21. Prolaz u tajnu prostoriju
Još sam neko vrijeme gledala u poruku. "Prezire te tvoja teta, kraljica Reyxa i Felixa?" sarkastično sam upitala.
"Čim je osvojila Felix uzela si je titulu njegove kraljice, iako će to tek službeno postati nakon smrti princeza", rekao mi je Josh.
"Ali teta?" rekla sam zbunjeno. "Ona misli da sam ja princeza od Felixa!"
"Mislim da bi trebala upozoriti Jessicu, za svaki slučaj."
"Da, odmah sad ću je nazvati." Dok sam ja razgovarala s Jessicom i uvjeravala je da smije ostati sama ni pod koju cijenu, došao je Bill.
"Sve je sređeno. Svi misle da imaš jaku trbuhobolju", rekao je ušavši.
"Jess, jesi li čula za Lančić Ponovnog Rođenja?"
"Ne, zar sam trebala?"
"Samo pitam, ništa ozbiljno. Zapamti što sam ti rekla, ne smiješ ni pod koju cijenu ostati sama. sve ću ti objasniti jednom drugom prilikom. Vjeruješ mi zar ne?"
"Naravno, Keat. Bit ću se Helen cijelo vrijeme."
"Hvala ti. Čujemo se uskoro."
"Od kud meni Lančić Ponovnog Rođenja?" pitala sam ih ljutito. "Čak niti Jessica koja bi trebala biti princeza ne zna za nešto takvo!"
"Ne znam, ali sada barem znamo što je tražila."
"Hoćeš reći da je gadura došla na Zemlju?"
"Očito."
"Došla je prije Uskrsnih praznika", rekla sam im.
"Molim?" obojica su svu svoju pozornost usmjerili na mene.
"Šta? Nakon što sam prekinula s Danielom, bila sam u velikoj depresiji, Alex me posjetila. Pričale smo i rekla mi je da je Gina na Zemlji te da je ne može mučiti."
"Hajde, malo polakše. Što se događa?" rekao je Josh.
Uzdahnula sam i srušila se na krevet. Ispričala sam im sve o svojim tajanstvenim snovima.
"Hoćeš reći da si razgovarala s Alexandrom i da ti je ona rekla da je Gina na Zemlji, a ti nas nisi odlučila obavijestiti?" upitao me ljutito Bill.
"Rekla sam ti! Bila sam u čistoj komi zbog prekida, a ni ona nije željela puno o tome razgovarati. Rekla je da je došla zbog mene, a ne nje", rekla sam sliježući ramenima.
"Znaš da bi te mogao zadaviti u ovom trenutku?" upitao me.
"Nije ona tome kriva Bill! Da ti nisi od nje zahtijevao da prekine s Danielom, možda bi princeza posvetila više vremena Gini. Ali opet..."
"Što je Josh?" upitala sam ga.
"Ništa, po glavi mi se mota jedna zamisao..."
"Reci nam!" rekla sam mu.
"Kad budem bio siguran u svoju teoriju, malo je škakljiva."
"Josh!" rekla sam ljutito.
"Što to držiš u ruci?" upitao me Bill.
"Pismo, od tvog brata", rekla sam.
"Mogu li?" Nisam bila sigurna da bi se Daniel složio s tim, ali sam mu ga svejedno pružila. Ja i Josh smo se primili pospremanja dok je Bill čitao. Na jednom djelu se čak osmjehnuo. "Uvijek je bio odlučan, tvrdoglav i drzak!"
"Mislim da si pretjerao Bille. Ovo dvoje mladih se istinski voli. Zar ne misliš da imaju pravo biti sretni?" pitao ga je Josh.
"Ali to će donijeti tolike komplikacije! Nemoj me krivo shvatiti Katarina, draga si mi, ali..."
"Nema ali, Bille. Da li bi tebi bilo drago da su te tvoji roditelji zaručili za Alexandru, a ti si se na ovom putovanju zaljubio u Margaret?"
"Ne, ne bi mi bilo drago."
"Pa onda?"
"No, dobro! Povlačim svoj zahtjev. Ti i Daniel možete biti sretni zajedno, ali ne znam koliko će ta sreća trajati. U svakom slučaju, imate moj blagoslov. Ali još uvijek vam treba blagoslov naših roditelja, kralja i kraljice Pultona i naravno, nestale princeze."
"Što mi to vrijedi ako ne preživimo današnji dan?" tiho sam ih upitala.
"Moramo biti optimistični. A za početak te trebamo pripremiti. Idemo li?"
Zbunjeno sam ih pogledala.
"Ti, Katarina, moraš ostati ovdje. Bolesna si, sjećaš se? Mi ćemo donijeti stvari koje nam trebaju, pričekaj nas ovdje i pospremi to. Ne treba nam još tvoja pomahnitala cimerica. Moraš se izvući sa večere mi ćemo doći kada će svi biti u blagavaonici", rekao je Bill. Potom su se obojica izgubila, za sobom zatvorivši vrata.
Nakon njihovog odlaska sam još neko vrijeme stajala na mjestu. Kad sam došla k sebi, zaključala sam vrata i bacila se na pospremanje nereda koji su izazvali nepozvani gosti. Nisam željela da cure upadnu ovdje nakon nastave i nađu sve razbacano.
Prvo sam vratila knjige na police i sakupila papire. Služila sam se magijom da sve ide mnogo brže. Annine stvari sam složila na njihovo uobičajeno mjesto. Za kraj sam ostavila odjeću. Na nekoj su bili blatnjavi otisci stopala, druga je pak bila mokra. Uzela sam koš za prljavo rublje i u njega nabacala svu odjeću.
Kad sam završila izbor, odjeće za presvlačenje mi je bio drastično smanjen. Na krevetu su mi bile kratke traper hlačice, ljetna haljinica, karirana košulja, crni topić i majica dugih rukava.
Znala sam da je Dermard bio jedan od nepoželjnih gostiju, jer su mi sve cipele bile zaleđene. Ispod kreveta sam uspjela naći kožne čizme na petu, koje sam nosila na plesu u povodu Valentinova, one nisu bile zaleđene. Sve sam si cipele odledila, ali su mi završile mokre.
Malo prije nego je Ann ušla u sobu, sve sam strpala u ormar.
"Jesi bolje?" pitala me.
"Ne baš", slagala sam. "Mislim da neću ići na večeru."
"Joj! Pa hoćeš da ti nešto donesem?"
"Ne treba, ovako mi je o.k. Mislim da bi povraćala da nešto strpam u sebe."
"Onda ti sigurno neću ništa donijeti."
Ann mi je ispričala sve što su radili dok mene nije bilo i ostavila je svoje bilježnice na mom stolu tako da prepišem ono što mi je nedostajalo. Tada ju je nazvao Tom pa se zatvorila u kupaonicu na više od pola sata. Zamalo je zakasnila na večeru. Pričekala sam malo nakon što je izašla iz sobe, a onda sam se ustala i presvukla iz uniforme u kratke hlačice i crni topić.
Kada sam se vratila, u sobi su me dočekali Bill i Josh. "Ti ideš na reviju ili...?" upitao me Josh.
"Ma ne, ona se sređuje za Daniela", obojica us prasnuli u smijeh. Prije nego sam podigla ruku kako treba, obojica su bili prilijepljeni na zid. "O.k. shvatili smo poantu, možeš nas spustiti dolje", rekao je Bill.
"Ovo je samo početak. Dermar će biti mrtav kada završim s njim. Još mu nisam vratila zato što mi je ogrebao najdraže čizme."
"Jadan čovjek", reče Bill.
"Nek' ga vrag čuva", prokomentira Josh.
Pustila sam do obojica padnu na pod. Tada sam primijetila dvije torbe koje su bile na podu do njihovih nogu. Josh se sagnuo pored jedne i otvorio ju je. Iz torbe je izvadio tri zamotuljka. Jedan je dobacio meni, a drugi Billu. Kad sam ga otvorila shvatila sam da se radi o plaštu, istom onom koji su nosili kada smo se prvi puta upoznali. Zaogrnula sam se njime i zavezala malenu uzicu oko vrata, Bill i Josh su napravili isto. Bill je kopao po drugoj torbi. Iz nje je izvadio tri mača i bodež. Dao mi je mač i bodež. "Ona neće igrati pošteno. Stavi si bodež u čizmu."
Sagnula sam se i stavila bodež u desnu čizmu, kako mi je i rekao. Potom sam si mač stavila oko struka. Svi smo navukli kapuljače na glave.
"Večera samo što nije, bilo bi bolje da krenemo", rekao je Josh.
"Samo sekundu. Moram ostaviti Ann poruku da se ne brine i da me pokriva." Istrgnula sam komad papira iz bilježnice i našvrljala poruku u kojoj joj objašnjavam kako stvari stoje te da ću se uskoro vratiti. "Kako ćemo se spustiti u ovome kroz školu?" upitala sam Josha.
"Nećemo ići kroz školu, idemo ovuda van", rekao je pokazujući na prozor.
"Ti se šališ?!" rečem u nevjerici.
"Ne, zar se bojiš Katarina?!" zajedljivo me upitao Bill.
Pogledala sam ga s podignutom obrvom. "Idemo."
Josh je otvorio prozor. Čvrsto je zavezao uže za moj stol, a ostatak je bacio kroz prozor. Prvi se počeo spuštati, zatim sam ga slijedila ja i na kraju Bill. Kada sam napokon stala na čvrsto tlo, zahvaljivala sam Bogu. Nisam voljela visine, ali nikad ne bi odbila izazov.
Josh nas je poveo do vanjskog ulaza u garažu. Unutra je bio mrki mrak. "Upali vatru", rekao mi je Josh. Prizvala sam jednu vatrenu kuglu i ostavila je da lebdi u zraku.
"O.k. gdje bi tu trebao biti prolaz? Rekla je da budem maštovita te da imamo vremena do zore."
Ogledala sam se po garaži. Mogle su se vidjeti tri različite marke automobila, a neka parkirna mjesta su bila prazna. "Ovdje iza", rekao je Bill pokazujući rukom da ga slijedimo. Došli smo do nepravilne pukotine u zidu. "I?"
"Sada dolazi trenutak kada bi otvor trebali prizvati magijom."
"Dobro", rekla sam nesigurno.
Stali smo u krug, primivši se za ruke. Nisam bila sigurna što se od mene očekuje pa sam pustila da magija struji mojim tijelom. Nakon nekog vremena sam otvorila oči. "Ne djeluje. A možda da izgovorimo čarobne riječi kojima se u bajkama otvaraju pećine s blagom i takve gluposti..."
Zbunjeno su me pogledali. Zaboravila sam da ne dolaze s Zemlje. "Jednostavno, radite što ste do sada radili, a meni prepustite ostalo."
"Sezame otvori se?!" rekla sam. Kako se ništa nije događalo, izvukla sam svoje ruke iz njihovih te sam prizvala vatrenu kuglu. Svom snagom sam je poslala prema središtu pukotine. Kada se prašina povukla, jasno se moglo vidjeti da se zid pomiče.
Dečki su me pogledali. "Što? Ako neće milom, onda će silom."
Zid se odmaknuo tek toliko da tvori malen prolaz. "Idemo?" upitala sam ih. Poslala sam kuglu da uđe prva i osvijetli nam put. Neko smo vrijeme hodali jedan ispred drugoga, po uskom puteljku, a onda se puteljak počeo širiti. Našli smo se ispred tri prolaza.
"Gdje sada?" upitao je Bill.
"Katarina?"
"Reci?"
"Skoncentriraj se na Daniela i probaj otkriti kojim putem treba ići. Neka te srce vodi."
Zatvorila sam oči tako da u glavi vizualiziram jasnu Danijelovu sliku. Gdje si, ljubavi? Izdrži, doći ću, ali mi je potrebna tvoja pomoć. Pokaži mi put...
"Desni tunel." Krenula sam prije svih tako da ih vodim. Neko vrijeme smo išli po ravnome, a onda smo se počeli spuštati. Nakon pola sata hoda, naišli smo na još jedno raskrižje, ovaj puta samo išli na lijevu stranu. Kad sam došla na kraj tunela zastala sam.
Ispred mene su se našla velika drvena vrata. "Sad ili nikad" rekao je Josh.
Bill je snagom svojih moći otvorio vrata te smo se našli u mračnoj, kamenoj prostoriji. Sad kada sam je vidjela, jasno sam se mogla sjetiti... To je bila prostorija iz mog sna...
komentiraj, 9
