<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Knjige" href="http://blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="http://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12488689" /> <link rel="shortcut icon" href="http://www.blog.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="blog-neobjavljneprice-emperatr,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head>

16.12.2012., nedjelja


Bok ljudi!

Napokon da se i ja vratim nakon 100 godina! Jedino opravdanje koje imam je to da od kada sam se vratila iz Španjolske sam trebala maleno odmor, a onda je krenula škola. Oni koji idu u 4. srednje ili su ga završili, znaju o čemu pričam, jer to je najteža godina u cijelom mom školovanju. Meni je čak teža od svih prijašnjih godina zajedno, jer toliko toga je na kocki.
Sada se hvala bogu bliže praznici i imam mali odmor, ali ne znam bi li se veselila ili ne jer ima toliko toga za napraviti da ne znam od kud bih krenula, ali nadam se da ću se malo po malo pokrenuti. Treba napraviti maturalni rad, početi se ozbiljno pripremati za maturu i probati odvoziti veći dio sati u autoškoli.
Uranjena novogodišnja odluka - prestati se glupirati i ozbiljno se posvetiti budućnosti! Imate li vi u planu kakve novogodišnje odluke?!
Kao što i sami možete pretpostaviti zbog škole nisam imala baš prilike pretjerano puno pisati, ali nemam baš ni nekih ideja. Nadam se da će se to promjeniti kada dođe ljeto. Nadam se da se uskoro čujemo. kiss cerek



“In three words I can sum up everything I've learned about life: it goes on.”
 Robert Frost






komentiraj, 6


The end =)

19.08.2012., nedjelja

Vratila se ja nakon dugo vremena! Biti na moru je super, ali 18. godina ljetovati na istom mjestu nakon nekog vremena postane zamorno. No ipak ovo je bilo, barem meni, jedno od najboljih ljeta do sada. Prijateljica koja je trebala biti samo tjedan dana na kraju je ostala tri tjedna i zajedno smo otišle na zrće te se dobro zabavile i naplesale te između ostaloga zavele nekoliko frajera. Sada sam doma čak dva dana i onda idem dalje, ovoga puta je to Španjolska i samo se nadam da će moje ljeto završiti isto onako kako je bilo cijelo vrijeme. Kako ste se vi proveli?
Eto to bi bilo to za sada, upravo sam se vratila s puta i umorna sam, a ima još toliko stvari za napraviti prije utorka navečer odnosno srijede ujutro. Da vam ne bi bilo dosadno dok me nema ostavljam vam zadnje poglavlje 'Katarine Mayer i princeze od Felixa'. Nakon što ga pročitate bilo bi dobrodošlo mišljenje o dijelu u cijelosti.
Do daljnjega vaša E. xoxo


28. Ljetna odluka


Poslije smo se vratili u moju sobu. Sjedili smo na krevetu i mazili se. "Ah, da. Zaboravio sam."
Iz džepa je izvadio narukvicu koju mi je darovao za rođendan, onu s privjeskom srca. "Ovo je privremeni zaručnički prsten." Uzeo je moju desnu ruku te je zakopčao narukvicu.
"Nemoj misliti da ću ti je vratiti", rekla sam mu.
"Mislim da ću u budućnosti zaželjeti ovu prosidbu."
"Ma nemoj! Samo da znaš, ja ti ne planiram dati razvod, ako to uopće postoji kod vas."
"Postoji, ali ja nisam rekao da ću tražiti razvod, nego samo da ću požaliti... Znaš s vremena na vrijeme", rekao je smijući se.
Izbeljila sam se. "Mislim da će život s tobom biti jako naporan. Ali opet se ne mogu zamisliti da živim bez tebe."
"Kad već pričamo o tome... Ti se planiraš vratiti u Hrvatsku k svojima preko ljeta?"
"Na tjedan, možda dva. Općenito provodimo ljetne praznike ovdje, kod bake i djeda."
"Imao sam nešto na umu, ako ti se ideja svidi..."
"O čemu se radi?"
"Znaš za kamp koji se nalazi na drugoj strani šume?"
"Čula sam nešto o njemu, zašto?"
"Tinejdžeri diljem Britanije dolaze za praznike. Stariji, kao mi, smo voditelji i pazimo na klince. Mogli bi doći tvoji brat i sestra. Možeš čak pozvati i frendicu. Prijave su u tijeku, moramo znati koliko će biti voditelja i koliko djece dolazi."
Malo sam razmišljala o onome što mi je rekao. To je bilo rješenje mojih problema. I Michaelovih također! Zvučno sam ga poljubila u usta.
"Ti si genije! To je upravo ono što mi je trebalo!"
Ustala sam s kreveta i uzela mobitel. Nakon što je zazvonilo dva puta Michael mi se javio. "Imam rješenje!" rekla sam mu bez pozdrava.
"Bok i tebi!"
"Ma, bok braco! Znam kako ćemo riješiti pitanje ljetnih praznika!"
"Kako?" zainteresirano me upitao. Predložila sam mu Danielovu zamisao.
"Mi bi mogli biti voditelji, ti, Daniel, Tina i ja, a May bi se mogla upisati kao polaznik kampa. Onako i ovako smo cijelo ljeto ovdje. Zar je bitno di?"
"Razgovarat ću s Tinom, odmah sada i s našima, javim ti."
"Danas, Daniel nas mora prijaviti."
"O.k. Čujemo se za sat-dva."
"Bok!"
Dok smo čekali da nas Michael nazove, uzbuđeno smo raspravljali o zajedničkom ljetu koje je ispred nas. Kao što je i obećao, Mike me nazvao za malo više od sat vremena.
"I? Što kažu?" nestrpljivo sam ga pitala.
"Sređeno je. Prvo sam išao k našim starcima, rekli su da je to dobra ideja, onda sam nazvao Tinu. Razgovarala je sa svojima i njeni su razgovarali s našima preko telefona. Svi dolazimo kada završi škola!" uzbuđeno je izjavio.
"Super! Jedva čekam da se vidimo! Tinini nisu stvarali previše problema?"
"Ne, misle da je to dobro za njeno obrazovanje."
"Ona stvarno dobro zna engleski. Vidjet ću za što im voditelji trebaju. Ti i Daniel ste dobri sportaši pa bi mogli podučavati klince, Tina bi mogla voditi neku jezičnu ili umjetničku radionicu."
"A ti?"
"Ne znam, vidjeti ću što nude, ali od kad sam ovdje poboljšale su se moje borilačke vještine."
"Opa!"
"Samo se ti smij! Jedva čekam da te vidim tupane! Pozdravi sve!"
Kada sam prekinula okrenula sam se prema Danielu. "Što kaže Mike?"
"Dolaze kada završi nastava, svi troje! Kako sam samo sretna!" Poljubila sam ga. "Hvala ti, ja se toga vjerojatno ne bi ni sjetila."
"Nije me briga gdje smo, dok smo skupa!"
"Jedva čekam! Svi koje volim će niti na okupu. Ovo će biti nezaboravno ljeto!"





komentiraj, 11


24.07.2012., utorak

 



Pravog muškarca, sa kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, niti po inteligenciji. Onog pravog prepoznat ćete po načinu kako Vas drži za ruku, kako Vas ljubi, kako Vas grli, ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi Vas drži taman onako da znate čiji ste...
e


 


27. Spačka


 


 


Došavši na večeru, smjestili smo se na naše uobičajeno mjesto. Zezala sam se s Danielom, a kako se bližio kraj večere ušla sam Billu u um.


"Htjela bi vježbati. Čekam te na nogometnom igralištu."


Nisam mu dala priliku za odgovor. Daniel i ja smo uzeli naše pladnjeve, ostavili ih na hrpi i izašli iz blagavonice.


"Znaš što trebaš napraviti?" upitao me Daniel.


"Znaš li ti što trebaš napraviti?" uzvratila sam mu pitanjem.


"Moj je plan, naravno da znam što trebam napraviti!"


Dala sam mu brz poljubac, prije nego sam se krenula uspinjati stubama u sobu. Brzo sam navukla trenirku i spustila se u dvorište. Došla sam prije Billa na teren pa sam se krenula zagrijavati.


"Zar ne misliš da je malo prekasno za vježbanje? Uz to nisi se u potpunosti oporavila od onog jučer."


"Napadni me", rekla sam mu.


"Što?"


Prije nego se stigao sabrati, napala sam ja njega. Neko vrijeme smo se nadmudrivali, ali sam mu dala malu prednost.


"Nisam znala da si takva kukavica, Bill! Mislila sam da imaš muda, ali sam se prevarila."


"O čemu ti to?"


"O Margaret. Zašto toliko odugovlačiš? Ona misli da je ne voliš!" Udarila sam ga u vilicu.


"Ne pratim te!"


"O braku! Pričam o tome kako je ti nemaš muda pitati za brak!"


"Ja..."


"Ne zanima me! Ako se toliko bojiš riskirati, nisi čovjek za kojeg sam te smatrala."


"A što bi trebao?"


"Izazivam te. Pitaj ju za brak, odmah sad. Bez priprema i ostalih gluposti... Ona želi tebe, budalo, a ne tvoj status, moć ili novac!"


"Molim?"


"Izazivam te, ako to ne napraviš, mogao bi me gadno naljutiti. Megs mi je bila potpora sve ovo vrijeme. Ako to ne napraviš sada, biti će prekasno."


"Katarina?" mogla sam čuti Margaretin glas kako me doziva.


Okrenula sam se k Billu. "Ovo je tvoja prilika", rekla sam mu tiho.


Znala sam da je Daniel došao, primio me za ruku te nas je transportirao u šumu tako da nas ne vide, ali da mi njih možemo čuti.


Vidjela sam Margaret kako se približava Billu. "Bill, jesi li to ti?"


"Megs, što radiš tu?"


"Daniel je rekao da je Katarina loše. Rekao je da je pobjegla u šumu."


Čula sam Billa kako se smije. "Ti klinci, platit će mi! O, da, hoće..."


"Što se događa? Gdje je Keat?" zbunjeno ga je upitala Megs.


"Tvoja draga rođakinja je malo prije nestala odavde, skupa sa mojim bratom. Ali mi je prije ostavila mali darak", rekao je trljajući si bradu.


"Što se dogodilo? Zar te udarila?"


"Vježbali smo", rekao je podrugljivo.


"Znači dobro je?"


"I bolje nego misliš. Sigurno mi se negdje sada smije skupa s izdajicom."


"Onda, ja idem", rekla je okrenuvši se.


"Budala, izgubit će ju!" rekla sam Danielu.


"Megs, čekaj!" povikao je.


"Da?"


Bill je došao do Margaret. "Želio bih s tobom razgovarati o nama, našoj budućnosti." Margaret nije ništa odgovarala, stajala je ispred njega, pognute glave. "Jako mi je stalo do tebe..."


"Ne moraš nastaviti", rekla je. "Znam što slijedi. Ne moraš mi to reći."


"Mislim da moram."


Bill je kleknuo ispred nje i uzeo jednu njezinu ruku u svoju. "Jako mi je stalo do tebe. Volim te, Margaret. Stalo mi je do tebe više od života. Hoćeš li se udati za mene?"


Čvrsto sam primila Daniela za ruku. Tišina je neko vrijeme bila u zraku, osjećala se napetost.


"Ja... Ne znam..." mucala je Margaret.


"Reci da. Megs, volim te. Od kad sam te prvi put vidio... Moj život ne bi imao smisla bez tebe."


"Bill..." Povukla ga je na noge i zagrlila. "Naravno. Da, udat ću se za tebe."


Bacila sam se Danielu u zagrljaj. "Uspjeli smo!"


Poljubio me. "Naravno, mi smo savršen par."


Pogledala sam prema Margaret. "Nemam nikakav prsten, osim svojeg kraljevskog prstena." Stavio joj ga je na prst. "Kada se vratimo, dobit ćeš prsten kakav zaslužuješ." Zagrljeni su počeli odlaziti.


"Drago mi je zbog nje, zaslužila je to. Oboje su to zaslužili."


"Znam, bili su mi poput roditelja, ovdje na Zemlji. Kao i Josh."


"Mislim da bi i mi trebali krenuti."


Primio me za ruku. "Pričekaj, malo. Mislim da je pravo vrijeme."


"Za što?" zbunjeno sam ga pogledala.


Kao što je maloprije Bill napravio, i Daniel je kleknuo ispred mene. "To što su naši roditelji odlučili, prije nego smo se mi uopće rodili, bila im je najbolja odluka ikad. Katarina, volim te. Nadam se da to znaš i da ne sumnjaš u moju ljubav. Sad te službeno želim zaprositi. Hoćeš li se udati za mene, kada sve ovo završi?"


Stajala sam skamenjena, ovome se nisam nadala. Definitivno ne sada. "Ja... Hoću. Udat ću se za tebe."


Skočila sam mu u zagrljaj i poljubila sam ga. "Kada sve ovo završi, kada Alex bude slobodna, a Gina mrtva, udat ću se za tebe."


 


 



 



komentiraj, 5


02.07.2012., ponedjeljak

Eto vratila se ja! Prvo bih se htjela ispričati zato što nisam prošli tjedan redovno objavila novo poglavlje, ali bila sam na moru i nisam mogla biti puno na internetu. U svakom slučaju lijepo sam se provela s prijateljicom za produženi vikend, ali sve što je lijepo kratko traje. Sada sam opet u Zagrebu da dovršim praksu, ali se nadam da neće biti nadoknade tako da u petk popodne ili subotu ujutro mogu na more ;) Volim Zagreb, ali na moru mi je pet puta bolje i nadam se da će ovo ljeto biti nezaboravno!
Uglavnom vidjela sam da ste sami završili roman, ali samo da znate ovo NIJE kraj. Katarina Mayer i princeza od Felixa, uz ovo poglavlje koje slijedi, ima još 2 poglavlja do kraja knjige tj. do kraja prvog djela serijala „Katarina Mayer“. Počela sam raditi na drugoj knjizi serijala – „Katarina Mayer i kamp 'Young summer'“, ali baš i nisam zadovoljna s onime što sam napisala, pa sam odustala. U stvari, već duže vrijeme nisam pisala i iskreno se nadam da će se to uskoro promijeniti, ali radim na drugom serijalu „Uklete“ i razmišljam da nakon što završim s Katarinom, objavim prolog prvog djela Ukletih, kako vam se čini??
Uživajte u praznicima! xOxO



26. Margaretina pripovijest


"Megs mogu te nešto pitati?"
Zbunjeno me pogledala. "Naravno da možeš! O čemu se radi?"
"Moji roditelji... Zemaljski... Mislim da oni znaju da posjedujem magične sposobnosti. Slučajno sam načula dio razgovora između djeda i tate. Nije bio baš jasan, moguće je da sam krivo shvatila."
Margaret je malo razmišljala o onome što sam rekla. "Nema veze, mi ćemo se uskoro morati vratiti u Felix", rekla je nakon kraćeg razmišljanja. "Borba se zahuktava, a naša je dužnost spasiti Alexandru i vratiti kontrolu u vaše ruke."
"Znam, ali bojim se."
"I to nije ništa pogrešno. Gina je jaka protivnica, ali zapisano je da ćeš joj ti biti ona ravna. Katarina, suđeno ti je da ju pobijediš. Suđeno je da osvetiš smrt svojih pravih roditelja."
"Ne znaš koliko to želim. Nemaš pojma koliko žarko želim vidjeti Ginu mrtvu. Nikad nisam željela vidjeti nekog mrtvog... Osjećam se krivom zbog toga."
"Nemaš se razloga osjećati krivom. Ubila ti je roditelje, uništila ti je djetinjstvo, odvojila te od tvog svijeta, muči ti sestru, željela je ubiti Daniela... Imaš razloga željeti ju vidjeti mrtvu."
"To me ne opravdava, ali ako ću morati birati između vlastitog života i spašavanja kraljevstva mojih roditelja te njene smrti, znaš da se neću nimalo dvoumiti. A do našeg sljedećeg susreta ću još napornije vježbati. Neću joj dopustiti da me uništi. Neću dopustiti da propadne ono za što su se moji roditelji borili!"
"Mislim da je dosta tmurnih tema za sada. Imaš li ono Danielovo pismo?"
Izvadila sam ga iz džepa. Mislila sam da će ju zanimati što unutra piše, pa sam ga ponijela. Na brzinu ga je pročitala, pa mi ga je vratila. Tužno se smiješila.
"Što je?" upitala sam ju.
"Ma ništa, samo, Daniel je u toliko pogleda drugačiji od Billa. Puno je otvoreniji i osjećajniji. Voljela bih da je i Bill ponekad takav."
"Da, različiti su kao Gina i Lena. Nemoj me krivo shvatiti, postoji različitost između njih dvije i njih dvojce. Mislila sam na različite osobine."
"Znam na što misliš. Volim Billa, ali ne znam hoće li to još dugo potrajati."
"Misliš li na vašu vezu ili ljubav?"
"Vezu. Bill bi se uskoro trebao vratiti u Pulton, a ja te ne želim ostaviti samu. Ove veze ne bi ni bilo da nije došlo do ovog iznenadnog putovanja. Naprotiv, moja ljubav prema njemu je tu od mojih dvanaest godina."
"Kada si ga upoznala?" znatiželjno sam je upitala.
"Bili smo samo klinci. Kada sam napunila sedamnaest, nositeljica knjige je otišla u mirovinu, a ja sam odlučila preuzeti njen posao. Tako sam dobila priliku da budem puno više s Billom. Na početku rata njegova majka me zamolila da uzmem knjigu i povedem Billa sa sobom." Nakratko je stala, a na licu joj je bio tmuran osmijeh. "Uvijek samo joj bila draga i potajno me željela za snahu. To sam naravno saznala iz njezinih misli, nikada o tome nije pričala nikome. Svog mlađeg sina je povjerila Joshu, koji se zakleo da će ga čuvati pod cijenu svog života."
"Otišli ste zajedno ili ste se odvojili?"
"Josh i Daniel su otišli nekoliko tjedana prije nas. Nakon što je Felix osvojen, Alex mi se javila i rekla da si nestala. Zamolila me da te nađem i čuvam. Tako smo i učinili. Nakon nekog vremena mogla se primijetiti neka vrsta privlačnosti. Za godinu dana to je preraslo u strastvenu vezu, ali ona je nestala. Pretvorila se u nježnost. Naletjeli smo na Josha i Daniela kada mu je bilo pet godina. Pokušali smo ga odgovoriti od korištenja magije u školi, ali bio je malen, pa smo njegovo obrazovanje preuzeli na sebe. Sada smo tu gdje jesmo."
Nastala je tišina. Tiho sam je upitala: "Megs, zar ti ne misliš da se strast izgubila zbog dolaska ljubavi? Nježnost je jedan od simbola ljubavi."
"Ne znam, nisam sigurna. Voljela bih i sama znati odgovore na ta pitanja, Znaš, on je jedina osoba kojoj nikada nisam ulazila u um. Jednostavno, nisam željela... Ili da budem iskrena, bojala sam se onoga što ću vidjeti. Bill je jako čudan u zadnje vrijeme. Ne znam što sam krivo napravila, zaboga!"
Suze su joj potekle niz obraze. Ustala sam, zaobišla stol i počela je tješiti. "Megs, nemoj misliti tako! Sve će biti u redu, vjeruj mi. Razgovarati ću s Danielom i vidjeti da li on zna nešto o te. Nemoj plakati, Megs..."
Rukom je obrisala suze. "Neću plakati. Od samog početka sam znala da to neće biti zauvijek. Znala sam da je to jedna obična romansa koja će završiti nakon našeg putovanja."
Uto su u kolibu ušli Bill, Josh i Daniel. Margaret je na brzinu obrisala suze. Stisnula sam joj rame u znak potpore, a onda sam otišla do Daniela. Bill je došao do nje i poljubio je u čelo. Kada se ponovno uspravio, još uvijek držeći ruku na njenom ramenu, ušla sam mu u misli.
Po njegovoj se glavi cijelo vrijeme motala Margaret. Od njihovog djetinjstva, od kad su se prvi put vidjeli, on čezne za njom. Bila sam u pravu. Strast koju su na početku osjećali zamijenila je ljubav. Želio ju je pitati za udaju.
Ne mogu vjerovati! Megs misli da će je ostaviti i šizi zbog toga, a on je želi pitati za brak zbog čega je i napet.
Osmijeh mi se razvukao od uha do uha. "Drago ti je što me vidiš?" upitao me Daniel privlačeći me u zagrljaj.
"Nemaš pojma koliko. Kako je prošlo?"
Slegnuo je ramenima. "Ništa. Čini se da je knjiga odmah prenesena u Felix i da se od tamo ne miče."
"Ah, što možemo? Idemo na večeru ili...?"
"Da, idemo. Vidimo se ljudi." Primio me za ruku i krenuli smo prema vratima.
"Bok!"
Vani je bilo svježe, a tmurno nebo je naviještalo kišu.
"Je li ti Bill spominjao Margaret u zadnje vrijeme?" upitala sam ga.
Sumnjičavo me odmjerio. "Da, zašto?"
"Margaret se brine, misli da se njihovoj vezi bliži kraj zato što se on želi vratiti u Pulton, a ona će nastaviti put sa mnom. Rekla je da je Bill napet i zamišljen u zadnje vrijeme."
"Samo je zaokupljen. Moraš shvatiti da je njemu i meni Pulton na prvom mjestu. Ne želimo da ga Gina zauzme."
"Razumijem to i poštujem vašu želju za očuvanjem vašeg doma. Da je stvar obrnuta, ja bih definitivno željela zadržati Felix izvan Gininog dosega. Uostalom što ima toliko razmišljati o.... uppps!" Ugrizla sam se za donju usnicu.
"Hajde, dovrši! Neću te pojesti zbog toga."
"Zašto mu je tako teško pitati ju za brak?"
"Boji se njenog odgovora. I toga što će mu reći roditelji."
"Pa, njenog se odgovora definitivno ne treba bojati, a ni onog tvojih roditelja."
"Ti to nešto više znaš od mene? Reci mi da im pomognemo!"
"Megs mi je danas rekla da je u mislima tvoje majke vidjela da je ona oduvijek priželjkivala za snahu."
"Imam ideju..." rekao je Daniel.
Podlo sam se nasmijala. "Slušam?!"







komentiraj, 5


18.06.2012., ponedjeljak

"Nikada nemoj otići ako imaš razloga ostati."


25. Princeza od Felixa


Ostatak jutra smo proveli u krevetu uživajući u međusobnom društvu, nadoknađujući ono što smo propustili. Bill je nazvao Daniela na mobitel i zaprijetio nam da će doći po nas ako se ne spustimo na ručak. Mogla sam čuti Margaret kako se smijulji u pozadini i govori Billu da nas ostavi na miru.
"Odi se presvuci, i ja bih trebala, a onda ću nazvati svoje. Kada završiš dođi po mene pa idemo na ručak, o.k.?" rekla sam mu kada je prekinuo. Znala sam da nije oduševljen, ali je svejedno otišao.
Na brzinu sam se otuširala. Izvukla traperice i majicu iz Anninog ormara, kako u mojem nije bilo ničega. Uzela sam mobitel i stala na prozor. Neko vrijeme sam gledala u broj koji je bio na ekranu.
Ne možeš to više odgađati, Keat! rekla sam si.
Stisnula sam zelenu slušalicu. Nakon što je nekoliko puta zazvonilo, javio se tata. "Bok, tata!" rekla sam mu.
"Hej, Katarina! sigurno nisam tebe očekivao."
"Zašto ne?"
"Kako smo se zadnji put posvađali..."
"Tata, nemam baš puno vremena. Zovem te s razlogom."
"Kojim to?"
"Zanima me da li sam ja posvojena?" rekla sam bez daha. Na drugoj strani je bila tišina. Ugrizla sam se za usnicu. "Tata?"
"Tko ti je rekao?" pitao je tiho.
"Znači istina je? Posvojena sam?"
"Da, željeli smo razgovarati s tobom o tome kada se vratiš u Hrvatsku, ali... Tko ti je to rekao Katarina, djed?"
"Ne. Član moje obitelji. Prave obitelji."
"Kako su te našli?"
"Nije bitno, tata. Važno je da znam. Kada se vidimo, budemo pričali o tome, moramo još puno toga raščistiti."
"Katarina, žao mi je."
"Nema ti razloga biti. Bila sam sretna, ali moraš znati da mi je to bilo važno. Ne samo zbog mene... Ulozi u ono što sam se uplela su veliki. Morala sam znati za dobrobiti saviju nas."
"U što si se uplela? Katarina, što se događa?"
"Čula sam te one večeri kada si pričao s djedom, kada nas je Daniel posjetio. I sam znaš o čemu se radi. Razgovarat ćemo kada dođem kući o.k.?"
"Dobro."
"Idem sad, pozdravi sve doma."
Kada sam prekinula osjetila sam Danielovu ruku na svojem ramene, prekrila sam je svojom. "Istina je."
"Ti si princeza od Felixa?" Umjesto odgovora sam kimnula glavom. "Ne znam što hoćeš da ti kažem, ali meni je drago."
Osmjehnula sam se. "I meni. Koliko god je teško to sve prihvatiti, drago mi je što znam."
Spustili smo se na ručak. Svi su bili iznenađeni vidjevši nas kako ulazimo u blagavaonicu prepletenih prstiju. Uzeli smo pladnjeve na kojima je bio ručak i sjeli na naše uobičajeno mjesto. Kada smo sjeli, pogledala sam prema profesorskom stolu. Margaret, Josh i Bill su sjedili na svojim mjestima. Bill i Josh su o nečemu raspravljali, dok je Margaret gledala prema meni. Čula sam što mi govori: "Nakon ručka želim razgovarati s tobom. Bill mi nije htio ništa reći o onome što se dogodilo dok sam bila u nesvijesti. Rekao je da pričam s tobom o svemu. Reći ćeš mi, zar ne?"
"Jasno, Megs."
"Poslije ručka dođi s Danielom u kolibu. Dečki će otići pretražiti podrum, pa ćemo moći na miru razgovarati."
Okrenula sam se prema Danielu. "Megs hoće da me dovedeš u kolibu poslije ručka. Potom ćeš s Billom i Joshom otići pretražiti podrum, tako da nas dvije na miru razgovaramo."
"Vas dvije ste to pomno isplanirale. Što ako ne budem htio otići?" ljutito me upita.
"Naći ću ja da te natjeram", rekla sam mu samouvjereno.
"Kako molim te? Prekinut ćeš sa mnom?" Nasmijala sam se.
"Ne, mogla bih, ali imam na umu nešto puno, puno bolje!"
"Kao...?"
"Poljubit ću te kao nikada do sad, a onda me mećeš smjeti ni taknuti ako ne odeš i ne ostaviš nas same."
"To ne bih mogao podnijeti."
Približio mi se da me poljubi, ali sam se odmaknula od njega pokazujući mu da mislim ozbiljno.
"Ništa dok mi ne obećaš da ideš s dečkima", rekla sam odlučno.
Nacerio se: "Dobro, otići ću pod uvjetom da bude brzo gotovo i da te imam ostatak dana za sebe."
"Taj dogovor mi se sviđa, a da ga zapečatimo", približila sam mu se i poljubila ga.
Poslije ručka smo se uputili prema kolibi. Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala kada sam je prvi puta vidjela. Tu sam upoznala svoje prijatelje, ljubav i rođakinju. Margaret...
Kako li će samo ona reagirati kada čuje istinu? Ušavši u kolibu, vidjela sam kako nas svi čekaju.
Bill i Josh su ustali, spremni za pokret. "Idemo li?" upitao ih je Josh.
"Idite vi, sad ću ja", rekao je Daniel poljubivši me.
"Šta nije bilo dosta za jedan dan?" pitao ga je Bill.
"Ne, stari..."
"Pazi kako mi se obraćaš..."
"Bille, smiri se. Ostavi mlade na miru. Nisu ti oni krivi što stariš", rekla je Margaret osmjehnuvši se. "Josh, molim te, pazi da se ne poubijaju."
"Mogu ti obećati da ću ih dovesti u jednom komadu, ali ne mogu garantirati da neće imati modrice."
"Hvala, Josh. To mi je dovoljno", nasmijala se. Josh i Bill su izašli van, a Daniel se sagnuo i poljubio me još jednom prije nego je otišao.
Neko sam vrijeme stajala na mjestu. Margaret me trgnula iz misli: "Jesi li se sabrala ili da još malo pričekam?"
"Dobro sam. Malo se zanesem nakon što me poljubi, to je sve."
"Primijetila sam. To znači da je s vama sve u redu?"
"I više nego u redu", rekla sam sa smiješkom. "Pa, što tebe zanima?"
Nisam baš previše razmišljala o tome kako ću joj reći tko sam ja zapravo. Nisam imala previše vremena. za razmišljanje o tome. Zato sam htjela znati što točno želi. Usput sam planirala ubaciti svoje saznanje, da sam princeza od Felixa.
"Sve otkad ste saznali da smo Daniel i ja oteti", smireno je rekla.
Ovo će potrajati, pomislila sam. Duboko sam udahnula i počela pričati. Kada sam ispričala skoro sve, zašutjela sam.
Mararet mi se obratila prva: "Što ti je rekla Gina da te tako jako uzrujalo? Što ti je rekla, Alex?"
Nisam joj odmah odgovorila, imala sam knedlu u grlu. Ali morala sam, nisam je mogla držati u neizvjesnosti.
"Obje su mi rekle isto. Ja sam... Ono što ti je poručila Alex da tražiš, ono što ti je ispred nosa... Ja sam ono što tražiš Megs. Ja sam princeza od Felixa!"
Nastala je tišina, ovaj put ubitačna. Činilo mi se da traje jako dugo.
Na moje čuđenje Margaret je skočila sa stolice i snažno me zagrlila. Uzvratila sam joj zagrljajem. "Imala sam neki osjećaj čim sam te ugledala! Bila si tako slična Leni! Nisam mogla vjerovati, nisam željela."
"Ali Jessica?!"
"Jessica je dobra cura, ali čim sam ju upoznala znala sam da ne posjeduje magične sposobnosti. Nije tako djelovala. Ali ti... Tvoje moći su zadivljujuće, možeš razgovarati s Alex bez obzira na udaljenost... Tvoji snovi..."
"Nije ti žao što sam to ja? Nije ti žao što Jessica nije princeza?"
"Naravno da nije Keat! Željela sam da to budeš ti!" Opet me zagrlila. "Nemoj razmišljati o onome što ti je rekla Gina! Ona je licemjerka, bezobraznica i lažljivica! Ubila je tvoje roditelje, muči Alex i želi ubiti tebe! Sve će napraviti da preuzme krunu Felixa. Ti nisi kao ona niti ćeš ikada biti! Puno si bolja od nje i jako slična svojoj majci."
Suze su mi potekle niz oči. "A sada, što ima novoga kod tebe i Daniela?"
"Pa, ništa posebno. Pričali smo, između ostaloga, i zaključili da se i nije sve ovo dogodilo, mislim na to da nam je Bill dao svoj blagoslov i da smo otkrili da sam ja princeza, bili bi svejedno zajedno. Kada smo se prvi puta nakon puno vremena poljubili, shvatila sam da ne mogu živjeti bez njega. Treba mi kao zrak. Iskreno, jedva čekam da dođe."
"Razumijem te, vjeruj mi, razumijem te. Meni Bill jako nedostaje. Kada se samo sjetim da sam mogla biti mrtva... Ali nisam, zahvaljujući tebi!"





komentiraj, 4


11.06.2012., ponedjeljak

e Samo ljudi sposobni da silno vole mogu osjećati i silnu bol...Ali, ta ista potreba ljubavi, služi im kao lijek protiv bola i isceljuje ih...Zbog toga je duševna priroda čovjeka jača od fizičke prirode...Bol, nikad ne ubija..
e



24. Opet sretni zajedno


Nisam se imala snage buniti kada me Daniel digao s poda. Stavila sam mu ruku oko vrata i naslonila sam se na njega. Vidjela sam kako Margaret stavlja Billu ruku oko struka. Uputili smo se prema površini. Kada smo došli do raskrižja, Josh je stavio korijenje na put tako da Riversonica i Dermard ne mogu izaći. Čisto sam sumnjala da će ih to puno zadržati.
Put do garaže je protekao u tišini, a kada smo se vratili nije bilo nikoga.
"Daniele, transportiraj nas prvo u Margaretinu sobu, a onda odnesi Katarinu u njenu sobu. Mora se odmoriti. Hvala Bogu da je vikend."
"Primite se čvrsto za mene", upozorio ih je Daniel.
Svi su se primili za njega. Prvo smo došli u Margaretinu sobu u kojoj je još uvijek vladao kaos.
"Vidimo se sutra popodne društvo", rekao je Josh izlazeći iz Margaretine sobe.
"Idemo mi." rekavši to, nestali smo.
U mojoj sobi je bio mrak, a Ann nije bilo. "Koliko je sati?" upitala sam ga. Spustio me nježno na krevet.
"Tri, možda četiri ujutro. Imat ćeš se vremena odmoriti. Jesi li dobro?"
Pokazao je na rane koje sam zadobila u borbi, a sada su polako nestajale. Feniks je iskoristio svoju snagu da izlijeći i mene. Okrenula sam se na bok i pogledala ga. Čučnuo je pored mene i promatrao me.
"Tjelesno da, ali emocionalno ne. Bolje je pitanje jesi li ti dobro? Rane koje si zadobio bile su više nego gadne."
"Dobro si obavila posao za iscijediteljicu početnicu. Sve je u redu sa mnom."
Neko smo vrijeme šutjeli. Bila sam zadovoljna s time što je živ, što je ovdje, pored mene. "Daniele, žao mi je. Žao mi je što sam sve ono rekla i napravila. Ja... Volim te više od svega..." Suze su mi opet potekle niz obraze.
Stavio mi je ruku na obraz. "Shhh... Nije mi važno što si rekla. Znam da ti je Bill rekao da to sve napraviš i najrađe bi ga ubio zbog toga. Volim te i znam da i ti mene voliš... Da ti nije stalo ne bi mi došla pomoći." U očima sam mu mogla vidjeti tugu.
"Danas popodne sam razgovarala s Billom. Vidio je pismo koje si mi ostavio. Pročitao ga je i rekao da je bio u krivu, žao mu je zbog onoga što je napravio. Rekao je da radimo što želimo i da imamo njegov blagoslov, ali da ćemo se morati sami obračunati s ostatkom svijeta." Nasmijao se.
"A što si mu ti na to odgovorila? Sigurno nešto dubokoumno."
"Pitala sam ga što mi to znači ako ne preživimo današnji dan? I zamalo sam bila u pravu! Zamalo nisi preživio!"
Osmijeh mu je nestao s lica. Čvrsto sam ga zagrlila i počela plakati još jače. Daniel me umirivao i gladio mi kosu. Kad sam se malo smirila, pozvala sam ga da legne pored mene. Rukom mi je obrisao suze.
"Ova noćna mora je završila, Keat! Sada je gotovo i svi smo na sigurnom, svi smo živi. Preživjeli smo zahvaljujući tebi i tvojoj snazi. Nikada neću zaboraviti da si mi spasila život, nitko od nas neće."
Moja energija se istrošila. Bila sam na izmaku snaga. Stavila sam glavu na Danielova prsa i pala u san.
Opet sam bila u kamenoj prostoriji. Gina je stajala ispred mene, a Daniel i Margaret su ležali u kutu prostorije. Daniel je vrištao od boli, dok mu je srebrni bodež bio zabijen u trbuh. Gina se ledeno smijala. Poletjela sam prema Danielu. Nije me ni pokušala zaustaviti, samo se nastavila smijati svojim ledenim, dubokim, pobjedonosnim smijehom. Spustila sam se na hladni pod pored Daniela. Oči su mi bile pune suza, ali sam ih otrla rukom.
Pokušala sam izvaditi bodež iz Danielovog trbuha, ali on nije išao van! Naprotiv, samo se zabijao još dublje u njegovu utrobu. Ruke su mi bile krvave, a Daniel je sve više vrištao. Vrištanje je odjednom prestalo, a Daniel je ležao mrtav. "Ti si kriva! Ti si ga ubila, zbog tebe je mrtav!" rekla mi je Gina kroz smijeh.
"NEEEEEEEEE! Daniel!" Naglo sam ustala iz kreveta. Lice mi je bilo mokro što do suza što od znoja.
"Smiri se, Katarina! Tu sam, ništa se nije dogodilo. Ružno si sanjala." Čvrsto me zagrlio. "Nemoj plakati, gotovo je. Tu sam pored tebe, živ... Na sigurnom smo."
Još sam se neko vrijeme čvrsto držala za njega. On je bio moje sidro spasa. Kada sam se sabrala i vratila otkucaje svojeg srca u normalu, ustala sam iz kreveta. "Odmah se vraćam", rekla sam mu.
U kupaonici sam otvorila hladnu vodu s kojom sama se polijevala po licu i vratu. Kada sam se obrisala u ručnik, vratila sam se natrag u sobu. Daniel me čekao na krevetu. Skinuo je majicu koja je bila natopljena, sad već suhom krvlju. Na trbuhu nije imao nikakav ožiljak, nikakve naznake da je bio ranjen. Legala sam pored njega i privila se uz njegova topla prsa. "Što si sanjala? Zašto si se tako uzrujala?"
"Sanjala sam tebe. Samo ovaj put... ovaj put nisi preživio... ovaj put si u... umro i ja sam tome bila kriva." Zaštitnički me privukao još bliže k sebi.
"Nisam umro, ali... da sam umro, ti mi najmanje bila kriva za to. Ali, ja nisam umro, niti ću tako skoro. Pred nama je još cijeli život."
Sumnjičavo sam ga pogledala. "Nama?"
"Da, pred nama je cijeli život. Dug i sretan život, dapače. Sada kada smo skinuli Billa s vrata, sve je drugačije. I, naravno, kada je Gina rekla tko si ti zapravo."
"Ali što ako je u krivu? Što ako ja nisam princeza?"
"Jesi, i ti to sama jako dobro znaš. Moraš to prihvatiti, činjenice se podudaraju. Samo, da budeš potpuno u to sigurna, moraš razgovarati s svojim roditeljima."
"Onda mi oni nisu roditelji. Michael i May nisu moji brat i sestra. Onda je cijeli moji život jedna izmišljotina, predstava..."
"Nemoj tako, oni će zauvijek ostati tvoja obitelj. Nemaš pojma koliko si sreće imala kada su te našli. Da nije bilo tako, umrla bi ili od gladi ili od hladnoće. Uvijek su ti sve pružali i dali su ti ljubav, a to rijetki čine."
"Znam, i uvijek ću im biti zahvalna na tome. Imaš pravo, moram razgovarati s njima o tome. Moram ih pitati da li su me stvarno posvojili!"
"Sve će biti u redu. A, sada idemo na meni jednu zanimljiviju temu", na licu mu je sjao osmijeh.
"A ta bi bila?"
"Što će na kraju biti s nama?"
"Misliš, hoćemo li živjeti zauvijek sretni zajedno dok nas smrt ne rastavi?"
"Aha."
"Na to ti pitanje ne znam odgovor. Mogao bi ti probati odgovoriti, hoćemo li?"
"Da se mene pita ja bih te već danas oženio." Nasmijala sam se.
"Jesi li ti pri zdravoj pameti ili ti je to Gina oduzela?" Namrgodio se, ali u očima mu se i dalje vidio sjaj sreće.
"Ne, nije mi ona oduzela pamet, nego ti! Baš kao i srce!"
Sagnuo je glavu i poljubio me. Prvo nježno, a onda su nam strast i žudnja oduzeli pamet. Poljubac je trajao neopisivo dugo, ali ja sam željela da traje vječno. Baš kao i ovaj trenutak. Znala sam da nakon ovog, ni minute ne bih izdržala bez Daniela. Poslala bih k vragu i obećanje koje sam dala Billu i Billa samoga.
Srce mi se otimalo kontroli. Htjelo je izaći van iz mojih prsa i reći svima da je pronašlo svog odabranika.
Kada smo oboje uspjeli doći do daha, upitao me: "Misliš li sada da ćemo biti zauvijek zajedno?"
Umjesto odgovora sam ga poljubila, na isti način kao i prvi put. Imala sam osjećaj da opet mogu čuti feniksovu pjesmu, negdje u daljini, kako sretno pjevuši pobjedničku melodiju. Melodiju kojom nam je oboma zapečatio srca tako da vječno budu predani jedno drugomu.






komentiraj, 2


04.06.2012., ponedjeljak

„S velikom moći dolazi i velika odgovornost!“

23. Neopisiva moć


Nasmijala sam se i obrisala suze. Gina me zbunjeno promatrala. Stavila sam ruku na bok i izvukla mač. Gina je bila brža, čarolijom mi je izbila mač iz ruke. Odletio je na drugi kraj prostorije i uz tresak se spustio na zemlju.



"Tako, dakle, ti bi se igrala?"
Sjetila sam se bodeža koji mi je bio u čizmi. Izvadila sam ga i bacila kroz zrak prema njoj, ali Gina me i ovog puta preduhitrila. Posljedice moje nepromišljenosti su bile goleme. "Indifro!" siktaj je preplavio prostoriju.
Sve se odigralo kao u usporenom filmu. Bodež koji sam bacila prema njoj je promijenio smjer. Krenuo je na... Daniela. Pogodio ga je u trbuh.
Njegov vrisak boli i moj vrisak patnje su se prepleli. Gina je pucala od sreće. Ledeni smijeh me natjerao u još veći plač. Bol i mržnja su nadvladali mnome, lice mi je bilo moro od suza, ali ništa me nije moglo zaustaviti.
Nisam mnogo razmišljala. Odjednom mi je iz usta izašla potpuno nova, meni nepoznata čarolija. "Polvo de oro!" Iz mojih ruku je izašla neka vrsta zlatnog praha. Gina je poletjela u zrak. "Što to radiš? Zar misliš da si mi ravna?"
"Platit ćeš za ono što si napravila!"
Moj glas je odzvanjao prostorijom. Dermard i Riversonica, koji su se do sada držali po strani, napali su me s leđa. Crveni štit je odbio njihove napade i vratio ih prema njima. Za nekoliko sekundi su oboje bili na podu, onesviješteni.
Kako su mi odvukli pozornost, čarolija je oslabila i Gina je pala na pod.
"Ne draga, ti ćeš meni platiti! Nitko se živ ne usuđuje mene taknuti! Undago heli!"
"Madrugada batir!" Mržnja koja je vladala mnome pomogla mi je bolje upoznati moje moći. Josh je imao pravo. Ono čime sam raspolagala bilo je malo naspram onoga što sam mogla. Zlatnio crvena svjetlost zore se sudarila sa tamnom noći oluje.
Obje moći su bile tako jake da su se odbile jedna od druge. Gina i ja smo bile odnesene njenom silom. Svaka je udarila o zid. Čarolija mi je skinula plašt, koji je bio već napola poderan. Kada sam pala na pod dobila sam još jednu ogrebotinu na nozi.
Gina se izvukla, ili se barem tako činilo. Brzo je ustala s tla i napala me. "Reigo forsudo!"
Nisam bila spremna. Kada sam vidjela kako crna svjetlost ide velikom brzinom prema meni znala sam da je gotovo. Ono za što sam se borila bilo je izgubljeno.
Odjednom, ispred mene se ni od kuda pojavio Alexandrin lik. "Nije još sve izgubljeno", kapnula mi je. "Lančić Ponovnog Rođenja, sestrice. Samo ako ćeš vjerovati u samu sebe. U ono što si ti zapravo, Katarina princeza od Felixa, moći ćeš iskoristiti njegovu moć." Njezin lik je izblijedio jednako brzo i neočekivano kao i kada se pojavio.
Ja sam princeza od Felixa, prava i istinska vladarica Felixa. Tu više nema sumnje, a Alexanda je to cijelo vrijeme znala. Moja velika seka je cijelo vrijeme znala moj pravi identitet. Ovo je za tebe Alex. Ne bini, doći ću po tebe, obećajem. Izbavit ću te iz pakla u koji te Gina zatočila.
Kao što je i rekla, moja je pomoć stigla. Lančić se naglo otvorio, a iz njega se začula pjesma. Lijepa, nježna, pobjednička melodija. Velika ptica je izašla iz njega. Ptica je raširila svoja krila i zaštitnički stala ispred mene, dalje pjevajući svoju melodiju. Perje joj se presijavalo. Crveno perje prošarano zlatnim nitima. Činilo se kao da je ptica imala svoj vlastiti štit koji je sjao oko nje. Svoj štit je prenijela i na mene. Crna svjetlost se odbila od njega.
"NEEEEEEE! To nije moguće! Ne, ne i ne!" Ginin glas je bio prestravljen, kao i ona sama. Promrmljala si je čaroliju u bradu, a ispred nje se stvorio bijeli prolaz.
"Ponovno ćemo se susresti, Katarina Mayer! A taj put neću imati milosti! Smrskat ću te kao i tvoje roditelje! Zapamti, ja još uvijek imam nešto do čega ti je stalo, tvoju sestricu!" bijesno se proderala. Zatim je ušla u prolaz i nestala zajedno s njim. Natrag u Felix.
Iako je Gina otišla, ptica je i dalje bila ovdje. Došla je do mene i sjela mi na rame. To biće ne postoji u našem svijetu, pomislila sam. Pogladila sam ju po glavi.
"Pa ti si feniks! Kako se ranije nisam sjetila?"
Suze su mi još uvijek bile u očima. Okrenula sam se po prostoriji. Bill je i dalje bio zaleđen, ali pri svijesti. "Može mala pomoć?" upitao me nestrpljivo.
"Fuego!"
"Bilo je i vrijeme", rekao je došavši do Josha. Odvezao mu je ruke. Otrčala sam do Daniela i Margaret. Kada sam došla do njih, pala sam na koljena.
Kako je to moguće? Kako? Kako sam mogla biti tako glupa i nepromišljena?
Odvezala sam ga i izvadila mu nož iz trbuha. Oko njega je bila lokva krvi. Povukla ga na svoja koljena i zagrlila. "Nemoj mi to raditi, Daniele! Ne smiješ me sada ostaviti! Nije još vrijeme!"
Suze su mi klizile niz obraze i padale na njega. Nikada ga nisam mogla zamisliti ovako ranjivog i bespomoćnog. Pogled mi se zamutio, dok se feniksova pjesma odbijala od zidova. "Zašto mi to radiš? Zašto, Daniele? Ne smiješ me ostaviti! Što ću je bez tebe?" Suze su mi se nastavile kotrljati niz obraze. Primila sam ga za ruku.
"Katarina! Pogledaj", rekao mi je Josh. Slobodnom rukom sam obrisala suze. Rana gdje ga je pogodio nož, već je bila gotovo zacijelila. Nakon nekoliko sekundi nitko ne bi ni rekao da je Daniel bio na samrti, da oko njega nije bila lokva krvi i razderana majica.
Nakon nekoliko minuta Daniel je došao k svijesti. Kada je shvatio gdje se nalazi i tko je sve oko njega, zabrinuo se. "Katarina?" Naglo se uspravio i zagrlio me. Uzvratila sam mu čvrstim zagrljajem. Koliko mi je samo nedostajalo da ga izgubim?!
Izbio mi je sav zrak iz pluća. Naglo mi se počelo vrtjeti u glavi. Primila sam se za njega. "Što ti je, Katarina? Jesi li dobro?" Slabašno sam se osmjehnula.
"Dobro sam, samo... Umorna sam, iscrpljena..."
"Ne želim vas prekidati, ali ovdje postoji još jedna osoba kojoj treba pomoći",rekao je Bill pokazujući na Margaret.
"Dovedi mi je bliže. Mogla bih se srušiti da ustanem."
Bill ju je uzeo u naručje i nježno spustio ispred mene. Položila sam ruke na nju. "Totalmente curare de negro encanto", promrmljala sam. Iz dlanova su mi frcnule crvene iskre.
Srušila sam se u Danielovo naručje. Feniks mi se sada smjestio na dlan. Mogla sam osjetiti njegovu magiju kako djeluje na mene. "Puno ti hvala, mali", rekla sam mu.
"I drugi put!" Nisam mogla vjerovati! Feniks govori! "Ne zaboravi vjerovati u ono što jesi, Katarina. Ti si princeza od Felixa i vladarica feniksove vatre. Moraš vjerovati u to i ja ću ti priskočiti u pomoć kad god me zatrebaš. A do tada, doviđenja!"
Vratio se u lančić, odakle je i došao za sobom ostavljajući tišinu.
"Što ako sam pogriješila, Josh? Što ako sam ubila Megs?" panično sam ga upitala.
"Nisi pogriješila. To se nije moglo dogoditi, feniks je bio ovdje i pomogao ti ovladati tvojim novootkrivenim moćima. Njegovim moćima i snagom. Gina je bila u pravu kada je rekla da upravljaš feniksovom vatrom, ali i iscjediteljskim sposobnostima."
Gledala sam u Margaret. Nakon nekog vremena se počela meškoljiti u Billovom naručju.
"Nemojte joj ništa govoriti. Vezano za feniksa i moje podrijetlo. Kad joj bude bolje, razgovarat ću s njom. Kada budem spremna, reći ću joj istinu. U redu?" tiho sam ih upitala.
"U redu, Katarina. Samo nemoj previše odugovlačiti", odgovorio mi je Josh.
"Megs? Jesi li dobro ljubavi?" nježno ju je upitao Bill.
"Imala sam i boljih dana. Što vi radite ovdje? Gina će uskoro doći i svi ćete nastradati!" uzrujano je rekla.
"Polakše, Margaret. Gina se vratila u Felix. Dermard i Riversonica su u nesvijesti. Sve je u redu, svi smo živi. Katarina je bila izvrsna. Ima nekoliko ogrebotina i jako je iscrpljena, ali biti će o.k." objasnio joj je Josh. "Bilo bi bolje da idemo. Kasnije ćemo se vratiti pretražiti prostoriju. Daniele ti ponesi Katarinu, ako ti je preteška, ja ću je ponijeti..."
"Sve je o.k. Josh. Ja ću je odnijeti u sobu", brzo mu je odgovorio Daniel.
"Ako je tako, dobro. Margaret možeš li sama?"
"Snaći ću se. Bill će mi pomoći."
"Idemo, onda. Prije nego se vrate k svijesti. Iako mogu reći da su dobili milo za drago."
Svi su se nasmijali.





komentiraj, 5


28.05.2012., ponedjeljak

Život vas uči da se podignete, otresete prašinu i krenete ispočetka!!!

22. Napokon istina


Zidovi prostorije su bili napravljeni od kamena, a baklje na zidovima su bile ugašene. Prostorijom je vladao mrak i hladnoća. Osvrtala sam se oko sebe, ali nisam mogla vidjeti ni Billa ni Josha.
"Fuego!" promrmljala sam te su se baklje upalile.
Pogledom sam prošla sada osvijetljenom prostorijom. Daniel i Margaret su bili u dnu prostorije, na podu, onesviješteni. Potrčala sam prema njima, a iza mene se začula buka. Okrenula sam se. Bill i Josh su se borili s još dvoje novopridošlica. Iako su bili zakukuljeni znala sam da je jedan od njih Dermard, a druga Riversonica. Kada je jedna čin poletjela prema meni, bacila sam se u stranu.
Tada sam vidjela i treću osobu, onu koju sam čekala. Gledala sam je u oči, na što mi je ona odlučno uzvratila. Bile su to moje oči, iste koje sam imala i ja, kao da sam gledala u svoj odraz u ogledalu. Kapuljača joj je pala s glave, u naletu vjetra koji je proizvela Riversonica.
Krajičkom oka sam vidjela kako Josh udara o zid i pada na pod. Riversonica je došla do njega i zavezala mu ruke i noge. Bill je bio napola zaleđen, u nesvijesti.
"Vidim da ti društvo i nije tako jako, nećakinjo", ledeno mi je rekla Gina.
Nisam micala pogled s nje, ali sam ostala pripravna ako me Riversonica ili Dermard napadnu s leđa.
Duga valovita crna kosa padala joj je niz ramena. U očima joj se vidio bijes, ali i trunak nečega... Možda straha? Lice joj je bilo hladno i ispunjeno mržnjom. Kako joj se plašt spustio niz ramena otkrila se do poda duga haljina crne boje, pomalo starinska s steznikom oko struka. Bila je vitka, čak i na neki način lijepa.
Iako sam željela suzbiti svaku misao na to, u njoj sam vidjela sebe. Sebe u kasnim tridesetima. I ona je mene pažljivo odmjerila.
"Zašto to govoriš? Ja nisam tvoja nećakinja!" rekla sam joj hladno.
"Naravno da jesi mala! Pogledaj se samo, ista si ja! U našim žilama teče ista krv, Katarina!"
"Ja nisam ti! Niti ću ikada, slušaj me ikada, biti!"
"Nisi ista ja, ali si mi jako slična. Odlučna si, ponosna, drska, tvrdoglava, arogantna kao i ja. Ali u tebi ima i moje sestre Lene. Ona je oduvijek bila zanesena, plačljiva, mekog srca i vjerne duše. Svima je vjerovala, čak i meni pred samu smrt", na to se nasmijala, kao da je provalila neku smiješnu šalu.
Nešto u meni se preokrenulo kada je spomenula kraljicu Lenu. Osjetila sam bol i nemoć. Da sam joj barem mogla pomoći kada me trebala.
"Ja ne mogu biti Lenina kći! Ja sam Zemljanka, možda jedina u čijoj su krvi ostale magične moći!" Suze su mi potekle niz obraze. Nemoguće! Jednostavno nemoguće, to nije istina... Ona laže... Gina ne zna za Jessicu, to je to. Ona ne zna da je Jessica prva princeza od Felixa.
"Nisu to nikakve slučajnosti, Katarian. Ti si kći moje sestre, bivše kraljice od Felixa, Lene iako si više slična meni nego njoj. Alexandra, je naprotiv više slična Leni. Tako meka i osjećajna... Krhka, ali to je i tvoja slabost. Prema onom nitkovu", pokazala je rukom na Daniela.
"On nije nitkov! Neću ti dopustiti da vrijeđaš bivšu te sadašnju i buduću kraljicu Felixa, Alexandru."
"Jedina kraljica Felixa, sadašnja i buduća, sam ja! No dobro, tebe ću ostaviti na životu, ti mi trebaš kao i moja kći... Moraš se udati za Daniela, prema dogovoru i vladavinu nad Pultonom prepustiti meni. Prepusti mi krunu Felixa, pa ću možda, ali samo možda poštedjeti i njen život. Ali morati ćeš se oprostiti od ostalih prijatelja, ne podnosim izdajice, pogotovo ako mi ničemu ne koriste."
"Nikada, Gina! Ako stvarno jesam princeza od Felixa nikad ti neću dati krunu niti dopustiti da se izvučeš iz ovoga!"
"Drznice! Kako se usuđuješ?" Podigla je ruku. "Lefrux!"
Crna svjetlost me obgrlila i počela stezati. "NEEEEEEEEEEEEE! Pusti me! Pusti me, to boli!" Bol se pojačala. Ne mogu sada odustati! Jednostavno ne mogu! Ne smijem sve ostaviti na cjedilu. Svi ovise o meni. Sada je vrijeme da pokažem svoju snagu. Sada je vrijeme da upotrijebim snagu koju sam sakupila vježbajući!
"Krhka, kao što rekoh. Krhka i bojažljiva, ali opet drska. To mi se sviđa kod tebe, znaš." Njen glas je odzvanjao prostorijom, leden i pun mržnje. Bol se naglo povukla, a ja sam se strovalila na pod i zadobila posjekotinu na koljenu.
"Prestani lagati! Što želiš postići s time da mi govoriš da sam princeza?! Ja nisam tvoja nećakinja! Ja nisam kao ti niti ću ikada biti!" bijesno sam povikala.
"Zašto onda imaš one čudne snove? Zašto Alexandra može razgovarati jedino s tobom? Zašto tvoji, takozvani, roditelji sakrivaju od tebe što si zapravo? Zašto ti nisu rekli da su te našli odbačenu u šumi?"
Nisam mogla vjerovati! Znala je sve o meni! Znala je za moje snove, moje i Alexandrine razgovore... Znala je za moje roditelje! Znala je da mi nešto skrivaju, ali ovo...? Ne mogu vjerovati da znaju da sam ja...
Približila mi se. "Ne znam, stvarno ne znam! Zašto nas ne pustiš? Zašto nam ovo radiš?"
"Moram te imati. Moram imati tvoje moći... Neopisivo jake, vječne... Ne razumijem zašto ih ja nisam dobila, a trebala sam! Ja sam trebala dobiti moć feniksove vatre!"
"Nisi. Jedino što se treba je umrijeti, Gina. Ali ako tražiš odgovore na ta pitanja kod mene, morat ću te razočarati jer ih ja ne znam. Ne znam odgovore na svoja pitanja, kako bi znala na tvoja?!"
Pljusnula me. Udarac je odzvanjao prostorijom kao naši glasovi. Primila sam se za obraz koji me pekao. "Kako se usuđuješ? Tko si ti da me možeš udariti?" bijesno sam ju pitala. Mržnja me preplavila.
"Ja sam ti teta! Zar ti to do sada već nije jasno? Ti si princeza od Felixa, kći moje šugave sestre Lene i njenog muža Roberta. Djevojka o kojoj su proricane legende, djevojka koju trebam uništiti", približila mi se još bliže. Primila mi je rukom bradu. "U tebi vidim sebe, nisam mislila da ću to ikada reći. U kćeri svoje sestre, vidim sebe samu. U tebi kojoj sam ubila roditelje... Tebi koju trebam uništiti, vidim sebe."
"Pa što čekaš? Dokrajči me, ako možeš naravno..."
Pustila me i otišla na svoje početno mjesto. "Rado, ali prvo mi trebaš. Treba mi tvoja moć za otključavanje čini. Tvoja moć, feniksova vatra, Lančić Ponovnog Rođenja i Mač Svijetla", zamišljeno se ogledala po sobi.
"Na kojem jeziku da ti kažem? Ja nemam, ne posjedujem, Lančić Ponovnog Rođenja. A i da ga imam ne bi ti ga dala."
Opet se nasmijala. Mislila sam da taj smijeh nikada neću izbaciti iz glave. "O, da, hoćeš. Što misliš, što se događa s tvojim dragim prijateljem?" Pokazala je na Daniela. U nekoliko koraka sam bila pored nje i potegnula je za ruku tako da gleda u mene. U njenim očima se ocrtavalo zadovoljstvo, a osmijeh na licu je označavao pobjedu. "Mislila sam da ćeš tako reagirati. Tvojem dragom Danielu su odbrojeni sati, bacila sam kletvu na njega. Ona će uskoro početi djelovati, a za sat vremena će biti mrtav. Ako to neće biti dovoljno imam još troje ljudi na kojima mogu vježbati."
"Ne...! Ne...! Ne možeš mi to raditi! Samo ne njega!" Suze su mi navrle na oči. Nakupljale su se u njima, a pogled mi se zamaglio. Morala sam se oduprijeti. Nisam mogla popustiti. Inače će Daniel stradati.
"A da bude učinkovitije... Gelfido!"
Danielove oči su se otvorile. Bile su pune boli, a glasan vrisak je odzvanjao prostorijom. Njegov vrisak.
"Pusti ga!" povikala sam. Glas mi se lomio, ali nije me bilo briga. Jedino što mi je u ovom trenutku bilo važno, bio je njegov život. Počela sam jecati, nisam mogla podnijeti njegovu bol. Bila je kao moja. "Pusti ga! Sve ću napraviti, ali prvo mi moraš odgovoriti na neka pitanja. I moraš pustiti Daniela! Želim da makneš kletvu."
"Dobro, slušam, ali požuri. Vrijeme istječe."
"Kako... Kako mogu biti sigurna da sam ja princeza od Felixa?"
"Prije nego što sam ubila Lenu, poslala te negdje. Otvorila je bijeli portal, onaj koji se pojavljuje u tvojim snovima. Dok si ti prolazila kroz njega na Zemlju, ona je umirala."
Stavila sam ruku na vrat te prstima obuhvatila lančić. Nije moguće... Jednostavno ne može biti... Ili može? Sjetila sam se djedovog i očevog razgovora kada sam se vratila kući nakon posjeta Danielu. Isti dan kada sam saznala da je on princ od Pultona...
"Hoćeš reći da...?"
"Bistra si ti mala", rekla je zajedljivo. "To što imaš oko vrata je Lančić Ponovnog Rođenja, princezo. Lančić koji je dobila Lena, ona je ta koja se rodila malo prije mene, ona je uspjela otvoriti magičnu kutijicu. Stalno sam gledala na njezin vrat i zavidjela joj na ljepoti onoga što je posjedovala. A na kraju si ga dobila ti! Njena druga kćer!"
Nisam mogla vjerovati, ali činilo se onako kako bi trebalo biti... Kada smo razgovarali o Jessici kao o princezi od Felixa, činilo se nekako krivo. Ovo mi je sada imalo smisla.
Čudni snovi, razgovori s Alex, jake moći, lančić, razgovor između tate i djeda.... Sve je sjelo na svoje mjesto.
...reci Margaret da traži ono što joj se nalazi ispred nosa...
Samo što je nije ubolo u nos!






komentiraj, 9


21.05.2012., ponedjeljak

Svi kažu da ljubav boli, što je pogrešno. Samoća boli. Odbijanje boli. Gubitak nekoga boli. Želja boli. Svi miješaju te male stvari sa ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar u svijetu koja odbija sve zlo i koja te uvijek iznova učini da se osjećaš dobro.

21. Prolaz u tajnu prostoriju


Još sam neko vrijeme gledala u poruku. "Prezire te tvoja teta, kraljica Reyxa i Felixa?" sarkastično sam upitala.
"Čim je osvojila Felix uzela si je titulu njegove kraljice, iako će to tek službeno postati nakon smrti princeza", rekao mi je Josh.
"Ali teta?" rekla sam zbunjeno. "Ona misli da sam ja princeza od Felixa!"
"Mislim da bi trebala upozoriti Jessicu, za svaki slučaj."
"Da, odmah sad ću je nazvati." Dok sam ja razgovarala s Jessicom i uvjeravala je da smije ostati sama ni pod koju cijenu, došao je Bill.
"Sve je sređeno. Svi misle da imaš jaku trbuhobolju", rekao je ušavši.
"Jess, jesi li čula za Lančić Ponovnog Rođenja?"
"Ne, zar sam trebala?"
"Samo pitam, ništa ozbiljno. Zapamti što sam ti rekla, ne smiješ ni pod koju cijenu ostati sama. sve ću ti objasniti jednom drugom prilikom. Vjeruješ mi zar ne?"
"Naravno, Keat. Bit ću se Helen cijelo vrijeme."
"Hvala ti. Čujemo se uskoro."
"Od kud meni Lančić Ponovnog Rođenja?" pitala sam ih ljutito. "Čak niti Jessica koja bi trebala biti princeza ne zna za nešto takvo!"
"Ne znam, ali sada barem znamo što je tražila."
"Hoćeš reći da je gadura došla na Zemlju?"
"Očito."
"Došla je prije Uskrsnih praznika", rekla sam im.
"Molim?" obojica su svu svoju pozornost usmjerili na mene.
"Šta? Nakon što sam prekinula s Danielom, bila sam u velikoj depresiji, Alex me posjetila. Pričale smo i rekla mi je da je Gina na Zemlji te da je ne može mučiti."
"Hajde, malo polakše. Što se događa?" rekao je Josh.
Uzdahnula sam i srušila se na krevet. Ispričala sam im sve o svojim tajanstvenim snovima.
"Hoćeš reći da si razgovarala s Alexandrom i da ti je ona rekla da je Gina na Zemlji, a ti nas nisi odlučila obavijestiti?" upitao me ljutito Bill.
"Rekla sam ti! Bila sam u čistoj komi zbog prekida, a ni ona nije željela puno o tome razgovarati. Rekla je da je došla zbog mene, a ne nje", rekla sam sliježući ramenima.
"Znaš da bi te mogao zadaviti u ovom trenutku?" upitao me.
"Nije ona tome kriva Bill! Da ti nisi od nje zahtijevao da prekine s Danielom, možda bi princeza posvetila više vremena Gini. Ali opet..."
"Što je Josh?" upitala sam ga.
"Ništa, po glavi mi se mota jedna zamisao..."
"Reci nam!" rekla sam mu.
"Kad budem bio siguran u svoju teoriju, malo je škakljiva."
"Josh!" rekla sam ljutito.
"Što to držiš u ruci?" upitao me Bill.
"Pismo, od tvog brata", rekla sam.
"Mogu li?" Nisam bila sigurna da bi se Daniel složio s tim, ali sam mu ga svejedno pružila. Ja i Josh smo se primili pospremanja dok je Bill čitao. Na jednom djelu se čak osmjehnuo. "Uvijek je bio odlučan, tvrdoglav i drzak!"
"Mislim da si pretjerao Bille. Ovo dvoje mladih se istinski voli. Zar ne misliš da imaju pravo biti sretni?" pitao ga je Josh.
"Ali to će donijeti tolike komplikacije! Nemoj me krivo shvatiti Katarina, draga si mi, ali..."
"Nema ali, Bille. Da li bi tebi bilo drago da su te tvoji roditelji zaručili za Alexandru, a ti si se na ovom putovanju zaljubio u Margaret?"
"Ne, ne bi mi bilo drago."
"Pa onda?"
"No, dobro! Povlačim svoj zahtjev. Ti i Daniel možete biti sretni zajedno, ali ne znam koliko će ta sreća trajati. U svakom slučaju, imate moj blagoslov. Ali još uvijek vam treba blagoslov naših roditelja, kralja i kraljice Pultona i naravno, nestale princeze."
"Što mi to vrijedi ako ne preživimo današnji dan?" tiho sam ih upitala.
"Moramo biti optimistični. A za početak te trebamo pripremiti. Idemo li?"
Zbunjeno sam ih pogledala.
"Ti, Katarina, moraš ostati ovdje. Bolesna si, sjećaš se? Mi ćemo donijeti stvari koje nam trebaju, pričekaj nas ovdje i pospremi to. Ne treba nam još tvoja pomahnitala cimerica. Moraš se izvući sa večere mi ćemo doći kada će svi biti u blagavaonici", rekao je Bill. Potom su se obojica izgubila, za sobom zatvorivši vrata.
Nakon njihovog odlaska sam još neko vrijeme stajala na mjestu. Kad sam došla k sebi, zaključala sam vrata i bacila se na pospremanje nereda koji su izazvali nepozvani gosti. Nisam željela da cure upadnu ovdje nakon nastave i nađu sve razbacano.
Prvo sam vratila knjige na police i sakupila papire. Služila sam se magijom da sve ide mnogo brže. Annine stvari sam složila na njihovo uobičajeno mjesto. Za kraj sam ostavila odjeću. Na nekoj su bili blatnjavi otisci stopala, druga je pak bila mokra. Uzela sam koš za prljavo rublje i u njega nabacala svu odjeću.
Kad sam završila izbor, odjeće za presvlačenje mi je bio drastično smanjen. Na krevetu su mi bile kratke traper hlačice, ljetna haljinica, karirana košulja, crni topić i majica dugih rukava.
Znala sam da je Dermard bio jedan od nepoželjnih gostiju, jer su mi sve cipele bile zaleđene. Ispod kreveta sam uspjela naći kožne čizme na petu, koje sam nosila na plesu u povodu Valentinova, one nisu bile zaleđene. Sve sam si cipele odledila, ali su mi završile mokre.
Malo prije nego je Ann ušla u sobu, sve sam strpala u ormar.
"Jesi bolje?" pitala me.
"Ne baš", slagala sam. "Mislim da neću ići na večeru."
"Joj! Pa hoćeš da ti nešto donesem?"
"Ne treba, ovako mi je o.k. Mislim da bi povraćala da nešto strpam u sebe."
"Onda ti sigurno neću ništa donijeti."
Ann mi je ispričala sve što su radili dok mene nije bilo i ostavila je svoje bilježnice na mom stolu tako da prepišem ono što mi je nedostajalo. Tada ju je nazvao Tom pa se zatvorila u kupaonicu na više od pola sata. Zamalo je zakasnila na večeru. Pričekala sam malo nakon što je izašla iz sobe, a onda sam se ustala i presvukla iz uniforme u kratke hlačice i crni topić.
Kada sam se vratila, u sobi su me dočekali Bill i Josh. "Ti ideš na reviju ili...?" upitao me Josh.
"Ma ne, ona se sređuje za Daniela", obojica us prasnuli u smijeh. Prije nego sam podigla ruku kako treba, obojica su bili prilijepljeni na zid. "O.k. shvatili smo poantu, možeš nas spustiti dolje", rekao je Bill.
"Ovo je samo početak. Dermar će biti mrtav kada završim s njim. Još mu nisam vratila zato što mi je ogrebao najdraže čizme."
"Jadan čovjek", reče Bill.
"Nek' ga vrag čuva", prokomentira Josh.
Pustila sam do obojica padnu na pod. Tada sam primijetila dvije torbe koje su bile na podu do njihovih nogu. Josh se sagnuo pored jedne i otvorio ju je. Iz torbe je izvadio tri zamotuljka. Jedan je dobacio meni, a drugi Billu. Kad sam ga otvorila shvatila sam da se radi o plaštu, istom onom koji su nosili kada smo se prvi puta upoznali. Zaogrnula sam se njime i zavezala malenu uzicu oko vrata, Bill i Josh su napravili isto. Bill je kopao po drugoj torbi. Iz nje je izvadio tri mača i bodež. Dao mi je mač i bodež. "Ona neće igrati pošteno. Stavi si bodež u čizmu."
Sagnula sam se i stavila bodež u desnu čizmu, kako mi je i rekao. Potom sam si mač stavila oko struka. Svi smo navukli kapuljače na glave.
"Večera samo što nije, bilo bi bolje da krenemo", rekao je Josh.
"Samo sekundu. Moram ostaviti Ann poruku da se ne brine i da me pokriva." Istrgnula sam komad papira iz bilježnice i našvrljala poruku u kojoj joj objašnjavam kako stvari stoje te da ću se uskoro vratiti. "Kako ćemo se spustiti u ovome kroz školu?" upitala sam Josha.
"Nećemo ići kroz školu, idemo ovuda van", rekao je pokazujući na prozor.
"Ti se šališ?!" rečem u nevjerici.
"Ne, zar se bojiš Katarina?!" zajedljivo me upitao Bill.
Pogledala sam ga s podignutom obrvom. "Idemo."
Josh je otvorio prozor. Čvrsto je zavezao uže za moj stol, a ostatak je bacio kroz prozor. Prvi se počeo spuštati, zatim sam ga slijedila ja i na kraju Bill. Kada sam napokon stala na čvrsto tlo, zahvaljivala sam Bogu. Nisam voljela visine, ali nikad ne bi odbila izazov.
Josh nas je poveo do vanjskog ulaza u garažu. Unutra je bio mrki mrak. "Upali vatru", rekao mi je Josh. Prizvala sam jednu vatrenu kuglu i ostavila je da lebdi u zraku.
"O.k. gdje bi tu trebao biti prolaz? Rekla je da budem maštovita te da imamo vremena do zore."
Ogledala sam se po garaži. Mogle su se vidjeti tri različite marke automobila, a neka parkirna mjesta su bila prazna. "Ovdje iza", rekao je Bill pokazujući rukom da ga slijedimo. Došli smo do nepravilne pukotine u zidu. "I?"
"Sada dolazi trenutak kada bi otvor trebali prizvati magijom."
"Dobro", rekla sam nesigurno.
Stali smo u krug, primivši se za ruke. Nisam bila sigurna što se od mene očekuje pa sam pustila da magija struji mojim tijelom. Nakon nekog vremena sam otvorila oči. "Ne djeluje. A možda da izgovorimo čarobne riječi kojima se u bajkama otvaraju pećine s blagom i takve gluposti..."
Zbunjeno su me pogledali. Zaboravila sam da ne dolaze s Zemlje. "Jednostavno, radite što ste do sada radili, a meni prepustite ostalo."
"Sezame otvori se?!" rekla sam. Kako se ništa nije događalo, izvukla sam svoje ruke iz njihovih te sam prizvala vatrenu kuglu. Svom snagom sam je poslala prema središtu pukotine. Kada se prašina povukla, jasno se moglo vidjeti da se zid pomiče.
Dečki su me pogledali. "Što? Ako neće milom, onda će silom."
Zid se odmaknuo tek toliko da tvori malen prolaz. "Idemo?" upitala sam ih. Poslala sam kuglu da uđe prva i osvijetli nam put. Neko smo vrijeme hodali jedan ispred drugoga, po uskom puteljku, a onda se puteljak počeo širiti. Našli smo se ispred tri prolaza.
"Gdje sada?" upitao je Bill.
"Katarina?"
"Reci?"
"Skoncentriraj se na Daniela i probaj otkriti kojim putem treba ići. Neka te srce vodi."
Zatvorila sam oči tako da u glavi vizualiziram jasnu Danijelovu sliku. Gdje si, ljubavi? Izdrži, doći ću, ali mi je potrebna tvoja pomoć. Pokaži mi put...
"Desni tunel." Krenula sam prije svih tako da ih vodim. Neko vrijeme smo išli po ravnome, a onda smo se počeli spuštati. Nakon pola sata hoda, naišli smo na još jedno raskrižje, ovaj puta samo išli na lijevu stranu. Kad sam došla na kraj tunela zastala sam.
Ispred mene su se našla velika drvena vrata. "Sad ili nikad" rekao je Josh.
Bill je snagom svojih moći otvorio vrata te smo se našli u mračnoj, kamenoj prostoriji. Sad kada sam je vidjela, jasno sam se mogla sjetiti... To je bila prostorija iz mog sna...








komentiraj, 9


14.05.2012., ponedjeljak

" Trudila se ne gledati unatrag. Ako bude stalno nečim zauzeta, ako ispuni misli drugim stvarima, onda će se snaći bez njega. Jednog će se dana, nadala se, probuditi i više joj neće nedostajati."



20. Ucjena


Dani izbjegavanja Daniela su prerasli u tjedne. Travanj je otišao, a za sobom je ostavio još topliji svibanj. Za svoje vlastito dobro vratila sam se svojoj rutini vježbanja, ali sada mi je Josh bio trener. On se nije slagao s Billovim pristupom problemu, niti bilo čime što se dogodilo. Želio je da nastavim vježbati tako da ostanem u kondiciji. Naravno, nisam željela vidjeti ni Daniela ni Billa, barem ne u blizini.
Ann mi je bila moralna podrška, jednako kao i Jessica kojoj sam rekla što se dogodilo. Obje su mi pomagale, svaka na svoj način. Dok sam bila u internatu Ann, Mary i Susan se nisu odvajale od mene. Preko vikenda je ili jedna ostala sa mnom ili sam otišla s njima njihovim kućama. Jessica me također pozvala nekoliko puta k sebi.
Iako je u zadnje vrijeme sve češće padala kiša, nisam joj dozvolila da mi pokvari raspoloženje. Ostalo je još mjesec i pol dana do mog povrataka kući,u Hrvatsku. Još samo mjesec i pol dana dok ne vidim svoju najbolju prijateljicu i obitelj. Nisam zaboravila da mi nešto taje, ali to nije značilo da su mi manje nedostajali.
Sada sam još bolje savladala riječi za moje čarolije, barem one koje sam najčešće koristila. Nekad sam znala izvesti neku novu čin, ali to se nije događalo baš često. Escudero sam koristila za prizivanje štita, a fuego za vatru. Infierno totalum, plamenovi.
Sve mi je bilo mnogo lakše proizvesti sada kada sam koristila riječi. Prije sam se više oslanjala na intuiciju i osjećaje koje je stvaralo moje tijelo. Osjećaje kao strah i želja za samopreživljavanjem. Prije magiju nisam mogla koristiti kad mi o njoj nije ovisio život, ali sada s riječima, mogla sam je proizvesti i u snu.
Jedne večeri, sredinom svibnja, cijeli dan je pljuštala kiša tako da nisam mogla vježbati. Legla sam na krevet i čitala jednu od mnogih knjiga koje sam si ovdje kupila, a neće još dosta dugo biti na tržištu u Hrvatskoj. Kako je padala noć tako sam i ja padala u san.
Našla sam se u mračnoj prostoriji, a iz daljine se začuo glasan, hladan i bezosjećajan smijeh. Nisam mogla vidjeti gdje se nalazim, morala sam se osloniti na sluh. Odjednom, prostoriju je prožela hladnoća. Osoba nije bila sama. Čulo se vrištanje. Glasno, puno boli i nijeme molbe za prestanak. Pokrila sam uši rukama, željela sam da prestane. Vrištanje je i dalje odzvanjalo prostorijom kao jeka u planinama. Čula sam prasak, a vrištanje je prestalo. Oko mene nije bilo ničega, ostala sam sama u svom mraku.
Kada sam se ujutro probudila imala sam rupu u sjećanju. Prvi puta nakon nekoliko mjeseci se nisam mogla sjetiti svog sna. Osjećala sam se izdanom, bila sam ovisna o svome daru, ako ga se uopće tako može nazvati. Iako su moji snovi bili čudni i u većini slučajeva neshvatljivi, bili su dio mene same. Nekad su mi bili od velike koristi, kao onda kada me Alex upozorila da je Gina na Zemlji.
Ulazeći s djevojkama u blagavonicu, pogledala sam prema profesorskom stolu. Nije bilo Billa, Josha ni Margaret. Osvrnula sam se po blagavaonici u potrazi za Danielom, ali mu nije bilo ni traga. Što se događalo? zbunjeno sam se upitala.
Počela sam se brinuti. Nije im bio običaj da se svi ne pojave, uvijek je bio barem neko od njih ovdje.
Za vrijeme cijelog doručka sam gledala u ulazna vrata, ali nitko nije došao. Čak su i cure primijetile da nema profesora - Danielovo je ime postalo svojevrsni tabu.
Prijepodne mi je prolazilo prilično sporo. Kada je napokon zazvonilo za ručak, mislila sam da ću iskočiti iz vlastite kože. Čim sam ušla, spazila sam Billa i Josha za stolom. Uzela sam jelo i malo smirenije, sjela za svoj stol.
Primijetila sam da Bill i Josh svako malo razmjenjuju zabrinute poglede. Nakon nekog vremena sam shvatila da me Josh gleda, pa sam odlutala u njegove misli.
Nalazila sam se u nečijoj sobi. Doslovno je bila preokrenuta naopako. Stvari su bile razbacane po podu, krevetu i stolu. Na stolu je bila plava kuverta, s mojim imenom na poleđini, zametnuta među papirima. Josh ju je uzeo, a njegov jasan glas mi je odzvanjao u glavi: "Rekao sam Billu da nećeš doći na sljedeće sate, reći će da te pustio jer te boli trbuh. Otiđi u svoju sobu i pričekaj me, moramo razgovarati. Ima veze s onim što si vidjela, Bill će nam se kasnije pridružiti."
Vratila sam se u stvarnost. "Keat, jesi dobro?" upitala me Ann.
"Zapravo i ne", namjestila sam mučeničku facu na lice. "Boli me trbuh, mislim da ću se nekome javiti i otići u sobu."
"Hoćeš da idem s tobom?" zabrinuto će.
"Ne, Ann. Biti ću o.k. Radi se o PMS-u", slabašno sam se osmjehnula i ustala s mjesta. "Vidimo se poslije."
"Ja ću se pobrinuti za pladanj", rekla mi je.
Ustala sam od stola i krenula prema izlazu. Dok nisam došla do sobe, pravila sam se da me boli trbuh. Čak sam stavila jednu ruku na njega, zbog većeg dojma.
Kada sam ušla u sobu, skamenila sam se. Bila je preokrenuta do temelja, kao i u Joshovim sjećanjima. Odjeća, obuća, papiri, knjige... Sve je bilo razbacano.
Josh je došao za mnom. Ušavši u sobu zatvorio je vrata i stao pored mene.
"Što se ovdje dogodilo?" pokazala sam na nered oko nas.
"Isto što i kod Margaret i Daniela. Ali očito nisu našli ono što su tražili." Pokazao mi je na papir na stolu.
"Gdje su Daniel i Margaret?" Mogla sam vidjeti kako su njegove oči postale hladne i pune bijesa.
"Oteli su ih. Daniel ti je ostavio ovo."
Nisam mogla vjerovati. Oteli su Daniela i Megs! Uzela sam kuvertu u svoje drhtave ruke i otvorila je. Stranica je bila ispisana Danielovim krasopisom.

Draga Katarina,
pišem ti ovo pismo, zato što te ne mogu uloviti da pričamo u četiri oka. Izbjegavaš me i to jako vješto, moram priznati.
Nije mi jasno zašto si slušala Billa. On je takav idiot! Uopće nije razmišljao o posljedicama svojih zamisli prije nego ih je proveo u djelo. Nema pojma koliko patim i koliko mi nedostaješ. Tvoji poljupci, zagrljaju, oči, osmijeh, razgovor s tobom... sve. Nedostaje mi sve što ima bilo kakve veze s tobom. Iako mi Megs govori da si dobro, ja joj ne vjerujem. Ludim kad nismo zajedno. Nedostaješ mi... Ne mogu bez tebe. Bojim se da će me Megs uskoro ubiti.
Želim da razmisliš o tome što si napravila, samo si nam naškodila. Mislim da uskoro neću moći izdržati da te ne dođem vidjeti tijekom noći, kako mirno spavaš. Obožavam te gledati. Jedina utjeha mi je što si ovdje, što te mogu gledati barem iz daljine...
Volim te više od svega. Iako sam ovo već rekao, ponovit ću. Kao prvo, princeza me ne zanima, zanimaš me samo ti i nitko više. A kao drugo, neću se prestati nadati sve dok mi sama ne kažeš da me ne voliš - zato što to misliš, a ne zato što te netko natjerao da to kažeš.
Razmisli o tome, ja ti nudim jednu stvar koju ti nitko drugi ne može ponuditi, barem ne u toliko velikoj mjeri kao ja - svoju ljubav. Volim te više od svijeta....
Voli te, zauvijek tvoj Daniel


Suze su mi potekle niz obraze, a ja ih se nisam trudila sakriti.
"Zar plačeš? Što je taj krelac sad napravio?" pitao me Josh.
Pružila sam mu pismo i otišla u kupaonicu po maramice. Kada sam se vratila, pitao me: "Plačeš zato što ti je rekao da te voli?" Kimnula sam glavom. "Ludice! Zašto si ga uopće ostavljala? Oboma je jako teško sada. Nisi trebala slušati Billa. On će se naučiti živjeti s tim, a što se tiče princeze... Vidiš i sama da je čudna, ako je Jessica uopće princeza."
"Misliš da je to tako jednostavno?"
"Nije. Sada je red na drugoj poruci", pokazao mi je na radni stol. Prišla sam stolu te duboko udahnuvši uzela drugu poruku.

Katarina Mayer,
ako želiš vidjeti svoju dragu prijateljicu Margaret i dečka Daniela žive, želim da se večeras, nakon večere uputiš u tajnu prostoriju. U nju ćeš doći tajnim hodnikom koji se nalazi u podrumu internata. Iskoristi maštu kod otvaranja prolaza, jer ja te planiram čekati do izlaska sunca, ni sekundu duže.
Da, ne zaboravi povesti svoje prijatelje, tjelohranitelja Josha i princa od Pultona Billa te Lančić Ponovnog Rođenja.
Prezire te tvoja teta Gina, kraljica Reyxa i Felixa!






komentiraj, 6


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Odlučila sam da ću si kao umjetničko ime uzeti Emperatriz, te me tako možete i zvati. Imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Živim u gradu pored Zagreba. Volim čitati (sve osim lektira) i pisati, slušati muziku, surfati internetom i družiti se s prijateljima. Za sebe bi rekla da sam otvorena, iskrena, dobra, znatiželjan, pomalo arogantna i umišljena..
e-mail: emperatriz001@gmail.com.


credits: image layout adapt