20. Ucjena
Dani izbjegavanja Daniela su prerasli u tjedne. Travanj je otišao, a za sobom je ostavio još topliji svibanj. Za svoje vlastito dobro vratila sam se svojoj rutini vježbanja, ali sada mi je Josh bio trener. On se nije slagao s Billovim pristupom problemu, niti bilo čime što se dogodilo. Želio je da nastavim vježbati tako da ostanem u kondiciji. Naravno, nisam željela vidjeti ni Daniela ni Billa, barem ne u blizini.
Ann mi je bila moralna podrška, jednako kao i Jessica kojoj sam rekla što se dogodilo. Obje su mi pomagale, svaka na svoj način. Dok sam bila u internatu Ann, Mary i Susan se nisu odvajale od mene. Preko vikenda je ili jedna ostala sa mnom ili sam otišla s njima njihovim kućama. Jessica me također pozvala nekoliko puta k sebi.
Iako je u zadnje vrijeme sve češće padala kiša, nisam joj dozvolila da mi pokvari raspoloženje. Ostalo je još mjesec i pol dana do mog povrataka kući,u Hrvatsku. Još samo mjesec i pol dana dok ne vidim svoju najbolju prijateljicu i obitelj. Nisam zaboravila da mi nešto taje, ali to nije značilo da su mi manje nedostajali.
Sada sam još bolje savladala riječi za moje čarolije, barem one koje sam najčešće koristila. Nekad sam znala izvesti neku novu čin, ali to se nije događalo baš često. Escudero sam koristila za prizivanje štita, a fuego za vatru. Infierno totalum, plamenovi.
Sve mi je bilo mnogo lakše proizvesti sada kada sam koristila riječi. Prije sam se više oslanjala na intuiciju i osjećaje koje je stvaralo moje tijelo. Osjećaje kao strah i želja za samopreživljavanjem. Prije magiju nisam mogla koristiti kad mi o njoj nije ovisio život, ali sada s riječima, mogla sam je proizvesti i u snu.
Jedne večeri, sredinom svibnja, cijeli dan je pljuštala kiša tako da nisam mogla vježbati. Legla sam na krevet i čitala jednu od mnogih knjiga koje sam si ovdje kupila, a neće još dosta dugo biti na tržištu u Hrvatskoj. Kako je padala noć tako sam i ja padala u san.
Našla sam se u mračnoj prostoriji, a iz daljine se začuo glasan, hladan i bezosjećajan smijeh. Nisam mogla vidjeti gdje se nalazim, morala sam se osloniti na sluh. Odjednom, prostoriju je prožela hladnoća. Osoba nije bila sama. Čulo se vrištanje. Glasno, puno boli i nijeme molbe za prestanak. Pokrila sam uši rukama, željela sam da prestane. Vrištanje je i dalje odzvanjalo prostorijom kao jeka u planinama. Čula sam prasak, a vrištanje je prestalo. Oko mene nije bilo ničega, ostala sam sama u svom mraku.
Kada sam se ujutro probudila imala sam rupu u sjećanju. Prvi puta nakon nekoliko mjeseci se nisam mogla sjetiti svog sna. Osjećala sam se izdanom, bila sam ovisna o svome daru, ako ga se uopće tako može nazvati. Iako su moji snovi bili čudni i u većini slučajeva neshvatljivi, bili su dio mene same. Nekad su mi bili od velike koristi, kao onda kada me Alex upozorila da je Gina na Zemlji.
Ulazeći s djevojkama u blagavonicu, pogledala sam prema profesorskom stolu. Nije bilo Billa, Josha ni Margaret. Osvrnula sam se po blagavaonici u potrazi za Danielom, ali mu nije bilo ni traga. Što se događalo? zbunjeno sam se upitala.
Počela sam se brinuti. Nije im bio običaj da se svi ne pojave, uvijek je bio barem neko od njih ovdje.
Za vrijeme cijelog doručka sam gledala u ulazna vrata, ali nitko nije došao. Čak su i cure primijetile da nema profesora - Danielovo je ime postalo svojevrsni tabu.
Prijepodne mi je prolazilo prilično sporo. Kada je napokon zazvonilo za ručak, mislila sam da ću iskočiti iz vlastite kože. Čim sam ušla, spazila sam Billa i Josha za stolom. Uzela sam jelo i malo smirenije, sjela za svoj stol.
Primijetila sam da Bill i Josh svako malo razmjenjuju zabrinute poglede. Nakon nekog vremena sam shvatila da me Josh gleda, pa sam odlutala u njegove misli.
Nalazila sam se u nečijoj sobi. Doslovno je bila preokrenuta naopako. Stvari su bile razbacane po podu, krevetu i stolu. Na stolu je bila plava kuverta, s mojim imenom na poleđini, zametnuta među papirima. Josh ju je uzeo, a njegov jasan glas mi je odzvanjao u glavi: "Rekao sam Billu da nećeš doći na sljedeće sate, reći će da te pustio jer te boli trbuh. Otiđi u svoju sobu i pričekaj me, moramo razgovarati. Ima veze s onim što si vidjela, Bill će nam se kasnije pridružiti."
Vratila sam se u stvarnost. "Keat, jesi dobro?" upitala me Ann.
"Zapravo i ne", namjestila sam mučeničku facu na lice. "Boli me trbuh, mislim da ću se nekome javiti i otići u sobu."
"Hoćeš da idem s tobom?" zabrinuto će.
"Ne, Ann. Biti ću o.k. Radi se o PMS-u", slabašno sam se osmjehnula i ustala s mjesta. "Vidimo se poslije."
"Ja ću se pobrinuti za pladanj", rekla mi je.
Ustala sam od stola i krenula prema izlazu. Dok nisam došla do sobe, pravila sam se da me boli trbuh. Čak sam stavila jednu ruku na njega, zbog većeg dojma.
Kada sam ušla u sobu, skamenila sam se. Bila je preokrenuta do temelja, kao i u Joshovim sjećanjima. Odjeća, obuća, papiri, knjige... Sve je bilo razbacano.
Josh je došao za mnom. Ušavši u sobu zatvorio je vrata i stao pored mene.
"Što se ovdje dogodilo?" pokazala sam na nered oko nas.
"Isto što i kod Margaret i Daniela. Ali očito nisu našli ono što su tražili." Pokazao mi je na papir na stolu.
"Gdje su Daniel i Margaret?" Mogla sam vidjeti kako su njegove oči postale hladne i pune bijesa.
"Oteli su ih. Daniel ti je ostavio ovo."
Nisam mogla vjerovati. Oteli su Daniela i Megs! Uzela sam kuvertu u svoje drhtave ruke i otvorila je. Stranica je bila ispisana Danielovim krasopisom.
Draga Katarina,
pišem ti ovo pismo, zato što te ne mogu uloviti da pričamo u četiri oka. Izbjegavaš me i to jako vješto, moram priznati.
Nije mi jasno zašto si slušala Billa. On je takav idiot! Uopće nije razmišljao o posljedicama svojih zamisli prije nego ih je proveo u djelo. Nema pojma koliko patim i koliko mi nedostaješ. Tvoji poljupci, zagrljaju, oči, osmijeh, razgovor s tobom... sve. Nedostaje mi sve što ima bilo kakve veze s tobom. Iako mi Megs govori da si dobro, ja joj ne vjerujem. Ludim kad nismo zajedno. Nedostaješ mi... Ne mogu bez tebe. Bojim se da će me Megs uskoro ubiti.
Želim da razmisliš o tome što si napravila, samo si nam naškodila. Mislim da uskoro neću moći izdržati da te ne dođem vidjeti tijekom noći, kako mirno spavaš. Obožavam te gledati. Jedina utjeha mi je što si ovdje, što te mogu gledati barem iz daljine...
Volim te više od svega. Iako sam ovo već rekao, ponovit ću. Kao prvo, princeza me ne zanima, zanimaš me samo ti i nitko više. A kao drugo, neću se prestati nadati sve dok mi sama ne kažeš da me ne voliš - zato što to misliš, a ne zato što te netko natjerao da to kažeš.
Razmisli o tome, ja ti nudim jednu stvar koju ti nitko drugi ne može ponuditi, barem ne u toliko velikoj mjeri kao ja - svoju ljubav. Volim te više od svijeta....
Voli te, zauvijek tvoj Daniel
Suze su mi potekle niz obraze, a ja ih se nisam trudila sakriti.
"Zar plačeš? Što je taj krelac sad napravio?" pitao me Josh.
Pružila sam mu pismo i otišla u kupaonicu po maramice. Kada sam se vratila, pitao me: "Plačeš zato što ti je rekao da te voli?" Kimnula sam glavom. "Ludice! Zašto si ga uopće ostavljala? Oboma je jako teško sada. Nisi trebala slušati Billa. On će se naučiti živjeti s tim, a što se tiče princeze... Vidiš i sama da je čudna, ako je Jessica uopće princeza."
"Misliš da je to tako jednostavno?"
"Nije. Sada je red na drugoj poruci", pokazao mi je na radni stol. Prišla sam stolu te duboko udahnuvši uzela drugu poruku.
Katarina Mayer,
ako želiš vidjeti svoju dragu prijateljicu Margaret i dečka Daniela žive, želim da se večeras, nakon večere uputiš u tajnu prostoriju. U nju ćeš doći tajnim hodnikom koji se nalazi u podrumu internata. Iskoristi maštu kod otvaranja prolaza, jer ja te planiram čekati do izlaska sunca, ni sekundu duže.
Da, ne zaboravi povesti svoje prijatelje, tjelohranitelja Josha i princa od Pultona Billa te Lančić Ponovnog Rođenja.
Prezire te tvoja teta Gina, kraljica Reyxa i Felixa!
komentiraj, 6
