Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Putovanje zvano Svijet
Ne znam jesam li možda praznovjerna, jesam li samo jedna glupa nerealizirana sanjarka koja vječito traži nešto nemoguće od ovoga svijeta, no uvijek sam nekako imala čvrstu vjeru da sve stvari, sva bića i sve pojave na ovom svijetu imaju svoju Dušu...
Možda je to zato što sam tako voljela putovati...kroz sve i svašta...
I bila sam luka...Toliko sam ljudi dočekala u svom zagrljaju sretna i ozarena lica, a toliko sam ih ispratila sa suzama slanim koje oplakivale su sve vjetrom odnešene jarbole...
I bila sam brod...Nekada sam putovala, hrlila ka životu koji me čekao negdje na sigurnoj obali, a nekad sam jednostavno stala, usred pustog oceana. Bacila sidro i čekala...
I bila sam vjetar...Hirovita, nestalna, neizdrživa cijeloj svojoj okolini...i svi su jedva čekali da ta bura prođe i da se vratim kao neki maestral.
I bila sam pustinja...Vječito sam čekala da netko koracima svojim ugasi žeđ moga srca.
I bila sam sunce...prošla zrakama kroz svaku laticu i obasjala svaki kamenčić na putu. Milovala sam nemirne valove i topila snijeg na planinama.
I bila sam kiša...Tužna, neumoljiva, tmurna...Isplakala sve suze ljuta zbog cijelog svijeta...Istopila sve ulice i zablatila svaki kamen kapljicama svojim...
Toliko sam toga bila, u toliko obličja se pretvorila...
I nekako teško je djetinjim mojim očima dokazati da je brod bio samo brod, hrpa iskovana željeza koja će prije ili kasnije postati olupina u nekoj zaboravljenoj luci...
Da je vjetar samo bezlična masa toplog i hladnog zraka koji kruži ovom planetom...
Da je kiša samo oborina teških tmurnih oblaka koji su negdje morali ispustiti svoj teret...
I zato je zovite kako želite, tu malu djevojčicu djetinjih očiju...Ali ona nikada neće prestati vjerovati u život tamo gdje svi misle da ga nema...No, tamo je zapravo življe nego igdje drugdje na ovome svijetu...
Pakiram svoje kovčege i putujem...Opet negdje i kao nešto...Tko zna, možda vas baš dotaknem vlatima trave ili grančicom drveta na nekom zaboravljenom putu...
Ili kao lahor prođem kroz vlasi nečije kose...
Možda ćete i osjetiti, samo dobro osluhnite...Moje usne dotaknut će vas i pružiti ruke u zagrljaj...Na kraju krajeva, ja sam samo jedno dijete koje želi iskusiti Svijet...