Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
*Never more*
*inspirirano Poeovom pjesmom Gavran.
Ponekad se zapitam može li se izgubiti Vatra u očima ljudi?
Znate, onako neprimjetno da se došulja neki zločesti vatrogasac i uguši sav tinjajući žar u odsjaju nečijeg ogledala duše.
...Prazan pogled, jednoličan izraz lica i smiješak potopljen negdje u lokvi vode pokraj zaboravljenog puta.
Duše zarobljene u kavezu noćnih mora,
a tijelo, poput prazne kutije,
traži kutak samoće gdje će odmoriti svoj
slomljeni pogled pun strahova i čežnji.
I čini se kao da nikad više taj osmijeh neće izaći kroz usta,
da ključ zarobljene duše više nikad isplivati neće s dna crnog, uzburkanog mora,
a to lice nikad više osjetiti neće toplinu svojih davno ugaslih obraza.
Postoje li negdje oni koji će zapaliti baklje svim izgubljenim Dječacima i Djevojčicama, i proširiti Vatru da uzburkaju ovo hladno Sivilo Života?
Jer, tiho, neprimjetno ono se šulja među retke naših postojanja i gasi plam koraka da prijeđu kroz sve tunele koji su nam zacrtani.
Doći ćeš lučonošo,
I zapaliti sve davno ugasle baklje.
I nitko nikad zapjevat neće:
«Sjena Gavrana crnog
zarobila mi dušu
i govori mi tiho, tiše
da ustat neću – nikad više.»
