Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Razbiti staklo.
Titravo grčenje mišićnih, nabildanih, fedrovskih strasti. Pogled prema van. Uvijek postoji neki pogled prema van. Lakše je. Ne ponirati. U masnu utrobu lojem prezasićenih, usaftalih navika. I nije neki disco-feeling.
Svrnuti pogled, dakle.
Na učvorenje bijelih nakupina iz pejzažnog portreta koji se pruža kroz prozor asketske sobe na četvrtom katu jedne sasvim bezlične zgrade. Svnuti pogled, dakle, s jednog sasvim bezličnog života jednih sasvim bezličnih navika jedne odlučno promašene egzistencije.
Dimna zavjesa
Masna mrlja na papiru kvrči pod ugašenim opuškom cigarete.
Rupu. Gledam je. Raste, povećava se, širi.
Šeširni obod sitne žeravice.
Izgoreni papirni prhut.
Suton. Vrijeme zatvaranja tratinčica. Nestaju, sklapaju se, odlaze u bjelilo svojeg kreposnog postojanja. Dan preuzima neku novu zmijsku prevlaku. Vrijeme je za nečist i demonsku prljavštinu ljudskog smiraja.
Nemir. Početak kraja.
Duga je noć. Papir i dalje kvrči.
Osjeća se umor u prestravljenim krikovima ljudske bijede.
Čak se i opušak ugasio, izmetina ljudske civilizacije i štakorska podvala ovisnosti.
Preostaje samo panorama na crvljive rovove nabreklih moždanih stanica.
Zatvor.
Zatvor.
Zatvor.