Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Što čokolade rade čovjeku.
Jedući čokoladicu s nekim «kao zdravim sjemenkama» postalo mi je jasno da uopće nije fina.
Ne znam, valjda u životu moraju postojati promašeni zagrizi i čokoladice koje su daleko od ukusnih.
Ali, omotane u najfiniji papir. Tek toliko, da zadive oko.
Šteta što neki ljudi odlaze.
Ili...već su otišli.
Možda su fizički još pred mojim očima, ili u mom srcu, ali vrijeme kao da nam je zamelo trag. Znate...kad više ništa nije isto.
[I onda te neka nostalgija opere, pa opet kreneš.]
Zašto se to događa?
Možda se uplaše? Ili, jednostavno...istekne nam rok trajanja?
I onda, hodajući po svojim mislima, tu i tamo te zna bocnuti neka davna uspomena. Ili, bocnu te riječi i poneka misao koju ti napiše taj netko tu i tamo.
Ali sve je to daleko, miljama daleko od pravog bljeska u očima.
Jer, svatko je pronašao neku svoju zvijezdu sa suprotnih strana svijeta.
I samo sjećanja spremamo u kovčege, provuče mi se glavom.
*
Nadam se da ste dobro i da smijehom blažite ove tmurne dane.
Nokte ne lakiram, pa vas ne mogu opet zagnjavit nekom pjesmom,
ali...
You never know :)
Update.
Jel se mozda kome kojim slucajem ova prva slika vidi u nekom kricavo plavom okviru?
Say no, porfavor.
19.01.2008. u 16:47 | 55 Komentara | Print | # | ^