Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Spremam u kartonsku kutiju i arhiviram. Časni sud je na pauzi.
Šećem cestom dok me tople zrake kupaju svojom svjetlošću.
Toliko nepravde, toliko tuge i toliko smijeha može se sakriti u jednom proljetnom danu.
I sve je prohujalo kraj mene.
Onaj čovjek koji me svojim Trnom pogodio tako da je i suza kapnula.
Vidjela sam svojim očima kako je u proljetnom lahoru prohujao i onaj telefonski razogovor pun nekih neočekivanih, razigranih nota.
I onaj topli prijateljski osmijeh.
I rečenica: «Falila si.»
Čak i ona neugodna bockanja koja mi ponekad tako idu na živce.
Gledam ih kako šeću tik pokraj mene.
Dobre i Loše emocije.
Da ih samo čujete...Koje se to bitke vode.
Svatko bi htio uže na svoju stranu.
Moje Loše emocije žestoko brane svoje stajalište i smatraju da je baš danas onaj dan kada bi Tuga trebala prevladati.
A one Dobrice još uvijek se opiru tim nasrtajima, a čak i vrijeme je na njihovu stranu stalo.
Traže suca...
Ali vidim da se baš nitko ne želi mješati u tu krvavu bitku.
A ja...
Šećem Sunčanom stranom ulice ostavljajući svoje sjene da se i dalje biju.
Nabacih smješak na lice. Uživam u Trenutku.
Sudski spor ćemo ostaviti malo postrance.
Ionako sve ide sporo u ovoj državi.
Ah...Divnog li dana!
Nije li?