Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?

*Never more*


Image Hosted by ImageShack.us




*inspirirano Poeovom pjesmom Gavran.



Ponekad se zapitam može li se izgubiti Vatra u očima ljudi?

Znate, onako neprimjetno da se došulja neki zločesti vatrogasac i uguši sav tinjajući žar u odsjaju nečijeg ogledala duše.

...Prazan pogled, jednoličan izraz lica i smiješak potopljen negdje u lokvi vode pokraj zaboravljenog puta.

Duše zarobljene u kavezu noćnih mora,
a tijelo, poput prazne kutije,
traži kutak samoće gdje će odmoriti svoj
slomljeni pogled pun strahova i čežnji.


I čini se kao da nikad više taj osmijeh neće izaći kroz usta,
da ključ zarobljene duše više nikad isplivati neće s dna crnog, uzburkanog mora,
a to lice nikad više osjetiti neće toplinu svojih davno ugaslih obraza.


Postoje li negdje oni koji će zapaliti baklje svim izgubljenim Dječacima i Djevojčicama, i proširiti Vatru da uzburkaju ovo hladno Sivilo Života?

Jer, tiho, neprimjetno ono se šulja među retke naših postojanja i gasi plam koraka da prijeđu kroz sve tunele koji su nam zacrtani.


Doći ćeš lučonošo,
I zapaliti sve davno ugasle baklje.
I nitko nikad zapjevat neće:

«Sjena Gavrana crnog
zarobila mi dušu
i govori mi tiho, tiše
da ustat neću – nikad više.»



Image Hosted by ImageShack.us

20.06.2007. u 22:07 | 32 Komentara | Print | # | ^

. . .

Jedna mala, goruća svijeća tinjajući je odavala Izdah svog kratkog života.
Ali u očima jedne sanjarke taj mali plam izgledao je poput ogromne nezaustavljive vatre koje je neizbrisivo davala pečat nikad pokorenoj, nikad ugašenoj Nadi.

"Ne zanima me ni gdje ni što ni skim si učio.
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane."


I kad te strah obuzme, kada si uništen i očajem pokoren do srži,
ja želim znati hoćeš li dotaći svoju Svjetlost i zadnjim urlikom snage krenuti u juriš protiv svih koji gase tvoj posljednji izlazak Sunca.


Reci mi, hoćeš li sve rane izbodene nemilosrdnim dvosjeklim mačevima života
prekriti suzama ili ćeš smoći snage
da Nadu pozoveš kao zadnjeg glasnika svoje borbe?

...kada sve ostalo nestane...


Hoćeš li se nasmiješiti svojim neprijateljima i ispiti vodu s neiscrpnog bunara svojih snova?

...kada sve ostalo nestane...

Hoćeš li biti spreman svojim Ratnicima,
koji se bore zajedno s tobom u tvojim Bitkama Života,
omatati povojima duboke rane kao što majka povija svoje mladunče?

Hoćeš li?
Jer, nemoj nikada kazati kako nemaš snage.
Tvoja Nada će uvijek ostati uz tebe,
čak i kada se sve rasprši
zrncima raspadnutih kula i slomljenih mačeva.

Ja ću biti tu. Nemoj me nikada zaboraviti.

Image Hosted by ImageShack.us

17.06.2007. u 11:23 | 15 Komentara | Print | # | ^

*Beyond dimensions*



U vremenu čije dimenzije nisu poznavale granica, našle su se ispod istih zvijezda neke iste oči.

Nakon što su prešle sve one tunele što ih je zemaljski život zacrtao, vinule su se u svjetlo Beskonačnosti stigavši pred umirući Kraj i neki novi Početak.

Možda dolje na Zemlji nisu imale prilike voljeti svaki trenutak svog putovanja, ali ovdje, sjedeći u beskonačnosti svemira na nekoj putujućoj zvijezdi, shvatili su da im je sada preostalo svo vrijeme ovog svijeta.

I gledale su se dugo...te oči.

Nije li ponekad čudno koliko li se samo priča može izgovoriti u jednom treptaju zaljubljenog pogleda?

I kao da vrijeme više ne postoji, zaledili su se svi otkucaji bezvremenskih satova, a u tom bezmaterijalnom univerzumu postojale su samo dvije zalutale duše kojima ništa više nije bilo važno.

Samo su željeli zadržati taj pogled i pohraniti ga u Vječnost.


A onda, na nekom crkvenom tornju otkucala je ponoć.
Dvije ruke su se razdvojile na Križanjima svojih života.
Tko zna kada će se opet u poljupcu naći ta ista usta.

Jedno je sigurno. Svoju su priču istkali zauvijek.



Image Hosted by ImageShack.us

14.06.2007. u 14:25 | 17 Komentara | Print | # | ^

*It's not the long way at all*




Gledajući staricu kako pada na hladno, beživotno tlo tik pod mojim nogama, nisam mogla a da me nešto iznutra, kao neka velika zvijer koja je čučala u meni, prodrma i strese poput beživotne lutke.

Činilo se kao čitava vječnost dok tijelom nije udarila o tlo.
Zamislite, taj jedan jedini mali trenutak doživljavati svojim očima kao užas kojeg gledate milijunima godina!

Tog časa proletio mi kroz oči cijeli život.
Sve one male radosti i suze kojima sam ga solila, paprila i sladila svih ovih proteklih godina.
Osjetila sam da sam bestjelesna duša koja svoje tijelo promatra odnekud izvana.
Ne mogu opisati taj osjećaj Strahopoštovanja prema Životu kojeg sam proživljavala svake te Beskonačne Sekunde.


Nije li zapravo zastrašujuće s kolikom nam lakoćom taj život može biti oduzet, baš kao što nam je i dan?

Sve suze, boli i patnje zapravo čine se tako malima i sitnima kad se zaista nađeš u blizini daha Smrti.


I onda poželiš da poživiš bar još jednu sekundu više...
...da zadržiš dah tek toliko da udahneš sve slatke brige i patnje koje ti dan nosi,
sunčanu zraku na vrelim usnama
i kaplju kiše koja te slučajno iznenadila svojim nesputanim dolaskom...

Kako bi divno bilo dočekati još jednu zoru
ili ispratiti noć poljupcem u beskonačnost nekoj Zvijezdi tamo Gore?

Sve, sve se može.
I nikad nije kasno.
Svaki maraton svoj kraj ima, no i čak da tek u zadnjoj sekundi svog malog, kratkog zivota shvatis koliko si dragocjen i kako je tvoj Film najbolje remek djelo kojeg si ikada mogao stvoriti, shvatit ces da nije vazno drzati Zlatni Kipic u rukama.

Jer, ti znaš da ga već odavno držiš u rukama.


Image Hosted by ImageShack.us

12.06.2007. u 15:10 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Prosinac 2014 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (12)
Prosinac 2006 (12)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (6)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (10)
Studeni 2005 (1)


*samo vršcima prstiju dotičem realnost. Sve ostalo dimenzije su nepoznatih svjetova.*