Kad susjedi prolupaju
U zadnje vrijeme patim od nesanice, kronično sam neispavana.
Rijetko kada spavam čvrsto, uvijek čujem svaki šum, svako naglo potezanje kvake od vrata, svako sušenje kose fenom, mamino miksanje voća, lift, perilicu rublja, klofanje tepiha kraj zgrade, košenje trave, smetlare kako prazne kontejnere, čujem susjede koji svaki dan buše i lupaju, već sam počela sumnjati da imaju neku ilegalnu radionicu u stanu. Ne bi se uopće čudila da su neki zanat otvorili.
Prokleti stanovi i zgrade i neboderi, zidovi kao da su rađeni od flis papira.
Sve se čuje… svaki pokret, svaki prokleti šum, morat ću si nabaviti one čepiće za uši.
Jutros spavam i na pola čujem ukućane kako govore da je snijeg vani… snijeg?
Odbijam se probuditi. Odbijam ustat se i pogledat kroz prozor. Šta će me zateći… 2, 3 pahulje ili snijeg do koljena?
Prilazim prozoru… dobro je, ne bijeli se ništa, samo pahulje padaju. Za sad.
Ali eto ti pravog razloga i izlike za ne ići na faks. Čvrsto odlučujem ostati doma.
Ja sam više ljetni tip, zimogrozna, ne mogu ja to podnijet. Mislim mogu kad je baš zima- zima, onda to ima svoju čar, onda je sve tako lijepo i romantično… ali ne podnosim snijeg u krivo godišnje doba.
Ponovno se vraćam u krevet … još samo malo da zaspem. Još 15-ak minuta samo.
Susjedova djeca vrište, vrište kao da ih netko kolje… plaču, zapravo nisam mogla razaznat da li se smiju ili plaču.
Okrećem se na drugu stranu kreveta i stavljam jastuk na glavu…
U stanu iznad mene škripa kao da netko vuče staru fotelju po parketu i odjednom nagli bučni tresak nekog ogromnog predmeta na pločice. Trgnem se iz polu sna i ustanem ko Vampir Ernest, srce lupa – hoće iskočiti … znam da ta susjeda nema jedne ruke, ali zar joj baš stalno moraju ispadati predmeti po podu… ili, ne daj Bože, ruka. Grozna sam, znam… ali to je kad si neispavan.
Šta bi dala za jednu kućicu na osami, daleko od ove gradske buke i nepodnošljivih susjeda.
Zna se dogoditi da netko buši cijele dane i onda čujem kako netko od susjeda lupa po radijatoru da ga upozori da prestane i taj se zvuk prenosi po svim stanovima… onda ja poludim pa uzmem i ja kuhaču pa počnem i ja lupat, hehe… nek se zna tko je gazda. lol
A kako je tek teško učiti uz ovakve okolnosti, koncentracija bude na nuli.
Idem ja polako … nadam se da vi nemate ovakvih problema.
Tko bi rekao da je danas prvi dan proljeća… sretan nam prvi snježni dan proljeća… :)
21.03.2007. | 00:03 | 20 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
