Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?

Prolaznost


Neprestano imam osjecaj da je danas subota. vec sam se bacila u veliku radnu akciju, sve lijepo pocistila...a to inace radim subotom. i onda skuzim da sam si ustedila jedan dan velikog pospremanja:)...lijepo je ponekad biti u zabludi:)

A vi? jeste vec pospremili svoje kuglice i ukrase u kutiju ili cekate da vas natjera cudo nebesko? ja mislim da ovaj put necu stici...ma nije izgovor...fakat:)

razmisljam o prolaznosti ljudskog zivota...kako smo prolazni a da nismo ni svjesni toga...
imam jednu susjedu, koja zivi tocno prekoputa moje kuce.
Od kad znam za sebe, uvijek je bila tu kad god je trebala pomoc, kad su bili oni zimski dani a iz njene kuce sirio se miris svjeze pecenih krafni...prije nego sam se snasla, vec je na mom prozoru lezala vrećica puna ušećerenih, mirisnih krafni...
ili, kad su bili oni nesnošljivi i vrući ljetni dani uvijek je dolazila na moju terasu da se rashladi i da popije koju kavicu..."proćakula" o svemu pomalo i nasmije sve zive oko sebe:)...bila je zivi izvor zdravlja i opce euforije gdje god krenula...cim se pojavila na vratima, odmah si morao baciti smjesak na lice jer je to jednostavno bilo "zarazno".

Nije prosla ni godina-godina i pol...moja draga susjeda sve je rjeđe dolazila na moja vrata...sve rjeđe se širio miris pecenog kruha i toplih krafni...
...da, razboljela se...danas lezi na svom krevetu, ovisna o tudjoj pomoci...vise nema onog vedrog smjeska niti ozarenog lica...vise nema one tople, utjesne rijeci ili sale...
priznajem, makar zivi tocno prekoputa moje kuce, vrlo rijetko odlazim do nje. ne znam zasto. mozda zato sto se bojim gledati je tako bespomocnu i samu? mozda se bojim suza koje bi mi kasnije potekle...mozda se bojim tuge...mozda...
a ona...uvijek je bila tu i za svakoga...ponekad se zamislim nad samom sobom i osjecam se tako gadljivo sama prema sebi. Zar nije zasluzila moju posjetu bar jednom na mjesec...nakon svega sto je ona za mene ucinila...?

najcesci izgovor za svakog covjeka je - "nemam vremena..." - a da li ce biti vremena onda kad cemo i mi biti takvi...sami, bespomocni...stari...

06.01.2006. u 16:20 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Prosinac 2014 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (12)
Prosinac 2006 (12)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (6)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (10)
Studeni 2005 (1)


*samo vršcima prstiju dotičem realnost. Sve ostalo dimenzije su nepoznatih svjetova.*