Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Zrcalo moje najdraže... tko je najljepši kostur na svijetu?
Neku večer sam lutala malo po internetu i došla sam na blog po imenu pro-ana. Link ne želim stavljati jer mislim da takvoj vrsti bloga zaista ne treba reklame, a kamoli da čim više ljudi za njega čuje.
Ne znam što je to današnjem svijetu...zaista mi nije jasno.
Ne vodimo ratove, ne gladujemo, koliko toliko si možemo priuštiti ugodan život bez ikakvih ogromnih nedostataka...živimo u naprednoj civilizaciji, imamo razvijenu medicinu, svu vrstu mogućih medicinskih pomagala, lijekova, sve vrste zabava i hobija koje čovjeka mogu preokupirati...Uglavnom, lijepo nam je. Za razliku od ljudi koji su živjeli ovdje prije nekih 20-ak i više godina.
Sada konkretno govorim za Europu, jer znam da i dan danas ima mjesta na zemlji i gdje se ratuje i gladuje.
No, možda baš zbog toga, takve ljude ne okupiraju gluposti koje izjedaju nas europljane.
Poput primjerice, jesam li pojela kolač previše, koliko banana ima kalorija i hoću li stati u traperice broj 26? Koliko ručak ima kalorija i smijem li jesti poslije šest navečer?
Jesam li debela krava i moram li na dijetu?
ŽELIM IZGLEDATI POPUT KATE MOSS!!!
Zvuči poznato?
E pa, dobrodošli u svijet anoreksije.
Samo da navedem sve karakteristike blogova na koje sam naišla a da imaju veze s anoreksijom ili bulimijom:
Dakle, sve OBAVEZNO u svom boxu imaju sliku Kate Moss ili one brazilske manekenke koja je prošle godine umrla od zatajenja bubrega (uzrokovano anoreksijom).
Nazivaju se glupim debelim svinjama, i prežderavanjem nazivaju vjerojatno jedan pojedeni keks u danu.
Veličaju sve one cure koje uspiju izdržati šest dana na vodi...to im postaju kao neke vrste idola.
Obavezno u svakom postu napišu koliko su kalorija unijele taj dan u sebe, i jesu li po pedesetak puta na dan trčale u wc da povrate (valjda sam želudac, jer ionako ništa ne jedu)
Životni san im je valjda da stanu u traperice br. 25...vjerojatno nakon toga mogu i umrijeti, ništa više nije važno, koliko sam skužila.
Ništa i nikoga ne mogu osuđivati na ovom svijetu, jer nikada se nisam smatrala jednom od onih koje su najpametnije osobe na svijetu koje znaju sve o svima i koje sole pamet cijelom svijetu misleći kako je baš njihov život savršen.
Ne, nikada.
Ali jedina stvar koju bih mogla osuđivati do kraja svog života je ljudska glupost.
I da, uprla bih prstom u svaku djevojku koja svjesno od svog života radi samoubojstvo, mic po mic.
Smatram li to bolesnim?
Ma ništa ne smatram toliko bolesnim koliko curice koje uzdišu za retuširanim Photoshop fotkama neke razvikane manekenkice i opterećuju se svojim kilogramima.
Osobno, smatram takve osobe užasno plitkim i površnim ljudima koje misle samo na sebe i svoje hirove.
Curice moje drage, ma da ste stare i tridesetak godina, svejedno ću vas zvati curicama jer očito mentalno niste daleko od dječjeg razmišljanja. Ma što dječjeg, i time sam napravila uvredu djeci, i ona su pametnija od vas...
I uopće nema objašnjenja za to što si one rade. Jer isprike tipa: to je moj život i radit ću s njime što god poželim ili anoreksija nije moja bolest, nego dio mene...
Ma kakve su im to bijedne isprike uopće?
Ima li ikakvog smisla uopće se i ispričavati zbog zaluđenosti za supermršavim manekenkama i opsesije kilogramima? Jer, to je nešto najplitkije i najpovršnije što sam vidjela u cijelom svom životu.
Žalim ih, i mislim da nisu ni vrijedne otkriti sve ljepote koje im život nudi takoreći na pladnju ako se tako odnose prema nečem tako dragocjenim što imaju priliku iskusiti ljudi: a to je život punim plućima.
Nemam im što drugo poručiti osim: sramite se, zaista niste zavrijedile živjeti kad se tako odnosite prema svom životu i ljudima oko sebe! Fuj!
Vaš čin je gori i od prostitucije ili samoubojstva.
*
Ovog puta me zaista nije briga hoću li ovime uvrijediti neku zaluđenu anoreksičarku ili bilo koga drugoga. Tko ne želi ne mora čitati, jer ovo je samo moje mišljenje i ništa više.
Ljubim vas blogeri moji, i nadam se da vam nikada neće pasti na pamet da na takav najjadniji način prosipate svoj dragocjeni život.
Pusa.