Glavobolja od vjenčanja
Boli me glava, suze mi oči, curi mi nos… sve zbog vjenčanja. Ovaj vikend sam bila na vjenčanju od prijatelja. Imala sam haljinicu i gole noge… smrznula sam se navečer. A cijelo je vjenčanje kasnilo. Tako da smo u crkvu ušli oko 20h a iz crkve izašli tek oko 22h(!! )a u restoran smo stigli oko 22:30h. U crkvi su nas držali 2 prokleta sata. Jer je shema bila Amerska i cijelo vrijeme se pjevalo, sviralo i pljeskalo. Mislim, to je krajnje bezobrazno držati ljude 2 sata da stoje u crkvi (sređeni, na štiklama i slično)… A da ste tek čuli govore od nekih ljudi – da je brak sklopljen bez Gospodina pogreška, da je to rasulo i slične stvari. Nemam komentara i riječi na tu izjavu. Zanijemila sam kada sam to čula.
U restoran sam došla već na pola sklopljenih očiju, tako da sam samo klonula u stolicu.
Na sreću nije bilo bacanja buketa i sličnih običaja koje ne podnosim. Mislim, možda bi ja čak i htjela bacati buket na svom vjenčanju :-) Ali mrzim kada nas naguraju da stojimo tamo… ja se obično tada baš izgubim iz dvorane.
Muzika je bila sasvim u redu, bez seljačkih pjesama i lomljenja čaša.
Klopa je isto bila dobra, pogotovo janjetina, ali nekako mi je falilo morske hrane…
Mlada je imala lijepu bijelu vjenčanicu sa čipkom ali nekako preobičnu… nije se baš isticala, nije bilo ono «vaaauuuu»… a mladoženja je imao lijepo odijelo bez zamjerki.
A svadbena torta… preedoobraa, samo nažalost brzo je nestala, tako da sam pojela samo jednu malu šniticu… kmeee
Bila je na shemu schvarzwaldice, ali još bolja… puno bolja.
Neki ljudi su me izludili pitanjima kada ćemo se dečko i ja vjenčati.
Ooo da, kak da ne... kao da je to samo tako. Vjenčanje mi nije još ni u peti, jer još studiram, nemam svoj stan, ne radim. I premalo godina imam :-)
Ja nisam jedna od onih koji se lete vjenčavati, dižu kredite da otplate svadbu, žive kod nečijih roditelja, nemaju svoj stan, svoj auto, još studiraju…
Kad se ja osamostalim, kad nađem posao, nabavim svoj stan… e onda ću početi razmišljati o vjenčanju, a do tada još uživam ovako kao studentica.
Danas sam se navukla na ovu stranicu : ovdje klikni
Registriraš se za sekundu, staviš svoju sliku i isprobavaš kako ti stoje razno razne frizure, boje kose, očiju, šminkaš oči, usta, obraze, stavljaš šeširiće, naočale…
A možeš isprobavati i kako bi ti stajala frizura od Beyonce, Jennifer Aniston, Cameron Diaz…
Zezancija, ali zabavno se malo igrati sa svojim izgledom.
Odoh učiti… pozdrav! 
p.s. - nebi vjerovali ali onaj balon sa helijem iz prethodnog posta još leti! 
Istina da je malo mlitav, ali leetii...
17.09.2007. | 15:50 | 50 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Shop till you drop!
Po sobi mi već 3 dana leti balon sa helijem. Stajala sam pola sata u redu da ga dobijem.
A sladak je. Ima medu na sebi.
Uglavnom bila sam na otvorenju toliko razvikanog Avenue Malla.
Da, baš na samom otvorenju u 9h ujutro kada je svemogući Bandek primio ogroman simbolični ključ.
Ja i penzioneri. Ja i bakice. U prvom redu. Tko će prije.
Tko živ tko mrtav.
Prva kročila na tlo Avenue Malla. Zabljesnulo me sto kamera i fotoaparata u facu kao da sam Paris Hilton.
A nisam neka teška šopingholičarka, stvar je samo u tome da živim 5 minuta od tog evenju mola.
I tako stojim ja pola sata u redu da dobijem taj balon sa helijem, veselim se ja – vesele se kikači oko mene i cviče, kad dođe neka baba (pardon, bakica) :"Jel' bi mogla ja preko reda, da uzmem za unuka jedan balon!"
NE MOŽE! Ispalila sam kao iz topa. Ne može baba, ne dam – to je moje.
Zavezala sam balon oko ruke i krenula po trgovinama.
Ti penzići samo koriste sve moguće sile da se proguraju svagdje preko reda, a pogotovo kada se nešto dijeli.
Onda su prvi i najglasniji i mogu trčati, i hodaju brže od mene.
Zaru su doslovce razgazili u stampedu, to se uzima roba na sve strane, svi u grču – samo grabi, uzmi, otmi prije svih, laktari se. Ne daj nikome, svi su ti neprijatelji! (Sad mi je jasno zašto kola hitne pomoći stoje svaki dan na ulazu u centar) A lijepih kaputića, torba i cipela kao u priči.
Sephora – lijepo uređena i uglancana trgovina sa šminkom, dugo i puno najavljivana. Sve miriši, sve se sjaji… kad –hop- neko Sephora sjajilo 300kn. Obično sjajilo za usta!! A ja sam mislila da su Dior, Chanel, YSL i druga sjajila koja dođu oko 150kn skupa.
Okret na peti i van.
U nekoliko trgovina me iživcirala preglasna glazba. Unajmili su DJ-eve i samo trešti, nisam mogla čuti ni svoje misli u glavi, a kamoli se skoncentrirati na robu.
Veselim se Algoritmu, veselim se Cinestaru… ali on još nije otvoren.
Ogroman je taj Evenju Mol, dobra je stvar što je tako puno trgovina na jednom mjestu, što je na neki način stvoren centar u Novom Zagrebu. A još se i preko puta njega gradi Muzej moderne umjetnosti koji se počeo prvi graditi i trebao već biti gotov.
I tako sam ja skoro živu glavu izgubila na otvorenju.
Konobari i prodavačice neljubazni već u startu a tek je počelo... pitam se kakvi će tek kasnije biti.
p.s. - morala sam raditi novi dizajn bloga i sve, jer mi blog uopće nije radio, nisam mogla ostavljati postove niti su se komentari mogli bilježiti.
Nadam se da će sada biti sve u redu.
02.09.2007. | 20:20 | 35 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Morski report - ukratko
Mjesec dana ljetovanja mi je proletjelo brzinom svjetlosti…
Ne mogu vjerovati da sam kovala tolike planove, zapisivala na papir što moram sve napraviti i vidjeti, kupovala si stvari za more, plažu… sanjala o svemu, i onda je sve to proletjelo i evo me opet ovdje. Na početku. U Zagrebu.
Ukratko, što sam sve zapazila ovo ljeto:
- da nema do hobotnice sa krumpirima ispod peke
- da se ne smije sjedat baš na svaku morsku travu (ukoliko ne želiš crvenilo po stražnjici)
- da ista ta morska trava napravi fleke na (meni novom) badiću koje se više ne daju oprati ni Arielom ni Persilom ni Faks Heliziom ni Čarlijem skupa
- da se i preko ljeta možeš udebljati
- da se ne smije sunčati sa sunčanim naočalama (po stoti put) jer sad imam "rakun look"
- da je najbolja pizza u Zagrebu. Jer mi na moru ni jedna nije virila preko ruba tanjura, jer na moru stavljaju gljive iz konzerve. Jer je na moru pizza skupa.
- da se žena ne smije nikada sama sunčati na malo osamljenijoj plaži ukoliko ne želi da se tik do nje legne goli salasti tip sa knjigom. Ili mladić koji će se nabiti tik ispod njezinog ručnika i blenut u nju.
- da je opasno ispijati koktele u kafiću koji je na vrhu kule i onda se kasnije spuštati dolje po nestabilnim stepenicama
- da sve blagajnice u Konzumu izrazito pate od nadrkavitisa
- da svi hodaju u onim nekim šarenim gumenim ružnim klompama
- da se ne smije ni pod koju cijenu hodati sa fotićem kraj mora ili bilo kakve vode
- da konobari lažu da su japanske lignje jadranske
- da se (po milijunti put) ne isplati vući na more skripte i knjige jer će ostati u netaknutom stanju vraćene u Zg (i samo zauzimaju torbu)
- da opet nisam znala odrediti koliko će mi robe i cipela trebati (naravno – ponijela previše)
- da iako pokupujem pola kioska, nema nikada ništa za čitati (a zaboravila sam ponijeti knjigu)
- da sam se preporodila bez računala, mobitela i ostale tehnike
- da se ne smije hodati u mokrim japankama po plaži (osim ako ne želiš iskrenuti nogu na oštrim stijenama)
- da te konobar, kad se već sprijateljiš s njim i kad ti počne računat na pamet račune, uvijek prevari za par kuna
- da nije pametno ići u ljetno kino ako je taj dan izrazito oblačno
- da je ne moguće imati uredno nalakirane nokte i kupat se i ronit svaki dan
- da me živciraju Francuzi koji u podne po najjačem suncu na +40 stupnjeva pješače po cesti duž cijelog otoka sa prtljagom od 10kg ili se pak voze na biciklima.
- da je Višnjić još jedan od zatucanih rasplodnih bikova
- da me boli ona stvar više za sve te debile s kojima me bombardiraju svaki dan i o kojima znam više nego o sebi
I na posljetku… drago mi je da se opet čitamo… mah-mah
19.08.2007. | 15:50 | 14 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
More - stižem!
Tek sada kada sam bacila pogled na datum, skužila sam da nisam bila cijelu vječnost na blogu…
Bila sam totalno zatrpana sa fakultetom i ispitima… sada je konačno sve gotovo, mogu reći da sam apsolventica… jer još mi fali samo jedan potpis da upišem četvrtu godinu.
Za deset dana idem na more … jedva čekam… u kombinaciji su, Rab, Pag, Korčula, Dubrovnik i sve što se nađe na putu…
Hm, da… sada sam se sjetila da sam vam obećala napisati jedno jako loše iskustvo sa zagrebačkom agencijom za putovanja.
E pa da, radi se o dragoj agenciji "Alga travel" iz Tesline.
Kada mi nije u moći i mojim mogućnostima da poduzmem nešto više, bar mi preostaje dragi Internet.
Dakle, krenimo od početka… čim sam zakoračila u agenciju (iako ovo sad nije najbitnije jer može biti samo moje mišljenje) nisu mi se svidjeli ljudi koji rade u njoj.
Plava namiguša odvratno preljubazna i tik do nje njezin šef.
(Što objašnjava ovo «preljubazna».) Što god ih se pitalo u vezi putovanja sve je bilo super, predivno, tako jednostavno za izvesti, hotel dobar (iako nam do zadnjeg nosi mogli reći u koji ćemo hotel ići)… vozač će nas odvesti kad god hoćemo do grada, sve u svemu aranžman je super, cijena niska.
Dan, dva prije… otišli smo do agencije gdje su nam podijelili koverte sa imenom hotela. Bila su 2 hotela u pitanju, dakle 2 busa ljudi… ja sam si zapisala ime onog drugog hotela koji je dobila skupina ljudi iz drugog busa… baš da vidim kakav je njihov hotel. Šta ću, takva sam ja, volim sve provjeriti i vidjet…
I tako ja guglam ta dva hotela… ok, presjeklo me… njihov hotel je 5 puta ljepši i izvana i iznutra…
I tako, krenusmo mi za Budapest… bacim pogled na ekipu iz drugog busa, bili su to sve mahom stariji ljudi. Uđem u naš bus – mlađi ljudi. Sve mi je bilo jasno – dobili su dva hotela, a nama mlađima su podvalili lošiji hotel, jer mi se kao nećemo buniti… mi smo mlađi, mi sve možemo progutati… kako da ne.
Kada smo stigli pred hotel (iako sam ga vidjela na internetu) doživjela sam šok. Izgledao je kao ludnica, zatvor, bolnica… ne znam ni kako bi ga opisala… Sav plastičan… kao da je od Lego kockica. Ekipa iz busa se pogledava, svi smo se počeli smijuljiti (valjda da ne zaplačemo). I sada, nama su u agenciji rekli kako će naš hotel imati 3 zvjezdice. Kad ono na hotelu jedna zvjezdica… ekipa počela gledat po podu da nisu negdje otpale u travu te preostale dvije zvjezdice.
Dobijemo neku karticu za sobu umjesto ključa (glavno da su tu moderni)… upadam u sobu, smirujem se… ali ne zadugo.
Nastupi slijedeći šok kada shvatimo da je soba sva rađena kao iz jedne plastike, sve je spojeno… dva razdvojena plastična kreveta spojena za pod, tuš kabina koja je spojena sa wc-om bez daske na kojeg obavezno doleti barem 2,3 litre vode iz tuša… sve spojeno i od plastike… dečko i ja si nismo mogli spojiti krevete!! Bili su razdvojeni i spojeni sa podom!!
Na slici u agenciji su nam pokazali sliku sobe, a na toj slici se lijepo vidio veliki bračni krevet… izletavamo na hodnik da pitamo ekipu kakve su oni krevete dobili. Svi su dobili te razdvojene krevete spojene sa podom!! Haha bilo mi je malo lakše…
Kad nije ovo sve, slijedi još jedan šok. Hotel je bio udaljen od grada jedno 20-ak minuta vožnjom. I u agenciji nam je bilo rečeno da će nas naš vozač odvesti busom do grada kada god se svi skupa dogovorimo.
I kažemo mi to vozaču, da bi htjeli u grad… i on neće. Da je njegovih 8 sati prošlo, da ga baš briga. Ja na rubu 15. sloma živaca taj dan. Ne želim doći u drugu državu da vidim grad i onda ostat kartat u plastičnom hotelu. To sam mogla i u Zagrebu, i još bih bila na mekanom.
I svađamo se mi tamo, da baš nas briga, da šta agencija nije onda angažirala 2 vozača kao i svi normalni, da ćemo ih tužiti.
I natežemo se s njim i sa vodičem. Još mu predbacujem kako je drugi bus dobio bolji hotel na što mi vozač (čoban i pol) govori «Eh, vrlo važno kakav je hotel!»
Nakon sat vremena mukotrpne i duge borbe, nekako ga šačica nas uspije nagovoriti da nas odbaci do grada. (Ostala šačica je odavno izgubila nadu i ostali su kartati u sobama… i piti valjda… no ovaj put od muke.)
E sad da ne spominjem još da su se svima štopali wc-i, da je doručak bio za nahranit par žgoljavih vrabaca, da je osoblje znalo biti negostoljubivo (iako svaka čast stričekima koji su trčali od vrata do vrata odštopavat wc-e).
Samo da napomenem, što se mene tiče, ja mogu spavati i u šatorima i u vrećama na podu… ali MRZIM kada me ljudi prevare i slažu. Ako su nam rekli 3 zvjezdice i ako sam ja platila za toliko, onda ne očekujem 1,5 zvjezdicu i nešto sasvim deseto.
Što se tiče same Budimpešte, grad mi je predivan, bila sam ja već par puta… i svaki puta se vraćam. Grad je jedina pozitivna stvar ovoga puta.
Na kraju puta smo se svi iz busa potpisali na jedan papir, i odlučeno je da ćemo se ići žaliti u agenciju… no naravno, neuspješan pokušaj.
Bilo je toliko tragično da je na kraju postalo komično.
Pa smo se svi skupa počeli i smijati na sve to i zbijati šale oko hotela i svega.
Naučila sam se da od sada treba sve sto puta dobro provjeriti, tražiti od njih da na računu napišu koliko hotel ima zvjezdica a ne da vas na kraju zabace u najgoru moguću rupu koju oni nađu.
I tako, ako kojim slučajem zalutate u plastični hotel Etap u predgrađe Budimpešte, u kojem je sve od kreveta do tuš kabine i wc-a spojeno i od jednog komada plastike… vjerujte mi, više se nećete vraćati..
Kakvo ime agencije, takva usluga – ljigava kao alga.
Ja za par dana odoh na more, pa najvjerojatnije neću tipkati jer sam u spremanju i planiranju… a ne kanim nositi laptop na more. Hoću imati bar malo mira.
Sve vas lijepo pozdravljam, lijepo se provedite, iskoristite najbolje moguće ovo ljeto, uživajte i čitamo se uskoro… 
p.s. – bar će nakon povratka biti materijala za pisati :)
06.07.2007. | 12:20 | 37 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Još samo malo... :)
Hvala svima na čestitkama za rođendan!!
Baš ste divni... :))
Sve je super prošlo… samo nisam još uspjela isčastiti sve svoje frendove, tako da svaki vikend «slavim rođendan». A zašto? Zato što se moji frendovi sa faxa, iz kvarta, iz srednje, osnovne, itd. baš i ne podnose kada su svi skupa, tako da sam ja na sto muka i moram svakoga posebno onda izvoditi van.
A to me živcira… jer ja sa svima mogu… zar ne mogu bar taj jedan jedini dan pregristi jezik!?
A ne da ja moram sa svakim ponaosob izlaziti van!!
Užasno me naživcirala jedna moja bliska frendica. Svake godine mi se iznova ne sjeti čestitati rođendan, a prva sam joj na listi kad joj treba rame za plakanje. I onda kada se sjeti da mi je rođendan bio prije cca. 2 tjedna, zove… ispričava se. Pa k vragu zar ga ne možeš upisati u mobitel ako ti mozak ne može pamtiti!! Još mi nije čestitala ovaj rođendan. Nije da sam ja sad neki manijak koji svakome broji da li mi je čestitao… pa Bože moj, svakom se dogodi jedanput, dvaput da nekome zaboravi čestitat…
Ali što ako se nekome događa svake godine?? A ja njoj čestitam njen rođendan odmah u ponoć. Da li da ja ove godine njoj ne čestitam? E baš ću ja njoj opet čestitat… jer ono je njena sramota, a ne moja.
Još malo pa na more… da li se vi pripremate? Ja sam danas dobila jako lijepi brončani bikini i šarenu tuniku za plažu… još samo trebam malo uhvatiti bojicu…
Dosta mi je više i Zagreba i faxa i ovih ljudi ovdje. Jedva čekam da se izgubim negdje.
Ovdje sam iscrpila sve moguće zalihe snage, em na fakultet, em na razno razne obaveze van fakulteta, em na debil… pardon, ljude oko sebe.
Hm… koja ironija… upravo mi je stigla poruka od gore navedene frendice… i u toj poruci mi još uvijek nije ni spomenula rođendan… :))
Da se pohvalim, sa faksom sve ide po planu… nikada bolje. Zato me ni nema na blogu. :))
I baš zato ću si dati oduška na ljetovanju… iskoristiti ga najbolje moguće do zadnje sekunde.
Koji sam danas šok doživjela u trgovini. Držim u ruci hrpu tunika za plažu i čekam kabinu za isprobavanje… i pogledam prema nekoj starijoj ženi. Ta žena je sjedila na stolcu, sa par tunika u ruci i počela im čupati one zaštitne kodove koji aktiviraju alarm koji počne svirati kada se nešto ukrade. I kida ona… i kida… i nikome ništa. Trpa si lijepo tu robu u vreću, nitko ništa ne primjećuje. Možda sam trebala biti bezobrazna i otići je izdat prodavačicama. Ali nisam, ja sam šutjela. Baš me bilo briga. Ako je žena sposobna, pa neka im ukrade kraj sto kamera i zaštitnih kodova. Nisam se htjela uopće miješati… tko zna, kakve sam sreće još bi i ja ispala kriva iz nekog razloga.
Ovih dana intenzivno razmišljam kako bi si mogla sa dragim «ubost» neko putovanje u listopadu, taman kada na faksu nije stega i vratimo se sa ljetovanja. Moj definitivni favorit je Barcelona. Bila sam tamo, zaljubljena u taj grad do besvijesti…
A razmišljam i o Tunisu i Portugalu. Imate li vi koju preporuku? Obilazim sve same agenciji u potrazi za najpovoljnijim aranžmanima. Ipak sam ja studentica, nema se para na bacanje :)) Ili još bolje, znate li kako najjeftinije do Barce? :))
Kada budem imala vremena napisat ću jedno jako loše iskustvo sa zagrebačkom agencijom za putovanja… do tada… uživajte mi!!
11.06.2007. | 22:28 | 39 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
