" Možda i nije bila moja srodna duša, ali je bila jedina duša koju sam želio uz sebe."

Rihanna - No princess


This isn't how I thought
It was supposed to be
You were the one
Who I imagined next to me
But sometimes love will fell
In the hands of the reckless
Cause this is no fairytale
And I am no princess
No princess....




18.Dva slomljena srca


Kada sam se sabrala ispričala sa Jessici što se dogodilo, a ona je poželjela ubiti Billa. Shvaćala je moju tugu te me pustila da se odmorim od plakanja. Otišla je u prizemlje, a kada se vratila u rukama je nosila pladanj na kojemu je bila boca vina, coca-cola, čaše, kutija pizze i sladoleda te žlice.
„Misliš me ubiti s hranom?“ upitala sam joj sa slabašnim smiješkom na licu.
„Ne, ali bolje je da nešto pojedeš, a kako nisam bila sigurna što hoćeš?“
„A vino?“
„To je da ubiješ tugu. I ja skupa s tobom, kolektivno.“
Spustila je pladanj na stol, te je otišla do stola gdje je uzela paket maramica. Bacila ga je. „Hvataj! Obriši te suze, sve će biti o.k. Kada Daniel čuje da te Bill zvao, stavit će ga na svoje mjesto.“
„Jess, ispunit ću svoje obećanje. Ostaviti ću ga. Bill je u pravu, tako je najbolje.“
Jessica je izgledala razočarano. „Ne možeš odustati od vas dvoje! Od vaše veze! Možete to riješiti. Zapravo, sigurna sam da hoćete!“
„Ne znam Jess. Ne želim se nadati i onako mi je teško.“
Bacile smo se na pizzu i sladoled, te ostatak večeri nismo pričale o dečkima i vezama. Upalile smo televizor i pogledale neki opak hororac, a onda negdje oko jedan ujutro smo išle spavati. Bile smo lagano omamljene vinom. Jessicino društvo i vino su mi pomogli da barem na kratko prestanem razmišljati o Danielu.
Ali nad snovima nisam imala nadzor. U njima je cijelu noć bio Daniel.
Sljedeće jutro smo si napravile tost za doručak. Poslije doručka sam spremila svoje stvari pa nas je Jessicin vozač odveo u grad na šoping. Nakon što smo napunile cijeli prtljažnik vrećicama i kutijama otišle smo na ručak u neki talijanski restoran. Potom nas je vozač odveo do mojeg internata. Jessica i ja smo se pozdravile. Uvjeravala me da bi trebala reći Danielu u svom razgovoru s Billo i ne prekinuti, ali ja sam na to samo odmahnula glavom.
Kada sam ušla unutra i potpisala se da sam došla, krenula sam prema gore. Daniel se spuštao prema meni. „Hej, draga!“ prišao mi je i zagrlio me. „Kako smo danas? Planiraš me i danas izbjegavati?“
Ugrizla sam se za usnicu. To je bila istina. Nisam mu se javljala zadnjih nekoliko dana.
„Nisam te izbjegavala, imala sam posla. Bila sam kod Jessice, ako si zaboravio!“ rekla sam si u obranu.
„I što kaže Jessica? Trebaš pomoć?“
Nije čekao odgovor već mi je uzeo kovčeg iz ruku.
„Ništa posebno. Razgovarale smo, ali vidjet ćemo što će biti od svega toga.“
Kada smo došli do moje sobe izvadila sam ključ iz torbice i otvorila vrata. Nervoza mi se širila tijelom. Ušavši u sobu spustila sam torbu i neseser na svoj radni stol. Prije nego sam se okrenula, progutala sam knedlu koja mi je nastala u grlu.
Stavio je ruke na moje bokove. Iako nisam smjela, naslonila sam mu glavu na prsa. Posljednji put, rekla sam si. Posljednji put… Srce mu je kucalo brzo, iako ja tome nisam vidjela razlog.
„Nedostajala si mi“, šapnuo je.
Drhtala sam, ali nisam mu odgovorila.
„Što je opet s tobom? Zašto si opet tako hladna? Objasni mi, molim te.“
„Ne… ne znam ni sama“, glas mi je drhtao. Znala sam da neću moći još dugo izdržati. „Jednostavno… nije onako kako je bilo prije, žao mi je…“
Skinula sam narukvicu koju mi je dao, maknula njegove ruke sa svojih bokova te stavila narukvicu na otvorene mu dlanove.
„Što time želiš reći?“ upitao me zbunjeno.
„Želim reći da je gotovo. Mislim da je najbolje da prekinemo.“ Gledala sam u pod, nisam imala snage gledat ga u oči dok mu to govorim.
„Molim? Želiš da što…?“ Bio je izbezumljen.
„Želim da prekinemo“, ponovila sam, ovaj put odlučnije.
Čvrsto me primio za bradu i podigao ju je kao što sam ja, jednom davno, napravila njemu.
„Ponovi to! Ponovi mi da ne želiš hodati sa mnom! Reci mi da me ne voliš dok me gledaš u oči kukavice!“ ljutito je povikao.
Susprežući suze pogledala sam ga hladnim, bezosjećajnim očima. „Ne volim te! Nikad i nisam, bio si mi samo zabava! I ne želim hodati s tobom, nikad više!“ izderala sam se na njega ledenim glasom.
Što ja to zapravo radim? Zašto? Zašto ne može jednostavno prihvatiti poraz i otići?
Odmaknuo se od mene dva koraka, kao da sam ga ošamarila.
„Lažeš! Ne vjerujem ti! Katarina koju poznajem nikada ne bi rekla nešto tako.“
„Onda me ne poznaješ! Idi, ne želim te vidjeti! Ostavi me samu…“
„Dokazat ću ti da ne misliš tako! Dokazat ću ti da ti je i dalje stalo! Neću se predati Katarina, moja ljubav prema tebi je jača od svega ovoga…“ rekao je izlazeći iz sobe.
Čim je otišao srušila sam se na pod, noge me više nisu mogle držati. Magijom sam zalupila vrata, a suze su mi se počele slijevati niz obraze kao potoci.
„Što sam nam to napravila?“ jecajući sam upitala samu sebe. Sklupčala sam se na podu i nastavila plakati. Željela sam da bol, nemoć i bijes koji sam osjećala izađu iz mene. Samo sam željela spavati. Pasti u dubok san bez snova. Željela sam se probuditi i shvatiti da je ovo bila samo noćna mora. Još jedna u nizu.
Srce mi je puknulo. Moji vlastiti nož ga je dokrajčio…
Suze su me dovele u san. Dubok, snažan i bolan san. Glavom su mi prolazili trenuci koje sam provela s Danielom. Sretni trenuci. Gdje smo se smijali, držali za ruke, ponekad podbadali, ljubili… Scene su se brzo mijenjale. Bill, koji sav puca od sreće i veselja. Daniel je bio pored njega, ruku pod ruku s princezom sakrivenog lica. Alexandra i Margaret, također sretne.
Naglo sam se probudila, a niz lice su mi se slijevale suze. Ni u snu nisam imala mira. Pogledala sam na sat. Ručak je već odavno prošao te se bližilo vrijeme večere. Nisam imala apetita. Odlučila sam preskočiti večeru. Sjela sam za radni stol i uključila laptop. Planirala sam provjeriti poštu. Imala sam dvije poruke. Prva je bila od Tine.

Draga prijateljice!
Nemaš pojma koliko i ti meni nedostaješ! Jedva čekam da se vratiš. Puno ti hvala što si pogurnula Michaela. Imala sam osjećaj da me nikada neće pitati za hodanje!
Nemaš pojma koliko mi je žao zbog tebe i Daniela. Trebala bi ga poslušati! Ako se volite i ne možete jedno bez drugoga, bolje bi bilo da ste skupa. Ignoriraj njegovog brata! Tko je on da se miješa u vašu vezu?! Ta djevojka nema pojma tko je on kao što ni on ne zna tko je ona. Neće biti previše problema oko toga, vjeruj mi!
Naravno da neću ništa reći Michaelu. To što sam tvoja prijateljica i njegova djevojka ne znači da ću pričati nešto što ne bi smjela. Ako i kad budeš htjela, sama ćeš mu reći.
On me nikada ne bi povrijedio, ja to jako dobro znam, ali svejedno, hvala na pomoći!
Čujemo se, čuvaj mi se draga moja sestro!
Puno te voli, Tina!

Brzo sam joj otipkala:
Draga Tina!
Jako mi je drago što si sretna. Dala sam obećanje Billu (Danielovom bratu) da ću ostaviti Daniela. Ispunila sam ga. Jučer kada sam se vratila u internat.
Trebala si ga vidjeti. Poludio je! Bio je bijesan. Ne želi vjerovati da ga ne volim, da mi nije stalo do njega i da ne želim hodati s njim.
P.S. Nadam se da ti se svidio poklon :D
Keat

Otvorila sam drugi e-mail. Bio je kraći od Tininog.
Katarina,
Da ti nije palo na pamet poslušat Billa! On je jedna velika budala. To što traži je bezobrazno i nepromišljeno. Dolazim do tebe nakon večere.
M

Pogledala sam na sat. Večera se bližila kraju. Ustala sam i zaključala vrata. Nisam željela razgovarati s njom. Ugasila sam laptop i otišla u kupaonicu. Otuširala sam se i obukla pidžamu. Kada sam se vratila u sobu, dočekao me gost. Točnije gošća.
„Mene se nećeš tako lako riješiti. Znam što si napravila. Daniel je došao do mene i izludio me!“
Sjedila je na stolici. Otišla sam do kreveta i bacila se na njega. Opet sam plakala. Zabrinuto je došla do mene i sjela na rub kreveta. Pogledala sam je sa suznim očima. „Oh, mila!“ Čvrsto me zagrlila. Stavila sam joj glavu u krilo i počela jecati. Krupnim suzama sam joj močila hlače.
„Zašto si to napravila? Zašto si slušala onog idiota Billa?“ Ljutnja joj se jasno vidjela u očima iako su riječi bile blago izgovorene.
„Morala sam… tako je najbolje…“
„Za koga? On je bio slomljen kad smo razgovarali! Ti si u još gorem stanju. Za koga je to dobro? Osim za krelca Billa. Taj će me sada opet čuti!“
„Za sve Megs… sada je teško, ali proći će…“
„Neće proći. Vi se volite. Od kad sam vidjela vas dvoje skupa nisam se mogla sjetiti niti jednog para koji se tako volio. Čak vam ni kraljevi Pultona i Felixa nisu ravni! Volite se više od nekog odraslog para… Ta ljubav neće nikada nestati… Ni da se sto godina mučite zaboraviti jedno drugo. On nikada neće voljeti princezu kao što voli tebe, niti bilo koga drugoga kad smo kod toga!“
„Molim te, idi! Želim biti sama, trebam se isplakati. I Margaret, nemoj mu ništa govoriti, molim te…“
„Neću mu ništa reći. Razmisli, molim te, o onome što sam ti rekla. A sad se idem obračunati s onim gadom! Samo se ti isplači. To će ti olakšati dušu. Ako me trebaš, znaš da sam ovdje za tebe. Bez obzira na sve.“
Još me jednom čvrsto zagrlila i poljubila u čelo. Baš kao što je to on radio. Potom je izašla iz sobe, za sobom zatvorivši vrata.







komentiraj, 1

'' Izgledala je slomljeno. Onako kako se izgleda kada izgubiš jedinu osobu koju si volio. ''
Lijepa stvorenja - Kami Garcia


17. Obećanje


Činilo mi se da je prošlo mnogo vremena od kad sam bila sretna. Noć je već pala. Mjesec je obasjavao nebo, a oko njega su sjali milijuni zvijezda. Daniela je prekinuo neugodnu tišinu. „Slušaj, ono što je Bill rekao… Meni je nevažno…“
Prekinula sam ga: „Tebi je nebitno, ali meni nije. Kao prvo ti si princ, a kao drugo imaš djevojku za koju bi se trebao oženiti. Mislim da nemamo o čemu razgovarati.“
„U krivu si. Moramo razgovarati i jednom zauvijek ovome stati na kraj. Ne volim ju, volim tebe! Uopće je nisam upoznao…“
„Jesi. Nedavno sam razgovarala s princezom Alexandrom. Rekla je da poručim Margaret da je ono što traži ispred nje. Mislim da je time željela reći da je Jessica Case princeza od Felixa.“
„Ne mora biti.“
„Ali vrlo vjerojatno je.“
„Ako je ona stvarno djevojka koju tražimo, onda će sve biti ok. Ona te voli, smatra te prijateljicom.“
„Ali to ne znači da će se složiti da joj uzmem zaručnika!“
„A zašto? Zna da se volimo! Zašto bi nam uskratila sreću kada je ja nikada neću voljeti kao što volim tebe?! Zašto ti je to tako teško razumjeti Katarina?“
„Ne znam, ali… Koliko god moje srce želi prihvatiti to rješenje, moj mozak ne ga ne može prihvatiti. Možeš imati princezu, a želiš mene!“
„Što tebi nedostaje?“
„Ne znam, možda status?!“
Zavukao si je ruke u kosu, a na licu mu se pojavio mučenički izraz. Zaustavili smo se. Tek sam sada primijetila gdje stojimo. Tu je bio ulaz u šumu, istu onu u kojoj smo se prvi puta sreli. Stavio mi je ruke oko struka. A ja sam i dalje stajala skamenjena.
„Misliš da bi te toliko štitio od svega, da te ne volim? Misliš da bi žrtvovao svoju glavu, da mi ništa ne značiš? Ne bi, zaštitio bih te i otišao. Ne bi te pratio do kuće i rekao ti tko sam.“
„Ne znam što da mislim, zbunjena sam“, rekla sam šaptom.
„Znaš kada smo se upoznali, htio sam napraviti upravo to, otići. Ali nisam mogao, nešto me držalo privezanoga za tebe i da sam htio otići ne bi mogao.“ Neko vrijeme smo stajali u tišini. „Zašto ništa ne govoriš? Zašto si tako, prokleto hladna?“
„Bojim se…“
„Čega? Nitko ti neće napraviti ništa.“
„Bojim se što će se dogoditi kada Jessica sazna da je princeza. Ili kada se otkrije da je neka druga djevojka princeza…“
„Molim te, shvati me! Nisam ja ovo odabrao. Ali zajedno ćemo to riješiti, zajedno možemo sve.“
„Ti ćeš otići, s njom. Znam to. Jessica je lijepa cura, a od kad se druži sa mnom dobila je samopouzdanje. Želje će te za sebe,vidjet ćeš, a ti ćeš otići s njom!“
Osjećala sam da opet gubim kontrolu nad svojim emocijama. Nisam željela pasti u nesvijest pogotovo ne tako blizu kuće. Morala sam se pribrati i to brzo.
„To ne bi mogao napraviti! Kako da ti to dokažem?“
Pogledala sam ga u oči, za nekoliko trenutaka sam mu bila u umu.
Vidjela sam njegov razgovor s Margarte, kleo joj se da me nikada neće ostaviti, da me neće povrijediti. Vidjela sam kako se svađao s Billom. Današnju svađu u blagvaonici… Sebe kako padam, a on me hvata…
Izašla sam mu iz uma. Privio me u zagrljaj i poljubio me. Ovaj put se nisam oduprijela. Nakon nekoliko minuta, stavila sam svoju glavu na njegova prsa. „Bilo bi bolje da krenemo“, rekla sam.
U tišini smo došli od kuće. „Hoćeš li da dođem večeras?“ upitao me.
Oklijevala sam. Nisam mu željela stvarati probleme.
„Ne znam, mislim da se to ne bi svidjelo Billu.“
„Briga me što misli krelac od mog brata. Ja se ne miješam u njegovu vezu s Margaret, pa neka se ni on ne miješa u moju vezu.“
„Ali ipak…“
„Da li ti to želiš?“
„Valjda…“
„Onda se vidimo.“ Sagnuo se i poljubio me još jednom prije odlaska. Pričekala sam da nestane s vidika, a tek onda sam ušla u kuću.
Znala sam da ono što radim nije ispravno, ali nisam si mogla pomoći. S njim sam vidjela izlaz iz svega, pa tako i ovoga. Samo mi još nije bilo sasvim jasno kako ćemo doći do tog izlaza.
Izvadila sam mobitel iz džepa. Prošlo je pola deset sati. Večera je bila završila. Prošla sam hodnikom, želeći obavijestiti nekoga da sam došla, ali blagavaona i dnevna soba su bile prazne. Krenula sam prema radnoj sobi.
Jasno sam, bez imalo truda ili pravog prisluškivanja, mogla čuti tatu kako se dere na nekoga: „Kako si nam to mogao napraviti? Ona sada očekuje da ćemo joj reći o čemu se radi, ali ja to ne mogu!“
„Žao mi je sine, ali ona to ima pravo imati i znati! Zar se ne sjećaš da je jedino ona mogla otvoriti tu kutijicu?“ rekao je djedov smiren glas.
„Znam i to me zabrinjava kao i mnoge druge stvari vezane za tu djevojku, ali još je prerano! Stavi se u moju poziciju! Što bi ti napravio?“
„Bio bih iskren prema svome djetetu. Ali ti moraš donijeti tu odluku! Ti joj moraš reći što se događa jer je ona tvoje i Marijino dijete!“
„Ja to ne mogu! Bit će nesretna… A ja to neću moći gledati. Neću je moći gledati kako pati.“
Odmaknula sam se od vrata i otrčala u sobu. Čim sam ušla unutra, zalupila sam vratima i spustila se na pod. Suze su mi se spuštale niz obraze. Što se ovdje događalo? Zašto se baš sva nesreća svijeta spustila na mene kao pljusak?
Kada sam se ujutro probudila, bila sam u krevetu, a soba je bila u mraku. Pogledala sam prema prozoru, rolete su bile spuštene. Okrenula sam se na bok i zamalo vrisnula od iznenađenja. Daniel je ležao pored mene.
„Koji vrag ti radiš ovdje?“ upitala sam ga.
„Dobro jutro i tebi spavalice! Sretan Uskrs!“ smiješak mu je bio na licu. „Vidim da si se vratila u normalu.“
„Ne moraš biti zajedljiv. Zar je to danas? Oprosti, dobro jutro i tebi.“
„Aha, izgubila si se u vremenu.“
„Malo sam zbunjena zbog onog jučer…“
„Bio sam izbezumljen kada sam te našao na podu. Nemoj mi to više raditi!“ Poljubio me u čelo.
„Koliko je sati?“
„Prošlo je pola jedanaest. Bila je tvoja mama i sinoć i jutros, ali te nisam htjela buditi.“
„A gdje si ti bio za to vrijeme?“
„Ispod kreveta. Zašto si bila na podu sinoć?“
„Ma, nije bitno! Trebala bih ustati, a bilo bi bolje da i ti polako kreneš. Zašto nisi otišao rano kao i zadnji put?“
„Morao sam razgovarati s tobom. Zar ti nije drago što sam ostao?“
„Je, ali…“ počela sam se buniti.
„Onda nema ali. Bilo bi najbolje da je izbrišeš iz svojeg rječnika.“
„Dobro, onda o čemu si htio razgovarati?“
„O onom jučer, kod mene.“
Ugrizla sam se za donju usnicu.
„Ne želim da se zbog toga brineš. Jučer sam razgovarao s Billom…“
„Samo mi nemoj reći da ste se opet posvađali! Ne želim da se svađate zbog mene…“ Osjećala sam tugu, bijes i nemoć.
„Ejj! Polakše malo, nismo se svađali! Megs je razgovarala s njim prije mene. Sve će biti o.k. Mislim da će popustiti, rekao sam mu svoja razmišljanja.“
„Nadam se. Ne želim probleme.“
„Vjeruj mi, ja ih želim još manje. Kada se samo sjetim kako je bilo prošli put, kada smo se zakačili oko tvoje obuke… sav se naježim!“
„Dobro, sada te moram upozoriti da dolazi inspekcija i bilo bi bolje da nestaneš.“
„Kad se opet vidmo?“
„Ne znam, čujemo se o.k.?“
„Nije o.k., ali dobro. Nazovem te.“ Na brzinu me poljubio prije nego je nestao.
Legla sam na leđa i čekala da mama uđe u sobu. „Dobro jutro pospanko!“ ušla je u sobu, već odjevena. „Sretan Uskrs! Da sam znala da si budna, pokucala bih.“
Ustala sam iz kreveta, prišla joj i poljubila je u oba obraza. „Također. Nema veze, nisi mogla znati. Svi su već budni, pretpostavljam?“
„Aha, Michael te čeka već sat vremena u sobi. Kaže da trebate razgovarati. Jesi gladna?“
„Ne nisam. Obući ću se i idem vidjeti što me treba. Kada se vi vračate?“
„U srijedu. Stvarno mi je žao što se ne možemo ostati duže.“
„Nema veze. Ja i onako i ovako sutra idem k Jessici.“
„Tko je ona?“
„Djevojka koja ide u drugi internat, ali smo se upoznale na jednoj zabavi u internatu i sprijateljile.“
„A kako ti ide s onim dečkom, Danielom?“
„Pa, ide. On je dobar i drag…“ Brzo sam promijenila temu. „Mama idem se ja obući, a potom ću vidjeti što Mike treba.“
„Dobro, ali nemoj zaboraviti na ručak. Nisi ništa jela jučer od ručka. Izgledaš bljedunjavo.“
„Neću“, uvjeravala sam ju. Uzela sam odjeću iz ormara i pošla u kupaonicu. Kada sam se vratila u sobu složiti krevet, više je nije bilo. Kao što sam joj i rekla, otišla sam do Michaela.
Njegova je soba bila slična mojom, kad bolje razmislim – sve su bile.
„E, tu si! Baš tebe trebam! Htio bih te zamoliti za uslugu.“
„Reci, kako ti mogu pomoći?“
„Htio bi kupiti nešto Tini, ali nemam blage pojma što!“
„Žao mi je, ali sutra idem k Jessici.“
„Pa kada ideš k njoj?“
„Popodne će doći s nekim po mene.“
„Zar ne bi mogla prijepodne otići sa mnom do grada?“
„Joj, dobro. Idemo nakon doručka.“
„Može i Daniel s nama, ako hoćeš.“
„On ima nekog posla. Ako je to sve idem, moram učiti prije ručka.“
Vratila sam se u svoju sobu i učila do ručka. Poslije ručka sam još malo učila, a ostatak popodneva sam gledala filmove s May i Michaelom. Daniel me nazvao navečer, želio je da se vidimo sutradan, ali sam mu rekla da imam dogovor s Mikeom,a poslije da idem Jessiki.
„Ne moraš ići k njoj, ako ne želiš“, rekao mi je.
„A ja sam ti već jednom rekla da ispunjavam svoja obećanja.“
„Dobro. Kada ćemo se onda vidjeti?“
„Mislim da ćemo se tek vidjeti kada se vratimo u internat.“
Još smo se malo prepirali oko toga, ali sam ja pobijedila. Sada kada nije bio pored mene, nada koju sam osjećala pored njega je nestala.
Te večeri sam išla rano spavati, a cijelu noć su me mučili ružni snovi o Danielu i njegovoj princezi.
Slijedeće jutro nakon doručka, Michael i ja smo otišli u London. Prošetali smo po dućanima. Našli smo joj lijep lančić od bijelog zlata s privjeskom srca. Kada smo se vratili doma, napisala sam pismo Tini u kojem sam joj objasnila situaciju u kojoj sam se nalazila.

Draga prijateljice Tina!

Jako mi nedostaješ. Drago mi je zbog tebe i Michaela, jesam li ti uvijek govorila da ćete biti zajedno?! Imam toliku želju vidjeti te i reći ti sve što mi je na duši. Ne znaš koliko čekam ljetne praznike. Doći ću vjerojatno u Hrvatsku, pa ćemo se napokon moći ispričati do mile volje.
Iako ti ne mogu reći o čemu se točno radi, imam problema. Daniel. On me voli i ja to znam, ali postoji jedan problem. I vjeruj mi nije mali. Ima obećanje koje ne bi smio prekršiti. Obećanje prema djevojci, koja je usput nestala. Ako ga prekrši narušit će obiteljski ugled. On ima svoje razmišljanje o tome. Misli da ako i kada se djevojka pojavi, može razgovarati s njom. Reći da mu je žao, ali da se za vrijeme njenog nestanka zaljubilo te da bi bilo najbolje da se to obećanje njegovih roditelja zaboravi, zato što ju on nikada neće moći voljeti. Drugi problem je njegov brat. On želi da nas dvoje prekinemo.
Prijateljice, molim te pomogni mi. Nisam sigurna da li ga mogu ostaviti. Javi mi se putem e-maila. Sretno s Michaelom. I samo mu nemoj ništa reći. Poludjet će. Već sam ga upozorila. Ako ti napravi išta što će te učiniti nesretnom dobit će batina, od mene. Hahaha...
Voli te tvoja prijateljica Keat!

Zamolila sam Michaela da joj ga preda kada se prvi puta vide.
Pakirala sam stvari kada je Paola došla u sobu i rekla da je Jessica došla. Prekinula sam pakiranje i spustila se u prizemlje. Bila je u boravku s May i Michaelom. Pozdravile smo se i ostala malo pričati s njima, a onda sam je povela u svoju sobu.
„Dajte recite mami i tati da ćemo uskoro krenuti“, rekla sam im na izlasku.
Kada smo se popele u moju sobu Jessica je sjela na krevet dok sam ja nastavila pakirati stvari.
„Brat ti je baš zgodan!“ rekla je.
„Zauzet je, ako te to zanima.“
„Ah“, izgledala je malo razočarano.
„Hoda s mojom najboljom prijateljicom iz Hrvatske.“
„Da, razumijem.“
Više nismo spominjali mog brata. Pričala mi je o svemu što možemo raditi, kako nema njezinih roditelja. „Pa, s kim si ti onda došla?“ upitala sam ju.
„Vozač me doveo“, rekla je sliježući ramenima.
„Aha.“
Kada sam bila gotova pomogla mi je odnijeti stvari u prizemlje, gdje ih je preuzeo njen vozač. Mama i tata su se došli pozdraviti kao i May, Michael i djed. Upoznala sam ih s Jessicom.
„Vidimo se uskoro. Kada završi škola vratit ću se na neko vrijeme u Hrvatsku, stvarno bih voljela vidjeti Tinu!“
„Da, razgovarat ćemo još o tome“, rekla je mama.
„Trebam li doći po tebe da te odvedem u internat?“ upitao me djed.
„Nema potreba, moj vozač će nas odvesti obje u internat“, rekla je Jessica.
Poljubila sam se i oprostila sa svima, a onda smo sjele u automobil i otišle.
Jessica je stajala u lijepoj kući na tri kata. Imala je stručno uređeno prednje dvorište, s popločenim ulazom i velikim prostorom za parkiranje. Na terasu se moglo uči sa dvije strane, a ulazna vrata su se činila stara s velikom željeznom karikom za kucanje. Bila su lijepa, na starinski način. Zapravo, cijela kuća je odisala starošću, ali kada smo ušle unutra jasno se vidjelo da je moderna. Vozač je odnio moje stvari u njezinu sobu, a Jessica me povela u obilazak kuće.
Kada smo završile, sjela sam za šank u kuhinji dok nam je ona radila kavu. „I? Kako ti se čini?“ upitala me.
„Lijepa je. Kombinacija starog i modernog. Vidi se da ima karakter. Tko ju je uređivao?“
„Moja mama.“
„Da, nisam te uopće pitala gdje su tvoji? Samo si rekla da ih nema.“
„Otišli su u Francusku, na odmor. Bojim se letjeti. A i ne volim ići nigdje s njima, uvijek me osramote! Ne uklapam se ovdje!“
„Zašto to misliš?“ pažljivo sam ju upitala.
„Ne znam, ali sam sigurna da ovaj život nije za mene. Ne osjećam se kao ja! Ne osjećam da mi je ovdje mjesto.“
„A gdje bi ti sebe stavila? U koju sredinu?“ Pružila mi je šalicu kave. Stavila sam u nju žličicu šećera i promiješala sam ju zamišljeno.
„Ne znam. To tek trebam otkriti. Moram ti zahvaliti Katarina, da nisam upoznala tebe nikada se ne bih usudila promijeniti neke stvari na sebi.“
To je stvarno bila istina, Jessica se promijenila od kad smo se počele družiti. Ne samo izgledom, već joj se promijenio i karakter. Postala je samouvjerena i počela je pokazivati svoje mišljenje. Uz to počela se šminkati i promijenila je stil oblačenja, nije bilo ništa drastično, ali počela se oblačiti ženstvenije, sličnije tinejdžericama nego djevojčicama. Također, otišla se i ošišala postepeno, pa joj je kosa izgledala življe, a nije smo mrtvo padala.
„Stvarno jako cijenim tvoju pomoć. Zbog tebe sam uvidjela da sam i ja netko i nešto. Čak sam zapazila da se nekim dečkima u internatu sviđam, a i Helen se promijenila. Obije te jako volimo i cijenimo kao prijateljicu.“
„Stvarno mi nije bio problem, Jessica. Sa zadovoljstvom sam vam pomogla. Znaš, sviđaš mi se jer si jako slična Tini.“
„Djevojci tvog brata?“
„Ona mi je bila velika podrška dok sam bila u Hrvatskoj, postale smo gotovo kao sestre. Imate sličan karakter, obje ste jako sramežljive, ali ispod površine se sakriva veliko i dobro srce.“
„Stvarno tako misliš?“
„Naravno! I uopće se ne čudim što dečki bacaju oko na tebe. I prije si bila lijepa, ali sada si odlučila naglasiti svoju ljepotu i drugi je primjećuju. Opće je poznato da dečki vole djevojke koje imaju karakter i koje u primjerenim količinama, što je najvažnije, naglašavaju svoju ljepotu.“
Došla je do mene i zagrlila me. „Ti si najbolja, Keat!“
„Znam“, rekla sam s samouvjerenim smiješkom na licu.
„Kako je tebi i Danielu?“
Smiješak je nestao s mog lica. „Imamo neke probleme, ali riješit ćemo mi to, valjda…“
„Što se događa?“ upitala me Jessica zabrinuto.
„Mislim da nije najbolje vrijeme da o tome pričamo Jess.“
„Daj, molim te, Keat! Toliko toga si napravila za mene da te najmanje mogu saslušati. Iako nisam sigurna da ću ti moći dati savjet.“
Otpila sam malo svoje kave, koja je sada već bila hladna. Možda je ovo bila dobra prilika da joj kažem u što se uvukla, ako je ona princeza koju tražimo. Ali što ako nije?
Okrenula sam se prema njoj. „Daniel… Pa moglo bi se reći da ima neko obećanje prema drugoj djevojci, obiteljska spletka“, zastala sam da vidim da li me prati.
„Dobro i što sada? Mislim on je ne voli ili…?“
„Kaže da je ne voli, ali… Ja se ne bih htjela miješati između njih. Uz to njegov je brat protiv naše veze.“
„On pozna tu curu? Mislim da li je zgodna?“
„To je problem! Oni se ne poznaju, ali tko zna što bi se dogodilo da se sretnu i bolje upoznaju. Jessica što bi ti napravila da si na mjestu te djevojke? Bi li mi ostavila Daniela?“
Nastala je tišina. Gledala sam prema njoj dok je ona pila kavu. Ovoga sam se bojala.
„Mislim Daniel je zgodan i sve, ali… Da sam ja na njenom mjestu ne bi se petljala između vas dvoje. To što bi vas razdvojila ne bi značilo ništa, ako on mene ne voli. Kao u jednoj od sapunica. Vjeruj mi, pogledala sam ih na tone. Sve je uvijek isto, jedna djevojka želi drugoj preoteti tipa znajući da on voli drugu djevojku. Što je gore, uvijek oni koji se vole završe skupa.“
„Da je barem i ona takva.“
„A uz to… Pa nisam ti rekla, ali sviđa mi se jedan dečko iz internata“, rekavši to zacrvenjela se kao paprika.
„Ah, da? O kome se to radi?“ upitala sam znatiželjno.
Pokazala mi je rukom da ju slijedim. „Idemo u moju sobu, tamo je udobnije, a ovo bi moglo potrajati. Nisam nikome pričala o njemu, čak ni Helen.“
Popeli smo se širokim stubištem, te niz hodnik došli do Jessicine sobe. Bila je velika, s nježno narančastim zidovima. Uz vrata je stajao veliki ormar izrađen od trešnjinog drveta. Na sredini sobe je bio prostrt debeo tepih u boji zidova. Preko puta ulaznih vrata bila su staklena, klizna vrata koja su vodila na balkon, a sa svake strane vrata je bio jedna veliki prozor. Ispod lijevog prozora je bio radni stol koji je bio prepun stvari. Na zidu, pored njega je bio televizor, a na polici ispod su bili DVD plejer i knjige. Preko puta televizora je bio velik krevet s visokim naslonom. Izgledao je jako, jako staro.
Jessica je legla na krevet, a ja sam se smjestila u kožni stolac koji je bio ispred radnog stol.
Jessica je počela pričati o svom štreberastom, ali prilično zgodnom i dobrom udvaraču. Čak je imala njegovu sliku, izgledao je prilično dobro na njoj. Toliko je bila oduševljena pričom o njemu, da nisam mogla ne nasmijati se. To je bila djevojka koja je prije mjesec dana bila povučena i nesigurna?
„Znaš, stvarno bi trebala reći, Helen. I nemoj joj spominjati da si meni već sve rekla. Mogla bi se osjećati… ugroženom?!“
„Zašto to misliš?“
„Pa, vas dvije ste bile najbolje prijateljice prije dva mjeseca, a sad meni pričaš o dečku u kojeg si zaljubljena, a ne njoj koju poznaješ već neko vrijeme.“
„Misliš?“ upitala je nesigurno.
„Aha, ne bih htjela da se posvađate zbog mene.“
„Da, sigurno si u pravu.“
„Jessica…“
Prekinula me zvonjava mog mobitela. „Oprosti, ali trebala bih se javiti“, rekla sam joj. Kimnula je glavom, uzela naše šalice i spustila se u prizemlje. „Halo?“
„Bok Katarina, Bill je.“
„Što želiš?“ upitala sam ga hladno. Nisam željela razgovarati s njim, ali nisam željela ispasti bezobrazna i nezahvalna zbog vremena koje je provveo sa mnom vježbajući.
„Htio bih razgovarati s tobom o Danielu.“
„On je dobro?“ upitala sam ga zabrinuto.
„Dobro je, ništa se ne brini“, smireno mi je odgovorio.
„Zašto me onda zoveš? Mislila sam da si mi jučer rekao sve što si imao.“
„Želim te zamoliti da prekineš s njim. On tebe ne želi ostaviti, a to bi bilo najbolje za oboje. Kasnije, kada se pojavi prava princeza, bit će vam samo teže.“
Sledila sam se. Želio je da prekinem s njim? Kako je mogao očekivati da ću to napraviti? Da ću povrijediti sebe i njega?! Šutjela sam, nisam znala što da mu kažem.
„Znam da će vam biti teško, ali naviknuti ćete se.“
„Kako bi bilo da ja tebi kažem da prekineš s Margaret? Poslušao bi me?“ oholo sam ga upitala.
„Mi nismo u istoj situaciji“, tiho mi je odgovorio.
„Nije bitno u kojoj smo situaciji. Pitala sam te bi li je ostavio?“ ljutito sam viknula.
„Ne bi! Volim ju svim srcem, ali mi nismo u istoj situaciji, zaboga!“
„Zar ne misliš da i tvoj brat ima slobodu izbora? Zar ne misliš da njegovo srce ima pravo slobodno izabrati kao i tvoje?“ suze su mi navrle na oči, ali sam ih zadržala.
„Ima, ali…“
„Ali ne postoji! On ima pravo zaljubiti se kao i ti! Kao i bilo tko drugi!“
„Vi ne znate što je ljubav! Premladi ste da bi znali išta o tome!“
„Možda. Što želiš od mene, da okončamo ovo jednom zauvijek?!“
„Želim da ga ostaviš! Želim da bude povrijeđen i da te zaboravi. Želim da zaboravi cijelu ovu glupost na Zemlji, jer se mi ionako uskoro vračamo u Pulton! Moraš mi to obećati!“
„Ako te to veseli… Ostavit ću ga, samo da se ne svađate. Ali ne mogu i ne želim ti obećati da ću ga prestati voljeti. Moje srce pripada njemu i neću ga moći zaboraviti, barem ne u skoroj budućnosti.“
Sada su mi se suze slijevale niz obraze, a ja ih nisam imala snage ni obrisati. Osjećala sam srce kako se slama, ali sada nije bilo mjestav za povratak.
„Molim te, ne dramatiziraj! Čim naletiš na nekog drugog zgodnog dečka, promijenit ćeš mišljenje.“
„Varaš se, to dokazuje da nemaš pojma tko sam ja zapravo. Sve ovo vrijeme koje smo proveli zajedno, nije ti pomoglo da me upoznaš, ali nema veze. Misli što želiš ako će ti to smiriti savjest. Samo mi reci jednu stvar.“
„Koju?“
„Znaju li Josh i Margaret da razgovaraš sa mnom? Daniel ne zna, jer da zna ne bi razgovarao sa mnom, bio bi mrtav.“
„Margaret vjerojatno zna, ali ono dvoje ne. Sada idem, vidimo se.“
„Doviđenja, nadam se da si zadovoljan sa sobom.“
Prekinuo je. Sada je stvarno bio kraj. Bacila sam mobitel na pod te sam se srušila na krevet i plakala.
Kada se Jessica vratila u sobu, nije me ništa pitala, samo je sjela pored mene i zagrlila me. Pustivši da se isplačem.





komentiraj, 4

Tužne žene imaju najljepši osmijeh. One se smiju da prikriju tugu. Taj osmijeh je uvijek ljepši, jer je u njega uložen veliki trud.

Beyonce - Broken-hearted girl





16.Prinčevi od Pultona


Sunce je polako zalazilo, obasjavajući šumu. Lagani povjetarac nam je mrsio kosu. Zemlja je još uvijek bila mokra od kiše koja je padala sinoć.
„Kako si provela dan?“
„Užasno.“
„Zašto?“
„Prvo, zato što si otišao malo prerano za moj ukus. Drugo, moji mi nešto taje. Ne znam zašto, ali ima veze s ovim lančićem koji sam dobila.“
Pokazala sam mu lančić.
„Lijep je.“
„Znam, ali iza njega se sakriva tajna i to velika te važna. Jer da nije važna ne bi je tako čuvali.“
„Zašto im jednostavno ne uđeš u um?“
„Zato što… jednostavno ne zna… kao da me nešto sprečava u tome…“
„Hoćeš da to napravi Margaret?“
„Ne, želim ovo riješiti na svoj način. Na ljudski način, bez uplitanja magije.“
„Razumijem te. I ja bih rađe da smo se upoznali bez svega toga. Htio bi da smo obični tinejdžeri.“
Našli smo se ispred jedne jednostavne dvokatnice od opeke. Daniel me poveo unutra. „Hej, došli smo!“
Poveo me tmurnim hodnikom. Ušli smo u drugu prostoriju s desne strane kuće. Sličila je na prostoriju u kolibi s kaminom, policom s knjigama. Ove su bile poznatih svjetskih autora. Na sredini stolice se nalazio stakleni, okrugli stol s pet stolica oko njega. Tri su već bile zauzete.
Čim smo došli Margaret mi je pohitala u zagrljaj. „Kako si, mala?“
„O.k. Ti?“
„Dobro. Što ima?“
„Prekosutra idem do Jessice. Prošvrljat ću joj po sobi, praviti se znatiželjna, da vidim mogu li naći nešto što bi je povezalo s princezom.“
„Nemaš pojma koliko sam ti zahvalna zbog svega što radiš za nas.“
„Stvarno nema problema, nije mi teško.“
„Josh idemo mi?“ upitala ga je.
„Aha.“
„Gdje ćete vi?“ upitao ih je Daniel.
„Moramo obaviti kupnju, brzo se vračamo.“
Megs i Josh su otišli, a Bill ih je ispratio. Strovalila sam se na stolicu.
„Što je s tobom danas?“ upitao me Daniel.
„Ma ništa, moji su me iziritirali, ali proći će me.“
„Nadam se. Ne volim kad si ljuta. Dođi“, raširio je ruke. Ustala sam s stolice i primila ga oko struka. Poljubili smo se. Odjednom smo začuli kašljanje iza sebe. Naglo sam se okrenula, a Bill je stajao na vratima.
„Žao mi je što vas prekidam, ali želio bih razgovarati s vama upravo o tome.“
„Što se događa Bill?“ upitao ga je Daniel. Bill nam je pokazao da sjednemo. Daniel je sjeo i povukao me u svoje krilo. „Nemoj me krivo shvatiti Daniele, meni je drago zbog vas dvoje, ali…“
Daniel ga je prekinu: „Ali ne postoji. Mi smo sretni, zar ne?“
„Naravno da jesmo“, rekla sam. Nikad nisam mislila da se Bill odnosi tako zaštitnički prema Danielu.
„Ali nisam siguran da je tako najbolje Daniele. I ti jako dobro znaš zašto.“
„Ja ne znam. Zašto?“ Pogledala sam obojicu, prvo jednog, a potom drugog. „Zašto?“ ponovila sam.
„Zato što je Daniel zaručen…“
Munjevitom brzinom sam se odmaknula od njega. Pokušao me zadržati, ali sam bila brža.
„Ti si što?“ zaderala sam se na njega.
„Zašto si joj to rekao? To nije sigurna stvar!“ rekao je Billu.
„Ona nije mrtva, a ti se moraš držati dogovora na koji su se na koji su se naši roditelji obavezali!“
„Vi… Vi ste braća?“ upitala sam upirući prstom u njih. Ne vjerujući…
„Da…“ Ostatak nisam čula.
On je zaručen. Moj Daniel, nije moj. On pripada nekoj drugoj djevojci. A Bill mu je brat. Bill i Daniel su braća. Sjetila sam se Alexanndrinih riječi. Trebat će ti pomoć. Tebi i prinčevima od Pultona. Zato se Bill tako jako brine za Daniela…
Odjednom mi je postalo užasno vruče. Kao da se temperatura podigla za desetak stupnjeva. Počelo mi se magliti pred očima. Pokušala sam se primiti za rub stola, ali bezuspješno.
„Katarina!“ Danielov zaprepašten glas je odzvanjao prostorijom.
Ispred mene su stajala dva čovjeka, oboje u crnim plaštevima. Vjetar koji im je puhao u lice skinuo je kapuljače na njihovim glavama. Daniel je stajao pored djevojke kojoj nisam mogla vidjeti lice. Držali su se za ruke. Pogledao me i podlo se nacerio.
„Što si mislila? Da te volim? Da želim biti zauvijek s tobom? E, pa prevarila si se! Ona je ta koju volim i s kojom ću provesti ostatak svog života!“
Njezin smijeh je odzvanjao prostorijom poput jeke. Bio je podli, pun gorčine i bijesa.
Osjećala sam da mi suze teku niz obraze, a sve što se dogodilo u prijašnjih nekoliko mjeseci mi je prošlo glavom.
Sve smo ti dali a ti nam tako vračaš… Ovo je ono što ti pripada. Sada si dovoljno stara da sama na to paziš… Ti nisi obična, imaš posebne sposobnosti, moći… Reci joj, ono što traži joj je ispred nosa… Sviđaš mi se i to jako. Hoćeš li hodati sa mnom?... On je zaručen. Ne smije prekršiti obećanje naših roditelja… Da mi smo braća…
Sve mi se vrtjelo glavom velikom brzinom. Odjednom sam vrisnula. „NEEEEEEE! To nije istina! To se ne događa!“
Otvorila sam oči. Bilo mi je vruće, a lice prekriveno znojem. Sva sam gorila, ali sam se svejedno tresla.
Ogledala sam se oko sebe. Bila sam u nepoznatoj sobi, vjerojatno Danielovoj. Zidovi su bili plave boje. Meni s lijeva je bio radni stol, ispred mene je bio stolić na kojemu je bio TV, a pored njega se nalazio ormar.
Svijetlo je bilo prigušeno, tako da od prve nisam shvatila da nisam sama u sobi. Bill i Daniel su bili u sobi. Daniel je klečao pored mene i držao me za ruku. Odmah sam je izvukla iz njegove. „Jesi li dobro?“ upitao me.
„Je li došla Margaret?“
„Je, dolje…“ Megs se pojavila na vratima.
„Ovdje sam Keat. Ostavite nas same.“
„Ali…“ počeo se buniti Daniel.
„Nema ali. Želi razgovarati sa mnom, ne trebaš je mučiti svojom prisutnošću.“
„Idemo Daniele, Josh nas čeka“, rekao je Bill i odvukao ga iz sobe.
„O čemu je riječ, Keat?“ Zvučala je zabrinuto.
„Ti si znala? Zašto mi nisi rekla? Zašto me nisi upozorila prije nego sam se zaljubila u njega kao glupača?!“ ljutito sam povikala.
„Da, znala sam. Molio me, znala sam da će te pitati za hodanje, vidjela sam to. Odmah sam razgovarala s njim.“
„Za koga je zaručen?“
„Nije bitno. On voli tebe! Nisi ni sama svjesna koliko, nitko nije.“
„On i Bill su prinčevi od Pultona, zar ne?“
Samo je kimnula glavom u znak potvrde.
„Zaručen je za princezu od Felixa? Nestalu princezu? Jessicu?“
„Da. Kada je princezina majka saznala da je trudna, organizirala ja bal u tu čast. I tada su kraljevi došli na ideju da bi bilo slatko da se njihova mlađa djeca vjenčaju kad odrastu. Došlo je do tog glupog sporazuma, uopće ne vidim zašto! Ni Billa ni Alex nisu zaručivali!“
„Nije važno… Taj dogovor postoji…“
„Daniela nije briga za glupi dogovor! Njemu si bitna samo ti! Ako će se zbog toga morati odreći krune, učinit će to. Njemu je sve nebitno, osim tebe. Njegov cijeli svijet se vrti oko tebe, shvati to!“
„A tebe to ne smeta?“
„To što će ostaviti moju sestričnu? Ni najmanje. Oni se ni ne poznaju. Ako je stvarno u pitanju Jessica neće biti problema.“
„Što mi se dogodilo?“
„Josh misli da si, zbog uzrujanosti i povrijeđenosti koju si osjetila, izgubila kontrolu nad svojim moćima. Nadvladale su tvoju kontrolu i buknule van. To se ne događa često, samo jaki osjećaji mogu izazvati nešto tako.“
„Znači zato sam osjetila takvu vrućinu? Moja vatra me… prožela?“
„Pa tako nekako.“
Neko smo vrijeme šutjele. Sada se temperatura moga tijela vratila na normalu. I ponovno sam imala kontrolu nad svojim tijelom, umom, osjećajima i moćima.
„Molim te razgovaraj s Danielom“, rekla mi je Margaret.
„Budem. Ali sada mislim da bi bilo bolje da odem.“
„Trebaš pomoć?“
„Ma, ne. O.k. sam.“
Krenule smo niz hodnik, pa smo se spustile niz stepenice. Povela me prema sobi u kojoj su bili dečki. „Vidimo se. Mislim da bi bilo najbolje da odem.“
„Otpratit ću te.“
„Ne treba. Sada sam dobro. Imam kontrolu nad sobom.“
„Svejedno.“
„Bok Keat! Vidimo se uskoro. Sjeti se onoga što sam ti rekla.“
Zagrlile smo se te sam s Danielom izašla van.


komentiraj, 2

"I believe that everything happens for a reason. People change so that you can learn to let go, things go wrong so that you appreciate them when they're right, and sometimes good things fall apart so better things can fall together." -Marilyn Monroe

15. Stara tajna


Nakon što je prošlo nekoliko minuta šutnje od kad sam sjela u auto, bijesno sam napala Michaela. „Zašto si to napravio? Što ti je skrivio?“
„Zašto mi prije nisi rekla za njega? Dovela si me pred gotov čin!“
„Zato što hodam s njim dva dana, eto zašto! A s tobom se nisam čula već nekoliko dana. Što misliš da ću kad s nekim prohodam odmah tebe zvati? Nisam javila niti Tini ili Ann mojim dvjema najboljim prijateljicama! Nisam nikome rekla, vi ste prvi to saznali!“
„Djeco nemojte se svađati, meni se Daniel čini kao sasvim drag dečko. Gledao te s obožavanjem Katarina.“
„Puno mu značim, baš kao i on meni.“
„Oprosti Keat, stvarno sam pretjerao. Nisam uopće provjerio tvoju stranu priče, nego sam unaprijed donio zaključke.“
„U redu je. Daniel je stvarno drag. Da si samo vidio kako ga je bilo strah pitati me za hodanje. Mislio je da ću ga odbiti!“
„Znači sutra će doći? Moram mu se ispričati, pretjerao sam. Nadam se da će me razumjeti, nije lako biti brat dvjema mlađim sestrama!“
„Aha. Moram mamu i tatu pripremiti na to da će doći. Joj! A tek baka, ona će biti gora nego ti! Usput što je s tobom i Tinom? Jeste li izlazili nakon plesa?“
„Nekoliko puta…“
„Jesi je pitao…?“ Pola pitanja je ostalo u zraku i Michael je bio zbunjen.
„Jesam je pitao što?“
„Pa za hodanje budalo jedna! Ne čekaš valjda da ona tebe pita? Onda ćeš se stvarno načekati, znaš?!“
„Naravno da ne čekam da ona mene pita za hodanje! Samo… Tražim pogodan trenutak.“
Preokrenula sam očima i izvadila mobitel iz torbice. Otipkala sam Tinin broj mobitela. Javila se nakon drugog zvona.
„Bok Tina! Kako si? Šta radiš?“
„Što ti to radiš?“ ljutito me upitao Mike, ali sam ga ignorirala.
Po Tininom glasu sam mogla zaključiti da je iznenađena što ju zovem. Općenito smo se dopisivale preko maila.
„Bok Keat! Kakvo iznenađenje! Dobro sam, gledam TV. Ti? Što ima novog u inozemstvu?“
„Ništa posebno, idem baki i dedi za praznike. Sjećaš se Daniela?“
„Onaj dečko s kojim se družiš?“
„Upravo taj, samo više nije onaj dečko s kojim se družim, sada je dečko s kojim hodam. A kad smo već kod toga netko te treba. Bok!“
Gurnula sam mobitel Michaelu na uho i tamo ga držala. „Hajde, ovo ti je jedinstvena prilika!“
Mike je počeo mumljati: „Book Tinna! Michael je. Ovaj, kako si?“
Bila sam blizu zvučnika tako da sam čula što mu je odgovorila.
„Ovaj bok. Dobro, valjda. Ti?“
„Isto. Što radiš?“ Bubnula sam ga sa stražnjeg sjedala.
„Odugovlačiš!“ rekla sam nestrpljivo.
„Tina, htio sam te pitati…“
„O čemu se radi Michael? Nešto nije u redu?“
„Ne, sve je super… Bi li htjela hodati sa mnom?“ Pitanje je postavio čak brže od Daniela te nisam bila sigurna da ga je Tina razumjela.
„To… Ovaj… jesi li sigurna da to želiš?“
„Daj se saberite, oboje! Želite to već jako, jako dugo!“ viknula sam tako da budem sigurna da su me oboje čuli.
„Da, više od svega. Pitanje je da li ti to želiš?“ Bio je nestrpljiv i cijelo vrijeme se vrpoljio na mjestu.
„Da, već jako dugo…“
„Znači pristaješ? Želiš biti sa mnom?“
„Naravno.“
„Slušaj, sada moram prekinuti, tvoja prijateljica će me ubiti, a i uskoro sam doma. Nazovem te kasnije večeras, ako je to o.k.?“
„Je, pozdravi Keat i svoje. Čujemo se?“
„Naravno, bok!“
Veza se prekinula, a ja sam svoj mobitel uzela nazad. Neko vrijeme smo šutjeli,a potom sam ga upitala: „Zar je to bilo tako teško?“
Nasmijao se. „Šuti, o.k.? Samo šuti.“
Već smo bili ispred kuće. Djed je ugasio automobil, a Michael i ja smo izvadili moje stvari i unijeli ih kuću. Michael je uzeo sve stvari od mene i odnio ih u sobu.
„Gdje su svi?“ upitala sam djeda.
„Vjerojatno u boravku.“
Uto je May izašla iz boravka i pohitala mi u zagrljaj. „Dobrodošla.“
Povela me u boravak u kojemu je ostatak obitelji čekao večeru. Majka i otac su mi izašli u susret, zagrlili me i poljubili. Potom sam se otišla pozdraviti s bakom, stricem, strinom, sestričnom Bridget i bratićem Joshepom.
Kad smo završili s pozdravljanjem i uljudnim pitanjima, Paola je došla i rekla da je večera gotova.
Za večerom je bilo bučno. Svi su međusobno razgovarali i smijali se. Nakon večere sam se htjela iskrasti i otići u sobu, ali me mama zaustavila.
„Dušo, dođi sa nama u radnu sobu. Moraš nam toliko toga ispričati.“
Iako mi je ovdje bilo super, gorčina koju sam osjećala kada me poslala od kuće nije nestala. Sada se sjetila pričati o svemu! Od svih osoba u svojoj obitelji, najmanje sam pričala s njom.
„U redu. Moram vam reći nešto važno.“
Izgledala je zabrinuto, ali nije ništa ispitivala. Uzdahnula sam i pošla za svojom obitelji.
Tata i Michael su donijeli još dva stolca, a mama, May i ja smo sjele na one u radnoj sobi.
„I? Što se dogodilo, a da mi to ne znamo?“ upitala me mama kada smo se svi smjestili.
„Pa… Sutra će doći jedan moj prijatelj. Zove se Daniel, pričala sam vam o njemu…“
„Jako malo, ako smijem primijetiti.“ Michael se nakašljao.
„Što je Michael?“ upitao ga je otac.
„Pa, rekla je malu neistinu…“
„O.k. Nije mi prijatelj, pitao me za hodanje, zadovoljan? A sad ti Mike podjeli novost s ostatkom obitelji.“
„O čemu ti to Keat?“ upitala me May. Roditelji su nam bili pod dojmom.
„Pitao sam Tinu za hodanje, a ona je pristala“, rekao je Michael hladnokrvno.
„Nisi bio takav kad ju je trebalo pitati za hodanje!“
„Opa, naša djeca su postala… velika…“ rekla je mama šokirana.
„Eeej nisam ja mala!“ počela sam se buniti.
„Ja sam za manje od godine dana punoljetan!“
„Tinom? Misliš na Katarininu prijeteljicu?“ upitala nas je May.
„Poznaješ li ti koju drugu?“
„A tko je taj Daniel?“ upitao je sumnjičavo tata.
„Tip je skroz o.k. Upoznao sam ga danas, a vi čete sutra.“
„Sutra dolazi? Gdje on živi?“
„Brat mu ima kuću tu, u okolici. Sutra popodne dolazi, a poslije idemo van, ako je to u redu?“
„Naravno, ali moramo ga upoznati, inače ništa“, rekla je mama.
„Da, zato će doći. Mislim da je ovo jedinstvena prilika za to.“
„Kako je u internatu?“ upitao je tata.
„Sve je o.k. Uzela sam knjige, moram učiti.“
„Nitko nas nije zvao od početka polugodišta, to je jako pohvalno“, reče majka.
„A sada, ako nije problem, htjela bih ići u krevet, umorna sam“, rekla sam im.
„Da, već je prošlo deset sati. Hajde, May u krevet.“
„Mi idemo vratiti stolice, pa dođemo za vama“, rekao je tata.
Mama i May su izašle iz sobe i počele se penjati na kat. Pričekala sam da Michael i tata izađu iz sobe tako da zatvorim vrata za njima. Kada je prolazio pored vrata, tata je naglo stao. „Što ti imaš na vratu?“
„Lančić, djed mi ga je dao kada sam došla.“
Tata se razbjesnio i počeo derati: „Što ti je rekao odakle ti?“
„Rekao mi je da sam ga dobila i da si ti htio da ostane ovdje. To je sve“, rekla sam zaprepašteno.
Odahnuo je. „Oprosti zbog ovoga. Samo taj lančić budi loše uspomene.“
„Kakve loše uspomene?“
„Nije bitno.“
„Dobro, idem ja u krevet. 'Noć!“
„'Noć!“
Brzo sam krenula stepenicama na kat. Što je ovo bilo?, pitala sam samu sebe. Otišla sam do kupaonice, a kad sam ušla u sobu dočekalo me iznenađenje.
Daniel je ležao na mojem krevetu u donjem djelu trenirke i majci kratkih rukava. „Zaključaj vrata“, šapnuo mi je.
Brzo sam zaključala vrata i otišla leći pored njega. Zagrlio me i poljubio. „Nedostajala si mi. Morao sam reći Joshu gdje idem da se ne brine. Jesi rekla svojima?“
„Aha. Šokirani su. Općenito tučem takve kao ti. Pripremi se na detaljno ispitivanje od mog tatice. Ne razumije u čemu si ti drugačiji od ostalih.“
„Izdržat ću, ako se mogu boriti protiv zlih vilenjaka i čudovišta, mogu podnijeti jednog zabrinutog taticu.“ Nasmijali smo se, a onda sam ga poljubila. Još smo se neko vrijeme ljubili, kada se začula buka u dvorištu. Brzo sam se digla i otišla vidjeti o čemu se radi, a Daniel je slijedio moj primjer.
Dvorište je bilo u mraku te se ništa nije moglo razaznati. Digla sam pogled prema nebu. Mjesec je sjao, a oko njega su bili crni oblaci. Kiša je počela polako padati. „Izgleda da nema ničega“, rekla sam.
„Tako se čini. Idemo spavati. Trebao bi se odmoriti za ispitivanje.“
Nasmijali smo se. „Ostaješ?“
„Ako želiš da odem…?“
„Ne! Naravno da ne. I što ti je Josh rekao kad je čuo gdje ideš?“
„Da pazim što radim?“
„Nije valjda mislio…“ nisam mogla dovršiti pitanje, ali Daniel je shvatio o čemu se radi.
„Pa izgleda da je.“
„Ma daj molim te! Kako mu je smo to palo na pamet?“
„Ne znam.“
„Kamo me sutra vodiš?“
„K sebi. I ostali su uzeli godišnji. Josh je rekao da ide u posjet sestri koja je nedavno rodila. A Bill i Margaret su rekli da idu posjetiti njegove roditelje.“
„A što si ti rekao Riversonici?“
„Nije je bilo, pa sam joj ostavio poruku ispod vrata da idem u posjet stricu i strini u Škotsku.“
„Zar joj neće biti čudno što smo se svi razbježali?“
„Briga me, nek' im bude sumnjivo. I oni će se razbježati, a dok shvate da su se zeznuli, praznici će već završiti.“
„Mislila sam da se moraš naspavati za ispitivanje“, zezala sam ga.
„Aha, a i tebi isto prelažem.“ Poljubio me u čelo, a ja sam mu se ugnijezdila u naručju i naslonila glavu na njegova prsa. „Laku noć!“ šapnula sam.
„'Noć, ljepotice!“
Osjećala sam takvu sigurnost i sreću kada je bio pored mene. Imala sam osjećaj pripadnosti. S tim osjećajem sam pala u san.
U snu mi se opet pojavila Alexandra. Ovaj put nisam razgovarala s njom. Samo je stajala ispred mene i smiješila se. Crvena kosa joj je padala niz ramena, a čokoladne oči su blistale od sreće. Pokušala sam joj uči u misli, ali nisam mogla. Željela sam razgovarati s njom, ali nije mi odgovarala.
„Što radiš ovdje?“ upitala sam je. I dalje se smiješila, ali nije odgovarala. „Što mi želiš reći Alexandra? Zašto si ovaj put došla?“
Njena slika je počela blijedjeti, a zamijenila ju je jarka žuta svjetlost.
Probudila me sunčeva svjetlost koja je dopirala kroz moj prozor. Otvorila sam oči i okrenula se, ali Daniela nije bilo. Na noćnom ormariću je bio papir, istrgnut iz bilježnice i prepolovljen na pola. Uzela sam ga u ruke i otvorila. Rukopis kojim je pisano po njemu, prepoznala bih bilo gdje.
Ljepotice,
nisam te htio probuditi, pa sam ti ostavio ovu poruku. Otišao sam prije sedam zato što su se tvoji otac i djed probudili. Nisam htio da me slučajno zateknu ovdje. Bolje ne riskirati… Doći ću oko tri popodne. Vidimo se.
Voli te tvoj
D.
Spremila sam poruku tako da je nitko ne bi našao i otišla sam do kupaonice.
Zašto su se tata i djed tako rano dignuli? Da to nema neke veze s mojim lančićem? Moram saznati zašto se tata tako jako uzrujao, moram!
Kad sam se umila i oprala zube, vratila sam se u sobu i presvukla te jurnula u prizemlje na doručak. Svi su već sjedili u blagavaonici. Pozdravila sam ih i sjela između Michaela i May.
„Kasniš“, rekao je Mike.
„Zaspala sam, ali nitko nije ni primijetio…“
„Kasniš Katarina“, rekla je Bridget.
„Šuti Bridget!“ Okrenula sam se nazad prema bratu i nastavila pričati. „I kako je Tina?“
„Dobro, malo je zbunjena, ali sretna. Sinoć smo jako dugo pričali.“
„Aha, što ima kod tebe May? Jesi i ti nekog našla?“
„Ili hoćeš da ti ona nekog sredi?“
„Daj šuti Michael! Da je ja nisam nazvala i gurnula ti slušalicu na uho, ne bi je pitao za hodanje još mjesec dana ako ne i duže! Šta ima novog doma?“
„Ništa se nije promijenilo od kad si otišla.“
Djed se digao s mjesta i izašao iz blagavaone. Ispričala sam se i krenula za njim.
„Djede pričekaj me. Moramo razgovarati.“ Zastao je i okrenuo se.
„Reci mila. Kako ti mogu pomoći?“
„Htjela bih razgovarati s tobom, nasamo. Ne želim da netko dođe i prekine nas.“
„Dobro. Idemo u radnu sobu.“ Došli smo do kraja hodnika i ušli u djedovu radnu sobu. „Reci o čemu se radi?“
„Zanima me zašto se tata tako ljutio kada je vidio da si mi dao lančić“, pokazala sam mu lančić koji mi je dao kada smo zadnji put bili u toj sobi. „Žao mi je. Moji sin ne želi da o tome razgovaram s tobom.“
„Planira li on razgovarati sa mnom?“ upitala sam ga pomalo ljuta.
„Ne zna, moraš ga to sama pitati.“
„Dobro, idemo odmah sada. Hvala ti.“
Krenula sam prema vratima, ali sam zastala i okrenula se. „Danas će doći Daniel, negdje iza tri.“
„Ah, taj drag dečko. Da li je dobar prema tebi?“
„Jako. Čuva me kao kap vode na dlanu.“
„Meni se jako sviđa. Nadam se da će se svidjeti i ostalima.“
„Nadam se, a sad me ispričaj. Idem naći tatu.“
Izašla sam iz sobe i zatvorila vrata. Otvorila sam um tako da sam čula svačije misli. Michaelove, Mayine, bakine, mamine, djedove… I one koje su mi trebale, tatine. Sam je sjedio u blagavaonici. Izašla sam mu iz uma i krenula niz hodnik, prema blagavaonici.
Našla sam ga kako sjedi i gleda u novine, ali ih ne čita. Bio je zadubljen u svoje misli.
„Smijem?“ upitala sam ga kad sam bila na vratima. Nije mi ništa odgovorio već je pokazao rukom prema stolici nasuprot sebi. Sjela sam.
„Kako ti mogu pomoći?“ upitao me još napola zadubljen u svoje misli.
„Htjela bih razgovarati s tobom o onome što se dogodilo sinoć. Zanima me zašto si onako reagirao kada si vidio lančić?“
„Ah, oprosti zbog toga. Nisam se namjeravao derati, samo…“ Iako se trudio sakriti nestrpljivost i želju za zatvaranjem ove teme nije mu uspjelo baš najbolje.
„Samo budi loše uspomene“, dovršila sam umjesto njega. „Kakve?“
„Rekao sam ti sinoć da ne želim razgovarati o tome.“
„Kakve veze on ima s bilo čime?! Pa, Bože! Radi se samo o komadu nakita!“
„Nije ovdje riječ samo o komadu nakita! Volio bih da ga ne nosiš!“
„Zašto ne? Meni je predivan! Molim te, objasni mi o čemu se radi.“
„Nije bitno.“
„Meni je bitno. Ovdje se radi o meni!“
„Neću s tobom više raspravljati o tome i točka! A djeda da više nisi gnjavila s tim“, rekao je sad već ljutito.
„Već sam bila kod njega, a on me poslao k tebi.“
„E, pa ja ne želim razgovarati o tome.“
Ustala sam i pakosno mu rekla: „Dobro! Naći ću ja odgovor na svoja pitanja!“
Krenula sam prema vratima, ali sam zastala na izlazu i podsjetila ga: „Daniel danas dolazi, poslije idemo njegovima, samo da znaš.“
Tada sam otišla, ne čekajući njegov odgovor ili bilo kakvu reakciju. Mama je bila u vrtu s ostatkom obitelji. Otišla sam po nju. Kada sam ju našla pitala sam: „Mama možeš li doći? Trebam te nešto pitati.“
Ustala je i krenula za mnom. Mogla sam osjetiti njenu zabrinutost, bila je opipljiva. Povela sam je ispred kuće gdje smo mogle u miru razgovarati. „O čemu se radi Katarina?“
„Jučer navečer, nakon što ste ti i May otišle u sobe, pričekala sam da tata i Mike iznesu stolice tako da zatvorim vrata za njima. Kada je tata izlazio van, zapazio je lančić na mom vratu i poludio je!“ Kad sam joj pokazala lančić, lice joj je počelo gubiti boju. „O čemu se radi? Zašto svi šizite oko jednog običnog komada nakita? Htjela sam razgovarati s tatom, ali mi ne želi reći. Molim te! Moram znati o čemu se radi! Moram!“ Nastala je minuta šutnje. Mama je gledala u pod i pokušavala se pribrati. „Molim te, shvati me, smo ovaj put me shvati!“
„Žao mi je Katarina, ali o ovome moram razgovarati s Karlom… To je velika odluka…“ Kada je završila pobjegla je u kuću. Ostala mi je samo jedna osoba s kojom sam mogla razgovarati. Michael.
On je morao nešto znati o tom čuvenom lančiću. I on mi je mogao reći…
Utrčala sam u kuću i popela se na kat. Njegova je soba bila dvije sobe dalje od moje. Bez kucanja sam utrčala u sobu. Mike je razgovarao na mobitel, a kada je vidio da sam uzrujana rekao je u slušalicu: „Nazovem te kasnije.“
Kada je poklopio, upitao me: „Čemu ovakav ulet?“
„Mike, mama i tata sakrivaju nešto od mene! Kada su vidjeli ovaj lančić totalno su poludjeli!“ Pokazala sam mu čuveni lančić. Problijedio je, a ja sam ga prostrijelila pogledom. „Ne i ti Mike! Što se događa? Reci mi, molim te…“
Uto je May prošla hodnikom. Kako sam ostavila otvorena vrata, vidjela je da se svađamo.
„Zar ne bi trebali ići na ručak?“ upitala nas je.
„Sad ćemo doći. Mike, molim te, reci mi…“ molećivo sam ga pogledala.
„Žao mi je, ali to ti oni moraju reći. Bolje bi bilo da požurimo, zakasnit ćemo.“ Bijesno sam ga pogledala i izletjela iz sobe.
Jedina osoba kojoj sam slijepo vjerovala, jedina osoba koju sam smatrala svojom obitelji, svojim najboljim prijateljem mi je okrenula leđa. Tome se nisam nimalo nadala te me jako boljelo. Osjećala sam se izdanom.
Cijeli ručak sam provela u tišini. May i Michael su nešto pričali, ali ih nisam slušala. Misli su mi lutale glavom, a sve su bile povezane s jednom stvari – lančićem. Nije mi bilo jasno zašto svi rade takvu strku oko njega.
Nakon ručka sam se pokupila u svoju sobu, gdje sam imala mir. Primila sam se knjige, ali me prekinula zvonjava mobitela. Bila je to Jessica. Željela je zanati bi li je posjetila prekosutra, što sam ja s oduševljenjem prihvatila. Što se prije maknem odavde to bolje za mene.
Kako je i obećao, Daniel je došao malo iza tri. „Bok ljepotice!“ zagrlila sam ga i poljubila. „Jesam li ti nedostajao?“
„Nemaš pojma koliko!“ Sada kada je bio ovdje, činilo mi se da sam vidjela tračak svjetla koji je označavao kraj tunela u kojemu sam se nalazila. Označavao je nadu. May se spustila stepenicama.
„To mora biti čuveni Daniel!“ rekla je.
„Aha, May Daniel. Daniel May, moja mlađa sestra“, pojasnila sam mu.
„Drago mi je. Keat, svi su u boravku.“
„Idemo?“ upitala sam ga, a on je samo kimnuo. Prepleli smo prste dok sam ga vodila prama boravku. May je bila malo ispred nas. Kada je ušla, rekla je: „Gledajte tko je ovdje!“
Svi su pogledali prema vratima na kojima smo stajali Daniel i ja. Prva sam im se obratila. „Ovo je Daniel, moj dečko.“ Tada sam mu pojedinačno predstavila svakog člana obitelji. „Naravno djeda i Michaela znaš.“
„Drago mi je“, rekao je uz smiješak.
„Sjednite djeco“, rekao nam je djed pokazujući na slobodan dvosjed. Sjeli smo jedno do drugoga i dalje se držeći za ruke.
Tata ga je dobro odmjerio. Nije mu promaknulo da se držimo za ruke, ali nije ništa komentirao.
„Kako si Daniele?“ upitao ga je djed.
„Dobro, hvala na pitanju gospodine Mayer. Vi?“
„Dobro. Kako ti je brat? Jesi već došao k njemu?“
„Josh je dobro. Došao je jučer po mene, možda sat vremena nakon što ste vi otišli.“
„Kako ti je u školi Daniele?“ upitao ga je tata.
„Dobro, malo naporno.“
„Gdje ti rade roditelji? Odakle si zapravo?“
„Moji roditelji su iz Škotske. Mama mi radi kao teta u vrtiću, a tata ima trgovinu automobilima.“
Potiho sam se nasmijala. Zar to postoji u njihovom svijetu? Takva zanimanja? Željela sam vidjeti lica svoje obitelji da im je Daniel rekao da su njegovi roditelji zapravo vilenjaci. To bi trebalo biti smiješno! Pogotovo bakino lice, vjerojatno bi žena dobila srčani.
„Koje marke?“
„Porshe.“
„Dobri automobili“, prokomentirao je Michael. „Misliš li da bi mogli dobiti kakav popust?“
„Ne znam, morao bih pitati.“
„Kako to da se školuješ u Wellsu?“ pitala je mama.
„Pa, jako sam blizak s bratom, a tu ga mogu češće viđati. Roditelji nam dolaze u posjet svako malo.“
„S koliko prolaziš?“ upitala ga je baka.
„Sarah, pusti djecu na miru! Mislim da je bilo dosta ispitivanja. Odite i zabavite se. Samo se nemoj vratiti kasno, jasno?“
„Da djede, vidimo se.“
Otišla sam do djeda, sagnula se i poljubila ga u obraz. Tada sam se sjetila svog popodnevnog razgovora s Jessicom. „E, da… razgovarala sam s prijateljicom. Zove se Jessica Case. Pozvala me da dođem prekosutra k njoj gdje bi prespavala. Rekla je da će me njezini vratiti u internat. Tako da…“
„Kog si pitala za dopuštenje?“ pitala me mama.
„Mislim da ne želim biti s vama nakon onoga popodne. Vidimo se poslije.“
Pozdravili smo se s ostalima i otišli. Kada smo bili ispred vrata čula sam Mischaela kako nas doziva. Stala sam i okrenula se. „Keat! Daniel!“
„Što hoćeš Michael?“ ljutito sam ga upitala.
„Daniel, htio bih se ispričati za ono jučer. Bio sam pod stresom, nisam se mislio tako ponijeti. Stvarno, oprosti.“
„Nema beda. Sve je zaboravljeno.“
„Zabavite se, vidimo se poslije Keat!“ Otišao je stepenicama na kat, a Daniel i ja van.






komentiraj, 4

Ne znam za vas, ali ja definitivno uživam u praznicima. Stvarno mi je trebalo malo da se odmorim i opustim od škole jer me već i fizički i psihički ubijala. U ovih tjedan dana ću se lijepo odmoriti i napuniti baterije, tako da izdržim do kraja godine, pročitati koju knjigu i pozabaviti se novim romanom na kojem radim. Možda vam uskoro čak stavim i prolog na blog da čujem komentare.
Uglavnom ako itko zna kako dobiti neku drugu pozadinu osim onih ponuđenih ili kako da stavim mp3 da svira sa strane nek mi kaže u komentaru.
Nemam ništa puno za pričati osim da vam želim ugodne praznike te da se odmorite i zabavite!

Jordin Sparks - Battlefield
Pjesma mi je jednostavno preeesavršena <3


14.Praznici


Osjećala sam se zbunjeno. Znala sam da joj je stalo da nađe princezu, ali toliko da prenagli sa zaključcima? Nešto u meni mi je govorilo da Jessica nije osoba koju tražimo, ali moj razum nije htio slušati. Pogotovo kada je Margaret toliko zapela za tu djevojku.
Istina je da sam joj stvarno pomogla očvrsnuti, ali to bi napravila i da sam je upoznala bez svega ovoga… Bez uplitanja magije i nestalih princeza.
Pogledala sam na sat. Četiri ujutro.
Kako je bila nedjelja, nije mi se dalo ustati. Pokušala sam opet zaspati, ali glavom su mi letjeli događaji koji su se zbili u proteklih nekoliko mjeseci. Život mi je bio toliko drugačiji prije godinu dana, ali koliko god sam o tome razmišljala to sam se manje željela vratiti na staro.
Voljela sam svoj novi život. Iako je bio opasan, bio je ono što sam htjela. Željela sam biti posebna, drugačija, živjeti u jednoj od svojih najdražih knjiga, a sada sam imala nešto bolje. Imala sam svoju vlastitu priču. Bila je pomalo zastrašujuća, ali je bila moja.
Nakon dugog iscrpljujućeg dana i zastrašujućeg sna, opet sam zaspala.
Malena crvenokosa djevojčica se gledala u ogledalo. Izgledala je zamišljano. Podigla je pogled prema polici koju je željela doseći, ali nije mogla. Na njoj se nalazila krema za lice. Stajala je na prstima, a stoličica samo što se nije srušila. Željela sam je upozoriti, ali nisam mogla. Sve mi se činilo tako poznato. Gdje sam to već vidjela?
Odjednom ju više nije ni doticala. Kao da je lebdjela u zraku, a kremu je privukla crvena svjetlost. Kada joj je krema došla u ruke, spustila se nazad na stolicu, a na licu joj se vidio zadovoljan osmijeh. Činila se tako naviknutom na svoje moći…
Danja svjetlost me probudila iz sna. Sunce su uzdizalo nad oblake, blago svjetleći svojim zlatnim sjajem koji je kroz moj prozor ulazio u sobu. Bacila sam pogled na mobitel na noćnom ormariću. „Prošlo je pola osam? Gdje prije?“ upitala sam samu sebe ustajući iz kreveta. Navukla sam prvo što mi je došlo pod ruku, te se umila i oprala zube. Zatim sam se trkom spustila u blagavaonicu.
Na moje čuđenje, Daniel nije bio na našem uobičajenom mjestu. Većina učenika je već otišla kući, na proljetne praznike. Moji su danas trebali doći u London, a predvečer u internat po mene.
Pogled mi je pao na profesorski stol. Riversonica i Dermard su se nešto došaptavali. Oboje su imali pakosan osmijeh na licu, ali prije nego sam im krenula čitati misli Daniel se našao pored mene.
Sagnuo se i poljubio me. „Hej, slatkice! Što ima?“
„Pokušala sam odgonetnuti što ono dvoje smjeraju, ali si me prekinuo…“
„Oprosti Josh me zadržao. Kaže da su on i Bill našli nešto što bi trebalo predstavljati prolaz, ali da se ne može otvoriti rukom, jedino magijom… Jakom magijom…“
„Aha, znači trebat će našu pomoć?“
„Očito, ali to ćemo napraviti nakon što se vratimo s praznika.“
„Daniel, jesi li pričao s Margaret?“
„Da, rekla mi je da si razgovarala s Alex.“
„Zašto je mogla razgovarati sa mnom, a ne s Margaret? To mi nema smisla!“
„Ima, ako gledaš s druge strane.“
„Koje strane?“
„Ti imaš puno jače moći od Margaret. Trebalo joj je manje snage da razgovara s jakom vilom, nego sa slabom.“
„Zar si zaboravio? Ja nisam vila, ja sam vještica.“
„Ah, da. Kako sam to mogao zaboraviti?!“
„Daniele, tko su prinčevi od Pultona?“
Spustio je pogled na svoj tanjur. Neko vrijeme je šutio, a onda je podigao pogled. „Nije bitno.“
„Je! Meni je bitno! Molim te, reci mi…“
„Žao mi je, to je tajna.“
„Radite mi istu stvar kao i s knjigom! Alex je rekla da će prinčevima od Pultona i meni trebati Margaretina pomoć. I sam si rekao da imam velike moći, moći ću vam pomoći samo ako znam o kome se radi! Da ste mi rekli ranije za knjigu, mogla sam vam pomoći zaštititi je!“
„Vjeruj mi, znat ćeš kada će nekome trebati tvoja zaštita. To je nešto što se osjeti.“
„Valjda… Ali stvarno želim znati!“
„Saznat ćeš, ali sve u svoje vrijeme.“
Duboko sam udahnula da se smirim. Nije se imalo smisla prepirati, sada sam imala važnijeg posla.
„Samo se nadam da neće biti prekasno kao i prošli put. Danas dolaze moji, idem k baki i djedu u London, tamo gdje smo se upoznali.“
„Aha, trebaš pomoć oko pakiranja?“
Nasmiješila sam se. „Ne bi se žalila, ali trebat će mi pomoć oko nošenja u auto. A moram i do Riversonice. Znaš gdje joj je soba?“
„Zadnji kat, krilo za profesore, peta soba od početka hodnika, ali bilo bi bolje da ju pričekaš ispred zbornice, sada bi mogla doći.“
„Neću te ni pitati kako sve to znaš…“
„Bolje nemoj.“
„Pričekaj me ispred moje sobe, najbolje je da ne idemo zajedno gore.“
„Imaš pravo, mogli bi napraviti strku. Iako Zyrenici nije promaklo da sam te pitao za hodanje.“
„Misliš da me briga? Dobro je dok ne vidi dublje u moj um. Pazim da stalno imam zaštitu preko važnih informacija. Ako proba probit barijeru pokazat ću joj s kim se igra.“
„O.k. Mislim da je bolje da te ne naljutim.“
„Naravno. Idemo sad? Nemam cijelo popodne.“
Ustali smo i odnijeli naše poslužavnik na hrpu. Daniel je išao sa mnom do trećeg kata, gdje smo se rastali. Kao što mi je rekao pričekala sam Riversonicu ispred zbornice. Došla je s nekom mladom profesoricom koja je otišla prema profesorskim sobama. „Profesorice Riverson?“ upitala sam je.
„Što trebate gospođice Mayer?“
„Htjela sam vas obavijestiti da idem baki i djedu u London na par dana za praznike. Roditelji dolaze u posjet, pa bi htjeli da i ja dođem.“
Lice joj je obasjao zao osmijeh. Nisam željela riskirati i ući joj u um, pa sam samo mogla naslućivati što misli.
„U redu gospođice Mayer.“ Zahvalila sam joj i bila spremna za odlazak, kada me zaustavila. „Htjela sam vas upozoriti, gospodin Marshell nije baš najbolji primjer za… prijatelja.“
„Zašto mi to govorite profesorice?“ upitala sam je s lažnim osmijehom zbunjenosti na licu.
„Primijetila sam da ste se zbližili, a ne bih željela da upadneš u pogrešno društvo.“
Možda bi htjela da se pridružim tebi?
„Zašto mislite da nije primjeren izbor za prijatelja? Meni se čini sasvim u redu.“
„Vjerujte mi, znam što govorim…“
Mogu se kladiti da znaš, ali doći će vrijeme za naplatu dugova Riversonice… „U redu profesorice. Zapamtit ću što ste mi rekli. Hvala, ugodni praznici.“
Ostavila sam ju i spustila sam se na treći kat. Ušla sam u sobu sva zadihana, a srce mi je brzo kucalo.
„Što se dogodilo? Zar te napala?“ zabrinuto me pitao Daniel.
„Naravno da nije! Pa, nije ona glupača! Nikad joj ne bi ni palo na pamet da me napadne ispred zbornice.“
„Onda što se dogodilo?“
„Ja… Imam neki čudni osjećaj da to nije ona. To nije Riversonica! Pogled u tim očima nije hladan, nego strastven, zao.“
„Tko bi to onda mogao biti? Ako nije ona, tko je?“
„Ne znam, ali ovaj strah… Nisam ga osjetila kada sam bila pored nje. Ne mogu ti to opisati!“
Došao je do mene i zagrlio me. Sada kad sam bila pored njega, više me nije bilo strah. Sada sam bila na sigurnom, u njegovom naručju.
„Ništa se ti ne brini, nitko ti ništa neće napraviti dok sam ja ovdje.“
„Hvala ti. Mislim da bi se trebala krenuti spremati, moji će uskoro doći.“
Izvukla sam kofer, koji je bio ispod kreveta i stavila sam ga na njega. Počela sam gledati po ormaru i vaditi stvari koje mi trebaju. Dok sam slagala stvara pričala sam s Danielom koji je ležao na Anninom krevetu. Pričali smo o svemu osim o magiji. To smo često radili i prije, dok smo bili prijatelji.
Magija je bila nešto što je postojalo, što smo mi sami posjedovali. Ali nekad smo željeli biti samo normalni tinejdžeri.
U veliku crnu, kožnu torbu sam stavila knjige za školu. U zadnje vrijeme sam počela zaostajati, pa sam ovih nekoliko dana odlučila iskoristiti za učenje.
„Joj, preko praznika ću morati učiti da nadoknadim gradivo.“
„Pa sretno ti bilo, jer ga ima stvarno dosta. Trebaš možda instrukcije?“
„Ne, snaći ću se. Ako nešto ne budem kužila Mike će mi objasniti. Stvarno sam sretna što ću ga vidjeti!“
„Slažeš se dobro s bratom?“
„Aha, iako se ne čujemo često od kad sam došla, dopisujemo se preko maila. Ali mi je žao što neću vidjeti svoju frendicu Tinu sve do ljeta kada ću se vratiti u Hrvatsku.“
„Preko ljeta se vraćaš doma?“
„Valjda, ali nakratko, jer mi ljeta provodimo u Londonu.“
„Kod bake i djeda?“
„Aha. Samo što… Bojim se da ne izgubim prijateljstvo s Tinom. Bila mi je poput sestre, jedna smo drugu nadopunjavale. A sad kad sam ja ovdje…“
„Žao mi je.“
„Razgovarati ću sa svojima, možda bi Tina mogla s nama u London.“
„To bi bilo lijepo, htio bi je upoznati.“
„Možda, ako dođe… Ali samo da ti jedno bude jasno, Tina je slatka i dobra cura, ali ono još važnije ona će biti cura moga brata.“
„Ko da mene zanima itko drugi.“
Ostalo mi jedino spremiti neseser, a kad sam bila u kupaonici zazvonio mi je mobitel.
„Brat te zove“, rekao je Daniel pružajući mi mobitel.
„Hej, Mike! Šta ima?“
„Evo djed i ja samo što nismo došli po tebe. Jesi gotova?“
„Samo što nisam. Pričekat ću vas ispred zgrade.“
„Vidimo se!“
„Dolaze?“
„Aha, samo što nisu. Samo da još ovo stavim…“
Uzela sam još par stvari koje su mi trebale i stavila sam ih u neseser pa sam ga zatvorila. Uzela sam ga u jednu ruku, a torbu sam prebacila preko drugog ramena. Daniel je uzeo moj kofer.
Zaključala sam vrata od sobe te smo se spustili u prizemlje. U predvorju su bili kaučevi gdje su učenici mogli čekat roditelje ili obrnuto. Sjeli smo na jedan kauč s kojeg se moglo vidjeti da li dolazi auto.
„Sada se nećemo vidjeti neko vrijeme“, rekla sam tužno.
„Misliš da bih izdržao dulje od jednog dana bez tebe?“
„Mislim da bi izludio Josha, Billa i Margaret.“
„Naravno, zato i mi idemo na mali odmor.“
„Sad kad bolje razmislim… Što si ti radio u Londonu kada smo se prvi put vidjeli?“
„Imamo kuću u blizini tvoje, tamo ćemo biti.“
„I što ćemo onda mi?“
„Mogao bih te posjetiti?“
„Mogao bi.“
Vidjela sam crni mercedes kako se zaustavlja ispred ulaza. „To su moji, uzmeš mi kofer?“
Djed i Michael su izašli iz automobila te smo se zagrlili i poljubili.
„Jesi spremna?“ upitao me djed.
„Jesam, sve je ovdje.“
„Tko je ovo?“ upitao me Michael pokazujući na Daniela.
„Djede, Mike ovo je Daniel, moji dečko. Daniel ovo je moj brat Michael i moj djed.“
Djed je pružio ruku Danielu sa smiješkom na licu kojeg se nije ni trudio sakriti. Potom je Daniel pružio ruku Michaelu. Preko volje ju je prihvatio, hvatajući moj upozoravajući pogled.
„Bilo bi bolje da krenemo, starci će se brinuti“, promrsi Mike.
„Da. Vidimo se sutra?“ upitala sam Daniela.
„Naravno, a sad bih i ja morao krenuti. Moram se spakirati.“
„Gdje ti ideš na praznike?“ upitao ga je ljubazno djed.
„Moj brat ima kuću u okolici Londona.“
Michael je bivao sve nestrpljiviji. Uze je moj kofer od Daniela i stavio ga je u prtljažnik. Djed se pozdravio s Danielom, a Mike je preko volje slijedio njegov primjer te su oboje sjeli u auto.
„Žao mi je zbog ovog krelca od mog brata. Samo se brine i to je to.“
„Nema problema. Vidimo se sutra ljepotice.“
„Vidimo se.“ Prije nego sam sjela u auto, poljubili smo se za rastanak.



komentiraj, 5

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Odlučila sam da ću si kao umjetničko ime uzeti Emperatriz, te me tako možete i zvati. Imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Živim u gradu pored Zagreba. Volim čitati (sve osim lektira) i pisati, slušati muziku, surfati internetom i družiti se s prijateljima. Za sebe bi rekla da sam otvorena, iskrena, dobra, znatiželjan, pomalo arogantna i umišljena..
e-mail: emperatriz001@gmail.com.


credits: image layout adapt