Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Nekako s kraja dana...
Danas je zadnji dan tekućeg mjeseca pa se odlučih, kao i uvijek, malo osvrnuti na sve što mi se događalo u ovih tridesetak dana. Onako, da odvagnem stvari, podvučem neke glavne crte i tako...Ali nekako sam danas bivala iznenađena svime što mi se događalo, kao da je ovaj dan još neko novo razdoblje koje uopće ne spada ovdje. Nekako mi ne paše. Ili, možda je ipak sve na svojem mjestu, baš onako savršeno, kao što treba biti...
Što je najčudnije, iznenađenja sam uglavnom dobivala iz same sebe, ali, budimo realni :), sve je to potaknuto djelovanjem neke treće osobe. Na kraju krajeva, u nekim stvarima čovjek sam sebe ipak ne može iznenaditi.
Dobila sam kompliment (ah, tko ne voli komplimente?!) od jedne osobe što mi je nabacilo jedan ogroman smješak na lice. Bio je to baš jedan, onako pravi, iz duše, čisti i nepokvareni kompliment.
Ipak mi je poslije bilo teško jer sam shvatila kako u mojem životu postoji niz uzročno-posljedičnih veza koje nekako nisam još spremna odvojiti u zasebne...rečenice. I tako je ta osoba nekako još uvijek u zapećku mog srca pa sam stoga bila tužna, a znam da drukčije ne može biti.
Kad pronađem onoga tko će mi znati pokazati kako da vratim vrijeme unazad, javit ću ti se.
Čudno je kako mi ljudi uvijek težimo budućnosti, želimo gledati naprijed, a za neke stvari bi dali ne znam što samo da ih možemo vratiti malo unatrag.
Nasmiješih se...Onako, s nadom u očima. Tko zna, nepredvidljiv je ovaj svijet. Možda ga čak i pronađe...tog čovjeka.
Nisam znala da li bih se plakala ili smijala. Bio je to vrlo domišljat odgovor iz njegovih usta.
I eto tako...i ovaj dan se bliži kraju pomiješan mrvicama..svačega. Niti veseo niti tužan, odlazi u nepovrat.
I osjećam da je svaka njegova sekunda bila nikakva doli savršena...baš kao što je i sve na ovom svijetu u svojoj surovoj suštini savršeno. Jer, drukčije ne može biti od onoga što jest.
Možda se ne osjećam u potpunosti baš tako...ali to je već druga stvar. No, iskreno da vam kažem, smiješak mi titra na usnama pomiješan mrvicama tuge...Onako na kutovima usana. No valjda sve na ovom svijetu ima svoje dvije maske. Onu tužnu i veselu.
Sve je podijeljeno.
Ali, zašto bih se onda žalila :)
Vaša bllankk.
31.05.2006. u 20:59 | 5 Komentara | Print | # | ^