Učenje i mučenje


Danas sam shvatila koliko sam grozna osoba prema samoj sebi. Svaki put kada padnem ispit, obećam si kako ću slijedeći put učiti bar 15 dana ranije… al ne… svaki put deja vu.



15 dana prije ispita - trebala bi počet učit. Gdje su mi knjige uopće? Da li imam svu potrebnu literaturu?
Ma imam vremena sutra.

10 dana prije ispita – Vadim knjige ispod kreveta i okrećem na prvu stranicu. Poziv na mobitelu za kino, ma idem, dan je kao stvoren za kino i filmove, imam još vremena. Knjiga ostaje na krevetu cijeli dan na prvoj stranici. Sutra ću.

7 dana prije ispita – ležim nad knjigom (ja učim na krevetu), gledam u prvu stranicu, čitam 15 min… odjednom počnem razmišljat o nečemu desetom. O postupcima nekih ljudi, događajima, rečenicama, odjeći, hrani … i zaspem. I spavam. Sutra ću.



5 dana prije ispita – Ajme neću ništa stići. Otvaram knjigu.
Učim 20-ak minuta. Da upalim komp? Samo malo ću biti na njemu.
Surfam 3 sata i skidam glazbu i spotove. Provjeravam mail.
Zvoni mobitel – frendica zove, plače i vrišti da joj je dečko kreten. Zaklapam knjigu i odlazim van. Sutra ću.

2 dana prije ispita – strka, zbrka… dižem se u 6h ujutro, odmah krećem sa učenjem. Učim cijeli dan. Ručam i učim. Gdje god da idem po stanu, nosim knjigu i učim. Vrti mi se, zlo… panika, preznojavam se. Navečer kuham kavu, nervoza u trbuhu… Zašto nisam počela prije učiti? Kapci su preteški… spavam.



Dan prije ispita – shvaćam da se ipak ne može naučiti po nekoliko stotina stranica u 2 dana i bacam se na izradu šalića. Tipkam i tipkam cijeli dan. A zlo, a panika, a vrti se u glavi. Ekipa s faksa šalje sms-ove. Nitko nije učio. Tješim se. (ma šta se imam tješit s tim…). I dalje tipkam šalić. Arial ili Tahoma font? Ma neka bude font arial, veličine 4. Printam šalić. Printer počne žvakat papire. Blinka narančasta lampica. Lupam ga šakom, nogom … nemoj me izdati baš sada, gade jedan plastični. (Usput se molim, samo da ima boje, samo da ima boje). Restartiram komp i iznova printam. Izrezujem šaliće i spremam u indeks. Tokom noći se okrećem po krevetu ko janje na ražnju i budim se svakih sat vremena sa onom tupom boli u trbuhu.



Na dan ispita – guram se u dvoranu, pokušavam zauzet sredinu među zadnjim redovima. Profesor nas sve šalje van i proziva nas iznova unutra. Mene stavlja u prvi red na sredinu!! U prvi red! Psujem u sebi rodbinu do petog koljena i stavljam šaliće pod noge. Ulaze 4 demosice + profa. Petero ih čuva! Veća je šansa osvojit jackpot na lottu nego prepisat.
Izmišljam gluposti iz glave i pišem na ispit. Šta god mi padne na pamet, čega se god sjetim.
Čujem do sebe neku curu kako priča u bradu. Gledam jel luda… šta joj bi da priča sama sa sobom a ne komunicira sa nikim oko sebe?
Kasnije mi frendica govori kako je ta cura imala bubu u uhu. Iznajmila je bubu za 300 kn i dobila 5. Zvuči primamljivo… ali ne hvala! Da me ulove sa tom bubom u uhu značilo bi to kraj mog studiranja. Da se zezam sad sa tom bubom kad sam skoro pred kraj studija i upropastim si život? Pa baš i ne bih riskirala. Nedavno su uhvatili curu sa bubom koja je bila četvrta godina i imala je dva ispita do diplome, i izbacili su je sa faksa.
Ali tko voli bube u glavi ... ili makar glumiti Jamesa Bonda, neka klikne ->

http://www.007.com.hr/spycommunication.html


Za 15-ak dana mi počinju rokovi. Evo, obećajem sebi da ću počet učiti na vrijeme.

Sutra ću.



29.03.2007. | 23:02 | 26 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Pošto jedan novi nos, a grudi? Plaćam gotovinom





Da li imate popust od 10% na gotovinu? A na količinu? I vrijedi li akcija 3 za 2. Tako da uz nos i grudi još dobijem i nove obraze?

A pošto duša?
Neki dan sam našla na netu stranicu o dobrim i lošim plastičnim operacijama koje su radile poznate zvijezde i zvjezdice.
Nisam mogla vjerovati… znala sam da ih je jako puno na sebi imalo popravke (osjećam se kao da pričam o zidarskim popravcima), ali da su skoro svi imali plastične operacije!? Valjda se može nabrojat na prste jedne ruke tko je prirodan u Hollywoodu.
Ili ne može ni to.
Ja nisam mogla vjerovati da je najveća seks bomba ikada - Norma Jean – tj. Marylin Monroe također imala plastičnu operaciju. To me zbilja razočaralo, ona mi je baš bila prekrasna, i moram priznat da nisam ni znala da se već u to vrijeme išlo na plastične operacije. Eto, samo da znate, da ni naše stare prekrasne dive nisu baš najprirodnije.



A toliki su bili ljubomorni na onaj njen mali slatki prćasti nosić ... eto Marylin je operirala nos.
Idemo dalje... još jedna najljepša žena na svijetu, po svim izborima magazina, je izoperirana - a to je Angelina Jolie. Također nos, a navodno su još neki njeni dijelovi tijela upitni. Postavljam si pitanje, koliko je to onda regularno da je jedna od najljepših žena i koliko da nam nameću te izoperirane ljude ... no dobro.



Mislim da ljude poput Cher koja je vadila rebra da bi bila mršavija i Michael Jacksona ne moram ni spominjati, oni su valjda kraljevi plastike. (pardon, princeza i princ... kraljica operacija vas čeka pred kraj teksta.)
Čak je i Salma Hayek za koju mnogi misle da je prirodna žena, operirala nos i grudi, a Nicole Kidman usta i nos.
I kraj svih tih silnih operacija, neke žene i muškarci su mi i dalje bezveze (da se ljepše izrazim i ne upotrijebim riječ – ružni), kao npr. Tori Spelling … njima očito ni nož ne može pomoći da liče na nešto.
A pogledaje silikonske grudi Vivice Fox, glumice i bivše djevojke 50 centa. Šta joj se to silikon uvukao!?



I dobro, zašto ja sada to pričam kada već svi dobro znamo onaj klišej, koji čak i misice ponavljaju na izborima za miss, da je važno ono čovjekovo iznutra, čovjekova duša... a tijelo nam je ionako neki hram u kojem smo samo zatočeni tokom života. I netko se super osjeća u svom hramu, a netko bi ga najrađe napustio...
Čemu sve te operacije, zašto se igrati sa majkom prirodom... ljudi su objesni dok mogu hodati, dok ne podlegnu nekoj teškoj bolesti, dok vide, dok čuju... onda ne znaju što bi sami od sebe.
Dobro, pokušavam još razumjet neke od Hollywoodskih zvijezda – ajde, dobro njima je to posao, oni se na taj način bore za sam vrh.
Razumijem i plastične operacije ako je netko imao nesreću, ili ako netko zbilja ima ogroman, al ogroman nos, uši... to sve shvaćam. To je smanjivanje... al umetanje silikona ... umetanje nekog stranog plastičnog tijela u sebe? No way!



Čemu to? Zar će te netko više voljeti ako imaš veći broj grudi? Da li to možda ide po brojevima... ono... ljubav pomnožiš sa brojem grudnjaka? Možda to tako ide, a ja ni ne znam.

A najnoviji trend je korekcija spolnih organa. Nekim ženama čak muškarci plaćaju da ponovno vrate djevičanstvo... evo ako baš nekome treba, u Hrvatskoj to radi dr. Kinčl. (da mi je vidjeti sklop mozga tih glupih žena i muškaraca)
Pa da vidimo neke od cijena u njegovoj klinici– Augmentacije dojki –od 17 000 do 20 000 kn. Himenoplastika (zahvat kod žena na spolnom organu) – od 2000 do 5000 kn. Produživanje penisa – 4500 do 6500 kn. Pa eto dragi muškarci, neki će za ove novce kupiti PS3, a neki „produžiti svoju muškost”. Za daljnje upute – cijenik vam je na kraju teksta.
U Azijskim zemljama je moderno produživat se, ugraditi šipke da ljudi budu višlji. A masovni trend im je također proširiti oči, i žalosno da na taj način žene azijatkinje dobiju prije posao u Americi i Europi. Dakle, žute rase žele nalikovat na bijelce, a mi pak na crnce - solarij + silikoni u usta.


I što reći... danas je zabit si botox u čelo isto kao i kupit kruh i mlijeko u trgovini...
Ugradit silikone u grudi i usta je isto što i ugradit klima uređaje.
I zato si ne smijemo dozvoliti da nam ponekad, kad smo labilni, nabiju komplekse takvi ljudi...
Volite svoje noseve i bedra i grudi kakvi god da jesu... ljepota i je u različitosti... kako bi grozno bilo da smo svi isti i da svi imamo iste noseve i usta...


I za kraj - Jocelyne Wildenstein – "Cat Woman" tipična predstavnica onih kojima je višak novca i nedostatak mjere umjesto ljepote i uzdaha donio zgražanje i gađenje. Bivša žena Aleca Wildensteina, suvlasnika ugledne NYC umjetnicke galerije Wildenstein. Žena koja je potrošila 3,933,800 US$ na plastične operacije. I ostala bez muža radi toga.



http://www.awfulplasticsurgery.com/

http://www.celebrityplasticpics.com/

http://www.barbel-plasticsurgery.hr/hr/cijene.html

P.S.-I da vas razočaram u vezi Barbike - kada bi Barbie bila živa bila bi visoka 2,18 metara i imala proporcije 99-46-84 ?! lol I sad vi recite da je dobro biti zgodan ko barbika. A Barbie ko Shakil O'Neal.







27.03.2007. | 10:55 | 23 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Gospodari mora i jedna lopta


Da li i vas izbaci iz takta ovo pomicanje vremena? Ma mislim, smiješno… radi se samo o sat vremena gore/dolje, ali dovoljno da mene uvijek zbuni prvih par dana i poremeti mi sav tempo.
Ovog vikenda sam posjetila jednu vrlo zanimljivu izložbu… radi se o izložbi morskih pasa «Megalodon» u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju.



Ja sam veliki zaljubljenik u morske pse i neopisivo ih se bojim.
(Proklete sjene pod morem dok plivam, morska trava, crna dubina i film «Ralje».)
A jednostavno ih obožavam. Divim im se jer se zadnjih stotinjak milijuna godina (od razdoblja krede pa sve do danas), nisu gotovo uopće mijenjali. Rijetko koju životinjsku skupinu karakterizira takva postojanost i evolucijska uspješnost. (Bravo morski psi, zbilja ste pravi gospodari mora.)
Megalodon je davno izumrli dvadesetmetarski morski pas, težio je oko 25 tona, imao izrazito jaku čeljust promjera i do 2m. (Baš ga i ne bi htjela sresti pod morem dok ronim) Pretpostavlja se da je izumro radi prirodnih, evolucijskih razloga, jer morski psi ni nemaju prirodnih neprijatelja, osim čovjeka – danas. Današnji srodnik megalodona je veliki bijeli morski pas. (Da, to je baš taj na koga mislite.)
Izložba je jako zanimljiva, napravljena je tako da se može ući u čeljust megalodona (ja sam to malo slikala mobitelom, pa možete vidjeti na slikama tu čeljust kroz koju se ulazi – za opis slike prijeđite mišem po slici), a u njegovoj unutrašnjosti se mogu vidjeti ostatci fosilne kornjače, čeljust sa zubima fosilnog dupina, okamenjene ostatke «panonskog mora», razne školjke.

čeljust megalodona u koju se ulaziunutrašnjost megalodona, sa lijeve i desne strane i pri vrhu na podu, eksponati fosilnih ostataka
zubi morskoga psafosilna kornjača

Sad sam se sjetila neodgojenih klinaca, koji su počeli skakat po pijesku i školjkama di se nalaze eksponati, dok je njihov tatica bezbrižno hodao i škljocao sa fotićem… i da bi riječ rekao svojoj neodgojenoj razmaženoj klinčadiji, strašno.
I tako, na gornjem dijelu izložbe mnoštvo riba, hobotnica, svih tih morskih živina… a ima i ptica, tigrova, predivnih leptira, kukaca … uglavnom – isplati se otići na izložbu.



Za nas studente je karta 15 kuna. I teta na blagajni je jako ljubazna i divna žena, što je rijetkost i trebalo bi je zaštititi poput endema, poput sredozemne medvjedice… Teta, pozdrav ako slučajno čitate!
Dok sam razgledavala te morske pse, sjetila sam se filma «Noć u muzeju» i palo mi na pamet kako bi bilo da sve to oživi u muzeju … hm… ne bi se baš dobro provela i izvukla živu glavu…
Dobro, ribe i morski psi bi se počeli koprcati na suhom, ali ima i kat sa tigrovima, lavovima, i ostalim mica-macama. Hm… da.

Još mali osvrt na jučerašnju utakmicu… pa naši komentatori su za deset. «Lopta bježi od noge igrača. Lopta se igraču lijepi za noge.» Ma baš je zločesta ta lopta! Još da mi je znati gdje su joj oči, nos, usta, ruke i noge.
Sve je ta lopta kriva, ona bježi od nogometaša… zločesta lopta, puj!
Ipak pobjeda je naša – pa čestitke igračima. I lopti.

P.S. – PS3 će biti moj, ali kada mu malo spadne cijena. Ipak mi neki nismo te sreće da ga dobijemo na poklon kao naša tzv. elita.
Hvala svima na komentarima, baš se nasmijem… super su mi ;)


25.03.2007. | 15:09 | 25 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Pijavice u obliku prodavačica


Jučer sam morala obaviti obilazak trgovina po gradu, (što mi naravno nije teško palo, ipak sam ja žena zujo). Ili mi se zapravo čini da nije teško palo.
No, uglavnom da ne duljim – super frendica još iz gimnazijskih dana ima rođendan i htjela bih joj nešto lijepo kupiti.
Uđem jučer u Müller na Trgu bana Jelačića, na odjel parfema i šminke. Nisam ni zakoračila i već su me zaskočile (kao i uvijek) na samom ulazu prodavačice da je promocija novog parfema i ničim izazvane mi počele pričat ko navijene i špricat me testerima dok se nisam našla u oblaku mirisa. „Hvala, žurim se.”
I izgubim se među police parfema, zapljuskuje me miris, mješavina svih parfema valjda u prostoriji i više ne osjetim kako koji uopće miriši. Nisu prošle ni 2 min kad mi prilazi već neka druga prodavačica, sjeda mi za vrat... opet ista priča... i opet i opet... jedno 15 njih radi na tom odjelu. (Tko ih uopće plaća tolike?)



I što su postigle tim? Postigle su da sam pobjegla glavom bez obzira i živčana, ljuta i izritirana nisam na kraju ništa vidjela i ništa kupila. Bježim (doslovce) na prizemlje, razgledavam šminku. Prilazi mi metar i devedeset visok, mršav, u uskoj crnoj odjeći, počupanih obrva i ženskog glasa nekakav šminker-stilista.
Uvaljuje mi brončana sjenila i maše kistom po zraku dok priča, odjednom uvalja taj kist na rumenilo i drito ga stavi meni na obraze. (A ne, nisam se stiltala) Govori mi da dobro izgledam i da sam vrhunski našminkana, usput me pita tko me to našminkao. „Pa ja, sama sam se šminkala.” Eto, tko će ti drugi dati kompliment nego nekakav gay-šminker-stilista. He he Vraća mi nakratko zadovoljstvo i odlazim dalje.
Ulazim u Martimex, prodavačice me odmjeravaju ... a onda sa odvratno ljubaznim glasom i lažnim osmijehom počnu ići za mnom (eeeej, pa ne trebam pratnju za sobom), prate svaki moj korak, nadgledavaju, stoje mi za vratom ko vampiri mi ispijaju krv. Odlazim dalje. Obilazim još na desetke trgovina i u svakoj ista priča. Sve odreda odmjeravaju, unose se u facu, hodaju za tobom po trgovini, nameću ti svoj ukus, one znaju baš što je najbolje za tebe i što ti paše ko saliveno. (Khm, da... da).
Još su mi najgore one ušminkane sa umjetnim noktima (pa kad mi s tim noktima kuca po blagajni) i tonom šminke da joj je cijela faca zabetonirana od pudera ili spržena od solarija, kosa zblajhana, bijela i crveni ruž preko zubiju... lol



Ulazim u Accesorizze u Ilici, inače obožavam tu trgovinu, imaju predobre stvari.
Nalazim savršenu torbicu, baš stil moje frendice, no nema cijene nigdje ... i okrenem se i ne mogu naći prodavačicu. I okrećem se i okrećem... i nema ih... u zemlju propale. A inače ih zna biti po 4,5. Kada ih trebaš, onda ih nema!
Izlazim i zaključujem – za sada još ništa od poklona.





P.S. - Danas dolazi Playstation 3 u Europu pa tako i u Hrvatsku, sigurno će biti kilometarski red pred Algoritmom.
Moram priznat, da sam ogroman zaljubljenik u PS, imam obje prijašnje konzole i hrpu igrica … al eto, zadnjih pola godine nikako nemam vremena igrati igrice, tako da sam to poprilično zapustila… a i moram učiti... PS je zaraza...


23.03.2007. | 00:31 | 25 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Kad susjedi prolupaju


U zadnje vrijeme patim od nesanice, kronično sam neispavana.
Rijetko kada spavam čvrsto, uvijek čujem svaki šum, svako naglo potezanje kvake od vrata, svako sušenje kose fenom, mamino miksanje voća, lift, perilicu rublja, klofanje tepiha kraj zgrade, košenje trave, smetlare kako prazne kontejnere, čujem susjede koji svaki dan buše i lupaju, već sam počela sumnjati da imaju neku ilegalnu radionicu u stanu. Ne bi se uopće čudila da su neki zanat otvorili.
Prokleti stanovi i zgrade i neboderi, zidovi kao da su rađeni od flis papira.
Sve se čuje… svaki pokret, svaki prokleti šum, morat ću si nabaviti one čepiće za uši.



Jutros spavam i na pola čujem ukućane kako govore da je snijeg vani… snijeg?
Odbijam se probuditi. Odbijam ustat se i pogledat kroz prozor. Šta će me zateći… 2, 3 pahulje ili snijeg do koljena?
Prilazim prozoru… dobro je, ne bijeli se ništa, samo pahulje padaju. Za sad.
Ali eto ti pravog razloga i izlike za ne ići na faks. Čvrsto odlučujem ostati doma.
Ja sam više ljetni tip, zimogrozna, ne mogu ja to podnijet. Mislim mogu kad je baš zima- zima, onda to ima svoju čar, onda je sve tako lijepo i romantično… ali ne podnosim snijeg u krivo godišnje doba.
Ponovno se vraćam u krevet … još samo malo da zaspem. Još 15-ak minuta samo.
Susjedova djeca vrište, vrište kao da ih netko kolje… plaču, zapravo nisam mogla razaznat da li se smiju ili plaču.
Okrećem se na drugu stranu kreveta i stavljam jastuk na glavu…



U stanu iznad mene škripa kao da netko vuče staru fotelju po parketu i odjednom nagli bučni tresak nekog ogromnog predmeta na pločice. Trgnem se iz polu sna i ustanem ko Vampir Ernest, srce lupa – hoće iskočiti … znam da ta susjeda nema jedne ruke, ali zar joj baš stalno moraju ispadati predmeti po podu… ili, ne daj Bože, ruka. Grozna sam, znam… ali to je kad si neispavan.
Šta bi dala za jednu kućicu na osami, daleko od ove gradske buke i nepodnošljivih susjeda.
Zna se dogoditi da netko buši cijele dane i onda čujem kako netko od susjeda lupa po radijatoru da ga upozori da prestane i taj se zvuk prenosi po svim stanovima… onda ja poludim pa uzmem i ja kuhaču pa počnem i ja lupat, hehe… nek se zna tko je gazda. lol



A kako je tek teško učiti uz ovakve okolnosti, koncentracija bude na nuli.
Idem ja polako … nadam se da vi nemate ovakvih problema.
Tko bi rekao da je danas prvi dan proljeća… sretan nam prvi snježni dan proljeća… :)


21.03.2007. | 00:03 | 20 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Blood on the red carpet


Cijeli dan lije kao iz kabla… pljušti… unosi se u lice, a zima… a mokro… a ja sam valjda jedina "pametna" osoba koja na takvo vrijeme izađe u ljetnim bijelim tenisicama…
Mene omamilo ono lijepo vrijeme i sunčana jutra…

telka

Šaltam sinoć programe po telki… gledam sve te voditelje, voditeljice i dolazim do zaključka – da bi bio uspješan voditelj u današnje vrijeme moraš znati frfljati, gutati slova, ne znat izgovarat bar jedno slovo poput «r», «l», «s»… i imat užasno iritirajuću boju glasa. I kad prođeš taj test, onda moraš ugraditi (najnormalnije kao da ugrađuješ klima – uređaj) umetke u prsa, u kosu, u obraze, malo stesat nos, istopiti masti bar za vreću sapuna … možda bi bilo poželjno i da se počneš svlačiti dok vodiš emisiju. Pa tako kod svake najave baciš jedan komad odjeće… pa malo napučiš usta i posao voditelja ti ne gine.
Ionako već postoje golišave voditeljice po stranim programima, neke vode blesave tv-igre, a neke vremensku prognozu.
I da… zadnje, i ne manje važno… veliki plus ti je i bod više u CV-u ako naginješ malo na suprotan spol…

telka

Šaltam dalje… «Red Carpet»… nekakav stilist Marko Grubinić, valja se po krznu i izjavljuje kako voli životinje, ali nosi i kupuje bunde. Vadi krznene bunde, šalove, kape, papuče (OMG koliko toga ima) … al da on voli životinje.
Gledam u svoju čupavu zečju njuškicu kako me milo gleda sa druge strane kauča i u meni se stvara ogromna količina neopisivog gađenja prema tom izoperiranom stilistu, malog prćastog nosića i ogromnih čuba.
Zamišljam kako je toliko odvratan da se ne bi isplatilo ni jedan dio njegovog tijela oderat i nosit ga.
Nisam vegetarijanka, (iako sve manje i manje jedem meso u zadnje vrijeme zbog svih tih pošasti, ali morsku hranu naprosto obožavam.) Nisam - jer i životinje isto jedu meso. Jedu meso, ali ne nose krzna jedni od drugih. Nisam još čula da je neki medvjed išao oderati 200 činčila i nositi ih kao bundu. (Upravo je toliko činčila potrebno za 1 bundu.)
Odlazim do kuhinje… u daljini čujem kako je već zgazilo psa Snježane Mehun, a nema dugo da ga je dobila od dotičnog ljubitelja životinja – Marka Grubinića.
Jadno malo stvorenje je imalo tu nesreću da bude modni detalj uz njene cipele.
Vraćam se iz kuhinje… šta je ovo još jedan gay stilista? – a ne, ne… to je voditelj.
A ovo do njega je valjda voditeljica… valjda. Da… je. Mislim da je.
Slijedi najava – modni guru, oooooooo neeeeeeee … ne još jedan gay. Bože šta sam skrivila da me ovako muče u nedjelju navečer!?
Gasim televiziju, ne mogu podnijet sva ta prenemaganja. Sav taj bolesni svijet.
Ljubim svoju čupavu zečju njuškicu i obećajem mu da će imati kraljevski tretman do kraja života…

mali kralj


19.03.2007. | 20:32 | 24 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Gospodičnica, možete li mi se dići?


… Ja i dalje sjedim. Slušam mp3, pravim se da ne čujem.
Kroz 2 minute opet - «Gospodičnica, možete li mi se dići?»
(Ma kako da ne, ovo sam mjesto čuvala i grijala samo za vas!)
Ustajem brzinom svjetlosti i primam se za štangu tramvaja i prosljeđujem joj pogled pomahnitalog serijskog ubojice.
Baba me gleda… upija me očima…
Primjećujem na njoj dizajnerske naočale, crveni lak i ruž… i punđu, da – punđu. Kako sam samo to mogla zaboraviti.



'Bem ti starce po tramvajima kada idem na fax.
Tko ih tjera da se dižu tako rano i prave gužvu po javnom prijevozu kada ljudi idu u školu, na fax, na posao… kada imaju sto obveza i žure.
E da, baš kad se žurim negdje, počnu mi se plest pod nogama ili ih nikako ne mogu zaobići jer hodaju ko patke. Malo lijevo, malo desno, pa po sredini.
Obožavam kada se u tramvaju stanu kraj mene pa me nabijaju laktovima i torbama u rebra, kad mi se počnu nakašljavat i uzdisat kao da će svakog trena izdahnut.
A netom prije toga su trčali brže od geparda (lol, gepard je najbrža kopnena životinja i može se kretati do 115 kilometara na sat), tukli štapom sve ispred sebe i raskrčivali si put do sjedala.



Jednom je jedan stariji čovjek pametno rekao, kada mu se djevojka ustala – «Samo ti sjedi, vi mladi ste umorniji od nas, radite, i cijeli dan ste na nogama, u školi ili na poslu… a mi stariji … nama i treba ovo kao rekreacija…»
E pa dragi gospodine, pozlatile Vam se ove riječi… svaka čast.
Ja se dignem kad vidim zbilja stare i bolesne ljude, ali zašto bi se dizala ovim vitalnim.
Živcira me što mi mladi u njihovim očima ne možemo biti bolesni, umorni, na izmaku snaga.
Koliko puta sam graničila da se ne srušim a morala sam se dići nekoj dokonoj babi.
Neke znaju čisto provocirati. Jednom me jedna baba, sportski tip, u trenirci upitala da joj se dignem. A ja taj dan 8 sati na faxu, borim se da mi se oči ne sklope.
I ja da ću joj se dići, a ona – «Idem ja sada van, ostani sjedit. Samo sam provjeravala da li bi mi se ustala…»
U daljini je čujem kako mi psuje sve po spisku i spominje neki kućni odgoj… ma molim lijepo, zar je odgojeno da ona meni narušava moju privatnost u tramvaju!!



I tako bi mogla navoditi primjere u nedogled, jer mi se događaju svaki dan.
Zato ima jedna super taktika… uzmeš neku knjigu, skriptu… i praviš se da učiš, još se zakreneš prema prozoru… i mp3, slušalice u uši… i neka zapomažu do sutra.

p.s.-Hvala svima na lijepim komentarima... ;)



17.03.2007. | 19:20 | 18 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Tko je tu lud... i štikle


Još jedno predivno jutro…
To je razlog zašto sam ranoranioc… ne želim propustiti ljepotu tog dijela dana.
Sunce izlazi, ptičice cvrkuću i kud ćeš više razloga da budeš sretan.

dobro jutro!

Jučer na predavanju nam je bilo strašno (čitaj: do boli neizdrživo) dosadno… i tako pola dvorane se bacilo na listanje štampe.
Znam, nije pohvalno, al eto… i ja sam bila među tom polovicom «listača časopisa».
I tako, dospio meni u ruke nekakav «Story luksuzni vodič za kupnju cipela i torbica».
Štikle i torbice – fenomenalne… ma da bi riječ rekla. Al ima jedna druga stvar koja me «ubola u oči.»
A to su cijene… cijene svih tih stvari koje nam serviraju po tim modnim dodatcima bilo u časopisima ili u novinama.
Da li ste i vi primijetili kako su sve te cijene većinom nedostižne za većinu stanovništva naše zemlje?
Zlatne štikle «Loriblu» 3170 kn, srebrne štikle «Givenchy» 2254 kn, štikle «Missoni» 3200 kn, « crne «Prada» štikle 3000 kn, štikle «D&G» 2519 kn, zelene «Cesare Paciotti» 1400 kn, torba «Roberto Botticeli» 7490 kn… valjda su najjeftinije štikle u tom časopisu oko 1000 kn.
Čemu onda svi ti dodatci i vodiči i Glorije IN i pola tih časopisa… kada ih pola stanovništva samo lista i uzdiše.

opis slike

Kažu da je prosječna mjesečna plaća u Hrvatskoj 4.339 kuna... da li je onda zbilja potrebno servirati vodiče za kupnju sa takvim cijenama?
Ili zašto bar ne naprave vodič u kojem će se naći za svakoga ponešto, u kojem će biti cipele za 300 kn, cipele za 3500 kn i cipele za 10 000 kn i svi zadovoljni.
Zašto ja sve ovo pišem… zato što studiram područje koje se bavi istraživanjem tržišta i zato što nam je profesorica rekla da su istraživanjima došli do rezultata da prosječni Hrvat kupuje cipele za oko 200-300 kn.
Nisu li smiješne onda one cifre?

opis slike


Ja u svom ormaru imam i cipela za 200 kn i cipela preko 2000 kn, nekada si mogu priuštiti skuplje stvari a nekada samo uzdišem.
Kao i većina žena, obožavam cipele, pogotovo lijepe ženske štikle.
Mogla bi ih kupovat u nedogled, zatrpat sve prostorije u stanu…
A budu li nam i dalje servirali ovakve priloge, uskoro se nećemo morati ni suzdržavati od kupovine … preostat će nam samo uzdisanje.
Idem ja sada… obveze zovu… sunce mami van...


15.03.2007. | 10:12 | 16 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Ima nas svakakvih...


opis slike

Zbilja me često izbace iz takta, ajmo reći – prijatelji.
Od kada su se uvele one koje kakve besplatne opcije i tarife u mobilnim mrežama… ima ljudi koji su u najmanju ruku bezobrazni gnjavatori.
Tako me jedna moja frendica zna zvat i po pet puta na dan i pričat… i pričat… iako joj ja kažem da jedem, da se spremam za van, da sušim kosu, da sam tek došla umorna sa faxa…
Ali ne, njoj to nisu nimalo dovoljni razlozi da se makne sa linije.
Još gore od svega, osjećam se poput njenog psihijatra, zove me samo da bi mi se mogla jadati kako njen dečko ovo, kako njen dečko ono, kako je on bezobzirni konj i slično.
Zaboravila sam napomenut da sam inače osoba koja mrzi razglabat preko telefona i mobitela i rađe ću se naći na kavi sa tom osobom.

opis slike

Na nesreću nije ona jedina… Ne znam šta je to neki novi trend, naći si žrtvu i davit je preko sat vremena na mobitel, samo zato da bi se iskoristile sve besplatne pogodnosti.
Ne hvala, ne želim biti više ničiji psihijatar, prestala sam se odavno javljat na svaki poziv takvim osobama.
Ponekad znam isključiti mobitel na par dana, ne želim da me ometaju, da moram stalno slušat iste jadikovke, da iste… svaki put jedno te isto.
Zovu samo kad im je teško, a kada im cvjeta u životu, zaborave te.
Ne želim biti rob mobitela, da me svi mogu dobiti i gnjaviti kad god im dođe.
Hoću malo mira… zašto su neki ljudi tako sebični!?
Želim se konačno posvetiti samoj sebi, dosta sam se zamarala drugima…



13.03.2007. | 22:08 | 6 Šapni... | Papiriziraj | # | ^


Za početak...


opis slike

Ovdje će biti moj bijeg iz stvarnosti... kutak za opuštanje...
Moj predivni čarobni svijet... pun mistike, zvijezda, zlatne prašine,
vilenjaka, tornjeva iz bajki, visokih kula, krhkih princeza...
Hm... da... dosta, lijepo je maštati... i ne buditi se...
Ma zapravo, što ja želim ... želim samo malo mira i spokoja...
Želim da se ovdje mogu odmoriti i opustiti kad god me pritisnu sile iz stvarnog svijeta...
Jer još uvijek sam samo studentica od krvi i mesa...
Eto, sada znate i o kakvom se biću radi. lol
Pozz...


13.03.2007. | 00:05 | 6 Šapni... | Papiriziraj | # | ^

Sljedeći mjesec >>


  ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Web Site Counters
Ovdje škica




Ja sam:
studentica sa 4godine staža smijeh





Meni dragi blogovi:


Moj humoristički portal - niktitanik.com -

sky devil
MarginalnaDrustvenaKronika
KinkyKolumnistica
Blacken The Angel
matovilka
itsjustlife
.::the new me::.
FaTaLna_
looloo
*BrokenShadow*
*u3ne friends*
wet sand
Head against the sky
limerick
just me
butterfly
Jeja
Naa...
Atlantida
vrag_s_licem_andjela
Marchela
SK8er




Strašno je voljeti te
na mjestu tako krhkom
kao što je svijet.

Mučno je voljeti te u tom kraju
punom nesavršenstva
gdje nas
sve lomi i ušutkuje
gdje nas
sve vara i rastavlja.




















































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se