Pijavice u obliku prodavačica
Jučer sam morala obaviti obilazak trgovina po gradu, (što mi naravno nije teško palo, ipak sam ja žena 
). Ili mi se zapravo čini da nije teško palo.
No, uglavnom da ne duljim – super frendica još iz gimnazijskih dana ima rođendan i htjela bih joj nešto lijepo kupiti.
Uđem jučer u Müller na Trgu bana Jelačića, na odjel parfema i šminke. Nisam ni zakoračila i već su me zaskočile (kao i uvijek) na samom ulazu prodavačice da je promocija novog parfema i ničim izazvane mi počele pričat ko navijene i špricat me testerima dok se nisam našla u oblaku mirisa. „Hvala, žurim se.”
I izgubim se među police parfema, zapljuskuje me miris, mješavina svih parfema valjda u prostoriji i više ne osjetim kako koji uopće miriši. Nisu prošle ni 2 min kad mi prilazi već neka druga prodavačica, sjeda mi za vrat... opet ista priča... i opet i opet... jedno 15 njih radi na tom odjelu. (Tko ih uopće plaća tolike?)
I što su postigle tim? Postigle su da sam pobjegla glavom bez obzira i živčana, ljuta i izritirana nisam na kraju ništa vidjela i ništa kupila. Bježim (doslovce) na prizemlje, razgledavam šminku. Prilazi mi metar i devedeset visok, mršav, u uskoj crnoj odjeći, počupanih obrva i ženskog glasa nekakav šminker-stilista.
Uvaljuje mi brončana sjenila i maše kistom po zraku dok priča, odjednom uvalja taj kist na rumenilo i drito ga stavi meni na obraze. (A ne, nisam se stiltala) Govori mi da dobro izgledam i da sam vrhunski našminkana, usput me pita tko me to našminkao. „Pa ja, sama sam se šminkala.” Eto, tko će ti drugi dati kompliment nego nekakav gay-šminker-stilista. He he Vraća mi nakratko zadovoljstvo i odlazim dalje.
Ulazim u Martimex, prodavačice me odmjeravaju ... a onda sa odvratno ljubaznim glasom i lažnim osmijehom počnu ići za mnom (eeeej, pa ne trebam pratnju za sobom), prate svaki moj korak, nadgledavaju, stoje mi za vratom ko vampiri mi ispijaju krv. Odlazim dalje. Obilazim još na desetke trgovina i u svakoj ista priča. Sve odreda odmjeravaju, unose se u facu, hodaju za tobom po trgovini, nameću ti svoj ukus, one znaju baš što je najbolje za tebe i što ti paše ko saliveno. (Khm, da... da).
Još su mi najgore one ušminkane sa umjetnim noktima (pa kad mi s tim noktima kuca po blagajni) i tonom šminke da joj je cijela faca zabetonirana od pudera ili spržena od solarija, kosa zblajhana, bijela i crveni ruž preko zubiju... lol
Ulazim u Accesorizze u Ilici, inače obožavam tu trgovinu, imaju predobre stvari.
Nalazim savršenu torbicu, baš stil moje frendice, no nema cijene nigdje ... i okrenem se i ne mogu naći prodavačicu. I okrećem se i okrećem... i nema ih... u zemlju propale. A inače ih zna biti po 4,5. Kada ih trebaš, onda ih nema!
Izlazim i zaključujem – za sada još ništa od poklona.
P.S. - Danas dolazi Playstation 3 u Europu pa tako i u Hrvatsku, sigurno će biti kilometarski red pred Algoritmom.
Moram priznat, da sam ogroman zaljubljenik u PS, imam obje prijašnje konzole i hrpu igrica … al eto, zadnjih pola godine nikako nemam vremena igrati igrice, tako da sam to poprilično zapustila… a i moram učiti... PS je zaraza...
23.03.2007. | 00:31 | 25 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
