Da li volite daviti ljude?
U zadnje vrijeme me izluđuju ljudi koji se bave «uvaljivačkim» poslovima, tipa razno raznih kataloških prodaja (šminke, robe, nakita ...), životnih polica osiguranja… pa sve do nekih gluposti za mršavljenje.
Odmah da kažem – nemam ništa protiv ljudi koji se bave time, niti podcjenjujem te poslove, niti imam išta protiv toga… mrzim samo način na koji, neki od njih, to pokušavaju prodati. Rekoh neki.
Tako me je prije par mjeseci u zagrebačkoj Importanne Galeriji zaustavila jedna starija žena. Rekla sam joj da se žurim, a ona mi je uporno uvaljivala katalog šminke. (Ne sjećam se više da li je bio Avon ili Oriflame, ali nije ni bitno). Bila je tako draga i mila, i nudila mi je neke kremice i da upišem ime, prezime i adresu za neku nagradnu igru. Na brzinu sam ispunila, uzela katalog i otišla. Katalog sam uzela prvenstveno radi onih mirišljavih stranica, jer mi je fora to protrljat rukom pa kasnije mirisati. Ali nikada mi nije palo na pamet kupovati nešto preko kataloga. Pa ja jedva pogodim dobru nijansu ruža i sjenila kada sam u trgovini, i kada to isprobavam na koži… a kamoli da još nešto na slijepo uzimam.
Kad nedavno… zove mene neka starija žena na telefon, kućni! Ja ponavljam kako je krivi broj, jer ne poznam nikakvu gospođu Nadu. Odjednom dotična gospođa Nada mene naslovi imenom i prezimenom, i boja glasa joj se transformira u gunđanje ličke medvjedice pred parenje. Sasula je opaku paljbu na mene – da kako sam ja bezobrazna, da šta se ja njoj ne javljam na njezin broj mobitela koji je zapisala na katalog. Odgovorim joj da nemam vremena za takve poslove i njene gluposti, doslovce… i poklopim. Zvala je još par puta… a prestala je nakon što joj se moj tata javio… hehe da mi je znat što joj je rekao.
Mislim, stvarno nevjerojatno – što si je ona zamislila da ja moram nju zvati i radit za nju, samo zato jer sam u prolazu uzela neki katalog. A najgore od svega, što je žena išla iskopati moj kućni telefonski broj, na temelju moga prezimena i adrese što sam napisala na kuponu za nagradnu igru.
Neki ljudi si stvarno previše dopuštaju.
Užasno me živciraju «prodavači», koji se sjate sa nekim religioznim knjigama, taman kad zauzmeš najbolju klupicu u centru grada. Pa ti guraju pod nos neke knjige o hinduizmu, o Sai Babi, Hari Krišna kuharicu …
Hvala, ne zanima me! A oni i dalje uporni, osmijeh od uha do uha, i priča, priča i priča…
Do sada sam odbijala sve vrste poslova, gdje sam doslovce morala ići za ljudima i uvaljivati im nešto. Ja nisam takva osoba. Ja ne volim kada meni netko uvaljuje i nameće nešto, pa ne želim ni ja drugima. Kada sam dobila posao da ljudima nudim police životnog osiguranja, pobjegla sam glavom bez obzira. Zar ja? U Hrvatskoj? U Hrvatskoj da nudim police životnog osiguranja? Pa to i ne bi baš išlo. Možda u nekom drugom životu i u nekoj drugoj zemlji. Plaćaju po osobi, koliko bi ja osoba uspjela nagovoriti da si plaćaju policu životnog osiguranja? A koliko smo mogli vidjeti po američkim autopsijama, ti što su se osigurali su uvijek kobno završili... :)
Jednostavno nisam taj tip osobe, da mogu nekoga nagovarat pet sati na nešto i uvaljivat mu, dosađivat i poput vampira mu ispijat svu krv. (Iako volim vampire i krv ;)
Trenutno me davi prijateljica. Uletjela mi je sa pričom, kako je upisala tečaj za body gurua. Već sam na sam spomen riječi «gurua i još body» počela okretati očima, na svu sreću imala sam sunčane naočale, pa se nije moglo vidjeti.
I priča ona meni kako će svim ljudima koje zna, uključujući i mene i moju obitelj, izmjeriti mišićnu masu, kilažu, udio masnoće, ovoga … onoga, pa će svima odrediti šta da jedu i piju. Ovaj put mi se zacrnilo pred očima iako nije bila pomrčina sunca.
A sada slijedi dio koji me je totalno izbacio iz takta… njeno pitanje – «A kada možemo doći ja i stručna ekipa kod vas doma da vas sve izmjerimo ?» Moooolim? Kod koga doma?
E nema šanse, nema teoretske šanse da će moji starci pristat da im se neki body gurui motaju po stanu, kao da nemaju pametnijeg posla.
Uostalom, zar nije nepristojno da se netko sam poziva u tuđi stan? Meni je to grozno, ja to nikada ne radim.
Uglavnom, njoj plaćaju po broju osoba koje uspije dovesti na te neke tretmane debljanja ili mršavljena – ovisno kome šta treba.
Samo ne vidim u kojoj je grupi mene vidjela, meni ne treba ni debljanje ni mršavljenje.
Ja sam taman. :)
I tako ona mene sada zivka svaki dan… misli kako si je našla žrtvu …
Baš me zanima dokle će biti u zabludi, jer ja ne želim da mi dolaze doma …
Nemam se ja vremena baviti takvim glupostima, pogotovo ne sada kad krenu zadnji ispitni rokovi prije ljeta.
A još manje vremena imaju moji roditelji.
Da se pohvalim, fale mi još dvije sličice da popunim Ledo album, ali za tu jednu koja mi fali već nude po 2000 kn. Šta bi ja trebala ponuditi 2500 - 3000 kn onda za nju? Na kraju ćemo doći do svote za koju možemo i sami odšetati do trgovine i kupiti PS3...
27.04.2007. | 09:30 | 56 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Nagradne igre bez granica
Evo mene nakon dužeg perioda – i to jer me bolest zadržala danas doma, prikovala me za krevet.
Skočila mi temperatura, a najgore je biti bolestan kada je vani predivno vrijeme.
Da bi se domogla PS3, počela sam jesti onaj Ledo sladoled i skupljat sličke… sa autima. Jer kada popuniš cijeli album - odmah dobijaš PS3. I borim se sa klincima, jer su izjeli sve sladolede te vrste u kvartu. Postalo ga je nemoguće pronaći.
Osjećam se kao malo dijete, nisam već jako dugo ljepila sličice po albumu, ali mogu vam reći da me baš zabavlja. Sam taj proces otvaranja sličica, pa iščekivanja koji ću broj dobiti, pa ljepljena u album... sve me to vratilo u moje djetinjstvo.
Pitanje je samo tko će uspjeti dobit spornu sličicu… ja bih je platila.
Moram dobiti taj PS3, ako tko ima sličice za mijenjat neka se obrati meni na šalter. 
Da li je uopće moguće osvojiti neku nagradu ili sam ja još naivna kao malo dijete kada vidi PS3, a oni će to u biti podijeliti nekim svojima, preko veze?
Da se trudim i dalje? Paa… možda i da, jer ako ništa ne igraš, nemaš se čemu ni nadati.
Nikada nisam imala sreće sa tim nagradnim igrama, moj domet je bio osvojiti vezicu za mobitel i slične niš'-koristi gluposti.
Još osjećam gorčinu radi T-coma i Max adsl-a. Naravno da sam ja među onima koji nisu dobili Sony mp3. Iako sam zvala mali milijun puta službu za korisnike i svi su govorili kako treba stići na moju adresu, jer sam ispunila zahtjev za max-adslom kad je akcija tek krenula i bilo je mp3 playera, dakle nema govora o isteku zaliha.
Slala sam im i prigovor i sve i dobila odbijanje.
A prigovor sam slala, ne radi mp3-a, nego radi principa… da, radi principa! Jer su mi ga oni obećali i ništa. Očito su dobrano opskrbili svoju rodbinu mp3 playerima, pogotovo što je akcija išla u vrijeme Božića. Pa su spojili ugodno sa korisnim, a poklon nije bio ni malo loš.
Nisam već jako dugo bila bolesna, i sada ne znam jer to radi velikih količina pojedenih Ledo sladoleda u nadi da ću popuniti album sa sličicama ili je to jer sam neki dan izašla prelagano odjevena a baš je puhao neki prokleti vjetar… i znam da sam se sva tresla od zime i da mi je prisjeo cijeli izlazak.
Em zbog zime, em što je mineralna voda u kafiću-restoranu ispred Cinestara koštala 17kn. A konobarica je bila toliko neljubazna, da mi je žao što se nisam ustala i otišla bez da platim. Zamislite koja je to zarada, njih ta jedna bočica mineralne na veliko košta oko 1,5kn. A prodaju je po 17kn.
Još jedan biserni mail od moga poslovnog kolege:
«ajd biram pokušaj makar ispo popušaj..ovu subotu jutro..onda gotovo
sve??samo dizajneri da sfušare svoje...koj sam ja luzer 12:24 a ja
razmišljam o ovim pizdrijama..ma idem spavati i nastaviti pričati sa
sobommmmmm...nj nj nja nja..katkad osjećam samognušanje»
Ajde, lijepo od njega da bar prizna da osjeća samognušanje. Ne mogu mu onda više ništa zamjeriti. Čovjek je očito svjestan svega.
Eh, da... zaboravih na svoju štafetu koju mi je zadala looloo.
(Tako ti zubar zadavao inekcije )
Dakle, moram napisati 5 ljubavnih pjesama koje obilježavaju moju ljubavnu filozofiju...
I izabrala sam TOP 5 srcedrapajućih, baš sam se potrudila. lol
1. John Legend - Save Room
"Say that you stay a little
Don't say bye bye tonight
Say you'll be mine
just a little of bit of love Is worth a moment of your time
save room for my love
save room for a moment to be with me"
2. Elvis Presley - It's Now Or Never
"It's now or never,
come hold me tight
Kiss me my darling,
be mine tonight
Tomorrow will be too late,
it's now or never
My love won't wait."
3. Marilyn Monroe - I Wanna Be Loved By You
"I wanna be loved by you, just you,
And nobody else but you,
I wanna be loved by you, alone!"
4. Barry White - You're The First, The Last, My Everything
"My first, my last, my everything,
And the answer to all my dreams.
You're my sun, my moon, my guiding star.
My kind of wonderful, that's what you are."
5. Alicia Keys - If I Ain't Got You
"Some people want it all
But I don't want nothing at all
If it ain't you baby
If I ain't got you baby"
Štafetnu palicu predajem (znam da će vama biti lak posao:) :
-Kinky
-Fatalnoj
-Matovilki
-*BrokenSpirit*
-Blacken The Angel
Idem ja... do čitanja...
24.04.2007. | 13:02 | 33 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Kada sunce opali po glavi
Jedva sam dočekala ovo toplo i sunčano vrijeme da se mogu kao gušterica izvaliti negdje u gradu i upijati sve zrake sunca.
Najbolje mi je ovo prijelazno vrijeme – iz hladnog u toplo… možete se zbilja svačega nagledati po Zagrebu. Samo odaberite mjesto na relaciji Kaptol centar – Tkalča – Trg – Bogovićeva – Cvjetno. I show počinje. Dižu se zastori.
Dok neke žene već hodaju golih nogu u minicama i nabadaju štiklama, druge se ne izvlače iz zimskih vesta i čizama.
Najbolje su mi one zagorene --> 3.stupanj opeklina po faci i tijelu iz solarija, zblajhana kosa da graniči sa sijedom, 35 kg sa krevetom (zato i jesu živčane i samo puše), naočale za varenje preko cijele face (imam i ja jedne), torba dva sa dva i pas na baterije. I napućena usta… da, kao ne kuži se.
Prototipi Donatelle Versace, da skratim.
Iza njih uvjerljivo vode ženske tzv. klonovi. (ovca Dolly je sada pala u drugi plan, a i jadnica sada stoji kao izložbeni primjerak u muzeju.) Kao da si ih sve copy-paste jednim klikom miša i razbacao ih po gradu. Sve odreda nose tajice svih boja i dezena, balerinke, rajf (pa i ja nekad isto ali rijetko, šta ću, očito nas je netko hipnotizirao i sada kao zombiji slušamo naredbe i hodamo) … i lažne Gucci, Louis Vuitton, Fendi torbice oko struka (one koje nose nogometaši oko struka). Ne razumijem kako im nije glupo kupovati te torbice kada ih ima milijun cura u gradu. Al' ajde… bar će tržnice profitirat.
Još jedna zanimljiva skupina je ona «bez kompleksa». Bez imalo srama tri sloja trbuha se preklapaju ispod majice do pupka ili jako pripijeno uske majice. Minjak i noge sa listovima radi kojih bi se posramio i Silvio Marić.
Neka, ajde… lijepo je to kada ljudi nemaju komplekse, pa neće samo zgodni hodati u minici? (Ili da ;) )
Nisam se još našla sa harlekinom s kojim trebam raditi. Mislim da će susret biti ovaj tjedan. Dobila sam još onakvih mailova sa predivnim riječima. Sada sa nestrpljenjem iščekujem susret i veselim se svakom novom mailu jer se odlično nasmijem.
Prestala sam se uzrujavat radi takve osobe – nije vrijedno. To je samo još jedan pajac u nizu pajaca sa kojim ću se susretati u životu.
Ma baš mu hvala što mi omogućuje dodatne sate smijanja tokom ovih napornih, ispitima zatrpanih dana.
Eto, iz svakog zla – neko dobro.
Kibam… do čitanja… 
16.04.2007. | 22:05 | 43 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Da li sam ja princezica?
Šta napraviti kada morate raditi posao sa školovanim ljudima sa fakulteta koji nemaju najosnovnijeg kućnog odgoja? Kojima je vokabular na nivou lokalnih kvartovskih pijanaca koji danima piju mali pelin i sjede na pivskim gajbama ispred Dione?
Konkretno, trenutno sam jako zauzeta i razapeta na sto strana - što radi fakulteta i ispita, što radi posla kojeg moram raditi u suradnji sa studentima sa jednog drugog fakulteta.
Dakle, njih još nisam upoznala – trenutno smo u pregovaranjima preko maila što i kako, i kada ćemo se naći i upoznati.
Ja te ljude nikada prije vidjela u životu nisam, niti sam ih upoznala… i to ističem, jer ću vam sada pokazati kakve sam mailove dobila od njih.
Neću nikoga imenovati niti navesti sa kojeg su fakulteta, napomenut ću da su sa jednog od težih fakulteta. Ja sam ostala zgranuta nakon što sam pročitala mailove … da li sam ja mimoza? Možda živim ispod staklenog zvona, možda je ovo «cool» rječnik a da ja ni ne znam… ispravite me ako griješim.
Mail broj 1
...uglavnom mi smo vam preko tjedna 0-24 na faksu..pitajte si
prof. jedina smo profesija koja ne spava..NIKAD, i onda se ser*m na
insomničare...to su u biti samo onaničari.
od pon do četvrtka smo tamo od jutra do mraka (doslovno) ili radimo za
faks ili radimo za sebe (jer na faksu ne radimo kao dovoljno za sebe).
je**ga, ali tako je kako je. ergo predlažem da se nađemo
sutra aka (petak ujutro) ko' ne dođe cigan je!
i vidimo na sto liči taj vas zadatak, srokamo to što prije tako da ne
ostavimo to sra**e za kraj kad smo poslom preko glave, uglavnom
srokamo to pokupimo nagradu i seremo po drugima kao 50centa.
danas tko dolazi... i onda nek mi netko javi... ali opet nemojte me
drk***i navečer tim pizdarijama. eto toliko od mene.
gospodin xy
Ostala sam u nevjerici gledati u sve napisano, s kakvim ja to čovjekom imam posla?
Opet pitanje – Možda sam ja preosjetljiva?? Ma nee, ne moguće. Ja sam isto zajebant, ali ja znam mjeru i vrijeme. I ne, nemam ovakav rječnik.
Čini mi se da je ovo obično forsanje, ali čemu!?
Mail broj 2
bog... gle da ne jebemo gredu... radimo u hodu... sutra onda
sjednemo i brainstormamo tu pizdariju i to je to
...to je sve pizdarija ne trebate sad sjediti danima i
razmišljati… ili imaš ideja ili nemaš i možeš ga pušiti (nemojte se
uvrijediti)..radimo i ideja se razvija, pa ako je zakurac smislimo
novu… nek dođe ko hoće ja vas neću tjerati, niti vas učiti poslu ali
možemo to napraviti bez beda, ma niti oni u firmi ne seru zlatne kvake
a nije ni da su kreativni nešto… samo nemojte sad sleckati i smisliti
neko govno..ha ha bog i hrvati!
da i ako se odlučite nja nja nja sjedati doma nek mi netko javi da ne
dođem tamo sam ko peder.
Opet nevjerica i šok… ja takvoj osobi jednog dana ne bi dala radno mjesto da se mene pita i da primam ljude za posao. Da li sam ja staromodna, princezica, damica, ili ovo zbilja nisu normalni pregovori za jedan posao.
Ovo je na nivou četrnaestogodišnjaka (bez uvrede mlađim blogerima koji me čitaju), koji izigravaju glavne face na školi, puše cigarete i joint, i okolo tuku sve jadne klince koji imaju dobre ocjene i koji su «štreberi».
Svaki mail ima sve više i više prostota. Mene to vrijeđa. Nisam navikla tako pregovarati oko posla sa nepoznatim ljudima.
Iako mi je došlo da mu odgovorim istom mjerom, pa da vidim kako će on reagirati, vjerovali ili ne… pregrizla sam jezik i nisam odgovorila ni na jedan mail, još uvijek.
A najrađe bi mu napisala nešto u stilu: «Ajde u k… da se nađemo više, pič… jedna, jeb… ti život, da obavimo to što prije…itd.» Pitam se kako bi on reagirao na to. Ako bi se naljutio, rekla bi mu :»Pa ja sam mislila da se to tako mora razgovarat, ti si prvi počeo!» :) Ali ne želim se spuštat na taj nivo. Ne znam da li je takvim osobama bolje odgovoriti na taj prostački način (pa im pokazati kako to zvuči) ili im odgovoriti lijepo i profesionalno kako priliči, ili damski u rukavicama servirati i indirektno pokazati da je prevršilo sve mjere.
Zbilja ne znam, nisam psiholog i ne znam što se krije u glavi te osobe, koja ovako započinje jednu poslovnu suradnju...
p.s. - iskreno, jako me zanima kako ta osoba izgleda uživo, pa kad i to vidim, saznat će te... :)
13.04.2007. | 12:30 | 32 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Karikatura od države
Da li vam je poznat ovaj osjećaj… ulazite u kupaonicu, kasno je, kapci su već preteški, uzimate svoju četkicu za zube, perete zube… i taj tren shvatite da postoje dvije gotovo identične četkice za zube u vašoj kupaonici … sledite se… ona u čaši je za nijansu svjetlije boje. Ova u vašoj ruci je… nekako je pretamna i … uglavnom – nije vaša!! Bacate krivu četkicu za zube i u nevjerici gledate kako je vaša uspravna i suha i smije vam se u facu.
Naglo sam se razbudila. Sreća u nesreći pa je četkica bila od nekoga (ne želim znati koga) od ukućana. Jer da nije, išla bi na kemijsko čišćenje usta. Bi.
Kao i svakog četvrtka sinoć sam gledala Istragu.
Sudeći po svemu za par godina možemo očekivati pravu najezdu ubojica i silovatelja na slobodi, jer kod nas za ubojstvo dobiješ par godinica, a ako se još lijepo počneš vladat u zatvoru puste te i prije. Još te i podragaju po glavici i ispričaju se ako su te možda povrijedili.
Neke od njih puštaju i po 3, 4 puta, a oni svaki put ubiju i siluju isti taj dan kada su pušteni.
Agresorima šalju iskaznice branitelja, a branitelje tjeraju u državu od koje su nas branili... žalosno.
Koji retardirani zakoni. Očito će Robert Valdec postat glavni sudac u državi i više se ništa neće moći pokrenuti bez njega i njegove ekipe. Da citiram jednu izjavu, ni ja to nebi mogla bolje sročiti : “Valdec bez pardona šamara ovu karikaturu od naše "pravne države" i zato mu skidam kapu...tip ima jeb... muda i naravno da mnogima zbog toga smeta njegova pojava i njegove opake istrage na tv-u...mi Hrvati smo stvarno čudan narod koji izgleda voli da ga se guzi...a kad se pojavi netko tko nije takav, odmah postaje nepodoban,sumnjiv i opasan...Valdecu samo tako nastavi nek narod vidi u kojem mulju živimo...» Slažem se.
Ja bi njima dala kao u Americi, po 200 godina i 5 doživotnih. I mogućnost pomilovanja nakon 3 doživotne. Normalno da to neće doživjet, ali bar se po tome vidi težina njihove kazne.
A ovdje u Hrvatskoj, ako ubiješ peteročlanu obitelj s majkom trudnicom i zakolješ dva susjeda i siluješ maloljetnicu, dobit ćeš dvadesetak godina. Onda ćeš se super ponašat u zatvoru, što god da im to značilo. Onda će te podragat i lijepo pustit da nastaviš gdje si stao sa listom ubojstava. Možda ti dodjele i orden. A ako si redovito vježbao u zatvorskoj teretani, nakon izlaska na slobodu ćeš moći još bolje žrtve stiskat za vrat, imat ćeš veću snagu zabost nož, lupit čekićem, motornom pilom... divota, o svemu se oni brinu! Nema da ti se opuste mišići u zatvoru i da budeš slabić.
Uvijek će biti onih za i protiv ove emisije. Ja nemam problema sa zakonom, meni ova emisija ne smeta ni najmanje, ja naprosto uživam gledajući kako ih Valdec sve javno proziva i pomaže «malim» ljudima.
Da nema te emisije, kolika djeca sa invaliditetom ne bi mogla ostvariti svoja prava, kao onaj mališan kojem pomažu bikeri. Isto tako su pronašli dom djevojčici kojoj je ubijena obitelj.
Jedino što je loše u emisiji je gluma i kečap, al' ajde… vjerojatno bi i to bilo bolje da imaju bolje produkcijske uvjete. Velika gledanost emisije je dokaz kako smo mi uvijek "žedni" krvi i nasilja i kako je crna kronika uvijek najtraženija tema u tisku i na tv-u.
Također nekada pretjeruju sa scenama zločina, od kojih ne mogu noću spavati, ali očito moraju ići tako brutalno kako bi se nešto pomaknulo sa mrtve točke, kako bi neki dobili svijest o svemu.
Za sve je kriv sustav koji ne kažnjava kako treba ili kažnjava krive ljude.
Svaka čast Robertu Valdecu! A mi možemo uskoro očekivati Srđana Mlađana na cesti, ubojicu i pljačkaša koji je sam molio da ga ne puštaju, da se ne može kontrolirat.
Pa ako me slučajno ne bude dugo na blogu a da se nisam oprostila... znate :)
I tako... ispitni rokovi počeli, ja se primila knjige. Na praznike od 3 dana mogu zaboraviti :)
Želim svima Sretan Uskrs, lijepo se provedite... vani je sunčano – otiđite negdje (kao pol milijuna Hrvata), zaboravite na dijetu ovih dana, lijepo se najedite, nafarbajte, natucajte i čitamo se ...
Za kraj imate jedan zgodni uskršnji hip-hop zečji spot... pa kliknite.
------> "Easter Hip Hop!"
06.04.2007. | 13:30 | 43 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Ljudi, zaključavajte svoja vrata!
Ulazim na fakultet. Izgubila sam x-icu, moram je odjaviti. Ljuta sam, pokušavam odvrtiti film gdje sam je sve vadila iz novčanika, po kojim sve menzama. Dobro je, jela sam samo u fast food restoranu svog fakulteta. Bar mali tračak nade. Dolazim do prozorčića menze gdje se ostavljaju tacne i ljubaznim glasom priupitam ženu da li je našla nečiju x-icu. Izdere se da odem na blagajnu. Dođem na blagajnu – izdere se da nije ništa našla, da šta ona zna gdje je moja x-ica. (Ok, ženo… pa nisam te pitala da je tražiš!!) Odlazim do kabineta gdje se izdaju x-ice, začudo nema žive duše. Kucam – ništa. Kucam jače – ništa. Otvaram vrata i ugledam facu tupog pogleda kako brže-bolje gasi nešto na računalu, crveni se. Živčanim pokretima trza s mišem i zakreće monitor. Očito sam upala u nezgodan trenutak, očito je Jenna Jameson trebala usmeno obraditi nekoga. Mora da je bila u sendviču.
Ili je ljubavnica poslala najnovije fotke u crvenom korzetu sa bičem u ruci.
Jer sudeći po njegovom uobičajenom ponašanju, čovjek voli nasilje, grubost, dernjavu, sado-mazo i sado i mazo.
Što god da je, izazvalo je crvenilo na licu debeljka mišjih očiju koji se počeo derat na mene da šta ne kucam. Ali... kucala... s...am. Kaže mi da dođem za 20 min. Šta li će samo raditi tih 20 minuta? Očito dovršiti i svršiti započeti posao. Ok, ne zanima me. Prisjetih se kako sam, dok sam išla u gimnaziju, kucala i kucala... i tako upala u kabinet profesorice matematike koja se drpala na stolu sa profesorom matematike. Bili su uzdihani, jedna ruka mu je bila na njenoj stražnjici, a drugom joj je otkopčavao košulju.
Dajte se ljudi ključajte!! Nemojte da vam bude neugodno, a još više – meni. Ulazim ponovno u kabinet za x-ice. Dere se da šta ne pazim, da kud sam stavljala tu x-icu, da će mi napraviti x-icu od 2m da je ne mogu ponovno izgubiti.
I sad se ja pitam... koji je vrag tim ljudima, šta njega briga što sam ja radila sa x-icom, njegov posao je da mi izda novu i ja to plaćam.
Odlazim do tajništva da priupitam nešto u vezi bolonjeza (Bologne). Kucam, ulazim – unutra debela žena u zlatnom kompletiću sa ramenima kao rugby igrač, plava natapirana kosa, zeleno sjenilo, crveno rumenilo, rozi ruž... (k’o u Mađarice), mljacka bombonjeru koju je sto posto netom primila, jer je uspjela namjestit nećaku svoje kozmetičarke koja joj radi french manikuru svakog petka, da dobije labuda iz statistike.
Nisam uspjela ni izustit, katapultirala me brzinom 1 mikro-nano-piko sekunde van.
Šta će jadna žena, ima pune ruke posla – mora jesti bombonjeru...
Ulazim u knjižnicu. Atmosfera je kao i uvijek napeta da se može rezati nožem. Ili mokro – suhim brijačem. Nije prošao dan a da se studenti nisu svađali sa sijedim knjižničarem. Ulazim i već ga čujem kako se dere na nekoga od kolega. Govori nam da tko je nas uopće pustio na višu godinu, dere se na nas kao da smo neka razmažena horda balavaca. A ne odrasli ljudi, ozbiljni studenti pred kraj studija. A dere se i vrijeđa samo zbog toga jer je netko ušao sa mini torbicom pederušom oko struka u knjižnicu. U tu torbicu ne stane ni olovka. Mogao je lijepo objasniti da se ne smije ulaziti unutra ni sa mini torbicama.
I koja je pouka današnjeg posta? Ključajte se. I ne dajte da vas izbace iz takta tete i stričeki sa šaltera.
p.s. – našla sam sliku po kojoj je napravljena ona karikatura Paris Hilton u mom predhodnom postu. lol
ovdje klikni za sliku :)
02.04.2007. | 23:04 | 33 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Galerija apsurda
Danas je 1.april. Nikada nisam imala smisla za podvaliti nekome glupost i šalu. Pa tako ne želim ni vas sad ovdje nešto muljati. 
A baš sam vam htjela podvaliti krivi naslov koji nema veze s temom... :)
Što se tiče 1.aprila, uvijek bi ja nasjela. Najčešće od mame. Zbog toga jer bi mi servirala neku glupost čim bi se probudila, tako da nisam znala ni gdje sam, a kamoli da je prvi april. Najbolje su mi bile šale od dnevnih novina… tipa «Danas u Zagreb dolazi David Beckham, dijeli autogram karte u 12h na Cvjetnom.» I ljudi bi redovito nasjedali. Ja imam rođaka koji se rodio na današnji dan. Kad su njegovom tati javili da je dobio sina, on je mislio da se šale.
Ali nekako su se u zadnje vrijeme i sve te zezancije prorijedile … zapravo mi ovaj dan nikada nije ni bio nešto posebno.
U najmanju ruku me baš živcirao.
Pošto sam se ipak primila knjige (nije prvi april :D), nemam baš previše vremena za tipkanje, ali sam zato našla par odličnih karikatura, pa kad smo već kod zezancija i šala... evo i galerije apsurda.
Mene je baš nasmijala, pa se nadam da će i vas...
Booty and The Beast
Kad bi Dali naslikao Angelinu Jolie…
David Beckham is Sooo Pretty
Paris Hilton
Renee Zellweger's Extreme sour lemon candy
Kad bi Lautrec naslikao Keiru Knightley…
Tom Cruise is The Messiah
(lol snimite mu šuze pod stolom :))
Donald Trump i njegova nadaleko poznata frizura
Britney Spears ili Mr.Muscolo
Hollywoodski kostur - Nicole Richie
Mel Gibson - Mel in Hell
Kelly Osbourne kao šumska gljiva
Britney, Lindsay and Paris: The Three Disgraces - La Primavera - Sandro Botticelli
Rocky 7
Mobitel manekenke Naomi Campbell
Kome su se svidjele slike i želi još, neka klikne...
---> gallery of the absurd <---
Eh, čega se sve neće sjetiti ti karikaturisti, čekaju svaki krivi potez javnih ličnosti i odmah imaju ideje za svoje crteže. Mašta im radi, nema šta... :)
Ja se ovih dana idem ozbiljno primiti knjige, ali bit ću ja tu negdje već :)... a vi mi budite,
kako kažu oni iz Briljanteena – lijepi, zdravi i pametni ... ;)
p.s.- Prvaci smo svijeta!! Čestitke našim vaterpolistima i trenerima i cijelom timu!!
01.04.2007. | 00:42 | 23 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
