Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?

Pa gdje je nestalo?

Čovjek.
To sam ja. To je svatko od nas. Makar se ponekad pretvoramo u oblike nimalo slične čovjeku.
Svi zajedno smo ljudi.
I zašto smo tako zlobni jedni prema drugima?
Znam da u svakome od nas postoji ta trunčica zlobe, i da je nemamo, to ne bi bili mi, ali govorim o onoj pravoj zlobi.
Mislim da je zaista istinito ono sto se kaze: da je čovjek čovjeku vuk.
Zasto moramo u ovom svijetu biti zlobni da bi bolje prosli? Na kraju uvijek prodju bolje oni koji imaju manje dobrote u sebi. Nerazumljiv mi je taj "zakon prirode". Znači, da bih mogla postati netko i nešto moram gurati i gaziti sve pred sobom? Znam da je ovakvo razmišljanje često prisutno među nekim ljudima. E pa ja nisam jedna od njih.
Važnija mi je čast i dobrota od bilo kakve karijere ili dobrobiti u moju korist.
Da mogu birati, uvijek bih izabrala teži put, ali zato pošten. I znam da ljudi poput mene često mogu nastradati kad se nađu na meti one druge "vrste" ljudi. Ne razumijem kako ljude uvijek više privlače pojedinci s krivim stavovima. Čak i kad ih ovi ignoriraju, uvijek bježe na tu nekakvu stranu gdje misle da su bolje prošli.
Iskrenost i poštenje danas je na zadnjem mjestu.
Mora se tražiti sa svijećom.
U današnjem svijetu je također vrlo teško i zadržati te dvije stvari. Čak i ako ih imaš, hoćeš li biti dovoljno hrabar da ih zadržiš?
Neki su se "razvili" do te mjere da ih ljudi zaista prepoznaju kao takve i da uživaju u njihovom društvu i pojavi, baš zbog njihovih vrlina. Ali postoje i oni u kojima također leže te vrline ali nemaju možda hrabrosti ili prilike ih nekome pokazati. I onda, ako shvate da je besmisleno truditi se (a to nikad ne može biti besmisleno), odaberu onaj lakši način da se probiju...
Mislim da je u trenutku našeg rođenja u svakome od nas postojala ta osobina da budemo dobri i iskreni ljudi. Ali okruženje u kojem živi svaki čovjek je zapravo put ka onome kakav će on postati kao osoba u daljnjem životu i kakvim će ga se sjećati.

05.02.2006. u 16:49 | 25 Komentara | Print | # | ^

*Confusion*


Evo dragi moji, imam osjecaj kao da me ovdje vec nije bilo stotinu godina a ne samo tjedan dana. I zaista nisam ja tome kriva. zaista.
Mislim da cu imati srece ako uopce uspijem objaviti post. Internet ponekad moze biti stvarno koristan, ali ponekad zna biti i takva gnjavaza kad se zasteka.

Toliko toga vam imam za reci da mi se na tisuce misli vrzma po glavi a ja kao da od tolike zestine ne mogu povuci ruku i uhvatiti jednu. I onda, kad je toliko puno stvari u glavi, i kad mi se svaku milisekundu nesto drugo mota po glavi, imam osjecaj da me prsti ne slusaju, jer ne znaju koju bi rijec, koju misao, prije otipkali.
Zapravo, vrlo je smijesno kako od toliko tema glava ti za cas moze ostati prazna jer ne znas koju bi dohvatio :)
Osjecaji su tako slozena stvar. Ponekad se milijun tema zapravo uvijek svodi na jednu, samo ih treba posloziti na pravo mjesto, poput puzla, da bi se pravilno ispreplele i tvorile nekakvu cjelinu. A ovako su samo nabacane kao jedna velika hrpa rublja izmijesana u svim bojama. I crnog i bijelog i sarenog. Svega tu ima.

Ne znam da li se i vi ponekad ovako osjecate kao ja. Imam zbrku misli u glavi, tako da me vec pocela i hvatati glavobolja. Cudno mi je zapoceo dan i mislim da ce tako i zavrsiti. Probudih se, otvorih oci, misleci kako cu se u miru moci dovuci do kupaone i nabrzaka napraviti one jutarnje rituale, pa se bacit na neku klopu.
No, u mom razmisljanju me omela jedna susjeda histericno ulazeci u kucu i vikajuci iz sveg glasa. O da, takvo budjenje mi je zaista "dobro" prisjelo.
Ipak nista, zakljucila sam i pokunjeno se bacila u svoj topli krevet. Nisam danas bila raspolozena da se borim s glasnim osobama vec od jutra. I tako sam odlucila pricekati dok ode. E to je potrajalo. Ali kako sam ponekad vrlo strpljiva osoba, i nije mi to bio neki problem.
U cijelom tom vremenu nekako mi je prosao onaj osjecaj da mogu dobro zapoceti dan. Zapravo, imala sam osjecaj kako mi je neka sila poremetila onu jutarnju ravnotezu i sad se osjecam zbrkano.
Zaista se po jutru dan poznaje :)

Citanjem mojeg iscrpnog jutarnjeg budjenja, mislim da ste shvatili kako nisam bas presposobna za ikakvo daljnje tipkanje po tipkovnici.
Zato - jedan veliki poljubac - do sutra :)

UPDATE:
Krivo ste me shvatili sto se tice onog prijasnjeg posta :)
Nije rijec o osobi muskog spola, vec o jednoj mojoj sad mi vec dragoj frendici :)

04.02.2006. u 14:30 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Prosinac 2014 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (12)
Prosinac 2006 (12)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (6)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (10)
Studeni 2005 (1)


*samo vršcima prstiju dotičem realnost. Sve ostalo dimenzije su nepoznatih svjetova.*