Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Prostranstva
Zid koji priječi da se razvije nešto više među nama prevelik je.
Možda je Tebi dovoljno ovo što imamo? Možda.
Ali ja tražim nešto više, nešto jače, nešto što bi me vezalo u Tebe, nešto po čemu bi prepoznavala samo Tebe. A ja još uvijek ne mogu reći ništa takvoga.
Znam da će mi jednog dana biti žao. Već mi je i sada.
Znam da možda više neću naći nikoga poput Tebe, i da je ono što ja tražim možda potraga za već odavno izgubljenom pobjedom.
Ali, ja moram tražiti, moram krenuti dalje, moram se uvjeriti...
Znaš li kako je kad već slažem neke slike u glavi, neke misli koje bi mi pomogle da što nježnije prekinem onu sponu koja nas veže? I nemoj misliti da mi nije teško.
Ali ja sam nemirni duh kojemu vrijeme istječe, a zna da mora preći još tolika prostranstva.
I nemoj nikada pomisliti da mi nije bilo lijepo. Nikada. Jer ti si prvi kojemu sam osjećaje svoje pokazala. Ali još uvijek tražim samu sebe među tolikim prostranstvima, među tolikim ljudima i ličnostima...karakterima. I zato moram krenuti dalje...
Nikada nisam osjećala prema Tebi onako kako si ti osjećao prema mojem biću, prema meni. Da si me osvojio samim sobom, nedvojbeno jesi. No, ne želim Te povrijediti jer znam da osjećaji nisu jednaki.
Moram, naprosto moram krenuti dalje...nadam se da ćeš mi jednog dana moći oprostiti.
