Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?

Hm...

Znam da u zadnje vrijeme ne postam često, zapravo, kad pogledam, postam vrlo rijetko kad usporedim sa prijašnjim gotovo svakodnevnim razmišljanjima na blogu. Vjerujte mi, i meni je samoj žao što sam se u posljednje vrijeme otuđila od blogerskog svijeta.

Ali...

Ne,
ovaj put nema ali. Ipak, ovo što sam rekla je činjenica koju ne namjeravam opravdavati nikakvim ali razlozima. No mogu vam reći da sam prikupljala snagu i energiju za novu sezonu, novi početak bitke...nove jesenje kiše, tmurne dane i borbu. Znate, ili živiš u skladu sa životom, Bogom i ljudima, ili se s nečime od tih triju stvari boriš.
Ipak, rekla bih da je za mene život jedno veliko nadmetanje, izazov.
A time i borba.
Što ne mora značiti da borba uvijek mora imati loš predznak. Mogla bih to pojasniti time kada bih vam rekla da mi život svakim novim danom nosi neke izazove. Neki su dobri, a neki loši, a upravo iz tih loših čovjek može vidjeti koliko i na koji način se može suočiti s problemom. Zato bih borbu više mogla definirati u nekom pozitivnom smislu.
Jer, na kraju krajeva, sve na ovom svijetu ima neku svrhu. Nešto te ubije, nešto te ojača, nešto te promijeni...Nikad ne znaš što će prije doći.

Kad sam rekla da se može živjeti u skladu sa životom, zaista sam to mislila. Može se živjeti tako, a da se istovremeno i bori. Samo je stvar kako ćete to prikazati u svojoj glavi. Budući da sam optimista, za mene život predstavlja ljepotu, makar se usput morala boriti rukama i nogama da nešto postignem :)

* * *

U pozadini mi svira Goran Bare i njegovi plaćenici. Slušam pjesmu Ostat ću svoj. Nevjerojatno je kako me dobra pjesma može potaknuti na razmišljanje. Ne znam da li ste ikad čuli tu pjesmu (većinom je ne puštaju na radio stanicama i sličnim medijima pa ne vjerujem da je previše medijski eksponirana - tu čast ipak mogu imati samo neponovljiva Severina, Zečić, Luka Nižetić...) ali na jednom dijelu ide otprilike ovako:


...U vjeri je snaga, ne u molitvi
Pa i kad me sruše, s vjerom ću ustati...


Zar nije to jedna od najbitnijih stvari u životu? Da bi mogao živjeti, čovjek uvijek ima neku vjeru, za nešto se grčevito drži i ustraje u tome da bi vidio smisao svoga postojanja. Za nekoga je to religija, za nekoga posao, za nekoga ljubav...
Svatko ima neku vjeru, neku svoju vrstu religije s kojom ujutro ustaje i noću liježe u krevet.
Nije li to ironično?

Mi, tako napredna, neovisna, samodopadna civilizacija, koja pokorava sve živo na ovom planetu ovisimo o jednoj tankoj niti što se naziva vjera. Bez nje, kao da bi mi, ljudi, moćni i nepokorivi, postali bezlične duše prazna pogleda što lutaju kroz život zauzimajući prostor i vegetirajući.

Ali podižući pogled prema nebu, uvijek se može vidjeti nešto tajno, nedokučivo što vuče čovjeka prema naprijed, daje mu poticaj da postoji nešto što još nije otkrio i vjerojatno neće, ali mu daje vjere da je neuništivo i da se može pouzati...


Za mene, konkretno, smisla i vjere ima ovo:

Bog je čovjeku podario uspravan položaj kako bi mogao promatrati nebo i dizati pogled prema zvijezdama.

Oprostite mi, ali sad moram izaći na trenutak i podignuti pogled prema nebu.
Tek toliko, samo da se uvjerim da su još uvijek tu. Te male, svjetlucave, treperave svjetiljke koje se nikad ne gase.
Bar tako kažu... thumbup

29.08.2006. u 20:26 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Prosinac 2014 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (12)
Prosinac 2006 (12)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (6)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (10)
Studeni 2005 (1)


*samo vršcima prstiju dotičem realnost. Sve ostalo dimenzije su nepoznatih svjetova.*









































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se