Blagotvorna riječ
28.04.2010., srijeda
 STVARI SRCA Nismo ni svjesni koliko mislimo svojim srcem. Srcem primjećujemo ljude i stvari. O srcu ovisi naš odnos prema okolini. Do čega nam je od sve srca stalo, to ćemo zagovarati svim svojim razumom i svom snagom vlastite volje. Naše srce odlučuje o stvarima zbog kojih želimo živjeti. Naše srce odlučuje o vrijednostima, o politici, o svjetonazoru za koji se želimo boriti. Srce čini naš um mutnim ili bistrim. Jedini propis srca je ljubav. Ako nam je srce ispunjeno egoizmom i nepovjerenjem, naš um neće nikada pronaći put do mira. Ljudi se ne vole međusobno i zato se ne ujedinjuju. To što postižu je u najmanju ruku labilna razvoteža na temelju obostranog nepovjerenja. Stoga ne bi trebalo govoriti o miru, kada je riječ tek o veličanstvenim konferencijama koje se bezuspješno održavaju na samom vulkanu, kada je riječ tek o sjedenju jednih kraj drugih pod visokim naponom u jednoj te istoj kući, u jednoj te istoj zemlji. Mir i sreća nisu nikakvi proizvodi razuma, nego stvari srca, nastojanja srca. Svaki zajednički život je u biti promašen ako čovjekovo srce nije zdravo. Stoga je prva, a ujedno i najvažnija zadaća svakog čovjeka: kultura srca!  |
16.04.2010., petak
 LJUBI SVOJE NEPRIJATELJE Koje evanđelje... Ima li težeg, ali ima li i evanđeoskijeg evanđelja od ovog? Kome li nije već dosta tih neprijatelja? I te priče kako ih treba ljubiti. Tko me voli neka izvoli, tko ne, daleko od mojih očiju. Krasne su to priče kako kao braća trebamo živjeti. O tom kako je naša ljubav kadra ganuti našeg mrzitelja i učiniti da i on nas uzljubi. Divan i uzvišen je nauk da treba i drugi obraz okrenuti, i drugu haljinu dati. Tko tebe kamenom, ti njega kruhom. Ali tko bi tad opstao? Nisu li zato izumrle slabašne vrste u životinjskom svijetu i narodi koji za mačem nisu posezli? Ali bi li to život bio? Bismo li i s kim bili budući da nam i najdraži s vremena na vrijeme neprijatelji postaju? Kako živjeti pod jednim krovom kog možemo imati, s neprijateljem u osobi od koje se nemoguće odijeliti? Razlika je bilo i biti će. Svatko istinu i pravdu kroz svoje oči gleda. Neizbježne su razlike, oprečnosti, neprijateljstva. Uostalom, Isus ne kaže: "Sram vas bilo jer imate neprijatelje!" Niti: "Dokinite neprijatelje, nemajte ih". Već kaže: "Ljubite svoje neprijatelje". On, dakle, pretpostavlja da ćemo ih imati. Čak ih i on ima među dvanaestoricom odabranih: njegov ljubljeni učenik Juda mu je neprijatelj, a i Petar ga triput izdaje. Isus govori o stavu prema neprijateljima. Neprijateljstva i polenike su neizbježne, ali u njima treba biti konstruktivan, pronalazeći istinu. No, problem je što, tražeći istinu, mi pronađemo vraga zato što đavao raspolaže polovicom istine. Javlja se mržnja koja nije produkt emocije. Jer kad u srcu godi, u glavi dimi. Mržnja je treća osoba u svađi, duhovna je i zove se sotona. Otac je laži, zavodnik i huškač, cilj mu je uništenje čovjeka. Upadamo u bolest duha koja nam se pričinja kao zdravlje. Tako konačno, najveća pravda postaje najvećom nepravdom. Tko previše muze, izmuze krv. Uvučeni smo u pričin pa boreći se za svoje, radimo protiv sebe i svoga. Tada je važno u zapletaj intervenirati ljubavlju. Jer mrzitelj nas mrzi snagom kojom i mi njega mrzimo. Osudi mržnju neprijatelja da umre od gladi. Ne hrani je svojom mržnom. Pobijedi sebe i započeo si pobjeđivati neprijatelje. Isus ne želi tebi oduzeti pravo, ne želi ti neprijatelja predstaviti kao prijatelja, ne želi opravdati nasilje. Isus je za borbu protiv neprijatelja. Isus je za istrebljenje neprijatelja ali ljubavlju. Zauzmi stav: "Ta, tko si ti da me uvučeš u svoj pakao? Ja sam stvoren za radost, mir i ljubav, a ne za mržnju. Mržnja, to je tvoj problem. Bog te blagoslovio. Mir tebi!" Voli dakle sebe, ne dopusti da te mrzitelj spusti na svoj nivo. Kad te mrzi, ti njega nemoj. Ne treba biti naivan da će tvoja ljubav ganuti neprijatelja. Ali ti prekidaš lance koji ti žele sputati um i duh. Tvoji argumenti jačaju. Ti sebe držiš pod kontrolom. Neprijateljev napad jenjava jer mu mržnju ne podržavaš. Konačno, ti pobjeđuješ. Ljubav ne dokida istinu i pravdu već mržnju i osvetu. Ljubeći neprijatelja oko sebe stvaramo štit. Sjetimo se pape Ivana Pavla II. Koji je oprostio svome atentatoru. Došao mu je u zatvor i oprostio. Ljubimo sebe, obračunajmo se na pravi način s neprijateljem. Prozrimo zamku zloga. I shvatimo da taj obrat koji trebamo učiniti, ta ljubav kojom krećemo na neprijatelja, jest Bog koji je ljubav. p. Luka Rađa  |
03.04.2010., subota
 TAJANSTVENO USKRSNUĆE Isusovo uskrsnuće bio je tajanstveni događaj. Isus Krist nije pristao na grob zato da prenerazi svoje neprijatelje u njihovom pobjedničkom izjašnjavanju, ili da onima koji su ga razapeli dokaže da je ipak bio u pravu. Isus Krist je uskrnuo od mrtvih kao znak za sve koji su ga ljubili i koji su ga nasljedovali; očiti znak da je Božja ljubav jača od smrti. Ženama i muškarcima koji su pošli za njim tim je činom objavio da je njegovo poslanje ispunjeno. Onima koji su imali udjela u njegovu poslanju prenio je svoju svetu zadaću da pozivaju sve ljude na obraćenje i novi život. Svijet nije o tome načinio ni najmanju zabilješku. Jedino oni koje je pozvao po imenu, s kojima je lomio kruh i kojima se obratio riječima mira, spoznaše što se zapravo zbilo. Bio je to u svakom slučaju tajanstveni događaj, događaj koji je ljude oslobodio od okova smrti. Što uskrsnuće zapravo znači, može svatko dokučiti u svome životu. Vjerujemo li da nas Uskrsli želi pripremiti na to da uskrsnuće doživimo kao svoju sadašnju stvarnost, da uskrsnuće poistovjetimo s ustajanjem iz svoga straha, s prvim korakom kojega se usuđujemo poduzeti u svrhu mjesecima ili godinama odgađanog razgovora, s napuštanjem uskogrudnog odnosa koji već dugo vremena nije u redu, s ustajanjem iz groba svog samosmilovanja, s ustajanjem i stajanjem na čvrstim nogama, kao svoj na svome, jer sa mnom stoji Krist kao Uskrsli Gospodin? Kao kršćani mi ne vjerujemo samo u besmrtnost duše, mi vjerujemo da sam Bog u uskrnuću od mrtvih djeluje na nas, preobražava nas i obnavlja. Uskrs je svetkovina života. Slavimo život i njegovu prevlast nad smrću. Život Uskrsloga, koji je preskočio sve prepreke, trebao bi na svetkovinu Uskrsa preskočiti sve prepreke među nama te nas međusobno povezati u zajedničkom slavlju. SRETAN USKRS!  |
