Groznica od kašnjenja
Znala sam da ću je danas dobiti… točno sam je osjetila sinoć. Bila sam toliko ljuta, bijesna, živčana… logičan slijed je da je jutros morala izaći ta prokleta groznica na usta.
A zašto sam je dobila? Jučer sam se toliko naživcirala… na prvi pogled zvuči kao glup problem, ali nije… ni malo.
Kašnjenje. Pobogu ljudi, zašto kasnite… zašto ja uvijek moram kao zadnji kreten stajat na +40 ili – 10 stupnjeva po 10, 15, 20… jučer i 35 minuta da netko dođe!! Zar nemate ni trunku poštovanja, kao da se nalazimo samo radi mene, kao da je samo meni bitno da se nađemo.
Na sreću nisu svi ljudi takvi (na sreću), ali dobar dio mojih prijateljica vječito kasni.
U redu, ljudi smo, dogodi se i meni da zakasnim – ali dosta rijetko jer se ja stvarno trudim doći ljudima na vrijeme.
Jučer sam se dogovorila naći sa frendicom u 2h na Trgu. Ta frendica inače uvijek u zadnji tren promijeni i mjesto i vrijeme nalaska, što mene svaki put izbaci iz takta. I toleriram joj svaki put – prvo joj prigovaram, a onda ona uvijek nađe neki glupi izgovor i smiješak i ostane sve na tome.
Tako je bilo i jučer… taman stisnem kvaku od vrata da ću izaći iz stana, kad zove ona da se nađemo ne na Trgu već na njenom kvartu i to ne u 2h nego u 2 i 10, jer neće stići.
Već su mi tu počeli izlaziti rogovi, jer mi je bliži Trg bana Jelačića nego njen kvart do kojeg imam sat vremena jahanja po tramvajima i presjedanja.
Poludila sam, svaki puta mi radi ovo… i onda se ljuti kada se ne vidimo po 3,4 mjeseca.
A zašto se ne vidimo? Zato jer ja uvijek izmišljam neke glupe izgovore da se ne mogu naći s njom, jer mi se neda nalaziti sa osobama koje svaki puta kasne.
I dođem ja u njen kvart, bilo je 2:12. Dakle, ja sam «zakasnila» 2 minute. I stanem kraj nekog čovjeka što prodaje voće na štandu, uključim mp3, i čekam…
I čekam… prođe trudnica sa košarama, neki dečki na rolama, biciklist… meni svira Lily Allen «Ldn» :
“Sun is in the sky oh why oh why ?
Would I wanna be anywhere else
Sun is in the sky oh why oh why ?
Would I wanna be anywhere else
When you look with your eyes
Everything seems nice
But if you look twice
you can see it's all lies”
I čekam… pjesmu sam prevrtila i slušam ju već 5.put, trudnica se vraća sa punim košarama i čudno me gleda zašto ja još stojim tamo. Već 15 minuta.
A sunce zapržilo, a pritisak u zraku… već me i čovjek sa štanda čudno gleda nakon 20 minuta stajanja. Stiže mi poruka “Dolazim za minutu, čekaj me”!
I kad su se već svi koji su prošli vratili, i dečki na rolama, i biciklisti... i kada je meni glava bila već dobrano spržena od sunca... nakon 35 minuta (u 3h popodne kada je najjače sunce), dolazi ona sva vesela…
Sve sam joj sasula u lice, sve… pukao mi film više.
Ja još dođem do njenog kvarta i ona kasni 35 minuta!! Znači da je iz stana izašla još nakon dogovorenog vremena kada smo se trebale naći.
E stvarno mi je dosta više izigravati budalu, kunem se da je moj maksimum čekanja i tolerancije od sada 7 minuta. Nakon toga vremena odlazim. Jedino ako je u pitanju debeli razlog tipa prometnih nesreća i slično.
A to što se netko razvlačio po doma, šminkao 2h pred ogledalom, izašao iz kuće u vrijeme kada je već trebao biti na mjestu dogovora... zaboli me.
Već kada ti nemaš poštovanja prema meni, e onda imam puno pravo otići. Pa mi kvocaj do sutra, ja sam u pravu.
Sad mi je lakše, morala sam se negdje ispucati... ovo sam napisala u jednom dahu.
Vrijeme je novac, curi... kako je lijepo prikazao Salvador Dali na slici... i nemam ga na bacanje.
p.s. – jučer sam gledala neku glupu američku komediju na RTL-u „Zabranjeno voće” (nije bilo ništa pametnijeg na televiziji). Pobogu, šta ima smiješnoga u smijanju invalidima i mučenju životinja? To su mi najgore vrste komedija kada se ljudi smiju na skečeve sa invalidima, kako im otpadaju umjetne noge, kako bacaju i šutaju čovjeka invalida koji sjedi u invalidskim kolicima i priča preko onog aparata i slično i kako je lik zabio ruku do lakta kravi... ono u čemu je problem? K vragu više i taj bolesni humor i nacija.
09.05.2007. | 11:38 | 42 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
