo važno, bio je njegov život. Počela sam jecati, nisam mogla podnijeti njegovu bol. Bila je kao moja. "Pusti ga! Sve ću napraviti, ali prvo mi moraš odgovoriti na neka pitanja. I moraš pustiti Daniela! Želim da makneš kletvu."
"Dobro, slušam, ali požuri. Vrijeme istječe."
"Kako... Kako mogu biti sigurna da sam ja princeza od Felixa?"
"Prije nego što sam ubila Lenu, poslala te negdje. Otvorila je bijeli portal, onaj koji se pojavljuje u tvojim snovima. Dok si ti prolazila kroz njega na Zemlju, ona je umirala."
Stavila sam ruku na vrat te prstima obuhvatila lančić. Nije moguće... Jednostavno ne može biti... Ili može? Sjetila sam se djedovog i očevog razgovora kada sam se vratila kući nakon posjeta Danielu. Isti dan kada sam saznala da je on princ od Pultona...
"Hoćeš reći da...?"
"Bistra si ti mala", rekla je zajedljivo. "To što imaš oko vrata je Lančić Ponovnog Rođenja, princezo. Lančić koji je dobila Lena, ona je ta koja se rodila malo prije mene, ona je uspjela otvoriti magičnu kutijicu. Stalno sam gledala na njezin vrat i zavidjela joj na ljepoti onoga što je posjedovala. A na kraju si ga dobila ti! Njena druga kćer!"
Nisam mogla vjerovati, ali činilo se onako kako bi trebalo biti... Kada smo razgovarali o Jessici kao o princezi od Felixa, činilo se nekako krivo. Ovo mi je sada imalo smisla.
Čudni snovi, razgovori s Alex, jake moći, lančić, razgovor između tate i djeda.... Sve je sjelo na svoje mjesto.
...reci Margaret da traži ono što joj se nalazi ispred nosa...
Samo što je nije ubolo u nos!






komentiraj, 9


21.05.2012., ponedjeljak

Svi kažu da ljubav boli, što je pogrešno. Samoća boli. Odbijanje boli. Gubitak nekoga boli. Želja boli. Svi miješaju te male stvari sa ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar u svijetu koja odbija sve zlo i koja te uvijek iznova učini da se osjećaš dobro.

21. Prolaz u tajnu prostoriju


Još sam neko vrijeme gledala u poruku. "Prezire te tvoja teta, kraljica Reyxa i Felixa?" sarkastično sam upitala.
"Čim je osvojila Felix uzela si je titulu njegove kraljice, iako će to tek službeno postati nakon smrti princeza", rekao mi je Josh.
"Ali teta?" rekla sam zbunjeno. "Ona misli da sam ja princeza od Felixa!"
"Mislim da bi trebala upozoriti Jessicu, za svaki slučaj."
"Da, odmah sad ću je nazvati." Dok sam ja razgovarala s Jessicom i uvjeravala je da smije ostati sama ni pod koju cijenu, došao je Bill.
"Sve je sređeno. Svi misle da imaš jaku trbuhobolju", rekao je ušavši.
"Jess, jesi li čula za Lančić Ponovnog Rođenja?"
"Ne, zar sam trebala?"
"Samo pitam, ništa ozbiljno. Zapamti što sam ti rekla, ne smiješ ni pod koju cijenu ostati sama. sve ću ti objasniti jednom drugom prilikom. Vjeruješ mi zar ne?"
"Naravno, Keat. Bit ću se Helen cijelo vrijeme."
"Hvala ti. Čujemo se uskoro."
"Od kud meni Lančić Ponovnog Rođenja?" pitala sam ih ljutito. "Čak niti Jessica koja bi trebala biti princeza ne zna za nešto takvo!"
"Ne znam, ali sada barem znamo što je tražila."
"Hoćeš reći da je gadura došla na Zemlju?"
"Očito."
"Došla je prije Uskrsnih praznika", rekla sam im.
"Molim?" obojica su svu svoju pozornost usmjerili na mene.
"Šta? Nakon što sam prekinula s Danielom, bila sam u velikoj depresiji, Alex me posjetila. Pričale smo i rekla mi je da je Gina na Zemlji te da je ne može mučiti."
"Hajde, malo polakše. Što se događa?" rekao je Josh.
Uzdahnula sam i srušila se na krevet. Ispričala sam im sve o svojim tajanstvenim snovima.
"Hoćeš reći da si razgovarala s Alexandrom i da ti je ona rekla da je Gina na Zemlji, a ti nas nisi odlučila obavijestiti?" upitao me ljutito Bill.
"Rekla sam ti! Bila sam u čistoj komi zbog prekida, a ni ona nije željela puno o tome razgovarati. Rekla je da je došla zbog mene, a ne nje", rekla sam sliježući ramenima.
"Znaš da bi te mogao zadaviti u ovom trenutku?" upitao me.
"Nije ona tome kriva Bill! Da ti nisi od nje zahtijevao da prekine s Danielom, možda bi princeza posvetila više vremena Gini. Ali opet..."
"Što je Josh?" upitala sam ga.
"Ništa, po glavi mi se mota jedna zamisao..."
"Reci nam!" rekla sam mu.
"Kad budem bio siguran u svoju teoriju, malo je škakljiva."
"Josh!" rekla sam ljutito.
"Što to držiš u ruci?" upitao me Bill.
"Pismo, od tvog brata", rekla sam.
"Mogu li?" Nisam bila sigurna da bi se Daniel složio s tim, ali sam mu ga svejedno pružila. Ja i Josh smo se primili pospremanja dok je Bill čitao. Na jednom djelu se čak osmjehnuo. "Uvijek je bio odlučan, tvrdoglav i drzak!"
"Mislim da si pretjerao Bille. Ovo dvoje mladih se istinski voli. Zar ne misliš da imaju pravo biti sretni?" pitao ga je Josh.
"Ali to će donijeti tolike komplikacije! Nemoj me krivo shvatiti Katarina, draga si mi, ali..."
"Nema ali, Bille. Da li bi tebi bilo drago da su te tvoji roditelji zaručili za Alexandru, a ti si se na ovom putovanju zaljubio u Margaret?"
"Ne, ne bi mi bilo drago."
"Pa onda?"
"No, dobro! Povlačim svoj zahtjev. Ti i Daniel možete biti sretni zajedno, ali ne znam koliko će ta sreća trajati. U svakom slučaju, imate moj blagoslov. Ali još uvijek vam treba blagoslov naših roditelja, kralja i kraljice Pultona i naravno, nestale princeze."
"Što mi to vrijedi ako ne preživimo današnji dan?" tiho sam ih upitala.
"Moramo biti optimistični. A za početak te trebamo pripremiti. Idemo li?"
Zbunjeno sam ih pogledala.
"Ti, Katarina, moraš ostati ovdje. Bolesna si, sjećaš se? Mi ćemo donijeti stvari koje nam trebaju, pričekaj nas ovdje i pospremi to. Ne treba nam još tvoja pomahnitala cimerica. Moraš se izvući sa večere mi ćemo doći kada će svi biti u blagavaonici", rekao je Bill. Potom su se obojica izgubila, za sobom zatvorivši vrata.
Nakon njihovog odlaska sam još neko vrijeme stajala na mjestu. Kad sam došla k sebi, zaključala sam vrata i bacila se na pospremanje nereda koji su izazvali nepozvani gosti. Nisam željela da cure upadnu ovdje nakon nastave i nađu sve razbacano.
Prvo sam vratila knjige na police i sakupila papire. Služila sam se magijom da sve ide mnogo brže. Annine stvari sam složila na njihovo uobičajeno mjesto. Za kraj sam ostavila odjeću. Na nekoj su bili blatnjavi otisci stopala, druga je pak bila mokra. Uzela sam koš za prljavo rublje i u njega nabacala svu odjeću.
Kad sam završila izbor, odjeće za presvlačenje mi je bio drastično smanjen. Na krevetu su mi bile kratke traper hlačice, ljetna haljinica, karirana košulja, crni topić i majica dugih rukava.
Znala sam da je Dermard bio jedan od nepoželjnih gostiju, jer su mi sve cipele bile zaleđene. Ispod kreveta sam uspjela naći kožne čizme na petu, koje sam nosila na plesu u povodu Valentinova, one nisu bile zaleđene. Sve sam si cipele odledila, ali su mi završile mokre.
Malo prije nego je Ann ušla u sobu, sve sam strpala u ormar.
"Jesi bolje?" pitala me.
"Ne baš", slagala sam. "Mislim da neću ići na večeru."
"Joj! Pa hoćeš da ti nešto donesem?"
"Ne treba, ovako mi je o.k. Mislim da bi povraćala da nešto strpam u sebe."
"Onda ti sigurno neću ništa donijeti."
Ann mi je ispričala sve što su radili dok mene nije bilo i ostavila je svoje bilježnice na mom stolu tako da prepišem ono što mi je nedostajalo. Tada ju je nazvao Tom pa se zatvorila u kupaonicu na više od pola sata. Zamalo je zakasnila na večeru. Pričekala sam malo nakon što je izašla iz sobe, a onda sam se ustala i presvukla iz uniforme u kratke hlačice i crni topić.
Kada sam se vratila, u sobi su me dočekali Bill i Josh. "Ti ideš na reviju ili...?" upitao me Josh.
"Ma ne, ona se sređuje za Daniela", obojica us prasnuli u smijeh. Prije nego sam podigla ruku kako treba, obojica su bili prilijepljeni na zid. "O.k. shvatili smo poantu, možeš nas spustiti dolje", rekao je Bill.
"Ovo je samo početak. Dermar će biti mrtav kada završim s njim. Još mu nisam vratila zato što mi je ogrebao najdraže čizme."
"Jadan čovjek", reče Bill.
"Nek' ga vrag čuva", prokomentira Josh.
Pustila sam do obojica padnu na pod. Tada sam primijetila dvije torbe koje su bile na podu do njihovih nogu. Josh se sagnuo pored jedne i otvorio ju je. Iz torbe je izvadio tri zamotuljka. Jedan je dobacio meni, a drugi Billu. Kad sam ga otvorila shvatila sam da se radi o plaštu, istom onom koji su nosili kada smo se prvi puta upoznali. Zaogrnula sam se njime i zavezala malenu uzicu oko vrata, Bill i Josh su napravili isto. Bill je kopao po drugoj torbi. Iz nje je izvadio tri mača i bodež. Dao mi je mač i bodež. "Ona neće igrati pošteno. Stavi si bodež u čizmu."
Sagnula sam se i stavila bodež u desnu čizmu, kako mi je i rekao. Potom sam si mač stavila oko struka. Svi smo navukli kapuljače na glave.
"Večera samo što nije, bilo bi bolje da krenemo", rekao je Josh.
"Samo sekundu. Moram ostaviti Ann poruku da se ne brine i da me pokriva." Istrgnula sam komad papira iz bilježnice i našvrljala poruku u kojoj joj objašnjavam kako stvari stoje te da ću se uskoro vratiti. "Kako ćemo se spustiti u ovome kroz školu?" upitala sam Josha.
"Nećemo ići kroz školu, idemo ovuda van", rekao je pokazujući na prozor.
"Ti se šališ?!" rečem u nevjerici.
"Ne, zar se bojiš Katarina?!" zajedljivo me upitao Bill.
Pogledala sam ga s podignutom obrvom. "Idemo."
Josh je otvorio prozor. Čvrsto je zavezao uže za moj stol, a ostatak je bacio kroz prozor. Prvi se počeo spuštati, zatim sam ga slijedila ja i na kraju Bill. Kada sam napokon stala na čvrsto tlo, zahvaljivala sam Bogu. Nisam voljela visine, ali nikad ne bi odbila izazov.
Josh nas je poveo do vanjskog ulaza u garažu. Unutra je bio mrki mrak. "Upali vatru", rekao mi je Josh. Prizvala sam jednu vatrenu kuglu i ostavila je da lebdi u zraku.
"O.k. gdje bi tu trebao biti prolaz? Rekla je da budem maštovita te da imamo vremena do zore."
Ogledala sam se po garaži. Mogle su se vidjeti tri različite marke automobila, a neka parkirna mjesta su bila prazna. "Ovdje iza", rekao je Bill pokazujući rukom da ga slijedimo. Došli smo do nepravilne pukotine u zidu. "I?"
"Sada dolazi trenutak kada bi otvor trebali prizvati magijom."
"Dobro", rekla sam nesigurno.
Stali smo u krug, primivši se za ruke. Nisam bila sigurna što se od mene očekuje pa sam pustila da magija struji mojim tijelom. Nakon nekog vremena sam otvorila oči. "Ne djeluje. A možda da izgovorimo čarobne riječi kojima se u bajkama otvaraju pećine s blagom i takve gluposti..."
Zbunjeno su me pogledali. Zaboravila sam da ne dolaze s Zemlje. "Jednostavno, radite što ste do sada radili, a meni prepustite ostalo."
"Sezame otvori se?!" rekla sam. Kako se ništa nije događalo, izvukla sam svoje ruke iz njihovih te sam prizvala vatrenu kuglu. Svom snagom sam je poslala prema središtu pukotine. Kada se prašina povukla, jasno se moglo vidjeti da se zid pomiče.
Dečki su me pogledali. "Što? Ako neće milom, onda će silom."
Zid se odmaknuo tek toliko da tvori malen prolaz. "Idemo?" upitala sam ih. Poslala sam kuglu da uđe prva i osvijetli nam put. Neko smo vrijeme hodali jedan ispred drugoga, po uskom puteljku, a onda se puteljak počeo širiti. Našli smo se ispred tri prolaza.
"Gdje sada?" upitao je Bill.
"Katarina?"
"Reci?"
"Skoncentriraj se na Daniela i probaj otkriti kojim putem treba ići. Neka te srce vodi."
Zatvorila sam oči tako da u glavi vizualiziram jasnu Danijelovu sliku. Gdje si, ljubavi? Izdrži, doći ću, ali mi je potrebna tvoja pomoć. Pokaži mi put...
"Desni tunel." Krenula sam prije svih tako da ih vodim. Neko vrijeme smo išli po ravnome, a onda smo se počeli spuštati. Nakon pola sata hoda, naišli smo na još jedno raskrižje, ovaj puta samo išli na lijevu stranu. Kad sam došla na kraj tunela zastala sam.
Ispred mene su se našla velika drvena vrata. "Sad ili nikad" rekao je Josh.
Bill je snagom svojih moći otvorio vrata te smo se našli u mračnoj, kamenoj prostoriji. Sad kada sam je vidjela, jasno sam se mogla sjetiti... To je bila prostorija iz mog sna...








komentiraj, 9


14.05.2012., ponedjeljak

" Trudila se ne gledati unatrag. Ako bude stalno nečim zauzeta, ako ispuni misli drugim stvarima, onda će se snaći bez njega. Jednog će se dana, nadala se, probuditi i više joj neće nedostajati."



20. Ucjena


Dani izbjegavanja Daniela su prerasli u tjedne. Travanj je otišao, a za sobom je ostavio još topliji svibanj. Za svoje vlastito dobro vratila sam se svojoj rutini vježbanja, ali sada mi je Josh bio trener. On se nije slagao s Billovim pristupom problemu, niti bilo čime što se dogodilo. Želio je da nastavim vježbati tako da ostanem u kondiciji. Naravno, nisam željela vidjeti ni Daniela ni Billa, barem ne u blizini.
Ann mi je bila moralna podrška, jednako kao i Jessica kojoj sam rekla što se dogodilo. Obje su mi pomagale, svaka na svoj način. Dok sam bila u internatu Ann, Mary i Susan se nisu odvajale od mene. Preko vikenda je ili jedna ostala sa mnom ili sam otišla s njima njihovim kućama. Jessica me također pozvala nekoliko puta k sebi.
Iako je u zadnje vrijeme sve češće padala kiša, nisam joj dozvolila da mi pokvari raspoloženje. Ostalo je još mjesec i pol dana do mog povrataka kući,u Hrvatsku. Još samo mjesec i pol dana dok ne vidim svoju najbolju prijateljicu i obitelj. Nisam zaboravila da mi nešto taje, ali to nije značilo da su mi manje nedostajali.
Sada sam još bolje savladala riječi za moje čarolije, barem one koje sam najčešće koristila. Nekad sam znala izvesti neku novu čin, ali to se nije događalo baš često. Escudero sam koristila za prizivanje štita, a fuego za vatru. Infierno totalum, plamenovi.
Sve mi je bilo mnogo lakše proizvesti sada kada sam koristila riječi. Prije sam se više oslanjala na intuiciju i osjećaje koje je stvaralo moje tijelo. Osjećaje kao strah i želja za samopreživljavanjem. Prije magiju nisam mogla koristiti kad mi o njoj nije ovisio život, ali sada s riječima, mogla sam je proizvesti i u snu.
Jedne večeri, sredinom svibnja, cijeli dan je pljuštala kiša tako da nisam mogla vježbati. Legla sam na krevet i čitala jednu od mnogih knjiga koje sam si ovdje kupila, a neće još dosta dugo biti na tržištu u Hrvatskoj. Kako je padala noć tako sam i ja padala u san.
Našla sam se u mračnoj prostoriji, a iz daljine se začuo glasan, hladan i bezosjećajan smijeh. Nisam mogla vidjeti gdje se nalazim, morala sam se osloniti na sluh. Odjednom, prostoriju je prožela hladnoća. Osoba nije bila sama. Čulo se vrištanje. Glasno, puno boli i nijeme molbe za prestanak. Pokrila sam uši rukama, željela sam da prestane. Vrištanje je i dalje odzvanjalo prostorijom kao jeka u planinama. Čula sam prasak, a vrištanje je prestalo. Oko mene nije bilo ničega, ostala sam sama u svom mraku.
Kada sam se ujutro probudila imala sam rupu u sjećanju. Prvi puta nakon nekoliko mjeseci se nisam mogla sjetiti svog sna. Osjećala sam se izdanom, bila sam ovisna o svome daru, ako ga se uopće tako može nazvati. Iako su moji snovi bili čudni i u većini slučajeva neshvatljivi, bili su dio mene same. Nekad su mi bili od velike koristi, kao onda kada me Alex upozorila da je Gina na Zemlji.
Ulazeći s djevojkama u blagavonicu, pogledala sam prema profesorskom stolu. Nije bilo Billa, Josha ni Margaret. Osvrnula sam se po blagavaonici u potrazi za Danielom, ali mu nije bilo ni traga. Što se događalo? zbunjeno sam se upitala.
Počela sam se brinuti. Nije im bio običaj da se svi ne pojave, uvijek je bio barem neko od njih ovdje.
Za vrijeme cijelog doručka sam gledala u ulazna vrata, ali nitko nije došao. Čak su i cure primijetile da nema profesora - Danielovo je ime postalo svojevrsni tabu.
Prijepodne mi je prolazilo prilično sporo. Kada je napokon zazvonilo za ručak, mislila sam da ću iskočiti iz vlastite kože. Čim sam ušla, spazila sam Billa i Josha za stolom. Uzela sam jelo i malo smirenije, sjela za svoj stol.
Primijetila sam da Bill i Josh svako malo razmjenjuju zabrinute poglede. Nakon nekog vremena sam shvatila da me Josh gleda, pa sam odlutala u njegove misli.
Nalazila sam se u nečijoj sobi. Doslovno je bila preokrenuta naopako. Stvari su bile razbacane po podu, krevetu i stolu. Na stolu je bila plava kuverta, s mojim imenom na poleđini, zametnuta među papirima. Josh ju je uzeo, a njegov jasan glas mi je odzvanjao u glavi: "Rekao sam Billu da nećeš doći na sljedeće sate, reći će da te pustio jer te boli trbuh. Otiđi u svoju sobu i pričekaj me, moramo razgovarati. Ima veze s onim što si vidjela, Bill će nam se kasnije pridružiti."
Vratila sam se u stvarnost. "Keat, jesi dobro?" upitala me Ann.
"Zapravo i ne", namjestila sam mučeničku facu na lice. "Boli me trbuh, mislim da ću se nekome javiti i otići u sobu."
"Hoćeš da idem s tobom?" zabrinuto će.
"Ne, Ann. Biti ću o.k. Radi se o PMS-u", slabašno sam se osmjehnula i ustala s mjesta. "Vidimo se poslije."
"Ja ću se pobrinuti za pladanj", rekla mi je.
Ustala sam od stola i krenula prema izlazu. Dok nisam došla do sobe, pravila sam se da me boli trbuh. Čak sam stavila jednu ruku na njega, zbog većeg dojma.
Kada sam ušla u sobu, skamenila sam se. Bila je preokrenuta do temelja, kao i u Joshovim sjećanjima. Odjeća, obuća, papiri, knjige... Sve je bilo razbacano.
Josh je došao za mnom. Ušavši u sobu zatvorio je vrata i stao pored mene.
"Što se ovdje dogodilo?" pokazala sam na nered oko nas.
"Isto što i kod Margaret i Daniela. Ali očito nisu našli ono što su tražili." Pokazao mi je na papir na stolu.
"Gdje su Daniel i Margaret?" Mogla sam vidjeti kako su njegove oči postale hladne i pune bijesa.
"Oteli su ih. Daniel ti je ostavio ovo."
Nisam mogla vjerovati. Oteli su Daniela i Megs! Uzela sam kuvertu u svoje drhtave ruke i otvorila je. Stranica je bila ispisana Danielovim krasopisom.

Draga Katarina,
pišem ti ovo pismo, zato što te ne mogu uloviti da pričamo u četiri oka. Izbjegavaš me i to jako vješto, moram priznati.
Nije mi jasno zašto si slušala Billa. On je takav idiot! Uopće nije razmišljao o posljedicama svojih zamisli prije nego ih je proveo u djelo. Nema pojma koliko patim i koliko mi nedostaješ. Tvoji poljupci, zagrljaju, oči, osmijeh, razgovor s tobom... sve. Nedostaje mi sve što ima bilo kakve veze s tobom. Iako mi Megs govori da si dobro, ja joj ne vjerujem. Ludim kad nismo zajedno. Nedostaješ mi... Ne mogu bez tebe. Bojim se da će me Megs uskoro ubiti.
Želim da razmisliš o tome što si napravila, samo si nam naškodila. Mislim da uskoro neću moći izdržati da te ne dođem vidjeti tijekom noći, kako mirno spavaš. Obožavam te gledati. Jedina utjeha mi je što si ovdje, što te mogu gledati barem iz daljine...
Volim te više od svega. Iako sam ovo već rekao, ponovit ću. Kao prvo, princeza me ne zanima, zanimaš me samo ti i nitko više. A kao drugo, neću se prestati nadati sve dok mi sama ne kažeš da me ne voliš - zato što to misliš, a ne zato što te netko natjerao da to kažeš.
Razmisli o tome, ja ti nudim jednu stvar koju ti nitko drugi ne može ponuditi, barem ne u toliko velikoj mjeri kao ja - svoju ljubav. Volim te više od svijeta....
Voli te, zauvijek tvoj Daniel


Suze su mi potekle niz obraze, a ja ih se nisam trudila sakriti.
"Zar plačeš? Što je taj krelac sad napravio?" pitao me Josh.
Pružila sam mu pismo i otišla u kupaonicu po maramice. Kada sam se vratila, pitao me: "Plačeš zato što ti je rekao da te voli?" Kimnula sam glavom. "Ludice! Zašto si ga uopće ostavljala? Oboma je jako teško sada. Nisi trebala slušati Billa. On će se naučiti živjeti s tim, a što se tiče princeze... Vidiš i sama da je čudna, ako je Jessica uopće princeza."
"Misliš da je to tako jednostavno?"
"Nije. Sada je red na drugoj poruci", pokazao mi je na radni stol. Prišla sam stolu te duboko udahnuvši uzela drugu poruku.

Katarina Mayer,
ako želiš vidjeti svoju dragu prijateljicu Margaret i dečka Daniela žive, želim da se večeras, nakon večere uputiš u tajnu prostoriju. U nju ćeš doći tajnim hodnikom koji se nalazi u podrumu internata. Iskoristi maštu kod otvaranja prolaza, jer ja te planiram čekati do izlaska sunca, ni sekundu duže.
Da, ne zaboravi povesti svoje prijatelje, tjelohranitelja Josha i princa od Pultona Billa te Lančić Ponovnog Rođenja.
Prezire te tvoja teta Gina, kraljica Reyxa i Felixa!






komentiraj, 6


07.05.2012., ponedjeljak

Prijatelj služi da kad ti je loš dan odeš i pokvariš njegov!

19.Upozorenje i utjeha


Ostala sam sjediti na krevetu i dalje jecajući. Zarila sam lice u jastuk i nastavila liti krupne suze. Nakon nekog vremena sam osjetila toplinu oko sebe. Podigla sam lice, a preda mnom je stajala Alexandra. Zagrlila me, bila je tako stvarna. Kao da je stvarno stajala pored mene.
„Alexandra? Zašto si opet došla? Što ako dođe Gina?“ uzrujano sam ju upitala.
„Ona neće doći, Keat. Nije u Felixu, došla je na Zemlju!“
„Molim? Gdje je? Kada je došla? Kako?“
„Smiri se. Došla je prolazom kroz podrum, prije dva tjedna otprilike. Ali nisam došla zbog toga. Došla sam zbog tebe Katarina. Osjetila sam tvoju veliku tugu, bol i strah… Što se dogodilo Keat?“
„Nije bitno što je sa mnom. Zašto je došla?“
„Moraš se paziti, traži tebe. Prikladan način da te pridobi. Zamijenila se s jednim od svojih pristaša na Zemlji. Pazi se Katarina. A sada mi, molim te, reci što se događa s tobom? Nećeš moći pomoći ostalima ako ne riješiš svoje probleme.“
„Daniel. Morala sam ga ostaviti zato što sam saznala da je on princ od Pultona i zaručen za tvoju sestru…“
„Da, moja mala sestrica… Ne znam zašto su naši roditelji pristali na taj dogovor… To je besmisleno… Sada dvoje mladih koji se istinski vole, pate. Žao mi je.“
„Bill me to tražio. Boji se da će doći do rata ako dođe do prekršaja dogovora…“
„Naravno da neće. Mislim da se srce ne može natjerati da nekog voli, ono samo bira, a vaša su izabrala. Sudbina ih je spojila.“
„Ne razumijem te.“
„Nije ni bitno. Poanta je da se volite i to se neće promijeniti zato što ste odvojeni.“
„Nisam sigurna u to.“
„Zašto si onda tako jako povrijeđena? Zašto prolijevaš tolike suze zbog njega?“
„Volim ga, Alex. Ne želim ga izgubiti, ali nisam sigurna da me i dalje želi vidjeti.“
„Da te ne želi vidjeti, ne bi išao k Margaret. Ne bi se svađao s Billom.“
„Svejedno. Moram održati obećanje dano Billu. Moram ga izbjegavati i pustiti ga da izvrši svoju dužnost. On je zauzet, pripada tvojoj sestri sve do raskida zaruka. U suprotnom do smrti. I ja se ne planiram u to miješati.“
„Činiš pogrešnu stvar. Patit ćeš i to jako, ali sve će doći na svoje. Uskoro će sve biti kako treba, vjeruj mi. A sada, jako mi je žao, ali moram ići. Ne želim te dovesti u opasnost, sad kad je Gina ovdje. I da, još nešto…“
Malo je zastala, digla se s kreveta, a ja sam ju slijedila. Kažiprstom mi je obrisala suze.
„Moraš biti jaka. Uskoro ću ti poslati pomoć. Nemoj je odbijati zato što će ti biti potrebna. Od trenutka kad dođe na Zemlju, tvoj saveznik će biti Zrak. Nemoj me više ništa ispitivati, sve ćeš na vrijeme saznati. A do našeg sljedećeg susreta, doviđenja!“
Poljubila me u obraz i još jednom me zagrlila. Potom je počela nestajati. Zadnje riječi koje mi je uputila bile su: „Molim te, pazi na sebe!“
Potom se pretvorila u ništavilo, a ja sam još neko vrijeme promatrala prazno mjesto na kojemu je do tada stajala. Hladnoća, koja se izgubila za vrijeme njenog boravka ovdje, se ponovno vratila. Bacila sam se na jastuk. Sada sam bila još jače zbunjena. Nisam imala više snage za razmišljanje, suze su opet počele padati, a s njima sam otišla u zemlju zaborava.







***

Sljedećih nekoliko dana, prije početka nastave, sam provela zatvoren u svojoj sobi. Margaret je primijetila da ne dolazim na obroke, pa mi je redovito donosila hranu. Nisam ju ni pogledala, pojela sam dva zalogaja, a ostatak sam bacila. Nisam izlazila iz sobe, nisam mogla jesti, niti sam mogla spavati. Cijelo vrijeme sam razmišljala o Danielu.
Margaret je očito nazvala Ann, jer se pojavila u petak popodne u sobi s torbom punom grickalica, sokova i sendviča.
„Kakav je ovo nered, zaboga? Kako to izgledaš Katarina? Zvala me profesorica Stefferson i rekla je da si u totalnoj komi! Što se dogodilo?“
„Nisi trebala dolaziti“, rekla sam joj.
„O, da… Očito sam morala! Živiš u mraku, u svinjcu koja bi trebala predstavljati našu sobu?! Očito je da ti treba frendica!“
Stavila je stvari na svoj krevet i otišla je otvoriti prozor. „Ah, svježi zrak!“
Pokupila je stvari koje su bile razbacane po sobi i odnijela ih je u kupaonicu u koš za rublje.
„Djevojko izgledaš očajno, zato mislim da je u pitanju dečko. Što je s tobom i Danielom?“
„Prekinuli smo i ne želim razgovarati o tome.“
„Prekinuli… Ali kako? Kada? Što je napravio? Prevario te?“
„Ja sam ostavila njega jer mislim da je tako bolje.“
„Ali…“
„Ann, ne želim razgovarati o tome.“
„Dobro, onda“, rekla je uvrijeđeno. „Možemo razgovarati o tvome izgledu jer je stvarno očajan.“ Iz torbe je izvadila dva upakirana sendviča i bacila mi ih je. „Izvoliš to pojesti do zadnje mrvice, a ja ću paziti da ne završi bačeno kroz prozor.“
Upravo je to napravila. Stajala je kraj mene kao kraj malenog djeteta dok nisam pojela oba sendviča. Zatim mi je dala voćni sok u boci. Kada sam se najela i napila imala sam osjećaj da bi to sve moglo izaći iz mene.
„Koliko dugo nisi skinula šminku? Trebala bi se pogledati u ogledalo! Maskara i olovka su ti razmrljane, a kosa užasno masna!“
„Nisam imala baš volje za dizanjem iz kreveta“, promrmljala sam.
„Nema veze, djevojka uvijek treba izgledati zanosno. Što bi bilo da ti se Daniel pojavio na vratima? Zar želiš da te vidi očajnu?“ Kako joj nisam odgovorila, nastavila je: „Idi u kupaonicu i dobro se okupaj, bez uvrede draga, ali zaudaraš.“
Slabašno sam se osmjehnula. Nisam bila svjesna koliko mi je nedostajala Ann. Moja draga, pomalo šašava prijateljica je bila lijek za moje rane.
„Idem“,rekla sam joj. „Ann, hvala ti.“
Nasmijala se. „Nema problema i drugi put. Sada idi u kupaonu, dok ja ovo dovedem u red.“
Ušla sam u kupaonicu i priuštila sama sebi dugo tuširanje i puno šampona tako da sperem svu prljavštinu koja se nakupila na meni. Dobro sam si umila lice tako da nestanu tragovi razmazane šminke. Potom sam se presvukla u čistu trenirku i osušila kosu, a kada sam se vratila u sobu sve je bilo na svome mjestu. Jedino je na podu stajala zaprljana krevetnina koju je Ann zamijenila.
Došla sam do nje, zagrlila je i poljubila u oba obraza. „Što bih ja bez tebe? Hvala ti puno, Ann.“
„Hoćeš mi reći što se dogodilo?“
Toliko sam joj dugovala, pa sam je povukla na svoj krevet i ispričala sve što se dogodilo od kad smo se rastale, naravno izostavljajući imena upletenih i magiju. Ann me pažljivo saslušala, radeći face na nekim dijelovima moje priče.
„Mislim stvarno si šašava!“ rekla je kad sam završila. „Ti si ostavila Daniela zbog toga što se to nije sviđalo njegovom bratu?“
„Morala sam. Nisam željela da se svađaju zbog mene. To jednostavno ne bi bilo u redu!“
„To ne mijenja na stvar. Ti si šašava!“ rekla je odlučno.
„A kako je tebi bilo na praznicima?“ pitala sam ju.
Ann je počela pričati kako se lijepo provela na Uskrs s Tomom i njegovom obitelji koji su došli k njoj na ručak te o svemu ostalome. Kada je završila, pogledala je na sat.
„Sada se izvoli našminkati i idemo zajedno na večeru. Neću te ispustiti iz vida i dati Danielu priliku da razgovara s tobom. Nisi još spremna.“
„Zar baš moramo?“ upitala sam je s mučeničkim izrazom lica.
„Da“, rekla je odlučno. „Nisi bila u blagavaonici od kada ste prekinuli. Mogao bi nešto posumnjati i doći te potražiti, zar to želiš?“
„Ne, naravno da ne. Idem staviti šminku.“
„Vodootpornu molim lijepo.“
„Naravno.“


komentiraj, 5


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Odlučila sam da ću si kao umjetničko ime uzeti Emperatriz, te me tako možete i zvati. Imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Živim u gradu pored Zagreba. Volim čitati (sve osim lektira) i pisati, slušati muziku, surfati internetom i družiti se s prijateljima. Za sebe bi rekla da sam otvorena, iskrena, dobra, znatiželjan, pomalo arogantna i umišljena..
e-mail: emperatriz001@gmail.com.


credits: image layout adapt