<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Knjige" href="https://blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="https://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12488689" /> <link rel="shortcut icon" href="https://blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="blog-neobjavljneprice-emperatr,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; var pp_gemius_use_cmp = true; var pp_gemius_cmp_timeout = 10000; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='//test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <!-- Google Tag Manager --> <script>(function(w,d,s,l,i){w[l]=w[l]||[];w[l].push({'gtm.start': new Date().getTime(),event:'gtm.js'});var f=d.getElementsByTagName(s)[0], j=d.createElement(s),dl=l!='dataLayer'?'&l='+l:'';j.async=true;j.src= 'https://www.googletagmanager.com/gtm.js?id='+i+dl;f.parentNode.insertBefore(j,f); })(window,document,'script','dataLayer','GTM-5H83FN');</script> <!-- End Google Tag Manager --> <!-- Google Tag Manager (noscript) --> <noscript><iframe src="https://www.googletagmanager.com/ns.html?id=GTM-5H83FN" height="0" width="0" style="display:none;visibility:hidden"></iframe></noscript> <!-- End Google Tag Manager (noscript) --> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script> <link rel="shortcut icon" href="//blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /></head>

28.05.2012., ponedjeljak

Život vas uči da se podignete, otresete prašinu i krenete ispočetka!!!

22. Napokon istina


Zidovi prostorije su bili napravljeni od kamena, a baklje na zidovima su bile ugašene. Prostorijom je vladao mrak i hladnoća. Osvrtala sam se oko sebe, ali nisam mogla vidjeti ni Billa ni Josha.
"Fuego!" promrmljala sam te su se baklje upalile.
Pogledom sam prošla sada osvijetljenom prostorijom. Daniel i Margaret su bili u dnu prostorije, na podu, onesviješteni. Potrčala sam prema njima, a iza mene se začula buka. Okrenula sam se. Bill i Josh su se borili s još dvoje novopridošlica. Iako su bili zakukuljeni znala sam da je jedan od njih Dermard, a druga Riversonica. Kada je jedna čin poletjela prema meni, bacila sam se u stranu.
Tada sam vidjela i treću osobu, onu koju sam čekala. Gledala sam je u oči, na što mi je ona odlučno uzvratila. Bile su to moje oči, iste koje sam imala i ja, kao da sam gledala u svoj odraz u ogledalu. Kapuljača joj je pala s glave, u naletu vjetra koji je proizvela Riversonica.
Krajičkom oka sam vidjela kako Josh udara o zid i pada na pod. Riversonica je došla do njega i zavezala mu ruke i noge. Bill je bio napola zaleđen, u nesvijesti.
"Vidim da ti društvo i nije tako jako, nećakinjo", ledeno mi je rekla Gina.
Nisam micala pogled s nje, ali sam ostala pripravna ako me Riversonica ili Dermard napadnu s leđa.
Duga valovita crna kosa padala joj je niz ramena. U očima joj se vidio bijes, ali i trunak nečega... Možda straha? Lice joj je bilo hladno i ispunjeno mržnjom. Kako joj se plašt spustio niz ramena otkrila se do poda duga haljina crne boje, pomalo starinska s steznikom oko struka. Bila je vitka, čak i na neki način lijepa.
Iako sam željela suzbiti svaku misao na to, u njoj sam vidjela sebe. Sebe u kasnim tridesetima. I ona je mene pažljivo odmjerila.
"Zašto to govoriš? Ja nisam tvoja nećakinja!" rekla sam joj hladno.
"Naravno da jesi mala! Pogledaj se samo, ista si ja! U našim žilama teče ista krv, Katarina!"
"Ja nisam ti! Niti ću ikada, slušaj me ikada, biti!"
"Nisi ista ja, ali si mi jako slična. Odlučna si, ponosna, drska, tvrdoglava, arogantna kao i ja. Ali u tebi ima i moje sestre Lene. Ona je oduvijek bila zanesena, plačljiva, mekog srca i vjerne duše. Svima je vjerovala, čak i meni pred samu smrt", na to se nasmijala, kao da je provalila neku smiješnu šalu.
Nešto u meni se preokrenulo kada je spomenula kraljicu Lenu. Osjetila sam bol i nemoć. Da sam joj barem mogla pomoći kada me trebala.
"Ja ne mogu biti Lenina kći! Ja sam Zemljanka, možda jedina u čijoj su krvi ostale magične moći!" Suze su mi potekle niz obraze. Nemoguće! Jednostavno nemoguće, to nije istina... Ona laže... Gina ne zna za Jessicu, to je to. Ona ne zna da je Jessica prva princeza od Felixa.
"Nisu to nikakve slučajnosti, Katarian. Ti si kći moje sestre, bivše kraljice od Felixa, Lene iako si više slična meni nego njoj. Alexandra, je naprotiv više slična Leni. Tako meka i osjećajna... Krhka, ali to je i tvoja slabost. Prema onom nitkovu", pokazala je rukom na Daniela.
"On nije nitkov! Neću ti dopustiti da vrijeđaš bivšu te sadašnju i buduću kraljicu Felixa, Alexandru."
"Jedina kraljica Felixa, sadašnja i buduća, sam ja! No dobro, tebe ću ostaviti na životu, ti mi trebaš kao i moja kći... Moraš se udati za Daniela, prema dogovoru i vladavinu nad Pultonom prepustiti meni. Prepusti mi krunu Felixa, pa ću možda, ali samo možda poštedjeti i njen život. Ali morati ćeš se oprostiti od ostalih prijatelja, ne podnosim izdajice, pogotovo ako mi ničemu ne koriste."
"Nikada, Gina! Ako stvarno jesam princeza od Felixa nikad ti neću dati krunu niti dopustiti da se izvučeš iz ovoga!"
"Drznice! Kako se usuđuješ?" Podigla je ruku. "Lefrux!"
Crna svjetlost me obgrlila i počela stezati. "NEEEEEEEEEEEEE! Pusti me! Pusti me, to boli!" Bol se pojačala. Ne mogu sada odustati! Jednostavno ne mogu! Ne smijem sve ostaviti na cjedilu. Svi ovise o meni. Sada je vrijeme da pokažem svoju snagu. Sada je vrijeme da upotrijebim snagu koju sam sakupila vježbajući!
"Krhka, kao što rekoh. Krhka i bojažljiva, ali opet drska. To mi se sviđa kod tebe, znaš." Njen glas je odzvanjao prostorijom, leden i pun mržnje. Bol se naglo povukla, a ja sam se strovalila na pod i zadobila posjekotinu na koljenu.
"Prestani lagati! Što želiš postići s time da mi govoriš da sam princeza?! Ja nisam tvoja nećakinja! Ja nisam kao ti niti ću ikada biti!" bijesno sam povikala.
"Zašto onda imaš one čudne snove? Zašto Alexandra može razgovarati jedino s tobom? Zašto tvoji, takozvani, roditelji sakrivaju od tebe što si zapravo? Zašto ti nisu rekli da su te našli odbačenu u šumi?"
Nisam mogla vjerovati! Znala je sve o meni! Znala je za moje snove, moje i Alexandrine razgovore... Znala je za moje roditelje! Znala je da mi nešto skrivaju, ali ovo...? Ne mogu vjerovati da znaju da sam ja...
Približila mi se. "Ne znam, stvarno ne znam! Zašto nas ne pustiš? Zašto nam ovo radiš?"
"Moram te imati. Moram imati tvoje moći... Neopisivo jake, vječne... Ne razumijem zašto ih ja nisam dobila, a trebala sam! Ja sam trebala dobiti moć feniksove vatre!"
"Nisi. Jedino što se treba je umrijeti, Gina. Ali ako tražiš odgovore na ta pitanja kod mene, morat ću te razočarati jer ih ja ne znam. Ne znam odgovore na svoja pitanja, kako bi znala na tvoja?!"
Pljusnula me. Udarac je odzvanjao prostorijom kao naši glasovi. Primila sam se za obraz koji me pekao. "Kako se usuđuješ? Tko si ti da me možeš udariti?" bijesno sam ju pitala. Mržnja me preplavila.
"Ja sam ti teta! Zar ti to do sada već nije jasno? Ti si princeza od Felixa, kći moje šugave sestre Lene i njenog muža Roberta. Djevojka o kojoj su proricane legende, djevojka koju trebam uništiti", približila mi se još bliže. Primila mi je rukom bradu. "U tebi vidim sebe, nisam mislila da ću to ikada reći. U kćeri svoje sestre, vidim sebe samu. U tebi kojoj sam ubila roditelje... Tebi koju trebam uništiti, vidim sebe."
"Pa što čekaš? Dokrajči me, ako možeš naravno..."
Pustila me i otišla na svoje početno mjesto. "Rado, ali prvo mi trebaš. Treba mi tvoja moć za otključavanje čini. Tvoja moć, feniksova vatra, Lančić Ponovnog Rođenja i Mač Svijetla", zamišljeno se ogledala po sobi.
"Na kojem jeziku da ti kažem? Ja nemam, ne posjedujem, Lančić Ponovnog Rođenja. A i da ga imam ne bi ti ga dala."
Opet se nasmijala. Mislila sam da taj smijeh nikada neću izbaciti iz glave. "O, da, hoćeš. Što misliš, što se događa s tvojim dragim prijateljem?" Pokazala je na Daniela. U nekoliko koraka sam bila pored nje i potegnula je za ruku tako da gleda u mene. U njenim očima se ocrtavalo zadovoljstvo, a osmijeh na licu je označavao pobjedu. "Mislila sam da ćeš tako reagirati. Tvojem dragom Danielu su odbrojeni sati, bacila sam kletvu na njega. Ona će uskoro početi djelovati, a za sat vremena će biti mrtav. Ako to neće biti dovoljno imam još troje ljudi na kojima mogu vježbati."
"Ne...! Ne...! Ne možeš mi to raditi! Samo ne njega!" Suze su mi navrle na oči. Nakupljale su se u njima, a pogled mi se zamaglio. Morala sam se oduprijeti. Nisam mogla popustiti. Inače će Daniel stradati.
"A da bude učinkovitije... Gelfido!"
Danielove oči su se otvorile. Bile su pune boli, a glasan vrisak je odzvanjao prostorijom. Njegov vrisak.
"Pusti ga!" povikala sam. Glas mi se lomio, ali nije me bilo briga. Jedino što mi je u ovom trenutku bilo važno, bio je njegov život. Počela sam jecati, nisam mogla podnijeti njegovu bol. Bila je kao moja. "Pusti ga! Sve ću napraviti, ali prvo mi moraš odgovoriti na neka pitanja. I moraš pustiti Daniela! Želim da makneš kletvu."
"Dobro, slušam, ali požuri. Vrijeme istječe."
"Kako... Kako mogu biti sigurna da sam ja princeza od Felixa?"
"Prije nego što sam ubila Lenu, poslala te negdje. Otvorila je bijeli portal, onaj koji se pojavljuje u tvojim snovima. Dok si ti prolazila kroz njega na Zemlju, ona je umirala."
Stavila sam ruku na vrat te prstima obuhvatila lančić. Nije moguće... Jednostavno ne može biti... Ili može? Sjetila sam se djedovog i očevog razgovora kada sam se vratila kući nakon posjeta Danielu. Isti dan kada sam saznala da je on princ od Pultona...
"Hoćeš reći da...?"
"Bistra si ti mala", rekla je zajedljivo. "To što imaš oko vrata je Lančić Ponovnog Rođenja, princezo. Lančić koji je dobila Lena, ona je ta koja se rodila malo prije mene, ona je uspjela otvoriti magičnu kutijicu. Stalno sam gledala na njezin vrat i zavidjela joj na ljepoti onoga što je posjedovala. A na kraju si ga dobila ti! Njena druga kćer!"
Nisam mogla vjerovati, ali činilo se onako kako bi trebalo biti... Kada smo razgovarali o Jessici kao o princezi od Felixa, činilo se nekako krivo. Ovo mi je sada imalo smisla.
Čudni snovi, razgovori s Alex, jake moći, lančić, razgovor između tate i djeda.... Sve je sjelo na svoje mjesto.
...reci Margaret da traži ono što joj se nalazi ispred nosa...
Samo što je nije ubolo u nos!






komentiraj, 9


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Odlučila sam da ću si kao umjetničko ime uzeti Emperatriz, te me tako možete i zvati. Imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Živim u gradu pored Zagreba. Volim čitati (sve osim lektira) i pisati, slušati muziku, surfati internetom i družiti se s prijateljima. Za sebe bi rekla da sam otvorena, iskrena, dobra, znatiželjan, pomalo arogantna i umišljena..
e-mail: emperatriz001@gmail.com.


credits: image layout adapt