Blagotvorna riječ
23.05.2009., subota
|
VELIK JE BOG  Kada je tako velik u svojim djelima, kako li će biti sam u sebi? Kada su zrake njegova milosrđa tako svijetle, kako li će biti On, sunce pravde? Kada se u vjeri naziru crte njegova lica, kako li će to biti pri gledanju licem u lice koje ne vara? Bože moj, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodalim li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, moj Bože, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila. Desnica bi me tvoja držala. Reknem li: "Nek me barem tmine zakriju i nek me noć umjesto svjetla okruži!" Ni tmina tebi neće biti tamna: Noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao. Kosti moje ne bjehu ti sakrite. Dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: Dani su mi određeni dok još ne biješe ni jednoga. Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, Ti mi preostaješ! E.Tardif "Isus me je učinio svjedokom"  |
