Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Gone away
Krvavi mjesec palio je nebo zloćudnim odsjajem.
Sve je bilo isto. I cesta, i kuće i ona mačka od jučer.
Hodala sam zarobljena u vlastitom usporenom filmu, i kao da sam osjećala svaki sekund svog sporog koraka.
;
Sjedila sam na svom prvom pravom biciklu.
Bez onih ružnih pomoćnih kotačića s kojima sam se uvijek osjećala kao da nikada neću moći osvojiti svijet.
Teško je zaboraviti taj osjećaj slobode. Kao da te više nitko ne može u ničemu spriječiti.
A ceste su tako vrludave. Ponekad nam svima zatrebaju, koliko god se opirali padu.
;
Pred mojim očima ocrtavala se poznata slika stare, žute crkvice i velikih borova koji su uvijek šumili nekim svojim tajanstvenim jezikom.
Kako je samo zabavno bilo igrati se skrivača i misliti kako te nikada neće moći pronaći.
A život je ponekad opasna igra. Težak je posao biti u ulozi srne misleći kako te lovac nikada neće pronaći.
Nisu svi lovci ubojice.
Ponekad se nađe i onaj koji će je samo dovesti do bunara čiste, pitke vode, i dotaknuti je svojom toplinom.
;
Teško je zaboraviti te čudne zelene oči.
Kao da nikada ništa nisu skrivale, a ipak je u njima ostajalo nešto neotkriveno.
Vidjela sam i lovca i srnu odjednom, i bicikl koji juri nepoznatim livadama ne gubeći nadu pri bolnim padovima.
Krvavi mjesec palio je nebo zloćudnim odsjajem.
Ništa nije bilo isto.
Ni cesta, ni kuće ni ona mačka od jučer.
Negdje u svim tim slikama izgubile su se čudne zelene oči. Pretvorile su se u srnu i otišle.
Otišle su.
